četvrtak, 21. studenoga 2019.

Borivoj Radaković dobitnik Nagrade Janko Polić Kamov


vrijeme: 21.11.2019.
mjesto: Zagreb

Dobitnikom Nagrade Janko Polić Kamov 2019., koju Hrvatsko društvo pisaca (HDP) dodjeljuje za najbolje književno djelo napisano na hrvatskom jeziku, proglašen je u četvrtak u Zagrebu Borivoj Radaković za roman 'Hoćemo li sutra u kino', koji se nametnuo književnom izvrsnošću i inovativnošću.

Tako je odlučilo tročlano prosudbeno povjerenstvo, u kojemu su ove godine bili književnici Zoran Ferić, kao predsjednik te, kao članovi, Dorta Jagić i Igor Mandić.

Dobitnika je u Vili Arko proglasio prošlogodišnji laureat Igor Mandić, koji je istaknuo kako je žiri imao težak posao među više od 100 naslova odabrati onaj najbolji.

Izložba u EMZ - 'Knjige naših ulica, 100 lica šegrta Hlapića i Knjiga na dlanu'


vrijeme: 26.11.2019. - 02.01.2020.
mjesto: Zagreb, EMZ, Trg Mažuranića 14

Izložba pod nazivom "Knjige naših ulica, 100 lica šegrta Hlapića i Knjige na dlanu" otvara se u utorak, 26. studenog 2019., u 19. sati, u Etnografskom muzeju u Zagrebu.

Davor Krivski | Muškarci znaju i žele voljeti i poetski


Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Za ljubav je potrebna hrabrost kojom ljudsko srce, unatoč porazima i razočaranjima, zadržava sposobnost da voli. A hrabrost, ljubav i hrabrost ljubavi glavnesu osobineknjige ljubavne poezije „Kolekcionar ljubavi… svih vrsta“ kojom se publici predstavlja Davor Krivski na 300 stranica s više od 180 pjesama u devet poglavlja koja je ilustrirao Dalibor Talajić.

U kaotičnom vremenu hipertekstualizacije, Krivski se javlja jasnim, vedrim stihovima koji izražavaju i opisuju ljubav, zaljubljenost i uzvišene osjećaje, a posebnu inspiraciju nalazi u ljubavi prema svemu oko sebe. Njegovi motivi su ljubav prema univerzalnom principu Ljubavi u ženskom obliku, toplina obitelji, radost djece, zaspivanje grada, miris jutarnje kave… pri čemu to svoje nadahnuće izražava obiljem ushićenih stihova, koji ponekad tek u drugom čitanju otkrivaju i refleksivnost minimalističkog izraza kojim Krivski nastoji podići i čitatelja na svoju, ljubavnu frekvenciju: Znaš da se trebamo/I da ćemo se trebati/Jer na ovom svijetu/ Bez Tebe /Bez mene /Bez nas /Nije dosta ljubavi.

Sven Adam Ewin | Ne znaš tko je Sudeta?



Ti si moja Ninočka. Sjediš na cvijetu.
Iz čaške cvijeta cure potoci meda.
Načas se čini da smo sami na svijetu.
Ne, draga. Nismo sami. Jenisej gleda.

Mi se volimo javno. Na rubu grijeha.
U vodi. Travi. Žitu. Cvijeću. U maku.
Prorok je skrio svoje resurse smijeha
Na rubu strogog svijeta, u škrtu šaku.

Ti si moj prorok. Ne, ti si proročica.
I ti si stroga. Ti se ne daješ lako.
Znadeš li da sam, poslije lovačkog hica,
Svu noć u žitu (kao Sudeta) plako.

I to je razlog što sam ovako vlažan.
Ne znaš tko je Sudeta? (Ah, nitko važan.)

Željko Bajza | Sečanje


Razdraganost bila je vu tebe
gda sme išli črez mala vrata ze soncem vu oku.
Svet same vnuter mojeh granic treperi.
Pamtim šepet vu zvezdaneh noči,
gledim te z zaljubljenemi očmi,
dok mesec jaše po nebu.

Vu me je vurasel tvoj smešek
dok su sene trčkarale po plafonu.
Dohaja Ona, noseči svedočenja,
ob  nami ovde i zdaj.
Delam lojtre da vsegnem do sečanja.
Svetlost tvojega obečanja vutešna je:
primerene meste za strpljenje.

Ze svojim iskustvem
putujem črez apstraktni realizem.
Nek me opaja zastanavljene vreme!
Tvoj mir, svemočni bezvremenski,
oblikuval bu Svemir gda zguri greh.

Oleg Antonić | Ne dam svoga komšiju - Široke li nam nizine



Ne dam svoga komšiju


Dodijalo, prika moj, škripi na sve strane,
prelilo se preko svake brane.

Čegrtaljke nanijelo, šorovima ječe,
nemilica ljudima poteče.

Ne dam svoga komšiju, sokak da nam kroje!
Neću korov u bašči do moje!

'Ko će prvi skočiti kad mi hambar gori?
Čija šljiva uz plot naš da zori?

Da l' da pečem rakiju, zovem tamburaše?
Da l' da crtam što je srce naše?!

Ne dam svoga komšiju, u njem' vidim sebe,
ista lija na pragu nam grebe.

Nij' me briga čiji je, oklen mu je ćaća;
hoću da mi na čašicu svraća;

da se šnjim izdivanim što nas oba muči;
zloća iza kojeg ćoška čuči.

Meni i mom komšiji ne trebaju pijetli:
uvijek jedan drugome posvijetli.

O'te drugdje grgljati koliko vas 'oće.
Ništa o' tog nije moje voće.

(Ne dam svoga komšiju, sokak da nam kroje!
Neću korov u bašči do moje!

'Ko će prvi skočiti kad mi hambar gori?
Čija šljiva uz plot naš da zori?)


* Tekst je nastao s glazbom u mislima. Sviralo je „Otvor', ženo, kapiju“ skladatelja Miroslava Škore.




