Kolumne

srijeda, 20. rujna 2017.

Miroslav Pelikan | Brod


Hoće li me posada prihvatiti?
Sličim li njima?
Ili sam drugačiji?
Moji ožiljci nedvojbeno potvđuju njihovo nepovjerenje

U pravu si, plovio sam sa svima, protiv njih i vjetrova, uvijek smo bili nasuprot a sada bi se skrio na njihovom žalosnom brodu

Možda me i ne prepoznaju, možda ne uoče moje duboke rezove, koji više od svega izvikuju

Jedro se napinje, zatežem uže, šutim i osluškujem
I oni šute i oni su u neprestanoj potrazi za nedosegnutim
Jedro se napuhnulo, brod klizi, drvo škripi, jedno smo
Zatječe nas noć na otvorenom  moru., bez vjetra, valja sačekati jutro, posada mrmori i liježe na počinak
Vjerujem kako i drvo broda spava, samo kormila bdiju

Narcisa Potežica | Slavenka Drakulić: Mileva Einstein, teorija tuge


U svom najnovijem romanu autorica uvodi čitaoce u tragičnu sudbinu Vojvođanke Mileve rođene Marić, koja, nakon nesretnog braka s Albertom Einsteinom, ostaje sama, s dvojicom sinova i teškim teretom tuge koju nosi u sebi.

Krajem 2016. godine izašla je u Zagrebu nova knjiga Slavenke Drakulić "Mileva Einstein, teorija tuge", roman u nakladi Frakture. Iako su mnogi ponešto znali o obiteljskom životu Alberta Einsteina ipak su s posebnim zanimanjem uzeli u ruke ovaj roman, koji je osvijetlio odnos velikog znanstvenika prema Milevi Einstein, njegovoj prvoj supruzi.

Albert Einstein bio je teorijski fizičar, jedan od najvećih fizičara, rođen 14. ožujka 1879 u Ulmu (Njemačka), židovskog podrijetla. Mladost je proveo u Münchenu, Italiji i zatim u Švicarskoj, gdje je 1905. godine završio studij na Tehničkoj visokoj školi u Zürichu. Tijekom školovanja 1901/2. godine upoznao je Milevu Marić iz bogate vojvođanske obitelji. Ona je pomogla sramežljivom mladiću – mladom Albertu. Bila je starija od njega, nadarena i marljiva učenica.

Postoje zapisi da je bila dobra matematičarka, a po tumačenjima mnogih, čak je i sama teorija relativnosti bila njena ideja. No, posvetivši se djeci i obitelji nije uspjela diplomirati iako je pripadala prvoj generaciji žena koje su se akademski obrazovale. Doživjela je brojne tragedije, u što se može uvrstiti i njezin propali brak s Albertom Einsteinom.

Krunoslav Mrkoci | Čitajući Houellebecqa


Munje i gromovi nemilice su udarali okolicom. Kiša je pljuštala, kao da netko iznenadnim lijevanjem iz tuša pokušava oprati svijet. Dohvatio sam roman Platforma,  Michela Houellebecqa.

Moj omiljeni pisac. Smjesta sam se udubio i ugodno smjestio u već poznato ozračje. U mislima njegovog glavnog lika, osjećao sam se praktički kao kod kuće. On je jedini pisac fikcionalne proze čiji mi se likovi čine kao suvremenici koje poznajem. Možda iz susjedstva. No, onda, u čemu je Houellebecqova tajna uspjeha? Odgovor je prilično jednostavan: on je imao (ili još uvijek možda ima) m*** pisati ono što drugi misle, ali se zbog društvene pristojnosti i čednosti ne usuđuju to isto izgovoriti. Zbog toga njegovi likovi djeluju kao momci iz susjedstva.

Sven Adam Ewin | Prošetat ćeš



bit će ovako

prošetat ćeš pored moje kuće
spotaknut ćeš se o kamen
past ćeš i uganut gležanj
ja ću pritrčati
stavit ću ti udlagu od mekih lipovih daščica

normalno da ću te potom kolima odvesti na hitnu
normalno da ćeš mi dati broj svoga mobitela

drugi dan ću te posjetiti u tvojoj kući
donijeti voće i slatkiše
moju knjigu pjesama
cvijeće
a ti ćeš mi reći:
dragi sve bi ti bilo uzalud
da me nisi osvojio mekim lipovim daščicama

zaboga kako je znala da je lipa meko drvo?

Dobitnici nagrade Artefakt 2017



Drago nam je što možemo objaviti ovogodišnje dobitnike nagrade Artefakt, koja se dodjeljuje za najbolja literarna dostignuća u hrvatskoj spekulativnoj fikciji, objavljena tijekom prethodne kalendarske godine.

Uveli smo neke nove kategorije što znači i više nagrada. U našim već tradicionalnim kategorijama dobitnici su sljedeći: u kratkoj kategoriji nagrađena je priča Srce agencije Jelene Crnjaković, u srednjoj kategoriji priča i tada je nestao svijet Ivana Lutza, a u dugoj kategoriji roman Zmajska zora Milene Benini.

Po izboru djece i mladih iz čitateljskih klubova Gradske knjižnice Rijeka nagrađeni su: u kategoriji romana za djecu roman Mrak ili strah Nives Madunić Barišić, a u kategoriji romana za mlade Izgnani Ivane Delač.

Glasovanjem na portalu Inverzija nagradu publike dodijelili ste romanu PETA DIMENZIJA Tomislava Beronića, a nagradu Artefakt za poseban doprinos fandomu dobiva kolektiv Terrible Creations d.o.o.

Svečana dodjela nagrade održat će se na Rikonu, u subotu 7. listopada u 19: 30 sati.
Izvor:http://rikonrijeka.com/

Snježana Akrap-Sušac | Apolon i intelektualka


Hodao je žustro unatoč prekomjernoj težini. Sebe je vidio kao mladog privlačnog čovjeka, iako ni od mladosti ni od privlačnosti nije ostalo puno tragova. Novac kojeg je zarađivao utjecao je da ima takvu sliku o sebi. I djeca već znaju da se novcem kupuje sve pa i mladost i ljepota.

Iako mlađa od njega, intelektualka je svojim skromnim životom, kojeg joj je omogućilo obrazovanje, bila ono što jeste: sredovječna žena s narušenim zdravljem, ljepotom u tragovima i ne baš gipkim tijelom. Međutim, iako je bila ljepša od slike koju je imala o sebi, još uvijek ju je bilo lako učiniti nesigurnom. Kada je Apolon, kako ga je podrugljivo zvala, gotovo s nelagodom objašnjavao poznaniku da je ona nekadašnja ljepotica s kojom se povremeno viđa, osjećala se tako bijedno, a i bijesno da bi mu najradije prolila piće u lice. Nije to učinila. Ostala je toga dana s njim još nekoliko sati. Seks koji je uslijedio, bio je kao i Apolon - nije ostalo puno tragova od mladih dana. On to, naravno, nije tako doživljavao pa kad je na njezinom licu vidio jedva prikriveno razočaranje, skoro ljutito je prokomentirao kako ne misli valjda da bi se on trebao osjećati krivim.

