Kolumne

utorak, 31. svibnja 2016.

Jelena Hrvoj | Elisabeth Herrmann: Selo prokletih


Jedno selo, dvije sestre, zavijanje pasa i jezive tajne. Tko bi ukratko opisala sjajan triler „Selo prokletih“ Elisabeth Herrmann. Iznimno vješto napisan roman koji nas odvodi u jedan svijet žrtve i bijega od prošlosti koja nas na kraju uvijek nekako sustigne. Kroz ovaj se roman pitate- Koliko smo spremani učiniti kako bi zaštitili svoje voljene? Koliko bi zlobe i traume bilo potrebno da zaboravimo i duboko potisnemo sjećanja? Kako bi se spasili od života koji je opkoljen strahom?

Roman počinje uvodom koji je ispripovijedan iz perspektive mladog psa. Iako kratak, taj nas uvod iste sekunde mami na čitanje.

   -Jezivo zavijanje utihnulo je, zamrlo. Selom je zavladala mrtva tišina. Gotovo je. Što god da je bilo.-

Priča nas odvodi dvadeset godina kasnije kada se u zoološkom parku dogodi brutalno ubojstvo. Muškarac biva omamljen i živ bačen u kavez sa pekarijima koji ga proždiru. Na scenu stupa Sanela Beara, mlada, ambiciozna policajka Hrvatskih korijena koja se igrom slučaja prva pojavljuje na mjestu zločina. Zanijevši se u istrazi Sanela upoznaje Charlie Rubin, uzgajivačicu štakora koji služe kao hrana ostalim životinjama zoološkog parka.

Sara Kopeczky: Praznina

Lakše je ukrotiti divljeg konja u kanadskim bespućima
Nego obuhvatiti vlastitu prazninu
Ispuniti šutnju kada ostaneš sam
Ugašenih ekrana
I shvatiš koliko zastrašujuća može biti
Tišina.
Kao da pokušavam naslikati
Grad koji ne postoji
Bojom koju ljudsko oko
Ne može vidjeti.
Niz suhe prste klizi mi nešto
Ljepljivo i učmalo
Prosipa se na tlo
Udarajući tupo
Kao zrno žita
Koje prolazi  kroz rupu u suknu
I pada na jalovo tlo.
Ispunjavam prazninu
Istovremenim
Priznavanjem njena postojanja
kao i poricanjem
Jer svaka praznina
Samo je odsutnost koja pamti
Sve čime je bila
Teška i sjetna
I teži varkama za odvraćanje pažnje
Da može samoj sebi ugristi rep
I pretvoriti se u krug.

Zlatko Majsec | Avantura svakodnevnice


Sjeo sam u kvartovski kafić i naručio kavu s toplim mlijekom. Mjesto je bilo dupkom puno. Žamor ljudi  miješao se s muzikom sa radija. Nisam se uopće trudio razumjeti o čemu se za stolovima priča. Samo sam slušao kako glasovi razigrano titraju u smirujućoj harmoniji. Nakon tri napreskokce pročitane kolumne naših poznatih pisaca, odložio sam novine. Bilo mi je dosta buljenja i konzumiranja bilo kakvog sadržaja, novinskog, internetskog ili bilo kojeg drugog koji postoji zahvaljujući tehnologiji. Podigao sam glavu i bacio pogled kroz bistra stakla kafića. Kao da me nagrađuju za taj potez, dvije breze su senzualno zaplesale u divljem ritmu vjetra. Lijevo-desno hipnotički su uvijale svoja vitka razgranana tijela. U sekundi me preplavio osjećaj stapanja s vanjskim svijetom koji kao da mi je želio poručiti da se, doživljen na ovaj način, nikad i nije nalazio izvan mene. Začudnom brzinom resetirao sam svoj maloprijašnji sustav i nekim drukčijim očima pogledao grad. Novom antenom primao sam stare signale.

ponedjeljak, 30. svibnja 2016.

Jelena Hrvoj | Horori nas potiču da razmislimo o svijetu i svojim postupcima


Razgovor pripremila: Sandra Pocrnić Mlakar
   
Vijest da je autorica "Štorke" objavila drugi roman zasigurno će zaintrigirati one koji su upoznali Jelenu Hrvoj i njezin prvi roman. Drugi roman nosi naziv "Durgina kuća" i upravo je promoviran u Jeleninom Poznanovcu, a zagrebačke promocije tek se očekuju. Jelena Hrvoj svojim je prvim romanom, hororom "Štorka" privukla pažnju ljubitelja žanra, a oni koji su od njezinog drugog romana puno očekivali nisu se razočarali. Tri djevojke u "Durginoj kući" istodobno su i žrtve i zločinke i izazivaju i suosjećanje i stravu.

Nakon romana "Štorka", "Durgina kuća" drugi je vaš horor objavljen u vlastitoj nakladi. Zašto opet vlastita naklada i zašto opet horor? Očekujete li da će "Durgina kuća" biti još uspješnija od "Štorke"? 

Na pitanje „Zašto opet vlastita naklada?“ imam dva odgovora. Prvi je taj da na žalost još uvijek nisam uspjela uspostaviti komunikaciju sa izdavačkim kućama. Drugi odgovor je da se nakon prvog romana zainteresiralo dovoljno ljudi koji su bili voljni pomoći mi da se „Durgina kuća“ i objavi.
    Što se tiče žanra na koji sam se opredijelila - jednostavno smatram da mi je najprirodniji. Također, kao što često napominjem na promocijama, žanr horora i psihološkog trilera tjera ljude da dublje razmisle o svijetu kao i svojim postupcima prema njemu.
    Za „Durginu kuću“ priželjkujem da bude uspješnija od „Štorke“, jer ona je ipak  drugo „dijete“. Dakako, teško mi je uspoređivati ih. Iako su obje horor žanra, nikako ih ne mogu svrstati u isti koš. Zašto? Čitatelji će na to pitanje sami morati potražiti odgovor.

Nada Vučičić: Neću ti pisati ljubavne

to umara napuštene kolodvore,
neću govoriti tugu
da srce ne bude probuđeno,
ostavit ću umne razgovore
za vrijeme osame
kad sama rješavam dileme,
neću te grliti nemirom
ni pitati za tebe.
Gledat ću samo tvoje oči
čitati iz njih ponuđeno
brižno spremano za mene,
pravit ću se da razumijem
šuteći što si izrekao
i krenuti da stignem kući,
prije no što me
vjetar slomi
i zauvijek otpuhne.

subota, 28. svibnja 2016.

Patnje mladog autora XII.

DISKRIMI(NACIJA)

Piše: Jelena Hrvoj

Danas ću vam pisati o dvije teme koje su za mene osobno jako bolne, a obje se svode na to koliko se kod nas neozbiljno shvaća zvanje „PISAC“. Mnogi od vas znaju da sam nedavno objavila svoj drugi roman koji je tiskan u privatnoj nakladi. Kao što već znate, to nije jeftin pothvat. Istina,što se financijskog djela tiče oslanjate se na sponzore, ali u isto vrijeme morate računati na to da možda svi troškovi izdavanja neće imati pokriće. Da  ne dužim odmah ću se posvetiti današnjoj temi.

Podrazumijeva se da ćete nekoliko desetaka primjeraka knjige žrtvovati za obitelj, prijatelje i ljude koji su vam pomagali da se vaša knjiga nađe u svojem prirodnom obliku. No što kada se krug ljudi koji žele knjigu počne širiti poput hobotnice? Nemojte me krivo shvatiti, ja bi najradije kada bi mogla knjige podijeliti cijelom svijetu,ali na žalost nakon tiska knjige ostaju dvije stvari koje iziskuju novac- pokriće troškova tiska i život. Na žalost, ja sam došla u poziciju kada se financijski oslanjam  na prodaju svojih knjiga. Dakle, sada svoje zvanje „PISAC“ uistinu mogu nazvati zvanjem. Zašto onda mnogi ljudi i dalje smatraju da je pisanje knjiga tek skup hobi?

Sara Kopeczky: Tko će, ako neću ja?

Ponekad sam tužna bez razloga
Pa ga izmislim
Da imam nad ime plakati.
Ponekad sam sretna
Unatoč svim razlozima da ne budem
Pa prospem po putu kamenčiće
I pravim se iznenađena
Kada na kraju puta ugledam
Kućicu od medenjaka.
Ponekad sam sve odjednom
Pa kišim po suncu
Uništavam stvarajući
Širim kapacitet memorije
Koja se ne može izmjeriti.
Ponekad nisam ništa
Pa uzmem svoje ništavilo
I nježno ga položim
Na krevet od janjeće kože
Poput novorođenčeta u planini
I kažem mu: ništa ne brini
Samo ti spavaj
I ovo će proći.

Nena Crnčević: Grade

Na tobom Grade
nadvili se sivo-modri oblaci,
rivom odjekuju moji koraci,
u tišini pred neveru,
kroz oblake munje deru
nebo iznad otoka u daljini,
puše južni vjetar silni,
kapi kiše osjećam na ruci,
valovi mora se razbijaju
o brodove u luci.

Igor Petrić: Farizej

Ispod
oblaka prašine
možda pronađeš sebe,
samo prije toga
moraš pomno pregledati sva trupla
jer bi inače mogao pogriješiti.

Leševi!
Ma koliko bili u svježem stanju
doimaju se uvijek isto
“hladno i napuhano”
baš kao i ti,
sada.