Široke li nam nizine

Željko Bilankov | Bari via Taranto


(deveta kratka priča pisana pretežno šoltanskim dijalektom)

Mnogi su mislili da je ovo kraj puta, dok je brod uliza prid zoru u Bari, toliko žejenu talijansku luku i slobodni grad na onoj strani Jadrana, ratne godine, ijadu deve'sto četrdeset i četvrte. Njegova prova rizala je more sve sporije, u nikoj neobičnoj tišini poput zatišja užežin bure oduševljenja..,a u potpalublju, ispunjenon ustajalin zrakon i svakojakin vonjima, matere su dojile ili budile pospanu dičicu,..mularija, žene i judi, već na kraju strpjenja, kupili su sve ča su imali, a oni koji su mogli penjali su se ka' maniti uza skale. Ča in se bidnima, u temu času, motalo po glavi, samo su oni znali, a mi moremo pritpostavit. Poglede i uzdahe olakšanja, zaminile su spontane suze radosnice, žamor, klicanje i grljenje od silne sriće.

Željko Bajza | Brodolom savesti


Ja mislim da povest nikumu ne ostaje dužna. Blaženstve je zadovoljenje duše, a vu nade su sadržane i sumnje. Mi sme del prirode, njezina je moč nepregledna. Kakova je onda misija Don Quijotea vu ovomu svetu? Kričati, kričati vu pustinje, ak ljudi ne čujeju, pustinja čuje, pak bu taj vusamljeni glas z pustinje zapopeval večni hosana živlenju i smrti. Gda se neprirodnost povekšava, vojsku svoju ja prizavam, ein Regiment zu Fusz, ein Regiment zu Pferd. Fortecu svoju ja se spravljam braniti. Vu vsake bitke glavna mudrost treba biti pred neprijatelem snagu svoju skriti. I nadalje črez oluje vužganu lučerdu nosim. Kaj znači javna pozornost tera korača za menu kak sena, propitavajuč se za moj identitet teri zdavnja vu me vuraščen je. Vojnik sem od glave do pete, a človek je sam zrcale  svoje. Navek se pitam zakaj bi se ja trebal braniti od gorših od mene. Gda čakaš buduči, dojduči, prihodni dan, nikakve ne bi dvojbe da ne bi bil on dan zadnji. Ar i posle Sudnjeg dana zopet dojde novi dan. I zopet se truditi treb je da napraviš nekaj dobrega. Lucke nevole dobre je vu srce vzeti, jer gda susedu zlo se zgaja tebi dobre ne dohaja.

Brodolom savesti lomi i vernike i nevernike, ateiste, savitljivce i one čvrste. Vu meni se bori odnos zmenlivosti i kontinuiteta, nagon strasti i nagon živlenja. Zablude i obmane delaju nesuglasje. Vrlina mi sugerera da sličim na božanstve. Ja znam da teri me nisu razmeli nigdar neju me razmeli ni zdaj. Od mene išču da se vrnem na pute pu terima sem zdavnja prešel.   Temel mojega vrednosnoga sustava je: bire navek najbolšu ponudu jer visinah se bojiju oni teri jedva pu zemlje plaziju. Smešen more biti La Fontaine na bine zdaj gda su i  Penelope krenule vu svoju Odiseju. Prešle je vreme galženjačkeh lamentacij i tužaljkah vu slepečkem stilu. Nema več nit šekspirovskeh kraljevskeh tragedij vu terima ima drame prošlih leta: “Nek četiri poneseju kapetana na oder kak vojnika Hamleta.”

srijeda, 20. studenoga 2019.

Zagrebački HNK pokreće natječaj za otkup suvremenog dramskog teksta


prijava: 01.04.2020.

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu pokreće natječaj za otkup suvremenog dramskog teksta, čime želi omogućiti bolju vidljivost novijih domaćih dramskih tekstova kakvi su se proteklih godina pokazali kao odličan odabir za gledanost predstava na najvećoj nacionalnoj kazališnoj pozornici.

Natječaj je otvoren do 1. travnja iduće godine, mogu se prijaviti autori s prebivalištem u Hrvatskoj ili s hrvatskim državljanstvom, s tekstovima koji dosad nisu nigdje bili objavljeni ili izvođeni.

Intendantica HNK Dubravka Vrgoč kaže kako se, otkako je došla u HNK, pokazalo se da publika najviše voli i cijeni suvremene dramske tekstove.

"Usudila bih se reći da smo vratili publiku preko suvremenih dramskih tekstova i zato je važno da službeno, kao gestu i vlastiti statement, pozovemo naše dramske pisce da napišu komad koji će biti izveden na našim pozornicama", rekla je Vrgoč u srijedu na konferenciji za novinare.

Izložba: Izdavaštvo na zadarskom području


vrijeme: 21.11.2019. - 30.11.2019.
mjesto: Zadar, Znanstvena knjižnica

U četvrtak, 21. studenog, u 12 sati, u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice u Zadru, otvorit će se tradicionalna godišnja izložba "Izdavaštvo na zadarskom području", koju Knjižnica priređuje povodom Dana Grada Zadra.

Bit će izložen izbor izdanja omeđenih i serijskih publikacija, audio vizualne građe izdavača s područja Zadarske županije te plakata društvenih, kulturnih i sportskih događanja u proteklom jednogodišnjem razdoblju.

Izložba ostaje otvorena do 30. studenog, radnim danom od 10,00 do 12,00 i od 17,00 do 19,00 sati.
Ulaz je slobodan.

Katalog izložbe (.pdf)

Izvor: Culturnet.hr

Šenoini 'Kameni svatovi' premijerno 28. studenoga u 'Žar ptici'


vrijeme: 28.11.2019.
mjesto: Zagreb; GK Žar ptica, Bijenička 97

Nova premijera zagrebačkog Gradskog kazališta 'Žar ptica' bit će u četvrtak, 28. studenog, praizvedba povjestice 'Kameni svatovi' Augusta Šenoe, prema dramatizaciji i u režiji Frane Marije Vranković koja legendu o posljedicama čina osobe zarobljene vlastitim predrasudama postavlja kao teatar u teatru.

Božica Jelušić | Spectator traži naočale





Vražje očale gdje li su? Stvari su stalno iste.
Prognoze su nam loše, ljudi su beskrvne volje.
Tragovi srna ko slova migoljaju kroz polje.
I pada kiša, stalno. Naši se podrumi čiste.

Iznose napolje kramu, tajne, odluke loše.
Djela filozofa grčkih, drame iz renesanse.
Bože, kamo te stvari, što su nam davale šanse?
Kroz pukotinu neku u tamu propadoše.