Džentlmenski ju je odvezao na njezinu adresu i s primjesom krivnje, osobito zbog gotovo neugodne šutnje tijekom vožnje, rekao da ga poljubi. Ovlaš ga je dotaknula usnama. I to je bilo to - susret Aplona i intelektualke. Posljednji susret. Njega su čekale mlađahne božice noćnog života, željne bogatih pratitelja, a nju - knjige, željne  čitatelja.

Pramcem u sumrak XXIV.


UHVATIM SE KAKO NE DIŠEM

Piše: Jelena Miškić

Kada krenem malenom ulicom do ugla koja se nekada nije zvala ulicom Siniše Glavaševića, a koji je bio tek nasmijani susjed koji obrezuje svoje ruže u vrtu, tražim taj ugao za orijentir gdje je nekada bila stara štamparija, ali više nije. Tu je gospodarstveni objekt i dućan robom široke potrošnje. Od tud nazirem park djetinjstva koji me kroz osnovnoškolsko obrazovanje vodio u brojne zgode i nezgode odrastanja. Desno od parka bila je nemila stomatologij...a, a lijevo staro katoličko groblje. I lijepi anđeo koji grli križ na nečijoj obiteljskoj grobnici, vjerujem kako je još uvijek tamo... s pokojim ožiljkom, ali tamo je.

Tomislav Domović | Hod



Gledam te dok hodaš uz mene
Uspravna u želji, pognuta u očekivanju
Beton po kojem hodamo škripi kao moja koža
Ti me primaš pod ruku, znaš da nisam balon, ni prolaznost
A ipak držiš me i tvoje oči postaju dubina, gral iz kojeg samo ja mogu piti nagovještaj suze
Mi idemo, ljubav se drmucka na mojim ramenima, ja nosim teret i još tebe na leđa stavljam
Sad svejedno je na kojoj strani svijeta sunce izlazi
Sad svejedno je hoće li se zvijezde prosuti
Ako neće izvadit ću davno pospremljene duge
Baciti uvis i nebo će svijetliti u tvojim očima, u tvojoj dubini

Neven Dužević | Umrtvljen


Autor fotografije: Neven Dužević - Jarun
sam sam samnom u sebi
goleme kiše ubile su sunce
i čini se malo je toga ostalo
što pripada ljepoti

rado bih nestao
otekao s vodom
među vodene životinje
izgleda kao da se one kreću
s manjim osjećajem težine

kada volim plovim
možda bih tako volio još više?
ili lakše
poplavljen ljubavi
možda bih potonuo
na dno
u mulj
zaljubio se u soma

utorak, 19. rujna 2017.

Božica Jelušić | Družba starih zobljiknjiga


(Pred zidom oliveata na Braču)

Mi smo bili sasvim drugi ljudi.
Olovna smo progutali slova.
Zrak pun soli, tamjan od borova,
Kaplju ulja u obloj posudi.

Poezija u dvorištu – pjesnik Goran Čolakhodžić


vrijeme: 19.09.2017. 19 h
mjesto: Zagreb; Café u dvorištu, J. Žerjevića 7/II

Gost Poezije u dvorištu bit će 19. rujna, u 19 sati, pjesnik Goran Čolakhodžić. Voditelji programa su Branko Čegec i Miroslav Mićanović.

Poziv na dvadeset drugu iz ciklusa tribina na temu inozemne Croatice - gost tribine: književnik, urednik, nakladnik i prevoditelj Nikola Đuretić



Na tribini će se govoriti o životu i radu Nikole Đuretića u Velikoj Britaniji i Hrvatskoj, časopisu Prolog, promidžbi Hrvatske u Londonu, njegovu književnom i nakladničkome radu te prijevodima bitnih književnih djela. 

Antonio Karlović | Tuga


Za mene je tuga
prevaljena planina

strma, strašna, ogromna planina
što je iz vedra neba nikla
na mom putu.

Robert Tomšić | Na trenutke


Čekao sam dugo
da otvoriš dušu.
Tvoje je lice često
unaprijed odbijalo čuti
moje neizgovorene misli.
Znam da si me voljela.
Iskreno.
Samo na trenutke.

Učini(mo) pisanje ponovno velikim


Spisateljski rituali : recentna oznaka

Piše: Clara C.

Booktjuberica Kim Chance nedavno je kreirala listu pitanja pod nazivom „Spisateljski rituali“ (Writing rituals), pa je tako online zajednica pisaca i knjigoljubaca u zadnje vrijeme bila prepuna videa u kojima se ta pitanja obrađuju. Pomislila sam kako su mogla biti kreativnija (ta ipak, pisci smo!!), ali zapravo je bilo zaista zabavno odgovarati na njih. Moja najdraža booktjuberica Kristen Martin me neosobnim putem nominirala za ovo. Znam da bih se vjerojatno trebala odlučiti hoću li pisati „booktuberica“ ili „buktjuberica“, ali najviše mi se sviđa ovaj hibridni izraz. Devet pitanja i moji odgovori na njih su sljedeći:

Zdenka Bilobrk | Ljeto



Zapara stiskla, sezona kupanja u punome bila jeku,
i sve živo i neživo, spasenje tražilo uz rijeku.
Djevojke u hladu vrba, od sunca štitile leđa,
prateći budno naše aktivnosti, ispod spuštenih vjeđa.
Tu i tamo, samo još pokoja pastrva nečujno vodom klisne,
Kad izvodeći salto, Marko prodorno, po tarzanovsku vrisne.

ponedjeljak, 18. rujna 2017.

Mirsada Madžarević | Mihaela Gašpar : O čajnicima i ženama


Nakladnik: Disput
Godina izdanja; 10/2016.
176 stranica
tvrdi uvez


Jednom prilikom je vlak kojim sam putovala zapeo iz putnicima neutvrđenih razloga te smo čekali standardno dugo na ponovni pokret. Pogled mi je zapeo za pomalo neuobičajeni prizor u dvorištu jedne kuće. Krupni muškarac starije dobi je sa štapom i kantom pokraj sebe stajao, a žena u odjeći tamnih boja s maramom na glavi i crnim naočalama na očima se jednom rukom držala za njegov štap, a drugom se pipkajući spuštala prema tlu te mu nešto dohvaćala. I tako korak lijevo, koračić desno, on bi spustio štap, a ona bi se s tim štapom kao osloncem spuštala rukom pipkajući po štapu i po travi. Stajali su u sjeni oraha. On se očito nije mogao sagnuti, a ona očito nije dobro vidjela. No, orasi su se morali sakupiti iz ovog ili onog razloga. Nešto tužno je bilo u toj sceni, nešto što se zalijepilo za mene i što nosim sa sobom svaki put kad je dan pomalo sumoran i tuljigav kao, na primjer, danas.