Igor Petrić: Cvijet od papira

Inspiracija,
jezična manipulacija,
kratkotrajna pažnja
i svijest o postojanju boja,
kad padne mrak i utrnu sva svjetla.
Dovoljno za čovjeka
koji rukama može dotaknuti zvijezde
i napraviti što god,
avion, knjigu ili cvijet od papira.
Pored njega i u njemu je
sva mudrost ovoga svijeta.
Ako želi
može sve ili ne mora ništa.
Sve sakupiti,
ništa ne baciti ili jednostavno sve zaboraviti,
praviti se važan, pametan,
biti malen, svoj ili nečija sjena.
Baš ga briga, jer život je ispunjen snovima,
zato ponekad glumi, ponekad pretvara se,
ali nikad ne sudi druge,
ne odustaje.
Ovaj svijet stvoren je za njega
i sve one izmišljene likove
s kojima oduvijek igra se,
koji žive,
koji sanjaju,
koji za njega postoje.
Inspiracija …

petak, 27. svibnja 2016.

Ispovijed jedne čitateljice II.

O knjizi „Djeca gnjeva“ Svebora Vidmara

Piše: Mirjana Mrkela
 

Svebor je likovnjak i redovito mi šalje pozivnice – dođi na izložbu tog i tog slikara! Ali ja baš nešto nisam raspoložena za izložbe. Možda on misli da ću se predomisliti. Ja mislim da neću, a mudraci kažu: nikad se ne zna.

Svebor i ja ipak imamo nešto zajedničko - knjige i književnost. Svebore, kako bi bilo da, za promjenu, napraviš jednu izložbu knjiga? Dok ti razmišljaš o ne znam čemu, ja sam malo razmišljala o onoj tvojoj knjizi. Znaš, onoj koja je predstavljena kad i jedna od mojih! 

Što je pisac htio reći VII.


MAGARAC NA PRVOM MJESTU

Piše: Vlatka Planina

„Magarac na prvom mjestu.“
Sjećate li se toga? Netko bi na satu hrvatskoga rekao:
 „Ja i Maja...“
I odmah bi ga ispravili:
„Magarac na prvom mjestu.“
Kad nabrajaš, ti moraš biti posljednji. Stavi druge ispred sebe. Nemoj samo o sebi pričati, i sebe hvaliti. Nemoj biti magarac.

Čini mi se da većinu nas taj osjećaj magarca prati i dan danas. Da, odrasli smo ljudi, no sjećanja iz školskih klupa duboko su nam urezana u pamćenje.

„Nemoj se hvaliti“, govori nam glas u glavi baš kao nekad učiteljica, „nemoj pričati o sebi, nemoj se šepiriti svojim uspjesima. Ta što ti misliš tko si ti?“

Ana-Marija Posavec | Sjene

    Ne vole mnogi sjene ni tajne dima. Raskrštene su ruke dio svakodnevice i lijenost u ljudskim udovima najgora je mora modernih nam dana; ima ih, više nego inače – strašne su posljedice na vidiku. Ali ne znam i čudim se, zašto nebo ne daje snijega onda kad ga djeca dvijetisućetih još uvijek ne poznaju u vrijeme kada ga treba biti. Djeca devedesetih još se nekako prisjećaju, možda su čak, ta djeca (danas mladi/odrasli ljudi!), sanjali o miru jer su rođeni u doba nemira, nesvjesni, ili pak djetinjom nevinošću okrhnuti, čak i svjesni lošeg stanja...
   
    A sad?

Mirjana Đapo | U ritmu sambe i bossa nove


Odavno živim taj ritam. Stanište mu u venama. počinje udaraljkama, oporo. Svim bubnjevima dobuje između želuca i temena, naređuje razodevanje. Proradi u venama afričko, poludivlje, indijsko - ratničko, a evropsko-civilizacijsko oblači ga urbano. Probam tim korakom sambe da izađem iz ljušture svakodnevnice, oslobodim damar za avanturu.

Prizovem Brazil u venama. Pokret uskladim zovu ruralnog, neobuzdanog. Taj odjek iskonskog pokreće na radost, ne priznaje grč, stegu. Kolorit je važan. Nema mrke boje što pravi koprenu unutrašnjem. U pejzažu duše sve je crveno, vatreno. Pomalo žute, osunčane, i plave, marinske nijanse, kao sloboda. Pravo na slobodu, život, ljubav.

srijeda, 25. svibnja 2016.

Rosie Kugli | Nisam ti ti rekla

Nisam-ti-rekla-korice-2-e1445871675652
     Rosie Kugli
     Nisam ti rekla

     Cijena sa PDV-om; 100,00 kn               
     Popust;  10 %
   
     Uvez;   tvrdi
     Tematsko područje; roman za mlade
     Broj stranica; 151
     Dimenzije;  210 x 150 mm    
     Urednici; S.Šesto, S.Babić-Višnjić
     Nakladnik; HDKDM
     ISBN; 978-953-7190-44-6

     Prodaja: http://tenor.hr/

Alijana: * * *


***

Imam osmijeh.
Vidiš nebo dok prolaziš.
Neću ništa više reći.
Imam pogled.
Čuješ me kada vode teku.
Šuštim tišine.
Ima me.
Naplavljena kao cvijeće na obronke.
Kišni oblaci.Il' zvijezde.
Ti sve to slutiš i zato si tu.
Preko radija ptice pjevaju ljubavnu pjesmu.
Sklupčam se u naramak snova
da me odneseš sa sobom.
Na put.

Vampiri na 11. LegendFestu u Pićnu

vampir naslovna
Užasavate se vampira? Ali se ipak potajno nadate da ćete negdje u sjeni pronaći baš njega i uvjeriti se u njegov opaki šarm? Mislili ste da je to moguće jedino u Transilvaniji? Varate se. Dođite u bajkoviti Pićan s kojeg se pruža bezvremeni pogled na Istru. Tu ćete upoznati najpoznatijeg hrvatskog i prvog europskog vampira – JURU GRANDA. Je li Jure Grando zaista bio vampir, žrtva crkve, ili pak nešto treće?

Testirajte svoj strah i znatiželju na LegendFestu u Pićnu od 29., 30. i 31. srpnja 2016.

Izvor podataka: LegendFest

R. Mlinarec, D. Šunk | Djed Mraz Dimnjačar

Dimnjačar-korice-za-web-212x300     R. Mlinarec, D. Šunk
    Djed Mraz dimnjačar


     Cijena sa PDV-om; 100,00 kn               
     Popust;  10 %
    
     Uvez;   tvrdi
     Ilustrator; Davor Šunk
     Tematsko područje; slikovnica
     Broj stranica; 45
     Dimenzije;  210 x 150 mm    
     Urednici; S.Šesto, R.Mlinarec
     Nakladnik; HDKDM
     ISBN; 978-953-7190-41-5

      Prodaja: http://tenor.hr/

Milan Frčko: Z one strane

Predi nek sem opal,
spukal sem sav drač ,
srušil plotove od drota,
i po ne znam koji pot
cuckima rekel da ne lajo.

Krtu sem rekel da je vreden stvor.
Da nema krtovincov,
zemla se nigdar ne bi zluftala.
Vranama isto tak.
Zato kaj znajo brenzati v zrako.

utorak, 24. svibnja 2016.

Svetlana Živanović: Prodavačica ljubavi | Odlomak

Prodavačica ljubavi

Odlomak - početak romana

Lepo sam videla kako mi se nešto belo približava ka licu i onda mi je ponestalo daha. Mlatarla sam rukama i nogama, ali nisam uspela da ispustim ni najslabiji krik. Krvnik me je iznenadio, uhvatio na spavanju. Da znadoh bar da udahnem pre nego što se belo stropoštalo na mene, imala bih neki minut više za borbu. Da mi se pri ruci našao telefon ili lampa ili ne znam šta sve držim pored kreveta, čašu s vodom možda, ali ne, ničega, ničega da udarim to podlo stvorenje. Nisam sigurna, ali mislim da je to bio jastuk, beli sa čipkastim ivicama, perjani, težak, neprobojan. Jastuk moje babe, nije moj sigurno. Moj je mekan i rastresit, tanak i plav, a ovaj ubistveni tvrd kao kamen, od kad znam za sebe stoji na krevetu moje babe. Ona ne spava na njemu. Tu je spavao deda, kako kaže, a umro je odavno, godinu ili dve pošto sam se ja rodila. A ona čeka da joj se vrati, ne bi li, jel te, legao pored nje. Otkačena žena, nema šta.

Vile na 1. LegendFestu u Nacionalnom parku Krka


Gregov vila webKako vile izgledaju? Što ih može naljutiti? Što se dogodi kad izgube vlas kose? Tko su vilovnjaci i i vilenice? Zašto u hrvatskim tradicijskim vjerovanjima u unutrašnjosti Dalmacije vile imaju životinjske noge?

Ako ne možete odoljeti opojnom zovu vila i njihovom zamamnom plesu, dođite u NP Krka i zaplešite s njima u vilinskom kolu kraj čarobnog Roškog slapa. Ali oprez, možda vas odvedu u svoja vilinska kraljevstva i više nikada ne vrate. Ako želite baš to, na pravom ste mjestu!