A u načelu, recimo, idu li bližnji u javnost?
Je li im bolno uvijek birati pravu stranu?
Otimati se s nekom gorilom za istu granu?
Ne zna se što je mjera i što je mjerodavnost.

No, tu su cvikeri, ipak! Ljudi su jeftina roba.
Kako da snovi ožive, da ljubav ima pravo?
Disati trebalo bi, slobodno, jesti zdravo.
Sad vidim: sve je po starom. Sumrak našega doba.

20. 11. 2018.
Flora Green

Hrvatski pjesnik Valerio Orlić dobitnik je Međunarodne književne nagrade „Apolon”



15.11.2019. dodjeljena je - Međunarodna književna nagrada „Apolon sirmiensis” Edicije „Sirm” iz Sremske Mitrovice koja je uručena u okviru "Novembarskih dana" Grada Sremska Mitrovica u Biblioteci „Gligorije Vozarović”. Ova  nagrada dodjelјuje se od 1989. godine, prvobitno je dodjeljivalo Književno društvo „Matroz”, pa Književna zajednica Sremska Mitrovica, a od 2011. dodjeljuje je Edicija „Sirm” i nagrada dobiva međunarodni karakter.

Predavanje prof. dr. sc. Vinka Brešića "Ivan Trnski i njegovo doba – povodom 200. obljetnice rođenja i 150. obljetnice Vienca


Odjel za hrvatsko glagoljaštvo i Odjel za književnost Matice hrvatske, u sklopu projekta Večeri obljetnica, s radošću pozivaju sve poštovatelje hrvatske kulturne baštine na predavanje prof. dr. sc. Vinka Brešića Ivan Trnski i njegovo doba – povodom 200. obljetnice rođenja i 150. obljetnice Vienca.

Večer će voditi Maja Kiborn, mag. educ. philol. croat., mag. ling., mag. litt. comp.

U glazbenom dijelu programa nastupit će mezzosopranistica Kristina Repar i orguljaš Dubravko Ćepulić Polgar.

Predavanje će se održati u srijedu, 27. studenog 2019. u 19.00, u Dvorani Jure Petričevića, Strossmayerov trg 4 – Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb.

Ulaz je slobodan.

Radujemo se vašem dolasku!

Kazalište Mala scena | Mjesečni raspored za prosinac 2019.

https://3.bp.blogspot.com/-C7mX5bt6Z10/WHNJfb7bwrI/AAAAAAAAC48/UxZy3biU2Sgu5Swzx7X5pTgybcbyScOjgCPcB/s320/Program%2BMala%2Bscena%2Bcopy.png


Nedjelja, 1.12.2019.u 10 i 17 sati
Ivica Šimić i Zvjezdana Ladika: Kraljevna na zrnu graška i Sveti Nikola, redatelj: Ivica Šimić; igraju: Buga Marija Šimić i Ivan Colarić. Predstava je namijenjena djeci od 3 godine naviše.

Ponedjeljak, 2.12.2019.
u 10 sati
Ivica Šimić i Zvjezdana Ladika: Kraljevna na zrnu graška i Sveti Nikola, redatelj: Ivica Šimić; igraju: Buga Marija Šimić i Ivan Colarić. Predstava je namijenjena djeci od 3 godine naviše.

Utorak, 3.12.2019.
u 14 sati
Dubravko Jelačić Bužimski: Sportski život letećeg Martina, redatelj: Ivica Šimić, igraju: Silvio Mumelaš, Mirel Huskić, Paško Vukasović i Dubravka Lelas. Predstava je namijenjena mladima od 10 godina naviše.

Dragica Čulig | Sejedno




Sejedno je gdo si i kaj si
Na kulike si funkcij
S kulike penez mašeš ljudma pred jočima
Kaj te voziju mercedesi
Ili svojim nogami  tlačiš beciklina
Sejedno je
Jen isti čas sakoga čaka
I bogatega  i siromaka
Gda se bu na videlo došlo
I dobre i loše  se bu prešlo
A vu taj jeden čas
Saki bu čul Bogekov glas
Če se baš i skril kak Adam vu grmlje
Zbeći tomu ni moguće
Pak veliju da moramo samo dobra dela
Delati
I sakomu človeku njegvu čast dati
Pak se tak i spram tebe
Sudec naš, Bog naš
Vu tem času  bu držal.


Željko Bilankov | Moj dida Tonko


(Osma kratka priča pisana pretežno šoltanskim dijalektom)

Puno san voli materina oca, moga dida Tonka. Pamtin ga ka visokog, krupnog, sidog čovika, lipog osmiha i jubavi za svakog. Zna bi mi pokazat rukon i reć: „Žele, dođi didi na skanciju!“, ča znači da me hoti s gušton stavit na kolino isprid sebe i zagrlit me onako malog, kako bi ositi njegovu teplinu i veliku jubav. Koji put san infišo sluša njegove priče, jerbo je moj dido svašta zna.., a kad bi išli jist, pita bi me ka tića i dava mi da pijen bokunić vina sa cukron,..oli je onda bilo sirupa, ka danas,..pa me gleda kako pijen i od dragosti se smija. Ponekad mi je u konobi pokaziva svoj postolarski alat, jerbo je on bi pravi meštar od zanata, a ja bi ga gleda kad je pravi one postole za u poje,..drža je meju zubima brokvice i onda bi ih na jednome malemu nakovnju zabija kroz kožu postoli, čiji miris i danas ćutin. Pari mi se da ih i sad vidim, a dido ih ogleda, samozadovojan i sritan kako su ispale! Ma ni samo to zna, zna je on i puno tega više. Pokaziva je meni i drugoj dici oliti starijin momcima nike štoseve, pa smo mu se svi divili. Voli je slušat radio u kujni i sav se drža nikako važno, kad bi pažljivo prati „Glas Amerike“.

Sve je to u glavi


Mani Gotovac, Fališ mi (Druga knjiga: jesen/ ljeto)

Piše:Martina Sviben

Moj epitaf Mani Gotovac


Iako sam prvom knjigom bila oduševljena, drugu nisam odmah mogla naći pa se stvorila pauza među dijelovima, sad sam "onako ispunjena" nakon čitanja, kako ja to volim reći. Prva intendantica u povijesti hrvatskog kazališta pravi je ženski uragan u privatnoj i poslovnoj sferi. Sad sam upala u frazeološku zamku uobičajenog izričaja. Mani Gotovac sam kroz ova dva autobiografska romana doživjela kao potpunu ženu koja je sve što joj je život ponudio ili čime ju je šokirao prihvaćala i proživljavala nevjerojatnom strastvenošću. To je ona vrsta ljudi koja trošeći silnu energiju zapravo puni svoje životno vrelo, i tako stalno u krug.