Ivan Gaćina | Bajkovita milina



Rasula livada raskošnu ljepotu,
mirisnim cvijećem šaraju leptiri,
poj skrivenih ptica daljinom se širi
dok priroda cvate uz Božju dobrotu.

Ernad Musić | Vibriranja


Eto, naučio sam da šutim, a govoriti nikada umio nisam. Golema li je promjenljivost u iskazu dojenčeta i čovjeka, čovjeka i dojenčeta, a mlijeko im vazda jednako bivalo - kiselkasto ! Golemo se ne znaju u poznatostima njihovim, kisik nas udiše s uzdisajem - jesmo li to mi ? Mog'o bi čovjek reći da je rodio oce svoje, i da je štov'o ono što bozi nisu, čovjek bi mog'o reći i da je Majka iskon sveprisutni, ali ne umije čovjek ljudom bivati, niti ljud čovjekom da biva, sve je zapravo onako kako hoće da bude - mimo volje i mimo nas su dešavanja, sine ljubav, i svjetlost u stalnosti !

Zoran Lisjak | Nastavak sam započeo pisati prije „Savršenog ustroja“


Razgovor pripremila i vodila Sandra Pocrnić Mlakar

Književni kritičar Božidar Alajbegović ustvrdio je da je roman „Savršeni ustroj“ Zorana Lisjaka pisan u maniri Dana Browna jer se kroz kriminalističku radnju provlače rasprave o suodnosu između znanosti i religije. Alajbegović je zapazio da Lisjak donosi mnogo neortodoksnih i inovativnih znanstvenih uvida i teza, ali i biblijskih referencija. Krimić je već privukao pažnju publike, osobito ljubitelja žanra, za koje je „Savršeni ustroj“ ugodno iznenađenje, budući da su navikli da slične krimiće većinom pišu američki autoriSa Zoranom Lisjakom razgovaramo o njegovu romanu „Savršeni ustroj“, početnoj ideji i mogućnostima nastavka.

Roman „Savršeni ustroj“ je krimić u koji je ugrađena intrigantna rasprava o smislenom i stupnjevanom razvoju materijalnog svijeta, gradova, civilizacije. Utjecaju žitarica na razvoj ljudske civilizacije, odnosu velikih korporacija na hranu i na kraju duhovne komponente društva i pojedinca. Odakle ideja za roman tako složene strukture?

Prvobitna ideja mi je bila napraviti roman čija radnja se odvija u budućnosti. Da bih počeo pisati takav roman morao sam početi sa čitanjem literature koja će mi pomoći da napravim što vjerodostojnije štivo. Najviše me dojmila literatura Michioa Kakua i njegova knjiga „Fizika budućnosti“ koja obuhvaća sva područja života. 

Daria Lisenko | Efekt raskoši



Soba kićena rokoko, barokom,
Bezbroj prozora ‒ staklenih slika,
Svugdje je zlato, kud pogledaš okom,
Raskošan stvara efekt staklenika.

Sunčevo zlato se spaja s metalom,
Aurum topi se, lije se vodom,
U središtu – ogromna kap sa kristalom,
Kraljevski luster sjaji pod svodom.

Kreveta pladanj pod lusterom stoji,
Crvenom perje prekriveno svilom,
U žarkoj ratnik tu istkan je boji,
Što plovi u čamcu vijugavim Nilom.

Na svileni pladanj položeno tijelo,
Potpuno nago i visoka peta,
Žensko, mršavo, bolesno bijelo,
Dizajn u stilu loze Capeta.

Bogatstvo s golotinjom, savršen splet,
I nema tu više mjesta za riječi –
Fotografija štikli – završen set,
Za časopis skupi o kupljenoj sreći.

Nataša Nježić Bublić gošća tribine 23.09. 2017. (subota)


NATAŠA NJEŽIĆ BUBLIĆ gošća na tribini JUTRA POEZIJE, 23.09.2017.
Adresa: „Pod starim krovovima“, Basaričekova 9, Zagreb
Vrijeme: 12,00 sati
Voditelji i moderator: Robert Roklicer
Povodom: „RUJAN - MJESEC PJESNIKINJA (DAME PRVE BIRAJU)“

NATAŠA NJEŽIĆ BUBLIĆ rođena je 30. travnja 1980. u Banjaluci. Opću gimnaziju završila je u Sisku, te diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer komparativna književnost i filozofija.

Objavila je pjesme u zborniku Mlada sisačka poezija, MHS, biblioteka Rez, 2007.

Autorica je:
Zbirke poezije Srebrna ljuljačka, MHS, biblioteka Delta, 2010.,
Soba 99, Naklada Nikola Đuretić, 2015.
Sunce za malu M., MHS, biblioteka Delta, 2016.

Objavljuje pjesme na svom fb profilu i blogu.

nedjelja, 17. rujna 2017.

Sven Adam Ewin | Zaziv za oprost



Otrgni me od zaborava;
Zazovi triput moje ime;
Izbavi me iz kandži lava;
Od zaborava otrgni me.

I razlabavi stisak zmije
(Koja me davi, davi, davi)
Poljupcem nježnim. Ali prije
Milosti kap u cjelov stavi.

Pa spasi tijelo ovog skota,
Razveži moju dušu palu,
I pitomini svoga plota
Privedi ružu podivljalu.

Oživi naše sretne dane,
I privi me na svoje rane.

Krunoslav Mrkoci | O slikarstvu i pjesništvu nekada i danas


"Iako ne jedemo svaki dan, i dalje sam prilično radostan." - pisao je Auguste Renoir svom prijatelju Fredericu Bazilleu, 1869. godine. Renoirov i Monetov najveći problem bio je kad nisu mogli kupiti boje.

"Tijekom tih mjeseci obično bi odlazili na La Grenouillere (Žablje jezerce), javni bazen u Bougivalu, pokraj rijeke Seine, gdje bi uvijek iznova slikali iste teme. Sigurno je bilo vrlo dirljivo gledati kako dvojica mladih umjetnika zajedno počinju slikati sve blistavije i blistavije slike unatoč teretu njihove teške materijalne situacije. Poput svojih kolega Sisleyja i Camillea Pissarra doista su morali uložiti veliki napor kako bi sastavili kraj s krajem i nekako životarili, ali nikad, ni u to vrijeme, a ni tijekom teških godina koje će tek doći nisu naslikali sliku koja bi izražavala bilo kakav trag zamora, uznemirenosti, depresije ili pesimizma."

- iz knjige: Pierre- Auguste Renoir (1841-1919): San o harmoniji; autor: Peter H. Feist; Taschen GmbH, 2007.

Luka Tomić | Sunce me podsjeća na nju


Sunce me podsjeća na nju
slike su odavno uzete razumu
kao i slova ovim starim očima
dijelove svog imena tražim na osobnoj karti
nju odavno ne pamtim
kao voda na slaboj vatri, polagano hlapim

Mia Ugrin | Kišni čovjek



Da mogu...
kišne kapi
doliti ovo malo
što ostade
do vrha

subota, 16. rujna 2017.

Zmaj Anđelko slavi prvi rođendan!