Upoznajte se i družite sa vilama, vilovnjacima i vilenicama ali i drugim mitskim bićima iz narodnnih predaja Šibensko-kninske županije na prvom Legendfestu u NP Krka 9. i 10. srpnja 2016.
Izvor podataka: LegendFest

Zmajevi na 3.LegendFestu u Lukavcu

Probudite uspavanog Zmaja u sebi u magičnoj šumi dvorca Lukavec 28. i 29.5.16.

Zmajevi – jedna od najstarijih i najstrašnijih mitoloških bića. Rigaju vatru na svim krajevima kugle zemaljske.

Jeste li znali da u hrvatskim narodnim predajama neki od zmajeva pljačkaju i ubijaju, ali neki žive u susjedstvu i imaju ovce, neki uzgajaju svinje, neki su vješti zidari, neki su nesretno zaljubljeni, imaju djecu, strahuju nad njima kao i svi roditelji, te ih odgajaju najbolje što znaju?
Dođete li u stari grad Lukavec okružen mudrim, starim dubovima (hrastovima), imat ćete priliku ne samo upoznati Zmajeve iz hrvatskih legendi, nego s njima žariti i paliti, plesati, crtati, tražiti skrivena blaga koja čuvaju ovi opasni letači, i možda otkriti da oni nisu tako opaki i zli kako vam se činilo.

Otkrijte sve o zmajevima iz hrvatskih narodnih predaja na LegendFestu u Lukavcu 28. i 29.5.2016.

Glasanje i zvukove čarobnih, nadnaravnih bića iz Magične šume oko dvorca Lukavec gdje drijema uspavani Zmaj možete poslušati na slijedećem linku magična šuma


Izvor podataka: LegendFest

Indira Jašarević Čandić: Pozdrav dušama


Pozdrav ti šaljem
iz daljine u blizini tebe
iz krajeva šutnje
neviđene oku
uhu nečujne
koracima daleke..
daljine u mislima
neprohodne i
srcima nepoznate.
Pozdrav ti šaljem
po vjetru i suncu
po plavetnilu neba
i kapljici rose...
tako blizu a tako daleko
misli me uvijek ka tebi nose
pohodim često ta mjesta
gdje spavaju duše
bijele se svjedoci
našeg postojanja.

ponedjeljak, 23. svibnja 2016.

Igir Petrić: Civilizacija nemara

Uvodna špica nijemo se razvlači po ekranu
Dok, crno-bijeli tonovi
Nejasno odašilju signale u gluhu noć,
Punu nadanja za ponovnim susretima.
Odlučimo ostati, 
Kao stranci zavaljeni u istrošenu
Garnituru sjećanja,
Usnulih pogleda,
Nezainteresirano očekujući
Još jednu odjavu uz pozdrav Domovini.

Zlatko Majsec: Nepoznatoj djevojci iz autobusa

Kad je ušla u autobus
Zastori su se razmaknuli
Moj svijet je prešao u novi čin
U dotad skoro prazan spremnik mog srca
Do vrha je ulila benzin

Sve u meni tjeralo me da joj priđem
Da joj kažem koliko mi je počela značiti u ovih par sekundi
Užasavala me spoznaja da će me gledati ko čudaka ako joj uletim ovdje u busu
Još me više užasavala pomisao na to da neću poduzeti baš ništa
Koliko samo obećavajućih šansi upropastimo svojom zakočenošću
Htio sam je pozvati na kavu, u park ili u pivnicu
No na zadnjoj sam stanici njen lik pospremio za zimnicu

Evica Kraljić: Putujuće riječi


Evica Kraljić - slika "Proljeće"
Riječi su same
ispadale iz srca
Tekle zavojitim
stepenicama nadahnuća
Izvijale se strminama
raspucanih rijeka
Utapajući plahost
neostvarenih strepnji
Riječi su same
uranjale u dubine
skrivenih oaza
tek procvalog dana
Umivala ih rosa
bisernim zalogajima
ljepote
Novo im jutro isplelo
bezbojnu krunu
daljina
neka teku
k srcima žednih
topline neba
Neka ječe
nadohvat odaja sreće
Udomit će ih prosjak
na praznim dlanovima
Ili plesačica
na bijelom vratu
letećih galebova
Uglavnom
riječi će ostati
za stoljeća duga
Zapletena u povijest
prolaznosti
života

Međunarodni natječaj u poeziji | Rezultati

Organizator web stranica Pisci i Književnost
Finale natječaja 23.5.2016.


Autorima koji su ušli u uži izbor dodijeliti će se prigodne zahvalnice a pjesme objaviti na web stranici Pisci i Književnost.

Prosudbeno vijeće odabralo je deset pjesama koje su ušle u uži izbor.

Ana-Marija Posavec | Opasne misli i karikature

Opasne misli i karikature...
Ljudske, pred sivim očima
– samo ljuske i njihov sram.
Sređene misli sasvim + smirenost.
A pogled kaže jedno:
Tako mi je svejedno.

Matilda Mance, književnica | Sve osim žrtve i ubojice mora biti istinito


Matilda Mance rođena je u Varaždinu u građanskoj obitelji.  Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završila je u Varaždinu. Diplomirala je pravo 1970. godine na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i radni vijek provela radeći u državnim odvjetništvima u Varaždinu.

Kao prvo, čestitam na do sada objavljenim knjigama i hvala što ste pristali odgovoriti na naša pitanja.

Molimo vas da nam se predstavite, ne samo kao pisac. Čime se još bavite? Imate li kućne ljubimce? Bavite li se vrtlarstvom? Kako uspijevate uskladiti sve svoje obaveze?

Hvala vam što ste pokazali zanimanje za moju književnost i osobnost. Dakle, osim što pišem, a u posljednje sam vrijeme proširila dijapazon svog spisateljskog rada pa osim romana, pišem i kratke priče, poeziju i haiku, u mirnim sam umirovljeničkim vodama, bez velikih očekivanja.

Priznanje „Mira Prpić“ dodjeljeno Jadranki Del Ponte


KNJIŽNIČARSKO DRUŠTVO SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE 
Kranjčevićeva 8 
44000 Sisak 
tel.: 044/521-985 Sisak, 
11. svibnja 2016.
Ocjenjivačko povjerenstvo za dodjeljivanje Priznanja „Mira Prpić“ 

ODLUKA O DODJELJIVANJU PRIZNANJA „MIRA PRPIĆ“ 

1. Temeljem Pravilnika o dodjeljivanju Priznanja „Mira Prpić“ i Poslovnika o radu Povjerenstva za dodjeljivanje Priznanja „Mira Prpić“ Ocjenjivačko povjerenstvo za dodjeljivanje priznanja „Mira Prpić“ donijelo je ODLUKU da se Priznanje „Mira Prpić“ u kategoriji 1. Najistaknutiji knjižničar/knjižničarka dodijeli Jadranki Del Ponte, dugogodišnjoj članici Hrvatskog knjižničarskog društva i Knjižničarskog društva Sisačko-moslavačke županije, svestranoj, kreativnoj i vrijednoj knjižničarki te susretljivoj i blagonaklonoj kolegici i suradnici koju je za dodjeljivanje Priznanja „Mira Prpić“ predložilo Stručno vijeće Knjižnice i čitaonice Kutina.
2. Priznanje u kategoriji 2. Najistaknutija knjižničarka/knjižničar za dugogodišnji uzoran rad u Društvu, unapređenje struke i očuvanje ugleda Društva neće se dodijeliti jer za tu kategoriju nije pristigla niti jedna prijava.

3. Javno opširnije obrazloženje izbora dobitnice, kao i dodjela Priznanja „Mira Prpić“ kolegici Jadranki Del Ponte bit će upriličeno na Izbornoj skupštini Knjižničarskog društva Sisačko-moslavačke županije u lipnju 2016. godine.

4. Članovi Ocjenjivačkog povjerenstva dodjeljivanje Priznanja „Mira Prpić“ kolegici Jadranki Del Ponte upućuju iskrene čestitke!

Iva Dužić,
predsjednica Ocjenjivačkog povjerenstva za dodjeljivanje Priznanja „Mira Prpić“

Maja Kušenić Gjerek: Savjet


„Ne vjeruj ljudima
Koji ne vole mačke, „
Rekao mi je,
U snu,
Moj mačak Jojo,
Vrlo ozbiljnim glasom,
„To su oni koji
Ne mare za male
I bespomoćne
I mjere vrijeme zalogajima.

Oni mogu zamijeniti
Jedno lice drugim,
 U sekundi,
Zaboraviti
Jednostavan život,
Sa zdjelicom mlijeka.

Zato budi oprezna
S ljudima
Koji ne vole mačke,
Oni su na zao glas
Doveli i mačke i ljude.“   

Dodjela nagrade za najbolji rukopis poezije za djecu i mlade "Kitica"

Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade najavljuje

1. DODJELU NAGRADE ZA NAJBOLJI RUKOPIS POEZIJE ZA DJECU I MLADE ' KITICA'

Pobjednica ovogodišnjeg natječaja „KITICA“ je IVA DUŽIĆ s rukopisom SVE ŠTO VRIJEDI!

S velikim zadovoljstvom pozivamo vas na promociju nagrađene zbirke u knjižnicu i čitaonicu „Bogdana Ogrizovića“, Cvjetni trg, 04. lipnja (subota) s početkom u 11 sati.

Alijana: Sanjam


Sanjam.
Kao dodir
susreće se nebo poslije kiša
s plavetnilom.