Promocija knjige 'Kradljivac kave' Toma Hillenbranda u Splitu


vrijeme: 21.11.2019. 18 h
mjesto: Split; Hoću knjigu, Joker, Put Brodarice 6

Promocija knjige 'Kradljivac kave' autora Toma Hillenbranda, u izdanju Mozaika knjiga na hrvatskom jeziku i u prijevodu Branke Grubić, održat će se u četvrtak, 21. studenog, s početkom u 18 sati, u splitskoj knjižari Hoću knjigu.

Daniela Bobinski | Pod stablom


Stajao je na vratima kuće. Svitalo je. Maglica se vukla nad poljima, polako skupljajući svoje rosne haljine, bježeći pred suncem koje je najavljivalo svoj dolazak svijetlim sjajem koji se podizao iznad obzorja.

Otpuhnuo je dim cigarete dok mu je pogled mamila zelena šuma, sva čista i svježa pod jutarnjom rosom. Košulja, malko izgužvana, bila mu je raskopčana do prsiju, sinoć je u njoj legao ne imavši snage ni svući je pred odlazak na spavanje.

Ivna Ivanković | O subjektivnosti


U mojoj me subjektivnosti samo Ti možeš obgrliti…

Jer je subjektivna, o subjektivnosti je izlišno govoriti. Naime, ona je shvaćena samo subjektu na njegov način. U dijeljenju s drugima ona postaje sadržajem. Moja subjektivnost, ono što je meni subjektivno, moje, ja, dok govorim postaje zajedničkim sadržajem. Koliko toga svojeg želim staviti na stol među nas da postane zajedničkim sadržajem? Jer, budimo realni, drugi, ama baš nikada, ne može razumjeti našu subjektivnost. Pod čim mislim na prvenstveno doživljaje, osjećaje, slutnje, tiha razmišljanja, pomake srca, milimetre duše, kapilare misli, jecaje daha.

utorak, 19. studenoga 2019.

400. izvedba «Priče o vodi» u Maloj sceni!


https://3.bp.blogspot.com/-C7mX5bt6Z10/WHNJfb7bwrI/AAAAAAAAC48/UxZy3biU2Sgu5Swzx7X5pTgybcbyScOjgCPcB/s320/Program%2BMala%2Bscena%2Bcopy.pngKazalište Mala scena svečanom će izvedbom u subotu, 23. studenog u 11:30 sati obilježiti 400. izvedbu predstave «Priča o vodi» Jelene Vukmirice Makovičić i Marka Makovičića.

Predstava je 2011. godine nastala u suradnji Male scene i umjetničke organizacije ActLab. U stvaranju ovog naslova za najmlađe od 1,5 do 5 godina sudjelovali su redateljica Jelena Vukmirica Makovičić, scenografkinja Petra Held, kostimografkinja Hana Letica, oblikovanje svjetla napravila je Željka Fabijanić Šaravanja, likovno oblikovanje Damjan Uzelac, fotografije Ana Šesto, a produkciju potpisuje Vitomira Lončar. Priču priča Marko Makovičić.

Povodom 400. izvedbe igranja «Priče o vodi» Jelena Vukmirica Makovičić nam je rekla: «Priča o vodi nastala je inspirirana dječjom igrom i fascinacijom jednostavnošću i ljepotom jedne male kapljice vode. Ova priča pokazuje svo bogatstvo dječje mašte i ljepote zaigranosti i čuđenja najranijeg djetinjstva. Izuzetno sam ponosna kao autorica i redateljica na ovu 400. izvedbu, to je zaista impozantna brojka. A najviše sam ponosna kada sretnem roditelje u parku i kada mi kažu da je «Priča o vodi» prva predstava koju je njihovo dijete gledalo, a kasnije se igralo predstave kod kuće, najčešće u kadi! Veliko hvala našoj najslađoj publici na svijetu, želim našoj priči još puno puno izvedaba! Hvala i kazalištu Mala scena na podršci!»

Mala scena jedino je kazalište u Hrvatskoj koje od 2002. godine sustavno producira predstave za najmlađu publiku, a do danas je u ciklusu «Priča o...» izvelo osam naslova s nekoliko tisuća izvedaba koji su igrali po cijeloj Hrvatskoj te na gostovanjima u Europi, Aziji i Africi. 

Ovu maštovitu priču inspiriranu karakterom vode i mogućnostima koje ona pruža za igru možete pogledati u kazalištu Mala scena na Medveščaku 2 u subotu, 23. studenog u 10 i 11:30 sati. Ulaznice možete rezervirati online na www.mala-scena.hr ili telefonski na 01 46 83 352.

Umro hrvatski književnik Branko Pilaš


vrijeme: 18.11.2019.
mjesto: Zagreb

Hrvatski književnik Branko Pilaš preminuo je u ponedjeljak, 18. studenoga u 89. godini života, priopćilo je u utorak Društvo hrvatskih književnika (DHK).

Tanja Javorina | Smokve sa sedam kora


“Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan dodatak početku dana i šetnji. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali, kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca…”

„Apokalipsa u najavi“, rekla je ugasivši radio. Prazne priče rano ujutro snižavale su joj prag tolerancije već danima. A taj prag je inače na razini mora.

Eđidija Baldini | Moda in horor








Niki guori da to legenda kaže
ma anke forši kuja laže
ma svejeno je lipo čuti te štranece
najveć imaš štroligi i malo belece.

Biljana Gabrić | Neil Gaiman: „Ubodena i uspavana“,


Naziv djela: “Ubodena i uspavana”
Ime autora: Neil Gaiman
Ilustrirao: Chris Riddell
Naziv izvornika: “The Sleeper and the Spindle”
S engleskog preveo: Vladimir Cvetković Sever
Godina izdanja: 2019.
Nakladnik: Mitopeja

“Kraljica se tog jutra probudi rano.
‘Za tjedan dana’, izrekne naglas. ‘Za tjedan dana bit ću udana.’
To joj se činilo u isti mah i slabo izglednim i silno konačnim. Upita se kako bi joj bilo kao udanoj ženi. To bi joj okončalo život, zaključi, ako je život razdoblje odabira.”