Zmaj Anđelko slavi prvi rođendan!                                                           

Tom prigodom, u srijedu 20.9.2017., darujemo 100 primjeraka slikovnice NEUSTRAŠIVA MAMA, najbržim čestitarima.

Čestitke i podatke za poštara šaljite u inbox na www.facebook.com/ZmajAndjelko 

Nakon uspješne  godine u kojoj smo zajedno uz pomoć dobrih ljudi Hrvatske i sponzora objavili 5 originalnih naslova: ''Zmaj Anđelko i dugački rep'', ''Kornjačica Rita'', ''Neustrašiva mama'', ''Pas Rolfi i PDA'', ''Zvjezdanovih deset dana''. I to famoznoj brojci od čak 15.000 slikovnica.

Nemamo drugog izbora nego hrabro kročiti u nova stvaranja, darivanja i suradnje, nove priče i ilustracije, nove potrage za sponzorima i otkrivanje novih načina za distribuciju slikovnica. U nadi da ćete i dalje biti s nama i uz nas, velike i male.

Projekt  ''Zmaj Anđelko pomaže djeci'' pokrenuo je Goran Čučković, iz potrebe da odagna teške misli djece u bolnicama i ustanovama. Da ih razveseli i utješi u njihovim teškim zdravstvenim situacijama, svojim vedrim i poučnim slikovnicama. Goran je prije nekoliko godina postao teško pokretna osoba, tako da u stvaranju i pisanju, pronalazi spas i za sebe.

Neke od darovanih ustanova u protekloj i ovoj godini su: KBC Osijek, KBC Rebro, OB Pula, OB Ogulin, OB Gospić, OB Varaždin, OB Šibenik, Srebrnjak, Klaićeva, Fran Mihaljević, Dom Rijeka, Dom Lovran, Dom Tić, Dom Nazorova, Dom Pula, Dom Dubrovnik, Dom I.B.Mažuranić, Dom A.G.Matoš, CZOO Velika Gorica, CZOO Split, SOS dječje selo Lekenik i Ladimirevci, Socijalna trgovina Zagreb, Osijek, Rijeka, DV Pinokio, DV Pčelica, DV Bakar, DV Dječja mašta, DV Tratinčica, DV Đurđevac, DV Kosjenka, DV Lojtrica, DV Zrno Virje, DV Sv. Angela Merici, Knjižnice grada Zagreba, MSU, Područna škola Dubranec, udruge Mali zmaj, Slobodna škola, Krijesnica, Betlehem, Zvončići, Snaga, Centar za autizam Pogled, Jak kao Jakov, Leptirić, Vicenca, Zlatni cekin, Slap, Kamenčići, Don Kihot, Hotel Porin, Sigurna kuća...

Vaš zmaj,
Anđelko😄

Sanja Domenuš | Pecanje somova na rijeci



Kiša je lijevala kao iz kabla,
na mom sprovodu.
Baš kao na dan našeg vjenčanja,
ako se još sjećaš.

Tomislav Domović | Kad dan budem



O, voljena, kad dan budem koliko će tek tada uzničkog svjetla padati na tvoje lijepo lice
Moja svjetlost izlazit će iz tratine, tvoje noge izlaze, vlati s pogledom prema nebu
Ja ću, voljena moja, ludjeti u vlastitu bljesku
Zaboraviti rojeve komaraca, otpad u rijekama, drangulije plutajuće na morskoj površini
Sve ću zaboraviti, da moj spektar dijeli se na pročitane pjesme i tvoje guste poljupce,
da ubrzo nestat ću
Sve ću zaboraviti, prijašnje živote, simulaciju života
Sad ja živim, svijetlim dok sam omča na tvojem srcu
Smotana u smrtonosni đerdan
Otrov što paralizirat će sve ispod tvojeg pupka

Dnevnik (ne)obične djevojke


Početak ili kraj?

Piše: Božana Ćosić

Glamur je ponovno proradio, ali ništa nije kao prije. Naime s obzirom na to da Hrvoje ne može raditi, odnosno, ne smije dok je pod istragom, morali smo unijeti promjene tako da smo sada Lana i ja svaki dan prva smjena, a Antonijo druga. I unatoč svim problemima ipak nekako funkcionira.

Priznajem da mi nije bilo lako vratiti se na mjesto koje mi je preokrenulo život. Sve moje želje i čežnje, sve što sam imala i u stvarnosti i u mašti nestalo je, ali i ostavilo duboki trag u mom srcu. Nevjerojatno je kako samo jedan događaj može potresti čovjeka i stjerati ga u kut u kojemu ostaje nemoćan i ovisan o drugima. Da, ništa nije u mojoj moći i sve što će se dogoditi ovisit će o drugima. Hoće li moja ljubav opstati ili doživjeti kraj ne ovisi o meni nego o Hrvoju, o onome što on odluči. Nije da nemam svoje mišljenje, da me se baš ništa ne pita, ali uistinu sam zbunjena i trenutno posve prepuštena njemu na milost i nemilost.

petak, 15. rujna 2017.

Zgrabi knjigu po tvorničkim cijenama!


vrijeme: 17.09.2017. - 27.09.2017.
mjesto: Zagreb; Tvornica kulture, Šubićeva 2

Od nedjelje 17. rujna, pa sve do 27. ovoga mjeseca, kultna zagrebačka Tvornica kulture u Šubićevoj ulici domaćin je jedinstvenog jesenskog sajma knjiga.

Organizatori iz izdavačke kuće V.B.Z. (osim ponude svoga izdavačkog programa po najnižim cijenama ikada) potrudili su se osigurati nastupe nekolicine najvećih hrvatskih izdavača: Znanje, Mozaik, Školska knjiga, Egmont, 24 sata, Naša djeca, Naklada Ljevak, Planetopija... koji će izložiti više od 2000 naslova po senzacionalno niskim cijenama: od outlet ponude knjiga po 5 kuna, do popusta koji sežu i do 90 %!

Svakako treba istaknuti i bogatu ponudu strane knjige, te izdanja jednog od najrenomiranijih svjetskih izdavača Taschen, a sve to također po akcijskim cijenama.

A dobre knjige, za sve uzraste i literarne ukuse, od 17. do 27. 9. (otvoreno od 10 do 20 sati, petkom i subotom do 21 sat) "stanovat" će  u zagrebačkoj Tvornici Kulture (Šubićeva 2). I po rekordno niskim cijenama čekaju da ih "udomite".

Opširnije...
 
 
Izvor:Culturnet.hr

Silvija Šesto | Samoizdavaštvo nije rješenje, no silom prilika, zbog neprilika ljudi krenu na taj način i to cijenim


Razgovor pripremila i vodila Gordana Malančuk

Silvija Šesto rođena je 9. studenog 1962. godine u Zagrebu. Nakon osnovne i srednje škole, na Filozofskom fakultetu, diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju 1986. godine, potom je upisala poslijediplomski studij dramaturgije. Ubrzo nakon toga počela je pisati dramske tekstove, prozu, televizijske scenarije, poeziju te radiodrame. Kao mlada reprezentativka stolnog tenisa, bavila se, i sportskim novinarstvom. Pisala je scenarije za radijske, televizijske i propagandne emisije, osmišljavala reklamne kampanje i slogane.