Periku od sunca navlači zvjezdana noć.

Smijem se oblacima i samoj sebi,
oboje besmisleno
a divno.

Na ptice sam ljubomorna.

subota, 21. svibnja 2016.

Sara Kopeczky | Ono što je ostalo


Jutros me opet probudila tuga. Ali nešto je bilo drugačije. Umjesto radija kojeg je tata slušao svakog jutra, danas vlada tišina. Tata je sinoć otišao. Na odlaske sam već naviknula, ali ovaj put znam da se neće vratiti.

Probudila se i mama. Njena tuga stopila se s mojom, i postala gusta i neprozirna. Čini mi se kao da oko mene nije zrak, već voda, kao da se naš stan preko noći pretvorio u golemi akvarij u kojem se teško krećemo, a još teže čujemo jedni druge. Samo puštamo da nas nosi voda.
"Imaš još čaja u čajniku." - Kažem, čisto da nešto kažem, ne gledajući je.
"Bit će dosta za jednu šalicu." - Izlijeva preostalu mirišljavu tekućinu.
"Ovo nije ni blizu dovoljno!" - Mršti se.

Morana Mazor | Gabrielle Zevin: A.J. Fikry - Put do sreće


Moje impresije o ovoj knjizi mogle bi se svesti u jednu jedinu rečenicu: "Ovo je mala knjiga sa veeeelikim srcem!", ali, usprkos tome što ne ljubim (pre)dugačke osvrte, jedna rečenica ipak nije dovoljna pa ću se upustiti u nešto podrobniji opis ovog malog, književnog bisera.

Prvo da objasnim zašto sam već par puta knjigu nazvala "malom", da ne mislite da je riječ o knjizi u malom formatu ili nekoj "patuljastoj" knjizi ;) , ne, nije uopće riječ o tome nego o obimu knjige jer su sve ove divne misli i poruke koje nam donosi sažete na, nepunih, dvije stotine stranica.

Neki romani puno većeg obima ne uspiju nam dotaknuti dušu na način koji to radi "A.J.Fikry- Put do sreće".

Naravno da kvaliteta književnog djela ne ovisi o broju stranica, daleko od toga...ovdje to spominjem samo iz razloga što je nevjerojatno kako nam je, u tako kratkoj knjižici, autorica uspjela dočarati jednu predivnu priču puno ljubavi.

Nena Crnčević | Ruke


Znate kakav je osjećaj kad vam nešto izmiče iz ruku a vi očajnički pokušavate zadržati među prstima niti koje pucaju pri rastanku, sigurna sam da znate jer barem jednom ste se od nekog teška srca rastali, u dubini duše se raspali kao osušene latice cvijeća nošene povjetarcem nedostajanja. E pa onda me razumijete kada vam kažem da je tog dana moj život zaostao u vremenskom vakuumu, tog dana kada je nestao s mojih poljana mirisnog cvijeća koje na povjetarcu laticama plešu obasjane suncem čije zrake na mene nisu pale. Iznad mene stvorio se oblak tame i samoće koja neće proći jer u meni sad ledom prekrivena duša ne može da oživi ni spomen na tebe koji si pred svitanje nestao i za sobom ostavio pitanje kad ćemo se opet sresti - na poljanama cvjetnim, opijeni mirisom prirode zatočeni u beskraju vremena.

Igor Petrić: Bit

Hodaš …
bolno dotičući zemlju
natopljenu tintom vlastite sjene
koja te jedva prati
kroz izmišljeno vrijeme.
Hodaš …
skriven u oklopu samoće
i promatraš svijet oko sebe
koji se vidjeti ne može.
Hodaš …
zamišljen i sam
osluškujući poznate taktove
vibrirajućih otkucaja nepoznatog bića
natopljenog uzavrelom krvlju.
Hodaš …
nježnije no prije
u strahu da te ne vide
bezimene oči skrivene u gomili.
Hodaš …
kako bi pobjegao vlastitom tijelu
koje te prati sjenom
uz stilizirane stihove samoće
i taktove bola vlastitog postojanja.
Hodaš …

petak, 20. svibnja 2016.

Alijana: * * *



Danas ne mogu,
ne osjećam vrijeme,neprestanu mijenu
          svemira
i bešćutnog svijeta što me okružuje.
Ne,danas ne mogu,
i moje su kosti poput fine paučine
isplele stan za dušu,
sićušnu i usamljenu.
Danas nisam tu.

Nena Janković Šarić | Ovo ljeto


Podne je. Sparno je. Cvrčanje je zaglušujuće. Uvala je prazna. Nije prazna, ja sam prazan. Ja sam starac. Sa svojih trideset pet star sam tisuću godina. Star i sam. Usamljen, ogorčen, izgubljen. A ljeto je. Vrijeme kada se svuda čuju djeca, oni uzbuđeno sretni klici bezbrižnosti, prihvaćanja, prijateljstva. Zašto ja nisam imao to, kako mi se dogodilo da nisam imao s kim klicati ljetu. Zašto? A bio sam dobro dijete, bio sam pametan, bio sam Kako nisam imao ekipu za urlikanje? Zašto me netko kaznio oduzevši mi ta ljeta? Zašto sam uvijek sjedio sam? Kako me nitko od vršnjaka nije primijetio? Ili ako jesu zašto se nisu igrali sa mnom? Ljeto je. Miriše na djetinjstvo. Miriše na majčin zagrljaj. Da li me je ona voljela previše pa zato nisam imao veliko društvo drugih oko mene? Je li ona bila dovoljna da zamjeni sve?

Nada Jelinčić | Prvi apartman


Umiva se u ljetnoj kuhinji i vlažnim prstima prolazi kroz kratku kosu. Vraća se u ostavu pretvorenu u spavaonicu početkom ljeta. Apartman iznajmljuju turistima.

-    Niko, ajde po kruv i mliko. – naređuje Lena.
-    Aaaaaaa… - Niko zijeva, proteže se.
-    Moran na brdo po med i trave. Uzet ću Njoka. Maloj reci neka opere ove bocune. -  zveckajući staklom govori Lena.

Patnje mladog autora XI.


PONOS, PREDRASUDE I PISAC

Piše: Jelena Hrvoj
        

Gledajući emisiju „Uvijek kontra“u kojoj je gostovala jedna od naših najproduktivnijih spisateljica, Katica Mijić;alias Kate Mitchell, zapitala sam se o tome koliko smo mi ustvari čudan narod. Na pitanje-zašto je odlučila pisati pod pseudonimom, Kate je odgovorila toliko ležerno i prirodno da sam se naježila. Rekle je, „Jer će naši ljudi prije posegnuti za imenom Kate Mitchell  nego Katica Mijić.“ Dakako, mnogi svjetski autori pišu pod pseudonimima, ali mene oni trenutno ne interesiraju.

I sama se često susrećem sa jednakim pitanjem. Zašto ne pišeš pod pseudonimom? Tvoji su romani u rangu stranih bestselera. Zašto ne pišeš pod tuđim imenom? E pa, zato što ja nisam nitko drugi. Moje je ime Jelena Hrvoj i ne osjećam nikakvu potrebu predstavljati se pod lažnim imenom samo kako bi netko eventualno uhvatio moju knjigu u ruke. Moje ime nije problem. Problem je u mentalitetu čitača. Na žalost, negdje usput prihvatili smo da je sve tuđe kvalitetnije. Zašto? Na to pitanje nemam pravi odgovor. Mogu samo nagađati. Pitanje koje trebamo postaviti je- kako to promijeniti?

Jasminka Mesarić | Sjećanje na jedno ljeto


Sklopila sam oči kako bi uživala u ljetnom povjetarcu što se zaigrao poput dječaka uvojcima moje raspuštene kose. Zaronila sam u dubinu svojih uspomena koje su me odnijele daleko u djetinjstvo, na staru drvenu ljuljačku obješenu o trešnjinu granu,u jedan lipanj osamdeset i neke.

Dobitnici nagrada "Farmacia nagrađuje"


Dobitnici nagrada u natječaju za najljepšu priču na temu ljeta su:



  1. Jasminka Mesarić: Sjećanje na jedno ljeto
  2. Nada Jelinčić: Prvi apartman
  3. Nena Janković Šarić: Ovo ljeto

    Sve tri priče dobile su ravnopravne nagrade. Čestitamo dobitnicima!

    Časopis Kvaka i Farmacia

Sonja Smolec | Qais Akbar Omar: Utvrda s devet kula


https://znanje.hr/wp-content/uploads/2016/02/utvrda-s-devet-kula.jpgSvaku knjigu čitamo od početka, ali ovdje, kad dođemo do njenog kraja, sama izjava autora ostavlja nas bez riječi. Upravo to je ono što će se svatko nesvjesno zapitati: koliko tuđe patnje možemo shvatiti, koliko tuđe boli razumjeti?

Dugo vremena nosim ovaj teret tuge u krletci svog srca.
Sada sam ga dao tebi. Nadam se da si dovoljno snažan
nositi ga.