(“Ubodena i uspavana””, Neil Gaiman)

Tanja Ocelič | Ljubav i nakon zbirke


nervozno je kuckao olovkom po stolu listajući iznova svoje
napisane pjesme

riječi su udisale jaku ljubav
izdisale duboku bol
lomile se na pola
od draži
sve pretočene nježnosti
utapljale u romantici
pucale od strasti
ne
nije bio zadovoljan svojim radom
pregledavajući pažljivo pjesmu po pjesmu
u sebi bi oblikovao svaku strofu čitajući ih na glas
ali nikako da pronađe bit nezadovoljstva
nešto mu je govorilo da u njima ipak nešto nedostaje
da još nisu spremne da ih sortira
pripremi za ljubavnu zbirku
pomalo ljutit na sebe bacio je olovku preko ispisanih listova pogledavši jednim okom na sat
zapalio je zadnju cigaretu

zagledan u dim kako polako nestaje začuo je dva tiha kucnja na svom prozoru

kuc kuc

Denis Kožljan | Delia Owens: „Djevojka iz močvare”


Štivo koje nas uči i obogaćuje

Teško je u posljednjih nekoliko godina pronaći pravi izbor čitanja za knjigoljupce. Jesu li razlozi nedostatak inspiracije, brzina kojom živimo ili nešto treće, ostaje za utvrditi, no ono što nam je autorica ovog prekrasnog bestselera, Delia Owens argumentirala i ispričala, tjera čovjeka da čita i ne sjeti se ni na tren ostaviti dio teksta za kasnije. Zašto? Jednostavno zato jer u štivu pronalazimo sve ono lijepo, interesantno, onaj splet okolnosti događanja glavne junakinje, djevojčice Kye Clark koji nas drži budnima dok upijamo sadržaj.

Bogate lirične slike i opisi pejzaža Sjeverne Karoline toliko su slikoviti i obogaćeni detaljima da gotovo čitatelja ostavljaju na samom mjestu odvijanja radnje. Močvara, voda, ptice, dakle sav biljni ali i životinjski svijet ima svoju fabularnu težinu, a onda vrlo vjerojatno i mnogobrojne likove (djece) i starijih stanovnika, ribara i članove obitelji stavlja u kontekst sa glavnom junakinjom.

Milan Frčko | Klecalo



Moje klecalo je of strmec na Dravi.
Vali so presvetli i mešo služe.
Tu sem znal deklama nabrati rože
i gda je led dravskoga čona fkanil.

Tu mi ravnica natešče šepeče
kak Podravske roke ovi zemli gode.
Znam se zmisliti na sakačke zgode,
a najbole dišijo one deteče.

ponedjeljak, 18. studenoga 2019.

Od Zoranića do suvremenog hrvatskog izričaja | Hrvatski književni susreti u Koljnofu 2019.


Tradicionalni  Hrvatski književni susreti Koljnof 2019. godine, po jedanaesti put za redom upriličeni su od 14. do 17. studenoga u gradovima i selima Gradišća s obje strane granice, u mađarskom dijelu Gradišća, tako i u više mjesta na austrijskoj strani, odnosno u saveznoj državi Gradišće u Republici Austriji. Pjesnici iz Hrvatske, Mađarske i Austrije nastupili su u Petrovom Selu (Szentpéterfa), Undi, Koljnofu (Kópháza) i Šopronu (Sopronu) u Mađarskoj, te Frakanavi - Dolnja Pulja (Frankenau - Unterpullendorf), Filežu (Nikitsch), Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt), Celindof (Zillingtal)  Željeznom (Eisenstadt),  i Klimpuhu (Klingenbach). 

Snježana Tramburovski | Urlik kao pjesma



Kako hodaju djeca otkinutih vriježa?

Vidjela sam im jučer tijela kako prolaze kroz tiskarsku prešu;
vijugaju zrakom u formi tijesta koje razvlači mlinac u nedogled
Smiju li se ta djeca ili samo u grlu zatome
hmkanje neizgovorene brige?

Udruga Mlada pera | Dobili smo dobitnu kombinaciju!


Zadnji literarni natječaj Udruge Mlada pera ove godine Koja je dobitna kombinacija? bio je pun pogodak! Naime, na natječaju su traženi zajednički radovi roditelja i djece ili da svatko napiše svoju priču ili da dijete opiše neki događaj viđen iz svog kuta, a roditelj iz svoga.  Imali smo zaista sve moguće kombinacije s djetetom, bakom, mamom, tatom, ali i cijele obitelji, a priče su plod  literarnog druženja obitelji. Imamo priče svih članova obitelji pa novinarske grupe osnovne škole u koju su se za ovaj natječaj privremeno uključili i roditelji…uspjeli smo potaknuti interes o literarnoj suradnji djeteta i roditelja i to nas u Udruzi Mlada pera čini izuzetno sretnim i ponosnim!

„Konjanik “ pripao djelu pjesnika Tomislava Domovića



U subotu, 16.11. održan je I. Festival poezije „Ban Josip Jelačić“. Publika, a i sami sudionici, mogli su uživati u događaju koji je na sasvim specifičan način predstavio djelo možda najpoznatije hrvatske javne osobe iz prošlosti. Ipak, lik bana Jelačića nedovoljno je poznat našoj javnosti. Stjecajem povijesnih okolnosti on je bio vojskovođa i državnik, no u svojoj nutrini bio je tanane duše, vrstan lirik, kulturni poslenik, erudita i borac za opće dobro (ukinuo je, između ostalog, kmetstvo). Uostalom, Petar Preradović kazao je, da Jelačić nije bio ban, bio bi vodeći pjesnik Hrvatskog narodnog preporoda.