Dobitnica je "Zlatnog i kristalnog zvona" 1996. godine za tekst i produkciju radijske propagandne poruke na skupu hrvatskih propagandista, te nagrade "Fran Galović za kratku priču", "Kiklop" za knjigu za djecu "Palac Sim i palac Tam". 2002. nagrađena je nagradom "Ivana Brlić Mažuranić" za roman "Debela", dvostrukim "Malim Marulićem" za dramsko djelo, nagradom "Žar ptica", "Grigorom Vitezom", te brojnim drugim nagradama. Desetak djela izvedeno joj je u kazalištu.

Od srednje škole, surađuje s mnogim elektronskim portalima ponajviše radijskim. Radi i kao radijska voditeljica i kreativna direktorica radija. 1993. godine pokreće časopis za dramu i prozu "Plima".

Autorica je desetak knjiga za odrasle, a one namijenjene djeci i tinejdžerima, čak pet, nalaze se na popisu lektire za osnovnu školu.

Članica je DHK ( Društvo hrvatskih književnika ) i samostalna umjetnica u HZSU-u ( Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika ). Jedna je od pokretačica HRVATSKOG DRUŠTVA KNJIŽEVNIKA ZA DJECU I MLADE ( "klub prvih pisaca" ), a trenutno joj teče drugi mandat u ulozi predsjednice.

Hana Konsa | Noću zgrčen



Ležeći u mraku
Strah je izlazio iz mene
I u trenu kada se činilo
Da će postati veći od svega
Čula sam sat

Osjetila sam
Sat stoji na zidu
Zid su napravili ljudi
Sat ima bateriju
I nju su napravili
Ljudi

Baterija, sat, i zid
Čine kuću
Kuće rade ljudi

Iza zidova se nalaze drugi zidovi
Iza njih su satovi
I baterije
I ljudi

Radmila Milojević | Davni prizori



Sakrila sam letnju dugu ispod jastuka,
treptaje sa zvezda u očima...
Postoje reči koje nisam mogla izgovoriti,
suze koje nisam mogla sakriti.
Sutra je novi dan.

Tino Prusac | Budi boja




Ne vjeruj u ono što bilo je jučer,
živi za danas i za sutra,
vjetrovi će brzo odnijeti mirise
i neće te biti jednoga jutra.

I samo će nebo plakati za tobom,
jer nebo uvijek plače za svima,
a sve drugo će ostati isto
i svi će ići svojim putevima.

I nikada nemoj rasprodati snove,
nosi u sebi misao spokoja.
I hodaj, kroz svjetlost koju mrze,
u sivilu svijeta, ti budi boja.

četvrtak, 14. rujna 2017.

Piširiši | Dodjela nagrade za najbolju slikovnicu




Raspored predstava Male scene od 18. do 24. rujna.


https://3.bp.blogspot.com/-C7mX5bt6Z10/WHNJfb7bwrI/AAAAAAAAC48/UxZy3biU2Sgu5Swzx7X5pTgybcbyScOjgCPcB/s320/Program%2BMala%2Bscena%2Bcopy.png
Petak, 22.9.

U 18 sati

Dina Vukelić i Nina Horvat: pazi.mazi.voli., redateljica: Nora Krstulović, igraju: Vanja Ćirić, Aleksandra Demše i Davor Kovač. Predstava je namijenjena cijeloj obitelji (5+). Gostovanje u Daruvaru.

U 18 sati

Ivica Šimić: Priča o svjetlu, redatelj: Ivica Šimić, igra: Danijel Radečić. Predstava je namijenjena djeci od 1,5 do 5 godina.


Subota, 23.9.

U 10 i 11:30

Ivica Šimić: Priča o svjetlu, redatelj: Ivica Šimić, igra: Danijel Radečić. Predstava je namijenjena djeci od 1,5 do 5 godina.

Sven Adam Ewin | Buđenje



to nije svanuo dan
to si ti digla svilne trepavice

to nije granulo sunce
to me ti tražiš pogledom

to nije pečat pripadanja
to je tvoj dlan u mojemu

bože moj što lupetam

Pavol Janik | Neodloživa pesma


AN URGENT POEM


Ceaselessly you enter my mind
like an urgent poem
to dispute fixed views on life
and change accepted images of the word.

Igor Petrić | Gravitacija




Sama
na vjetru,
kiši.
Oblak sivi sunce zaklanja
i cijedi svoje kapi prema dolje.

Senka Lovrić | Prekrivač od snova


Ne sjećam se godine, no bilo je vrijeme "viška", uz povremene bljeskove radosti.

Bila sam višak svugdje. Poput tijesta koje prelazi posudu, pa ga pogužvaš i uguraš duboko. Ili ga odsjećeš i baciš.

Ili spremiš za sutra i zaboraviš.

Njoj sam uvijek bila blizu. Znala je što će sa mnom. To i nije bilo teško obzirom da ništa nije radila bez mene. Osim, ustajala rano. Naložila drva. Umijesila kruh. Odvela stado na pašnjak. Vratila se meni.

Vodu je vadila iz bunara, odjeću prala sapunom mlateći je o veliku drvenu dasku. Sapun je čuvala kao relikviju.

U polju smo brale maslačke i makove pa ih ostavljale po tuđim grobovima. Uvijek po onima bez cvijeća i s jedva vidljivim slovima.

Noću, kad bi svi već zaspali, sjela bi na drvenu škrinju i rasplela kosu, pa bi je dugo češljala. Spavala sam u njezinom krevetu s vretenom kraj uzglavlja i pitala se zašto svoju kosu nikada nije pokazivala.
Jedno jutro je poštar biciklom došao do naše kapije. Baka je uzela pismo i spremila ga na škrinju. Prst joj je bio modar, kao moj kad su vrata bila brža od mene, samo što nikad nitko nije bio brži od bake.

Televizor su smjestili u sobu. Puno prije Božića. Njoj je to bio samo još jedan komad s kojeg je brisala prašinu.

Večer je bila hladna, grmljavina je odustala, životinje su zaspale.

Odrasli nas nisu obilazili već danima zbog nevremena.

Počešljala mi je kosu i umotala me u pletenu deku s crvenim i zelenim rombovima. Crvene vune nije bilo dovoljno pa je polovina deke izgledala kao naše polje kad bismo pobrale makove.

Pod crnu maramu koja je uvijek mirisala na divlji koromač sakrila je kosu. Maramu je vezala ispod brade, pa bi rukama prešla po licu sve do ruba ne bi li uhvatila koju pobjeglu vlas. A onda je sjela pred televizor i prstom preko usana me molila tišinu.

"Bako zašto si se uredila? "

"Da te ne osramotim dole u gradu."