Qais Akbar Omar

Knjiga „Utvrda s devet kula“ je autobiografski roman, povratak u djetinjstvo, preživljavanje i odrastanje obilježeno političkim i društvenim promjenama u Afganistanu koje su njegovim stanovnicima donijele sve, samo ne dobro. Afganistan je zemlja o kojoj, zapravo, znamo jako malo. Znamo njeno ime, znamo neke općenite pojmove kao što je njen geografski smještaj. Jednako tako znamo da u toj zemlji godinama traju politička previranja, utjecaji stranih sila, Engleske, bivšeg Sovjetskog saveza, Rusije, SAD-a. Znamo da iz mnogih zemalja tamo odlaze „mirovne snage“. Ali, gdje su u svemu tome ljudi koji tamo žive?

Maja Cvek: V noči punoga Meseca

Zacopraj me
v noči punoga meseca,
zrake srebrene
mi v lase zapleti.
Vu krilo me stisni
kak gingavog ftiča
i najlepše verse
prišepni.

Pazlivo posluhni
cvrčke v trnacu
kak nežno zibleju
nočne čkomine,
pak me zan'inaj
vu istom taktu
pokritu z ponavom
od mesečine.

Ana-Marija Posavec | Naočale

    Bijaše ljetno predvečerje, rekli bi neki. Mirisno ljetno predvečerje. Lijepe su boje prošarale plavo nebo. Postajalo je tamnije, kao u bajci. Je li istina da bajkovita neba moraju potamniti?, pitala se sjedeći u pletenoj stolici pred svojim domom.
   
    U ruci je držala knjigu tvrdih korica. Nije čitala. Otvorenim se stranicama igrao povjetarac, donoseći sa sobom miris prošlih dana. Prošlost joj se tad učini bližom i privlačnijom. Sklopivši oči, potjera tankim prstima nekoliko tamnih pramenova iza desnog uha. Uzdahnula je. Zrak joj se učini teškim. Ljeto joj bijaše neprijatelj, kao i manjak sunčeve svjetlosti na nebeskom svodu. Sprema se oluja, nadala se. Čemu oluje ako se i sama boji nedostatka svjetla? Kako se mogla nadati oluji? Voljela je nemir koji je donosila oluja. Voljela je način na koji vjetar divlja usred plesa s kišom... Uživala je u svjetlosti munja što na vrhuncu oluje krune tamno nebo – sjećanjima i bijesom.

četvrtak, 19. svibnja 2016.

Što je pisac htio reći VI.


O VREMENU KOJEG NEMA

Piše: Vlatka Planina

„Nemam vremena.“
Mislim da je to moja najčešće izgovorena rečenica. Zapravo, druga najčešća. Prva je:
„ Gladna sam“.
Ali, o tome ćemo nekom drugom prilikom.
Dok sam studirala, mislila sam da nemam vremena.
A onda sam počela raditi, udala se, postala mama. Sad vidim da mi je vrijeme studiranja bilo najbezbrižniji dio života. I definitivno onaj s najviše slobodnog vremena.
No, dok sam studirala, pisala sam manje nego sad. Djelomično zato što sam pisala samo poeziju, djelomično zato što sam se oslanjala na bljeskove inspiracije, a djelomično zato što sam tada pisanje još uvijek smatrala hobijem. Krajnje ozbiljnim, no hobijem.

Raspisan natječaj za nagradu 'Anđelko Novaković' za 2016.

Zaklada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu raspisala je ovogodišnji natječaj za dodjelu nagrade „Anđelko Novaković“ za neobjavljenu zbirku pjesama.

1. književni natječaj Klopotec


Kako bi promicale humor i satiru, legitimni oblik slobode govora, ali i podsjetile čitatelje na vlastito satirično djelovanje, Varaždinske vijesti raspisuju 1. književni natječaj za kratke priče, pjesme i karikature humorističkoga i satiričkoga žanra – Klopotec. Prva nagrada iznosi 1.500 kuna, druga 1.000 kuna, a treća 500 kuna, a glavni pokrovitelj je tvrtka Mobilisis.

Raspisan je Natječaj za književnu nagradu "Neretvanska maslina"

Natječaj za književnu nagradu 'Ksaver Šandor Gjalski'

Kulturna manifestacija
DANI KSAVERA ŠANDORA GJALSKOG – Zabok
i
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

raspisuju

NATJEČAJ
za dodjelu književne nagrade
''KSAVER ŠANDOR GJALSKI'' za 2016. godinu

Za nagradu se natječu književna djela objavljena od
1. rujna 2015. do 1. rujna 2016.,
a dostavljaju se u pet (5) primjeraka Prosudbenom povjerenstvu pri
DRUŠTVU HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA,
-    za nagradu ''K. Š. Gjalski''
Trg bana Jelačića 7/I, 10000 Zagreb

Natječaj je otvoren do 1. rujna 2016. godine.

Književnim djelom koje se natječe za nagradu smatra se: roman, zbirka pripovjedaka, priča, novela ili putopisa.

Obrazloženje

Radi poticanja književnog stvaralaštva u Republici Hrvatskoj, a u
čast hrvatskom književniku Ksaveru Šandoru Gjalskom, 1979.
godine ustanovljena je nagrada za prozno književno djelo.

Nagrada se dodjeljuje svake godine za najbolje objavljeno prozno
književno djelo autora iz Republike Hrvatske, a sastoji se od novčanog
 iznosa, diplome i plakete s likom Ksavera Šandora Gjalskog – rad
akademskog kipara Ive Kerdića.

Nagrada će biti dodijeljena u Zaboku 29. listopada 2016.

Danijela Milosavljević | Vinska mušica

Posmatrao je vinsku mušicu koja se praćakala u ćilibarskoj tečnosti, praveći koncentrične krugove. Skoro da je mogao osetiti kako se oseća. Kako se bezuspešno bori za dah, dok je snaga polako napušta. Odjednom su se i njemu zgrčila pluća. Poskočio je s barske stolice i razlabavio kravatu, pokušavajući da nadiše što više vazduha.  Šanker je na momenat zastao u brisanju čaše i upitno ga pogledao. Dao mu je rukom znak da je sve u redu i vratio se na stolicu. Belom čistom maramicom, koju je izvadio iz sakoa, obrisao je graške znoja koje su mu oivičile čelo. Teško dišući oblizivao je suva usta, željna novog talasa tečnosti. Posegnuo je rukom da izvadi mušicu iz čaše, bolno svestan koliko mu se ruke tresu, koliko je duboko zaglibio u ovu nestvarnost, a koju je mozak sve vreme odbijao da prihvati. Unutrašnjost utrobe mu se grčila i uvijala kao zgaženi crv, tupo cvileći i moleći za još zlatnožute, spasonosne tečnosti. Iskapio je čašu, i ona mu je donela privremeni mir. Tečnost je polako klizila niz grlo, ostavljajući za sobom tragove toplote i prijatnog žarenja. Razlivala se po unutrašnjosti organa vraćajući vlasniku komadiće sreće. Od naleta prijatnosti oči su mu zasuzile. Uigranim pokretom glave dao je znak šankeru za još jedno piće i pogled usmerio ka prozoru. Pažnju mu je privukao lepet krila dva goluba, koja su se otimala oko korice hleba. Izgladneli, žestoko su se borili podižući prašinu duž puste ulice. Bilo je suviše rano za ovaj deo grada, u koji su zalazili mladi, a samim tim i manja opasnost da ga neko prepozna. Šireći nosnice duboko je udisao miris ustajalog duvana i alkoholnih isparenja. Šanker je ulazio i izlazio, donosio robu i popunjavao asortiman pića. Flaše su zveckale u gajbicama i remetile bezglasnu komunikaciju šankera i mušterije.

srijeda, 18. svibnja 2016.

Igor Petrić: Balon od sapunice

Savršenstvo,
uronjeno u laž
perfidno glumljenog odnosa,
sve više nanosi bol
i tjera suze
koje sve teže i teže podnosim,
njihovu težinu
i odvratan okus u ustima
koja više ne prepoznajem,
kao da nikada ni nisu bila
dio mene.
Svejedno,
ponovno ih pokušavam namjestiti
u prihvatljive osmjehe,
kao i do sada,
već godinama isto je,
već odigrano,
tako lako proživljeno.
Sad je dosta!
Dosta je ove izopačenosti
iz koje želim pobjeći,
samo što su, sve moje želje,
poput balona od sapunice,
skrivene u najtamnijem dijelu duše,
moje sjene mrtvog tijela,
i prsnut će
nečujno,
tiše od tišine,
gotovo neprimjetno
izvan dosega pogleda
svih onih,
znatiželjnih …

Webstilus zbornik 2016.

Pozivamo vam da prijavite svoje poetske i prozne tekstove za Webstilus zbornik 2016.
Pošaljite nekoliko svojih radova od kojih ćemo izabrati po jedan od svakog autora, koji će biti uvršten u zbornik.

Duljina tekstova: poezija najviše 25 redova, a proza 60.

Svoje tekstove šaljite E-mailom (webstilus@gmail.com), s naznakom u sadržaju: Za Webstilus zbornik 2016.

Uz tekstove dodajte izjavu: Izjavljujem da dopuštam Webstilus klubu da objavi moj tekst u Webstilus zborniku 2016. te da za objavljeni tekst ne tražim nikakvu novčanu naknadu.

Također napišite svoju adresu i kontakt.