Naziv Festivala i nagrada „KONJANIK“ smišljeni su potez organizatora, Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić, da brendiraju svoj mladi grad u kojem je Jelačić živio i bio sahranjen. Međutim, prava intencija osnivanja ovog festivala bila je afirmacija i slavljenje poezije. Kako je naglasila ravnateljica Učilišta i utemeljiteljica poetskih susreta Višnja Goljački, poezija je sublimat na kojem se zasniva jezički identitet, a na jeziku počiva opstojnost svake nacije. Ukoliko je želja sačuvati svoju samobitnost, potreba je jačati riječ i njen destilat poeziju, koji je u današnje vrijeme podosta ishlapio. Na poslijetku, poezija je najviša forma ljudskog izražavanja i najsažetiji prijenos ljudskog iskustva, kako je rekao nobelovac J. Brodski.

Poetska večer u kojoj se 13 pjesnika natjecalo za Nagradu KONJANIK (djelo u bronci sk. Kipara Goran Cirkvenog), s time da je pjesnik Sven Adam Ewin po svojo želji bio izvan konkurencije za nagradu, bila je upotpunjena glazbenim nastupom barda šansone Hrvoja Hegedušića i fascinantnog mladog glazbenika Ivana Jelića. Poseban obol manifestaciji dao je poetski film autora Zdravka Fundaka pod nazivom „KONJANIK“.

Žiri je (Marijana Rukavina Jerkić, Tin Lemac i Aleksandra Žmak) imao vrlo tešku zadaću - kome dodijeliti nagradu? Nagrada je pripala Tomislavu Domoviću, ne samo vezano uz nastup na festivalu, već dotičući njegov habitus poete koji doista živi svoju poeziju, počesto na rubu društva, kakav je, na koncu, i ikonoklast svaki pravi pjesnik. Nagradu publike (dar Hrvatskog kišobrana) dobio je Antonio Karlović, najmlađi sudionik festivala, a u neformalnom odmjeravanju između samih pjesnika, prvenstvo je odnio Dražen Katunarić.

Brojnim stihovima, i toplom atmosferom (posađena je i jedna lipa u čast utemeljenja Festivala, a posjećeni su i Novi dvori Jelačićevi) odisao je opojni zrak te kišne večeri (jer „poezija su snovi pakirani u male bočice“, po riječima utemeliteljice Festivala, i same pjesnikinje).

U svakom slučaju dogodilo se ono čemu su organizatori težili, pobijedila je, bar na kratko – Poezija!

Božica Jelušić | Put v Hlebine



Put v Hlebine, gdi šuma šušketa;
Hrastov reklec, pisani kaputi!
Veš na drotu, kak jedra napeta:
Tu se naši otpiraju puti!
Fazan z ražnja i šumski vrganji:
To se samo negdi more najti!
Srečni ljudi pri crnoj tiganji,
V Gabajevi gredi, v maloj bajti!
Z močvare se želva nalukava,
Beli labud strese krasno perje,
Farbe cure z žepa i rukava:
Put v Hlebine steza je v bezmerje!
Srečno joko zobalo bu slike,
(Svil'ni rupci v krošnjama se klate).
Prešli bumo polja i vrbike,
Gdi jagnjedi špilaju soldate!
Ivan, Jožek, Dragan, Milček, Mirko,
Drago jato na podravski grudi.
Okičeni z hajdinom i sirkom,
Vezda mirno spiju dobri ljudi.
I još drugi, gizdava družina,
Kojoj para nigda više ne bu.
Put v Hlebine, oprava meglina,
A slikari zvezde su na nebu!
18. studenoga 2019.


Ilustracija: Arhiva autorice

Jasmina Burek | Leptiri vu rukami




Hiža čkomi na kraju sela
leptiri letiju čez livade
mala keba z pohabanu obleku
kak siroče vu njih gledi

Nigdar ni videla tak lepega stvora

U Zagrebu od 21. do 26. studenoga 13. Dani Marije Jurić Zagorke


vrijeme: 21.11.2019. - 26.11.2019.
mjesto: Zagreb

Centar za ženske studije poziva na 13. Dane Marije Jurić Zagorke koji će se od 21. do 26. studenoga održati u Zagrebu.

Ljubiica Rogulj | Sierra Leone



U oazi lavlja rika pjesnika
O bezimenoj ženi
Žudnji života
Sierra Leone ime si joj da
Osmjehom sunca
Sva krda u savani je pokrenula

Mladen Ćosić Točak | Iste krvi krv




Ti
Uvijek si tu
I u sebi
Vidim tebe
Svuda te ima
Bilo u letu
Ka vrhu vinut
Ili pri padu
Prema dnu
Stropštan

Književni petak, Igre oko nas, 22. XI. 2019. u 20 sati


Početkom tisućljeća dogodio se obrat u industriji zabave. Po prvi put video igre su zasjele na lukrativni tron, s kojeg do danas nisu sišle. Dapače, ne pokazuju ni najmanju slabost. Aktualna reklama jednog proizvođača opreme za participiranje u svijetu video igara bez kompleksa poručuje: "Zaboravite serije, igre su medij novoga doba" i sjajno sažima sve što o tom novom dobu trebamo znati: proizvođač konzola reklamira igre putem istoimenog teksta domaće filmske kritičarke. Podvala unutar podvale, spin unutar spina.

No poanta je krajnje jednostavna: nova su pravila na snazi! Niša video igara sada je čitav svemir, a za njegovo bolje razumijevanje na Književnom petku će se pobrinuti Ilija Barišić Srđan Laterza. Barišić je krajem listopada promovirao svoju knjigu Filmska gramatika videoigara, a Laterza je u sklopu ZFF-a predstavio dio svog edukativnog projekta Interaktivna empatija, koji se odvija u svijetu video igara. (H. P.)

Urednik i voditelj Književnog petka: Hrvoje Pukšec

Superbrands dodijelio 10.000,00 kn za FUL KULTURNO nagradu


Zagreb, 18.11.2019.

Superbrands dodijelio 10.000,00 kn za FUL KULTURNO nagradu

U konkurenciji od dvadeset i jedne prijave te pet finalista, nagrada FUL KULTURNO dodijeljena je Kulturnoj udruzi za baštinu i stvaralaštvo iz Otočca za projekt „Glagoljačići“! KUBS Baštinica tako nosi naslov najbolje brendiranog niskobudžetnog projekta u kulturi i glavnu nagradu od 10.000,00 kn.