"Ali oni iz televizora nas ne vide. "

Možda se pretvarala da me ne čuje. Možda sam pretiho govorila.

Ali, jedno sam sigurna. Nitko me tako nije volio.

srijeda, 13. rujna 2017.

Sven Adam Ewin | Utopli se, draga



Utopli se draga kada budeš legla
Pa da tako vruća,
Kad zapušu vjetri, hladne kiše, megla,
Budeš moja kuća.

I pomisli na me kad se budeš takla,
Raznježi se, mila,
I na rubu raja, i na rubu pakla,
Da mi budeš bila.

Ako drugog sada tvoje srce ljubi,
Iskreno u duši,
Uspomenu na me ti u srcu ubij,
Kuću moju sruši.

I pošalji meni tu nevjernu građu,
Da sagradim sebi hacijendu slađu.

Miroslav Pelikan | Jedro na obzorju


Kada ugledam prvo jedva vidljivo jedro na obzorju, znati ću, kucnuo je trenutak da zauvijek ostavim tvrdo stijenje obale i prepustim se moru
Iznova ću ploviti, bez razloga i bez prave potrebe, no, ploviti ću po navici kao što i činim cijeli život, misleći kako moje namjere imaju stvarnu svrhu
Hoću li biti sretan, pothlađen, na nesigurnom plovilu uz mnoštvo neizgovorenih riječi koje bi vodile brod prema cilju, samo da su na vrijeme izrečene?

Ne, nećeš biti sretan, unose mi se krila oblaka u lice, budi sretan što možeš ploviti

Zar to nije sreća, potvrđuje Sjeverac

Na tom ću bijednom brodu otploviti u susret već određenim zbivanjima hineći kako ne znam za njih

Na tom ću brodu možda otploviti i dalje, tko zna, možda do ulaza u Južno more, jednom, svakako

Preminuo Slavko Goldstein



Istaknuti publicist, nakladnik i intelektualac, jedan od osnivača Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS), Slavko Goldstein umro je u Zagrebu u 90. godini, potvrđeno je iz kruga obitelji. Bio je osnivač redakcije i urednik Vjesnika u srijedu, urednik na Radio-Zagrebu, filmski scenarist, glavni urednik izdavačke kuće Stvarnost i časopisa Erasmus. Bio je jedan od potpisnika zahtjeva za ostavkom predsjednika Franje Tuđmana 1993. godine objavljenog u tom časopisu. Objavio je i knjigu "1941. – godina koja se vraća" za koju je 2007. godine dobio nagradu Kiklop za publicističko djelo godine. Bio je i predsjednik Židovske općine, a kasnije i židovske vjerske zajednice Beth Israel u Zagrebu. Objavio je više knjiga o hrvatskoj povijesti, bio urednikom više od 150 knjiga, a koscenarist je bio za filmove "Signali nad gradom", "Prometej s otoka Viševice", "Četvrti suputnik" i "Akcija Stadion". Dobitnik je brojnih nagrada, odlikovanja i priznanja za književnu i nakladničku djelatnost. Slavko Goldstein rođen je 22. kolovoza 1928. u Sarajevu, a obitelj mu je podrijetlom iz Tuzle. Početkom Drugog svjetskog rata ustaše su ubili njegova oca, a on je s majkom i bratom Danijelom pobjegao i pridružio se partizanima.

Pročitajte više na: www.vecernji.hr

DHK | Predstavljanje knjige Ljerke Toth Naumove: Nevidljiva vrata



Pramcem u sumrak XXIII.


TKO SE PERA LAĆA...

Piše: Jelena Miškić

Ide rujan kraju, vukovarska tržnica koja vrvi srijedom i subotom u žamoru ljudi uz svježe plodove počinje nuditi i teglice zimnice, ajvara, džemova. Cjenkanjem ili bez, tete redovito stave mrkve ili kopar gratis, jabuku gratis, a ja žicam feferone gratis. Gužva je, ljudi se pozdravljaju, dovikuju, pozdravljaju babe, tetke, kumove, snahe, pitaju za zdravlje, viču, smiju se il odmahuju rukom, sve što na jenoj velikoj tržnici i priliči.

Nataša Nježić Bublić | Svečano se odričem poezije


poeziju više ne u moju butigu.
odsad samo čitam.
uvrijedim ljude,
ne znajuć.
Treba oprezno s riječima,
jer ima iskusnijih čitača.
mogu li se oni domisliti tomu
da pišem bez poduke,
da sam samouk,
da sam skrboman,
i skriboman
po vokaciji,
kao slijepi Homer
kako misliš slijep, Nataša?
Ne mislim, kažu.

Daria Lisenko | Geografija misli


Da li se sjećaš tog strašnog papira,
Gdje kažu nacrtan je čitavi svijet?
Od misli o njemu nema mi mira,
I ništa ne mogu ni željet ni htjet.

Duboka voda drži se kugle,
I nekako tako – par zemlje komada,
I vidiš na njima: gradove, džungle,
Al nije sve tako kak vidiš sve sada.

Antonio Karlović | Mostovi


(Vesni Parun, na pjesmu "Zlato")

Ako je, Vesna, život rijeka,
volio bih znati -
strujimo li opasno
tek pod golim nebom
ili postoje mostovi,
čvrsti i brižni,
koji nekad povežu
(težnju i sudbinu)
ta dva kopna među kojima
tako nesmotreno tečemo
gledajući u visine,
a nikako da nabujamo.

utorak, 12. rujna 2017.

Promocija zbirke „Pričam Svoju Priču“


Datum je određen, a on je 29. rujan 2017. godine. Zbirka kratkih priča „Pričam Svoju Priču“ s 2. književnog natječaja PS Portala napokon će doživjeti svoju zasluženu promociju. Podsjećamo kako je pobjednica natječaja Gordana Majdak iz Zagreba s pričom „Zaspala bih crveno“, drugo mjesto osvojila je Ivana Švragulja iz Petrinje s pričom „Razigrana smrt“, dok je treće mjesto pripalo Mireli Ilić iz Rijeke s pričom „Prvi put iskren“.

Ostali autori u zbirci su: Ana Jakopanec, Ana Pisac, Andrea Bauk, Adrian Satja Kurdija, Alen Lisek, Antonio Dević, Blaženka Strunje, Damir D. Ocvirk, Dino Vukušić, Daria Lisenko, Dražen Stojanović, Đurđa Vukelić Rožić, Đurđica Krmpotić, Franko Stipković, Ivan Gaćina, Ivana Mijić Vulinović, Jagoda Prebeg, Jasminka Janeš, Jasminka Mesarić, Joško Sindik, Karmen Šimudvarac, Lana Sučec, Lara Manojlović, Lucija Prša, Maja Vukoja, Manja Šegrt, Marija Juračić, Marija Galović, Marijana Balog-Prazajda, Marta Glowatzky Novosel, Mile Božičević, Mirjam Jurčev, Mirjana Pejak, Nikola Šimić Tonin, Petar Aničić, Robertina Štajdohar, Ružica Gašperov, Sanja Bartolin, Sanja Sabolić, Sara Kopeczky, Sanja Milić, Slavica Baškaj, Stephanie Stelko, Vedran Volarić, Vlaho Ercegović, Zoran Hercigonja, Zlatko Majsec i Živka Kancijanić.