Puno uspjeha svima!
Uredništvo

Dragica Šimić: More sam


Jutrom sam pučina mirna
Barkama jedara bijelih,
Lakim ih daškom budim
Krilima vjetrova smjelih.
Danju sam nestašni val,
Pučina što srebrom se ljeska.
Milujem ruke dječaka
Što gradi kule od pijeska.
I palme mi mašu, čempresi šume
Dok sunce se u meni kupa.
Topim ga , grlim, cijeloga ljubim
Dok daljinama plovimo skupa.
A kada noć mi svojom tamom
Tu ljubav tajnu uze,
Pjenim se, hridine tučem
Valom im brišem suze.
I prizivam oluje moćne,
Hučim, razbijam stijene
O noći, nesretna noći,
Dođi, uzmi i mene.

Nina Vađić - Crvena jabučica

crvena-jabucica-knjiga-e1445960026981
     Nina Vađić
     Crvena jabučica

     Cijena sa PDV-om; 100,00 kn                    
     Popust;  10 %
    
     Uvez;   tvrdi
     Ilustracuje; Ana Kadoić
     Tematsko područje; slikovnica za djecu
     Broj stranica; 32
     Dimenzije;  210 x 210 mm
     Urednici; S.Šesto, S.Babić-Višnjić
     Nakladnik; HDKDM
     ISBN; 978-953-7190-45-3

      Prodaja: http://tenor.hr/

Milan Frčko | Pjesnik i slikar



Milan Frčko rođen je 12.10.1955. u  Koprivnici. Član je Društva hrvatskih književnika.

Objavio je šest zbirki pjesama: “Snovi“, “Ispunjenje“, “Beleštin“ i  „Duševni samostan“, "Pred špiglom" i "Poplun od dežđa".

Pjesme su mu objavljivane na recitalima: “Sv. Ivan Zelina“, “Krapinskom festivalu“, “Bedekovčini“, “Kustošija Zagreb“, “Senje i meteori - Varaždin“, “Domača reč - Ivanec“, zatim u „Podravskom zborniku“,  „Glasu podravine“, “Koprivničkom godišnjaku“, “Zborniku književnih radova - Prelog“, zbirkama literarne sekcije Podravke. 

2012 godine dobio je književnu nagradu "Fran Galović"za zbirku pjesama "Pred špiglom".  Pjesme su mu prevedene na španjolski, bugarski i ruski jezik.

utorak, 17. svibnja 2016.

Indira Jašarević Čandić: Pronađi riječ



I dobit ćeš kapi kiše
i sunca i vjetra
od svega dovoljno da
te ima
darivat će ti plodove
zrele rumene
i klasje žuto
potoke ribama iscrtane
dobit ćeš poljupce
i zagrljaje
ruke i osmijehe ukroćene
sve se složi i pronađe
samo ako jedno nemaš
živiš a živ nisi
RIJEČ ti treba
RIJEČ te traži
kao sjena
mjesta željna
u srcu ti gnijezdo pravi
pusti je da priču priča
pjesmu piše
sve će mnogo veće biti
i lakše će da se diše...

Mirjana Mikulec | Ljubomora

   
    Prašnjavom cestom što vodi do obronaka planine zaobilazim izlokane rupe i penjem se u selo, do njegova ruba, odakle prema obzoru šuma i neba titraju livade na popodnevnoj jari. Vonjaju domaće životinje u prorijeđenim stajama. Kuće ruševne ili nedovršene. Odnekuda iz tranzistora trešti muzika. Seoske žene poblajhane kose, u iznošenim djevojačkim hlačama muvaju se putovima, njivama, dvorištima ostavljajući poslove napola dovršenima, bez snage da im daju smisao. Ljeto je kasnog kolovoza. Pod brajdama, uz pivo i škropce hladi se razbuđena krv.

Patnje mladog autora X.


POZITIVNO

Piše: Jelena Hrvoj
Ponekada biti pisac za mene osobno nije tako pozitivno. Posebice kada ste uglavljeni između pisanja i birokratskog i PR svijeta književnosti. Povremeno zaglavim u organizaciji toliko da jednostavno nemam snage pisati. Često se pitam koliko sve zajedno ima smisla, posebice gledajući kako je naše društvo pasivno po pitanju pisane riječi. Ali uvijek se pronađe jedna svijetla točkica koja vas gurne da nastavite.

Ovu kolumnu posvećujem posljednjoj promociji. Prije mjesec dana zaprimila sam e-mail iz Gradske knjižnice Vukovar. Do sada sam gotovo sve promocije sama organizirala i osobno kontaktirala vezano uz dogovore za iste. Zamislite šok nakon što sam vidjela da po prvi puta neka knjižnica samoinicijativno poziva mene kao autora na promociju. Još k tome knjižnica koja nije lokalna. Prvo što sam se pitala bilo je- odakle im moj kontakt? Znam da njihova knjižnica nema moju knjigu jer sama vodim distribuciju. Odakle onda? Zaključila sam da ću ih pitati prije same promocije.

ponedjeljak, 16. svibnja 2016.

Nakladnička kuća "Studio TiM", Rijeka, daruje

Od danas, 16.5.2016., kreće novo darivanje knjiga. Radi se o cijelom kompletu koji je napisala talijanska autorica Nessia Laniado a čitateljima časopisa Kvaka daruje ih nakladnička kuća Studio TiM, Rijeka.




Za sve roditelje koji se svakodnevno susreću s pitanjima i problemima oko odgoja svoje i ponašanja, kako svoje djece tako i tuđe djece, na koji način se snalaziti u određenim situacijama.

Pitanja je mnogo. Svako dijete ima svoju osobnost.
Što, kada i kako griješimo u odnosu na našu djecu?
U slijedećim knjigama možete naći mnoge odgovore, upute, savjete...

- Naše dijete, videoigre, Internet i televizija
- Izjave koje mogu razbjesniti našu djecu
- Nemarna djeca
- Dječje laži
- Ja se volim igrati sa drugom djecom

Svaka od ovih knjiga jednostavan je vodič u komunikaciji između roditelja i djece. Omogućava nam da se postavimo u ulogu djeteta kako bismo shvatili što naša djeca čuju i razumiju kada s njima razgovaramo.

Nessia Laniado je književnica, novinarka i stručnjak na području psihologije. Bila je direktorica časopisa "Donna e mamma" ("Žena i majka") i "Insieme" ("Zajedno").

Knjige je objavila nakladnička kuća TiM, Rijeka.



Natječaj je otvoren samo za RH i traje do 20.5.2016. u 20.00 sati.

Sudjelovati možete putem facebook stranica časopisa: Kvaka

Sretno!

Zlatko Majsec: Velika Gorica moja mala

Na svakom uglu lica ljudi me podsjete
Svijet nije ono što sam sanjao k'o dijete
Pred zgradom sjedi brončana mladež na klupici
Na sedmom su nebu i četrdesetprvoj „kjupici“
Na repertoaru su iznošene fore, a omiljena tema
Otrovno ogovaranje drugih muškaraca i žena.

Sa starcima se živi do minimalno stote
Mali stanovi nas guše, pričamo kroz prostote.
Svima trepće neka tužna zvijezda
Već sijedi ptići ne lete iz gnijezda.
Ko u Laićevoj pjesmi bespomoćno sliježu ramena
Budi sretan što si živ, ha teška su vremena.

Zlatko Majsec | Kantautor, pjesnik



Zlatko Majsec - pjesnik, pisac, kantautor. Rođen 20.12.1979. - živi, stvara i piše u Velikoj Gorici. Uz pisanje pjesama i kratkih priča kantautor je i pjevač u bendu Mel Camino s kojim je izdao tri albuma: „Kapadokija“, „Kolumbo svoje duše“ i „Avion bez uzletne piste“. Pjesme s tih albuma zavrtile su se na brojnim radijskim stanicama i na televiziji. Uz stotinjak koncerata s bendom, nastupa podosta i posvuda u sklopu dugogodišnjeg projekta slam poezije. Već skoro godinu dana piše kolumnu „Frik iz kvarta“ na web portalu Kronike VG - radi se uglavnom o kratkim pričama, pjesmama i ponekom kritičkom osvrtu na neka aktualna i manje aktualna događanja i društvene fenomene. Dok piše drži se postulata:"Ako se ja ne zabavljam dok pišem kako mogu očekivati da će se ljudi zabavljati dok čitaju moje tekstove?" Za underground etiketu „Bratstvo duša“ Zdenka Franjića nedavno je izdao i svoju prvu zbirku pjesama: „Sve filozofije završe u narodnim poslovicama“, koja je dobila vrlo afirmativnu recenziju na muzičko-književnom portalu Terapija.net http://www.terapija.net/literatura.asp?ID=22827. Zbirku i priče iz kolumne "Frik iz kvarta", već je predstavio i u knjižnicama u Velikoj Gorici i Sisku.

Diplomirao je filozofiju i pedagogiju 2008. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Putuje s vjetrom, zna s mravima, spava s nevjericom, ljudi mu ne vjeruju da je avion…

Sven Adam Ewin | Stigle me kletve


Sahranjivanje Krista, 1672. u crkvi sv Martina u Arc-en-Barrois
(Haute-Marne, Francuska).- fotografija za slobodnu upotrebu
Stigle me kletve mojih davnih
ozljeda iz djetinjstva, koje sam
proračunato ostavio kao siročad
na mjestima njihova nastanka
i u vremenu njihova rođenja.