Duško Babić | Vjera u krvi


Jednom su nas ubili na cesti
i mene i tebe
dok smo padali u jarak
čuo se glas brkatog kaplara
kako govori
jebiga
našli ste se na krivom mjestu
u krivo vrijeme

Sven Adam Ewin | Zapis o jeseni


Ja vidjeh jutros zapis ptice;
U njenom grlu tiha drama;
Pred njenim bolom padoh nice.
U kljunu njenom - nemušt sama.

Otkuda stižeš, ptičja tâmō?
Ptica izleti izvan slike.
Ja pitam pticu: kamo? kamo?
A ona ode nad trstike.

Potopljen leži čun na rijeci.
Voda se mreška. Voda mrači.
Ja pitam pticu: ptico, reci,
To potapanje, što to znači?

A ona nebom (da ne dvojim),
Ispisa: JESEN. Letom svojim.

Dragan Uzelac | Rogers Waters: Living In Political World - (3)


Pink Floyd: The Wall (1979.)
     
Vrhunac kritičkog opusa Pink Floyda objavljen je 30. novembra 1979., u vidu duplog, novog konceptualnog albuma The Wall, nove monumentalne epske avanture sa ubitačnom Floyd krstaricom i socijano kritičkom intonacijom nošenom dahom Rogera Watersa ... Nakon epskih devetomesečnih radova pojavio se ,,Zid“ (nešto kasnije i kao film nastao u saradnji sa bitnim filmskim režiserom Alanom Parkerom – pod istim nazivom, Watersovskim scenarističkim angažmanom i Bobom Geldofom, tadašnjim liderom benda ,,Boomtown rats“ u naslovnoj ulozi propale muzičke zvezde – Pinka(Barrett) ili alter ega Rogera Watersa i njegove tragične mladosti i odrastanja bez oca poginulog u užasu Drugog svetskog rata)...

Goodbye cruel world
I'm leaving you today
Goodbye
Goodbye
Goodbye

Goodbye all you people
There's nothing you can say
To make me change my mind
Goodbye.
 
Bio je to na neki način album koji je zaokružio na epohalan način Watersov koncept sagledavanja modernog sveta iz socijalno kritičkog ugla i počeo da ruši sve zidove koji nas razdvajaju i dele , deset godina pre zvaničnog pada najvećeg zida podele – Berlinskog zida ... Bio je to još jedan Pink Floyd ,, magnum opus“ , jedan od najbitnijih , krucijalnih albuma sedamdesetih godina 20. veka , glavni zamajac Watersove solo karijere i album koji je doneo kultni hit singl (prvi singl Floyda nakon deset godina , u Britaniji) – Another brick in the wall i niz ništa manje značajnih pesama poput: One of my turns, Don’t leave me now , Confortably numb, Hey you, In the flesh, Run like hell ...

Oproštaj s Mani Gotovac (1939. - 2019.)



Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.

U utorak, 12. studenog 2019. odjeknula je tužna vijest da je preminula Mani Gotoac, legendarna hrvatska kritičarka, poznata dramaturgija, teatrologinja i spisateljica i to na dan kada je navršila 80 godina.

Već ranije je najavljeno da će se u četvrtak, 14. studenog u 12 sati biti  u Knjižnici B.Ogrizović, Preradovićeva 5. u Zagrebu obilježavanje njenog 80.tog rođendana a mnogi su tih dana očekivali predstavljanje njene najnovije knjige "Rastanci" koja je bila izložena na Interliberu. Nažalost tog istog dana je morao biti održan neformalan komemorativni skup povodom njene smrti u organizaciji Hrvatskog društva pisaca.

Najavljeno je da će se govoriti slavljenički, da će biti mali simpozij na kojem bi po uvodnim riječima Velimira Viskovića "govorilo nas sedam" ali je stjecajem okolnosti skup pretvoren u komemoraciju a sudjelovati su uz Velimira Viskovića, Zoran Ferić, Igor Mandić, Andrea Zlatar, Dubravka Bogutovac, Željka Matijašević, Irena Matijašević, Ivica Buljan i Milana Vuković Runjić.

U Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića bilo je premalo prostora jer su se okupili brojni prijatelji, kolege, čitatelji i poštovatelji njene pisane riječi kako bi uputili posljednji pozdrav preminuloj spisateljici, dramaturginji i teatrologinji Mani Gotovac, a tu su bile i njena kći Katja i unuka Brina, a uz njih skupu su prisustvovale i Jadranka Kosor, Đurđa Tedeschi, Anita Malenica, Keti Balogh i Marija Sekelez.

Književnik Zoran Ferić, predsjednik Hrvatskog društva pisaca pozvao je da se minutom šutnje oda počast Mani Gotovac te rekao: "Kad govorimo o jednom ovakvo bogatom životu, o osobi koja se bavila raznim stvarima, koja je toliko obilježila ovu našu kulturu, onda možemo samo reći da je ogromna šteta što je više nema". Govorio je o njenim opisima 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća i dobu kojeg se mnogi sjećaju, koje je po mnogo čemu bilo lijepo, a čitajući njene knjige upoznati će duh i slobodu kretanja tog vremena i oni koji tada nisu bili ni rođeni.

Velimir Visković govorio o njenoj karizmatičnoj osobnosti u kulturi, o tome kako je pisala jer je bio i urednik njenih knjiga. U svojoj  karijeri teatrologinje i ravnateljice kazališta imala je istomišljenika ali i oštrih kritičara ali je uvijek bila svoja, hrabra i neponovljiva. Mnogi se sjećaju kako je u Riječko kazalište dovela Severinu za ulogu grofice Kasteli, čitava se nacija bavila "tim slučajem", ali svi se sjećamo da je predstava na kraju postavljena i uspjela, jer Mani je bila odlučna i hrabra u provođenju svojih ideja.Opraštajući se od prijateljice Velimir Visković je ispričao kako ju je kao urednik poticao da piše, počela je pisati relativno kasno, iako skeptičan prema autobiografskom opisavanju, vidimo da je to dobra literatura. Također su svi čuli o njihovom  posljednjem susretu, kada je bila posebno lijepa, pomirena sa sudbinom zaželjela je nazdraviti limenkom crnog piva.