Promocija će se održati u Hrvatskom domu Petrinja, točnije u Maloj dvorani u 18:30 sati. Pozivamo Vas na ugodno druženje koje će imati i poneka iznenađenja, ali za sada ćemo ih držati u tajnosti.

Dobrodošli!

Izvor: https://www.ps-portal.eu

Natječaj 'Narodni muzej u slikovnici'



vrijeme: 12.09.2017.
prijava: 03.11.2017.

Narodni muzeja Zadar organizira natječaj na temu izrade slikovnice s motivima eksponata izloženih u prostorima Narodnog muzeja. 

Pridružite se u stvaranju slikovnice o svim odjelima Narodnog muzeja Zadar (Prirodoslovni odjel, Etnološki odjel, odjel Muzej grada Zadra, Galerija umjetnina, Kneževa palača) i predmetima koji se u njima nalaze.

„Iglica“ ponovno oduševila Kineze „Iglica“ ponovno oduševila Kineze


https://3.bp.blogspot.com/-C7mX5bt6Z10/WHNJfb7bwrI/AAAAAAAAC48/UxZy3biU2Sgu5Swzx7X5pTgybcbyScOjgCPcB/s320/Program%2BMala%2Bscena%2Bcopy.pngNakon velikog uspjeha koji je naša „Iglica“ postigla na svom prvom gostovanju u Kinu, a u sklopu međudržavne kulturne suradnje, u gradovima Chang Sha, Xi’an i Jinan, pozvani smo na 4. međunarodni festival žena „The Fourth Aimer Beijing International Women Festival“

U Beijingu je naša predstava igrana u prostoru Water Cubea, poznatom kao dijelu olimpijskog sela u kojem su se za vrijeme Olimpijskih igara 2008. održavala natjecanja u vodenim sportovima. Water Cube je preuređen u prostor u kojem se događaju mnoga kulturna događanja (izložbe, predstave, predavanja, prezentacije), a dio prostora i dalje je namijenjen sportskim aktivnostima.







Naša je predstava odigrana tri puta za ukupno četiristo gledatelja.

Nakon svake izvedbe Ivica Šimić, redatelj, odgovarao je na pitanja publike koja su bila iznimno zanimljiva i svaka se sesija pretvorila u žive razgovore koji su trajali i duže od pola sata.

Nakon prve izvedbe održana je i kreativna radionica s djecom iz publike, a koju su vodili umjetnici, članovi Triko Cirkus Teatra.

Predstava se igrala s pojedinim dijelovima na kineskom jeziku uz komentare kineske glumice.

Premda je raspored naše ekipe bio vrlo zahtjevan, zahvaljujući podršci Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beijingu, naši su umjetnici uspjeli vidjeti i najvažnije znamenitosti glavnoga grada Kine uključujući i Kineski zid.

Odmah po završetku festivala naša je „Iglica” dobila pozive za nova gostovanja u Kini.



I na kraju zahvala Ministarstvu kulture bez čije podrške ne bi mogli ostvariti suradnju.

Putne troškove gostovanja Male scene i Triko Cirkus Teatra i ovoga puta je financiralo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Krunoslav Mrkoci | Roberto Calasso: Baudelaireova sjenica


Baudelaireova sjenica, zaista, djelo vrhunskog intelektualca. Djelo na preko 300 stranica, pisano u formatu i opsegu romana, hibridna je vrsta koju bismo najbolje možda mogli opisati kao prošireni esej. Ovo nije tek knjiga o Baudelaireu, kao što bi naslov dao naslutiti, već i o drugim ličnostima tog prijelomnog vremena nastanka moderne umjetnosti. Tu susrećemo poglavlja o slikaru Manetu, Baudelaireovom znancu, s kojim se dopisivao, o Degasu, o Rimbaudu, ponešto i o Valeryju i njegovom uzoru i učitelju, Mallarmeu. Knjiga ulazi u neke skrovite predjele Baudelairova života i ličnosti; kao što je npr. njegov odnos s majkom. Također, razotkriva karaktere i osobnosti nekih istaknutih ljudi tadašnjeg javnog života, kao što je bio kritičar Sainte - Beuve.

"Sainte - Beuve je bdio nad pariškim književnim životom kao ugledan i zlovoljan stric. "Stric Beuve": tako su ga nazivali Baudelaire i neki drugi. (...) Sainte-Beuve se uznemirivao i postajao neuhvatljiv čim bi naslutio apsolutnu izvrsnost nekih svojih suvremenika. Događalo se redovito: sa Stendhalom, s Balzacom, s Baudelaireom, sa Flaubertom. Spominjao ih je samo da bi ih umanjio. A katkada ih je jedva spomenuo (Baudelaireov je slučaj najokrutniji) ili ih je posvema izbjegao (kako se dogodilo s Nervalom). U istim godinama pokazivao je popustljivost i obazrivost prema mnogim osrednjim piscima. (...) Još jednom je Baudelaire pisao Sainte- Beuveu i usudio se zatražiti recenziju. Kao uvijek, uzalud."

Davorka Črnčec | Poljubac




U ljepoti poljupca plavetnila mora i neba  zanijemim:
u strasti bajkovite brodice vremešnih ribara on ljuljuška,
srebrne školjke razigranoj djeci u plićaku izranja,
pjenom zrele ljubavnike pučini otisnute grli.

Zlatni krug savršeno pravilno plavim plovi,
savršenim ritmom u poljupcu izranja i uranja.
Sve je odavno savršenim rukopisom Stvoritelja zapisano.

U tamnice vlastitih misli zatočeni,
za još jedan divan dan krnji,
u kamen zapisanu riječ,
u školjku utisnut pečat,
tajnu poljupcem valu povjerenu
iščitati propuštamo.

Ivan Gaćina | Moja pjesma



Iznjedrili snovi melodiju krasnu,
mamila je dušu kao mlada zora,
razotkrilo nebo snohvaticu jasnu,
zajutrila pjesmom djeva Leonora.

Damir D. Ocvirk | Zagrizi glinu



Iznad polja crvenih makova
vjetar njiše bodljikave žice;
po rubovima blatnih rovova
tumaraju mokre, crne ptice.

ponedjeljak, 11. rujna 2017.

Marina Mađarević | Ujević voli prirodu, Matoš umjetnost, a Fuis zavičaj


Razgovor pripremila i vodila Sandra Pocrnić Mlakar

Dječaka Antona koji ne voli lektiru posjećuje duh Marina Držića i odvodi ga na putovanje kroz vrijeme. Upoznajući osjećaje, patnje i nadanja velikana pisane riječi kao što su Tin Ujević, Antun Gustav Matoš i Franjo Fuis, dječak Anton shvaća kako kroz književnost dobiva uvid u puninu života i postaje svjestan svojih osjećaja prema ljudima, prirodi i prema zavičaju. To je ukratko fabula romana za mlade „Noć knjige“ koji Marina Mađarević predstavlja na Fra Ma Fu festivalu u Virovitici.