Ali eto preživjelo to, snašlo se to,
odraslo to,
i sad sam sâm u nigdini,
okružen mojim okrutnim ozljedama,
kao stari gnu hijenama. Svaka se pakosno
predstavlja, kaže ja sam ta i ta, bilo je to tad i tad,
kaže dogodilo se to tu i tu, bilo je to tako i tako.

Mislio sam u prvi mah, da će uslijediti
ritualno ubojstvo iz osvete, ali one rekoše:
Svene, Svene, strašljivče, ništa ti nećemo, ne boj se.
Samo ćemo na tvojemu tijelu locirati mjesta naših
ranijih ozljeda i zatim pustiti na te
čestu promjenu vremena.

Promjenu vremena? Nasmijem se u sebi i pomislim,
kako su glupe te moje davne ozljede, dobro sam prošao,
moglo je biti sto puta gore.

A tad je nastupila prva!

Alijana: Noćas


Noćas me vjetar,usred tišine,
posljednji puta lagano taknu.
Zatvori mi vjeđe nemirom nježnim
i svu moju stvarnost dahom odmaknu.

Zaboravih na tren, očarana sasvim
da dušu od pijeska nebo mi stvori.
Gle,pa ja sam,od svih bića
najviše koje sudba zavoli.

I popusti vjetar uzde sanjaru
da tajne vječnosti otkrivam sama,
pusti da otpluta tišinom.
Ja predah se sasvim,sasvim bez srama.

Ne sjetih se da tijelo korijenje ima
dok oda sna mene ne prekinu glas:
-Kao svijetlo-reče tama
-ti mi sasvim pripadaš.

Maja Cvek: MoštekAncije…


Ivek je znad Marice
zdigal moške roke:
„Zajdni čas ti lepo velim;
naj mi spravlat  muke.

Zakaj kakti kača sikčeš?
Im pijače vu kleti ni!
Nora baba, kaj ti ne znaš,
išče vu lagvu moštek vri.

Kakti da sem kakov dečec,
v hižu hočeš me zapirat!
Gdo bu v našu klet
išel mošt nadzirat?

I Vinceku moram prejti.
Posla mamo mi, pajdaši.
Če me z hiže ne pustiš
mam se špot po seli praši“.

„Nek se same praši,
ti vrag jeden stari.
Nečem moža koji navek
lagev i pajdaše mari.

Ve buš, kakti dober mož,
male i pri hiži bil.
A moštek bu i brez tebe
vu lagviču stiha vril“.

Ana-Marija Posavec | Šok, krv, mit i nevjerica suvremenog hrvatskog romana

Jelena Hrvoj, Štorka,
Vlastita naklada,
Poznanovec, 2014.


    Ambiciozni, i za hrvatsku suvremenu književnost „mladih“ u postmodernoj prozi s nekonvencionalnim temama isticanja ljudske dekadencije i uvijek neobjašnjivoj, a dovoljno primamljivoj okrenutosti tamnosti, pojavno je zanimljiv pothvat roman Jelene Hrvoj – Štorka.
    Roman je oblikovan kroz kratki uvod, pet poglavlja i epilog. Poglavlja su obilježena godišnjim mjesecima (srpanj, travanj, svibanj, lipanj, srpanj) s podnaslovima od kojih svaki upućuje na dublje značenje i otvara simbolički obojene punktove teksta. Sveznajući pripovjedač isprepliće tijek nekoliko priča i sudbine likova vješto izvedenom, tečnom naracijom. Rečenice su jasne i protočne, uvlače čitatelja u unutrašnja osobnosna stanja gdje vladaju tzv. demoni iz prošlosti. Upućuje se i na izgradnju sadašnjeg boljeg trenutka u skladu s odlukama te zamagljena budućnost za koju nema mogućnosti boljitka jer svi, naposljetku, dobivaju ono što zaslužuju.

ZBF - Zagreb Book Festival


U ponedjeljak 16.5.2016. počinje drugi Zagreb Book Festival

https://www.hina.hr/slike/2016/20160505/P-H20160505004309.jpg
Sedmodnevna kulturna manifestacija Zagreb Book Festival (ZBF) u ponedjeljak će drugi put otvoriti vrata s bogatim programom događanja u čijem je središtu knjiga, a hrvatskoj će se publici u cjelodnevnim festivalskim druženjima predstaviti čak tridesetak istaknutih domaćih i inozemnih gostiju.

Organizator festivala je Naklada Ljevak, koja kroz pomno osmišljen i raznolik program želi u Zagreb prenijeti ponešto od atmosfere etabliranih europskih i svjetskih književnih festivala ali i potaknuti stvaranje tradicije godišnjeg održavanja pravog nacionalnog literarnog festivala koji bi postao nezaobilazno mjesto druženja, razmjene iskustava, te približavanja publike i autora.

nedjelja, 15. svibnja 2016.

Redukcija ili skraćivanje teksta


Gotovo da ne postoje tekstovi koji se ne mogu skratiti. Učinite to sami, bit će manje bolno.

Urednici će takav rukopis koji je moguće i potencijalno dobar, najčešće odbaciti. Ukoliko niste sigurni, nemate dovoljno općeg znanja ili nemate iskustva u skraćivanju teksta, pitajte za savjet nekoga tko je u tome mnogo iskusniji. Neka to ne bude netko od vaših najboljih prijatelja, osim ako nije vrstan u tom poslu i neće vas samo hvaliti kako bi vam i dalje ostao - prijatelj.

https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/13882337_280394945664043_6681920190226164029_n.jpg?oh=1ece074714f79245de28e7b8766f6c03&oe=58191128
Pažljivo saslušajte primjedbe, kritike i savjete. Ne znači da ih sve morate i slijediti. Ipak ste vi autor svoje knjige i prema tome i odgovorni, kako sami sebi tako i potencijalnim čitateljima.

Ukoliko niste spremni prihvatiti mogućnost da su vašem tekstu potrebne ispravke, skraćivanja ili promjene jer smatrate da ste novi književni genije, jedini savjet vam je – koliko god grubo zvučalo - nemojte pisati. Pisanje je veoma zahtjevan posao i nije dovoljno imati ideju. Pisanje je cjeloživotno učenje. Da bi se pisale potrebno je imati mnogo općeg znanja, volje i strpljenja.


Svoj rukopis možete i morate voljeti ali ne i u njega biti zaljubljeni.

subota, 14. svibnja 2016.

Speculum: Anestezija


Tog ste me sumornog jutra uspavali

Otvorili um

i izbrisali sjećanja
na neka sretnija vremena

i dalje sam živ
svako jutro uredno odlazim na posao...

ali molim vas
ipak
zabilježite u svojim knjigama:

OPERACIJA USPJELA
PACIJENT UMRO

Preporučene veličine rukopisa | Romani za djecu, mlade i slikovnice

Romani za djecu

Kod pisanja romana za djecu dobne skupine od cca 12 godina, prosječni broj riječi je od 20.000 - 55.000, (otprilike 70 - 150 kartica ili 126.000 – 270.000 znakova uključujući i razmake) ovisno o opsegu i temi koja se obrađuje i dobu djece.

Za one iznad 12 godina preporuča se duljina knjiga od 40.000 - 55.000 riječi (otprilike 270.000 – 320.000 znakova s razmacima ili 150 do 220 kartica teksta). To su knjige koje su primjerene tematici mladih, ali i dalje imaju tendenciju da se drže teme i izbjegavati “vruće teme i riječi neprimjerene uzrastu”.  Teme kao što su seks i droga mogu biti dio takvih romana, mogu biti spomenuti ali ne smiju biti i njegova osnovna tema

Romani za mlade

Možda više od bilo koje druge, kategorija romana za mlade je ona kategorija u kojoj je broj riječi vrlo fleksibilan.

Za početak, 55.000 - 69.999 riječi je primjerena veličina.

Ponekad je tendencija da ti romani imaju i više riječi, no za autora to bi značilo da se pomalo „igra vatrom“. Ako napiše roman za mlade s više od 80.000 riječi to može biti u redu ako za to ima razloga. Najčešće pak, veći broj riječi broji obično znači da pisac ne zna kako da uredi svoj rukopis.

Dobar razlog da napišu duži roman za mlade koji se po broju riječi nalazi se na najvišem kraju ljestvice je, ako je to znanstvena fantastika, ili fantazija. Od te kategorije se i očekuje da će biti ponešto duži roman zbog specifičnosti svoje tematike.

S obzirom da se za mlade mogu napisati i romani ispod 55.000 riječi, i to može biti u redu, ali bi autori svakako trebali obratiti pažnju da taj broj ne bude ispod vrijednosti od oko 47.000 riječi.

Slikovnice

Standard za slikovnice je tekst za 32 stranica. To bi moglo značiti jedan redak po stranici ili više.

Broj preporučenih riječi je 500-600. Kada se autor približi broju od 1000 riječi, urednici mogu izbjegavati takve slikovnice.

Pojmovnik

Preporučene veličine rukopisa | Ljubavni romani

Ljubavni romani

Mogu biti pisani u dosta velikom rasponu, od 50,000 - 100,000 riječi.

U ovoj kategoriji mogu biti suvremeni, povijesnu, paranormalni, erotski pa čak i chick lit romani. Chik lit (naša sklonost preuzimanju stranih izraza jer nemamo vlastiti i teško ga je kao takvog i definirati) predstavlja suvremenu urbanu žensku prozu te može, ovisno o piscu, odnosno njegovom iskustvu, biti dobar roman.

Prilikom pisanja ljubavnog romana, razmislite o tome za koga pišete, gdje i kako će se čitati vaša knjiga? U avionu, na bazenu, na putu na posao? Što mislite da vaši čitatelji žele od te knjige - je li to brzinska literatura ili epska ljubavna priča? Premda se mnogima čini da je takve romane najlakše pisati, to ipak nije tako.

Kvalitetan ljubavni roman podliježe svim pravilima kao i sve ostale književne vrste.

Pojmovnik

Preporučene veličine rukopisa | krimi / misterija / trileri / horor


Krimi / misterija / trileri / horor


Sve ove kategorije imaju jednu veliku zajedničku crtu: neizvjesnost.

Svaka knjiga koja pripada u bilo koju od tih kategoriju treba imati pravi broj stranica. Previše riječi može značiti da ćete izgubiti svoju publiku, premalo riječi i čitatelji mogu osjećati da su nešto propustili.

Važno je spomenuti da je ravnoteža između broja likova i opisa veoma važna. Prevelik broj likova stvoriti će zbrku, čitatelji će biti prisiljeni vraćati se i po nekoliko stranica unazad i podsjećati se tko je tko, što je vrlo zamorno i frustrirajuće. Dugi, nepotrebni opisi imaju tendenciju da “puknu poput balona” i da roman izgubi interes čitatelja.

Dakle, poželjno je slijediti smjernice o broju riječi za ovu kategoriju. Općenito govoreći 70,000 - 90,000 riječi je razuman raspon. Izdavači će očekivati da autori koji pišu u ovom žanru to znaju i da će shvatiti na koji način biti vješt i nemilosrdan s riječima, kako bi zadržali zanimljiv tempo i naravno - pažnju čitatelja!

Pojmovnik

Preporučene veličine rukopisa | Povijesna fikcija

Povijesna fikcija

Slično kao sci-fi i u romanima fantasy-fikcija, vi stvarate svijet za svoju suvremenu publiku. Bez obzira pišete li o stvarnim likovima i prema njima, na osnovu malo poznatih ili nepoznatih informacija, pišete povijesni roman, morate biti uvjerljivi.

Što je potrebno da bi bili uvjerljivi a ne i dosadni i beživotni?

Previše informacija i vaš roman je u opasnosti da bude dosadan i čitatelj nakon 30 ili, ako je uporan, nakon 50 pročitanih stranica odustane.

Premalo informacija, i naći ćete se u situaciji da ćete vrlo teško svoju publiku moći “smjestiti” u određeno vremenskom razdoblje. Nećete biti uvjerljivi, priča će biti nedorečena i zbunjujuća.

Cilj je otprilike 100.000 riječi (cca 360 kartica) kako bi čitateljima mogli ponuditi nešto što je bogato detaljima, ali ne i zamorno za čitanje.

Pojmovnik

Preporučene veličine rukopisa | Fantasy roman

Fantasy roman

SCI-FI (znanstvena fantastika) i fantasy (fantazija)

Znanstvena fantastika i fantazija su velike iznimke, jer ove kategorije imaju tendenciju da se pišu kao dulji romani.

U tim žanrovima, 100,000 - 115,000 riječi je izvrstan raspon. To su dulji romani, ali ne i stvarno predugački.

Pisci imaju tendenciju da, znajući da ova vrsta romana može biti dulja od ostalih žanrova. zaborave da i ovdje postoje pravila i unište šanse da im rukopisi budu objavljeni.

Nema ništa loše u tome da se duljina teksta održava na otprilike 105.000 riječi.

Ako takav roman ima više od 90 - 100.000 riječi, najvjerojatnije je sve u redu, ali iznad  115-124.000 je previše. Najbolje je pokušati ga zadržati u idealnom rasponu.

Ukoliko takav roman ima daleko više riječi, očito je da je autor više knjiga spojio u jednu i da ih je potrebno fizički odvojiti ili, na žalost, zbog svog neiskustva nije sposoban reducirati tekst i iz njega izbaciti sve nepotrebno.

Pojmovnik

petak, 13. svibnja 2016.

Ana-Marija Posavec | Mreža - Svakodnevica s etiketom

    Zadimljena svijetloplava prostorija bila je Samuelu sigurno utočište. Nakon ludih noći, provoda ili posla kao što to obično biva, dočekivao je zoru u zadimljenom ambijentu. Opijen netom smotanom cigaretom, zagleda se u nadolazeću zoru. Digitalni sat pokazivao je četiri sata i par minuta, otimajući se za njegovu mirnu pozornost. Promišljao je, kroz cigaretu i specifičan miris što ga je širila dok je dogorijevala, dok je opojnu sadržinu uvlačio u pluća i osjećao u mozgu, o sudbini malog gradića u kojemu je živio. Bivam, pomisli sa sarkazmom i odmahne glavom. Tihi je hip-hop odašiljao poruke koje je u tom svom smirenom stanju volio, s kojima se često saživljavao, koje je njegovao kao životni stav.

četvrtak, 12. svibnja 2016.

Što je pisac htio reći V.


A ŠTO TI MISLIŠ?

Piše: Vlatka Planina

''Put u pakao popločen je dobrim namjerama.''

Još od osnovne škole i onih prvih spisateljskih uspjeha imam naviku to što pišem držati skriveno od pogleda sve dok ne dobije svoju završnu formu. Nije bitno radi li se o poeziji, priči ili, nekada davno, zadaćnici iz hrvatskog, radne verzije mojih piskarija nikada nisu vidjele svijetlo dana.

Sada, kada se i profesionalno time bavim, postala sam još opreznija. Skice onog što pišem dajem na uvid tek nekolicini najvjernijih kolega književnika, i to isključivo u svrhu još jednog para očiju koji mi može ukazati na eventualne tipfelere ili greške u koracima. No, sve savjete vezane uz samu radnju, koliko god dobronamjerni bili, uzimam s distancom i određenom dozom skepse.

Kako znati koliko kartica teksta imate napisano?

Prebrojite riječi u napisanom (danas za vas to automatski radi vaše računalo) i podijelite dobiveni broj s 275. Tako ćete znati koliko je to kartica teksta.

Npr.

90.000 riječi / 275 je otprilike 327 kartica teksta
23.000 riječi / 275 je otprilike 83 kartice teksta

Amira Nimer: Odlomak iz romana "Ah!"


SERGIO

        Skakućemo sa grote na grotu, u rukama noseći svaka samo po jedan peškir. Jutro je. Sunce se već rodilo, počelo tek da izviruje, pa toplim zracima miluje naša dječija lica. Još nas mazi svojom toplinom i pjeva skupa sa nama u jedan glas.

        “Lalalalalalala…!” - raspjevale se Jasminka i ja. Pjevajući doskakutasmo na plažu „Kantrida“ u Rijeci. Toplo kamenje, različitih veličina, sija u milion boja. More, modroplavo, boje tinte, polagano i usmjereno diše. Samo tihi valovi odaju tajnu da je i ono budno. Na plaži još nikoga nema. Samo mi, kao i uvijek, prvi. Jer mi moramo da zauzmemo „naše“ mjesto.  Mjesto „na kamenu“, tako to moja tetka naziva i već godinama osjeća i uzima si pravo, da to mjesto pripada samo nama. Ono se nalazi samo par koraka od vode, gdje je i taj veliki, crni, glatki kamen.

Speculum: O dobru i zlu

https://s-media-cache-ak0.pinimg.com/564x/98/18/e2/9818e22ae789481423a981740db1902a.jpgDan je noć bez tame
oduzmeš li jutru svjetlost
što preostaje?
jedno postoji samo kad nema onog drugog
I zato je besmisleno noć i dan
tražiti na istom mjestu u isto vrijeme
jer oni se nikada ne pojavljuju istodobno
zar ne?
pa čemu onda tolike priče o
borbi dobra i zla
jer što je zlo?
Samo jutro bez ljubavi

Evica Kraljić: Bijeg

Evica Kraljić- slika "Između mašte"

Između mene i noći
spas
Prozor oslikan
umornim putnicima
Ruke tame miruju
na krilima zvijezda
Do mog srca je daljina
trnjem okovana uzdasimaneba
O dali su sretne rijeke
po kojima vjetrovi plešu
Tuneli mojih misli
k'o uštirkana lađa platna
šire se gradom
Ima li leptira na zaspalim
laticama čekanja
ili samo pauk
gospodari trenutkom
iščekivanja
Dali se sreća istopila
u tmini oslikanih koraka
Bježim
Ruke tame trče
za mnom


Maja Kušenić Gjerek: Amor Dei


 
Mediji najavljuju
Još jedan smak svijeta,
Za one koji s njega odlaze,
On se svakog dana već odigrava,

Kraj svijeta Romea i Julije,
Djevojke koja je neoprezno
Pretrčavala ulicu u papučama,
Smak svijeta
Tužnih soba po bolnicama,
Križnog puta i jeke Armagedona.

Pa ipak,
Pjesme zriju kao trešnje,
Na granama memorije,
Pod sutrašnjim nebom,
U košticama,
Novo sunce rascvjetava
Genezu, u dječjim zjenicama.

Jer još nema
Strašnih konjanika,
Nema Kralja na oblaku,
Nitko ne dolazi nenajavljen,
Dok čovječanstvo spava
Na pola
I sanja poantu
U dovršenom rukopisu Stvaranja.