Marina Mađarević učiteljica je hrvatskog jezika, zaljubljenica u jezik i književnost, a dosad je predavala u nekoliko osnovnih i srednjih škola u Virovitici i u Zagrebu. Danas volontira u Udruzi za Down sindrom Virovitičko-podravske županije. Prvijenac Marine Mađarević „Noć knjige“ dosjetljivo je i emotivno putovanje kroz povijest književnosti koje će se zacijelo svidjeti i djeci i odraslima, bez obzira na to vole li čitati lektiru ili ne.

Predstavljanje romana Marine Mađarević bilo je u petak u 19.30 u Gradskoj knjižnici i čitaonici. Očekuje se da na predstavljanju Marina Mađarević prvi put javno pročita odlomke iz romana „Noć knjige“ u kojima se pojavljuje sam Franjo Martin Fuis.

Dr. Jurčeviću nagrada za najbolju knjigu iz Domovinskog rata - 'Heroji'


Knjiga 'Heroji', povjesničara dr. Josipa Jurčevića, pobijedila je na ovogodišnjem Književno-publicističkom natječaju 'Bili smo prvi kada je trebalo' za najbolju knjigu na temu Domovinskog rata i stvaranja slobodne, neovisne hrvatske države, u organizaciji Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) i Udruge branitelja Domovinskog rata 'Zagrebački velesajam'. 

Nakladnik Jurčevićeve knjige "Heroji" je Dokumentacijsko informacijskog središta iz Zagreba, priopćili su u nedjelju organizatori natječaja.

Ernad Musić | Kad jednom elegija ne bude


Krhke su oči, zbilja, i opet, krhke su oči!
U žitku ih ne imadoh mnogo, kamo sreće da slijepac sam bio ! Luča je pošiljatelj samo, kad mlidijah gledati žmirio sam sasvim, spreman k'o list behar što dočeka, k'o vatra što pred suncem svojim kleči. Nema me u imanju ovom, a najviše sam tu - na vrhovima prstiju. Treba zaspati potom, u snu se zbiva ono što na javi se sniva, i nije li san zapravo java ?
U amfori neki šćućuren mrak - šuti.
Nudeć besmisao smisao tražeći, zar to nije stvarana ljudska osobina ? Tako blizu sam onom što nisam, je li traženje oko ili suza ?
Posvud, miris ljubavi se širi i stvari su ga poprimile, trebalo bi duboko udahnuti,
ne kušati kisik - nikad više, možda umrijeti, u besanom snu probuditi se i ostati budan. Trebalo bi možda umrijeti !
Dići se i izdići ! Evo, iz usta mi trava raste, ne sramim se polaska.

Damir D. Ocvirk | Šamani



Mi smo šamani, šamani  od višnjeg boga
odabrani. I zato nismo krvnici, već vrli svećenici;
pa nama vaše djece treba za žrtvenike, a dragom
vođi junaka za spomenike. Jer zemlji kiša treba, a
narodu milost neba.

Milan Swetozar Maćešić | Julijana Adamović: Glineni Anđeli


„Vještinu proznog pisca može se prepoznati već na samom početku teksta. Julijana A. svjesna je magičnosti i snage zavođenja prvom rečenicom. Svaka njezina priča nudi odmah, isti čas, komunikacijski ugovor koji čitatelj bez dvojbe potpisuje.“  Julijana Matanović u pogovoru knjizi prvijencu Kako su nas ukrali Ciganima imenjakinje Adamović. Prvijenac Julijane M. je čistokrvna autobiografska proza (Zašto sam vam lagala). Bio je to onodobni veliki književni hit. Ali, ta vrsta proze je upravo to – laž, ili bolje reći prešućivanje. Jer,  pisac autobiografije, ma koliko nas htio uvjeriti nježnošću , ili skandalom pomno odabire što će nam reći o sebi (istina), a što prešutjeti. I Veliki Tolstoj se proslavio Autobiografijom kao i onaj  norveški gnjavator Knausgård. Međutim, ono što pisac „priznaje“ čitatelju o sebi ili čak svećeniku u ispovjedaonici tako je malo u odnosu na ono što nosi „gore“ na istinu. I dok je u prvoj knjizi autobiografskog u znatnoj mjeri dotle je toga u ovoj uistinu u neznatnoj.
     
Prve četiri priče su tematski naslonjene na domovinski rat i poraće. Prva govori o „cyber drkadžiji“ Mili W. Bubregu (W, eng. White, bijeli) koji virtualno siluje odreda pa i samu glavnu junakinju. Da je riječ o manijaku govori i njegov nick, naime bijeli bubreg je nerastovo mudo, a kad se netko tako profilira to je samo dokaz više da se uistinu radi o teškom poremećaju. Međutim, autorica nam paralelno s virtualnim silovanjem podastire stvarne, užasavajuće primjere silovanja  tijekom domovinskog rata počevši od „naših“ u Oluji, prebacujući se u Vukovar na „njihove“ pa dalje u Bosnu. Glavna junakinja, odnosno autorica ili tko već, ogorčena u nemoći kazuje: I prije nego što se latim tipkovnice, zastat ću, zadignuti suknju i popišati se ravno na cyber junaka. „Siluj nakarado“! reći ćiu mu potom. „To je jedino što znaš. Ostat ćeš zapisan po tome“. Umjesto da sam kliknula na X.“ Dakle, ovom uvodnom pričom i njezinim „šokantnim“ završetkom Julijana Adamović nas eksplicitno uvodi u vlastiti svijet pisanja koje je tako žestoko, neumoljivo, izravno, sa što manje patetike, ev. u priči  „Goloruki mi i Tito“, kadšto na granici sumanutog. Pismo je to čvrste, odlučne ruke, daleko od bilo kakve primisli na tzv. žensko pismo. Kada piše o ljubavnim odnosima baca na Ericu Jong i to je jedina poredba na kojoj bih se zadržao.

Katarina Zadrija | Karta Trejta (Kerempuh)


Faljen Bog sem skupa!

Kak se imate po ove vručine? Mene baš paše, bolje nek v zime grijanje plačati.

A da znate vi si skup kej svoje riti v slane vode pacate kak je ljepe sad tu! Mer, tišina, nema strke. Parkeraš se v gradu de očeš.

Neki sem se dan stala z svoju kumu Janu kak se po ceste špinči. Črna, ti bogca kej da ju je njen Jura konačne na morje otpeljal! On tam nie nigdar do sad bil. Veli da mu je pod brajda najljepše. I ja se slažem, ali Jana, em znam mozga mu je popila. Sad tu na štikla nabada kakti roda, a črna ko ciganica, jedva me pozdravela. Se je to mene nekak smrdela, pak sem nabrkala ovoga svojega nek si kuma večer pod naše brajde na gemišt pozove.