Andrea Zlatar rekla je da su njene omiljene pjesme bile "Bokeljska noć" i mnoge pjesme Arsena Dedića kao na primjer njegova "Baš kao nekada", "Moderato cantabile"i "Kuću za ptice" , te da je Mani otišla u noći velikog nevremena na moru, kada je najprije jugo a onda oluja zahvatila njene najdraže gradove Split, Dubrovnik i Veneciju – o kojima je pisala i sudbinski je bila s njima povezana u svom životu kao i u literaturi, a tu je noć te gradove poplavio veliki plimni val. O tim gradovima je pisala i bila je s njima povezana, u prvom se rodila, drugom radila a u trećem doživjela i pisala o ljubavnim susretima u venecijanskoj laguni. Voljela je putovati, uživala u oblačenju, plivanju, hrani i druženjima, znala je opisati ljubav, strast i žudnju. Za mnoge je bila "hodajući skandal" ali su joj se mnogi i divili, njenoj hrabrosti, sposobnosti i upornosti.

Željka Matijašević je govorila kako pisci žele pisanjem uljepšati život s iskustvom svog življenja, za sebe i svoje čitatelje je bila hrabra, pa iako je napisala na početku svojih romana da je sve fikcija ipak je puno govorila o vlastitom životu, o onom što se njoj dogodilo, o susretima, ljubavima, rastancima i gubitku njoj dragih osoba.

Dubravka Bogutovac podsjetila je da je Mani Gotovac tematizirala osjetljivu temu samoubojstva tinejdžera, tu je i njena česta veza s romanom i stvarnim životom, ona govori o erotizmu i mladosti  a čitatelji se prepoznaju.

Irena Matijašević podsjetila je na njene književne uzore, na primjer kada u djelu hvali Pasternaka.

Svoj tekst oproštaja poslao je u pismenom obliku Ivica Buljan iz Ljubljane, zbog  nemogućnosti dolaska radi predstave i sada se sjeća svoje dobre prijateljice i suradnice Mani, njihove suradnje na zajedničkim predstavama, njen entuzijastički početak u tada ruševnom paviljonu budućem kazalištu ITD gdje je postala ravnateljicom. Sjeća se zajedničkih ručkova, proslava rođendana, kazališnih predstava i suradnje s glumcima.

Također je i oproštaj Milane Vuković Runjić pročitan, napisan gotovo kao literarni tekst. Opisana su njena sjećanja na zajedničke trenutke, rekla je da joj na neki način bila "druga majka", zahvalna joj je na podršci  i ohrabrenju koje joj je pružala, pa i nakon dužeg razdoblja nesusretanja svaki ponovni susret bio je uvijek topao i prijateljski.

Posebno su upečatljivo odjeknule riječi Igora Mandića koji je s Mani bio prijatelj od mladosti, rekao je da se sudbinski poklopio datum njenog rođenja i smrti, a kako je  rođena 1939. godine a  umrla 2019. bit će to lako pamtiti studentima teatrologije koji će o njoj učiti. Zatim je govoreći o vremenu njihove mladosti u Splitu, pričao o njihovim veselim plesnim večerima, o "žurkama" koji se sada zove "domjenci", čak je sve i nasmijao evocirajući uspomene ali i rastužio, duboko potresao pripovjedajući da su nažalost oboje proživjeli najteže trenutke u životu a to je gubitak djeteta i tada su se uzajamno tješili.  Ispričao je da su bili učenici u istoj Splitskoj klasičnoj gimnaziji, pričao o njihovoj uzajamnoj prijateljstvu i simptijama iz školskih dana, kako su njih troje - Mani, Igor Zidić i on osnovali školski časopis "Oči", bilo je to školske godine 1958 i 59. Igor Mandić je čak kao nekadašnji urednik tog lista donio primjerak prvog broja u kojem je njena pjesma pod naslovom "Nadi" koja na kraju završava riječima da je usprkos nadi sve "nestajanje u ništavilu".


Svi koji su bili na komemorativnom skupu tog jesenjeg kišnog četvrtka – slušajuči izgovorene i pročitane riječi  - mogli su se uvjeriti kroz sjećanja njenih  prijatelja i dugogodišnjih suradnika kako i koliko je bio veliki doprinos Mani Gotovac kao poznate teatrologinje, dramaturginje, kazališne kritičarke i na posljetku književnice koja je svojim knjigama osvojila velike simpatije čitalačke publike pa je u knjižnici uz prigodnu izložbu njenih knjiga dostojno i primjereno tužnom trenutku osvijetljen lik Mani Gotovac kao neponovljiv, osebujne ličnosti koja je svojim značajnim djelovanjem ostavila trajan trag na našoj kulturnoj sceni i tim više teško pada njen odlazak.



Biografija Mani Gotovac

Mani Gotovac rođena je 12. studenoga 1939. godine u Splitu kao Julija Birimiša, kći Marije Danira i Zdravka Birimaša.Osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju završila u Splitu, studirala u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, gdje je diplomirala Komparativnu književnost i teatrologiju.Prve pjesme piše već u gimnaziji, kao studentica bavi se novinarstvom, a svoje kazališne kritike kasnije objavljivala u brojnim časopisima i tjednicima. Radila je i kao urednica u Dramskom programu Hrvatskog radija.Bila je članica brojnih stručnih žirija te izbornica hrvatskih i međunarodnih festivala. Od 1985. do 1992. godine bila je predsjednica Društva kritičara i teatrologa Hrvatske.

Na mnogim predstavama koje su izvođene na Splitskom ljetu, Dubrovačkim ljetnim igrama te u mnogim hrvatskim kazalištima radila je kao dramaturginja, umjetnička savjetnica, suradnica i suautorica.Za vrijeme bogate kazališne karijere bila je više puta ravnateljica, voditeljica, selektorica, a značajno je da bila prva intendantica u povijesti hrvatskog kazališta.Također je začetnica  međunarodnog festivala Riječkih ljetnih noći.

Napisala je knjige: "Tako prolazi Glorija", Zagreb,1984. (knjiga teatroloških eseja),  "Dubrovačke mišolovke", Zagreb, 1986. (knjiga teatrološkh eseja), "Fališ mi:Prva knjiga:zima/proljeće", Zagreb, 2010.(autobiografski roman), "Fališ mi: Druga knjiga:jesen/ljeto", Zagreb, 2011.(autobiografski roman), "Fališ mi: u proljeće, u jesen, u zimi" Zagreb 2015. nadopunjeno izdanje (autobiografski roman), "Ma koji život, ma koji te teatar", zapisi iz života i kazališta, Profil, Zagreb,2014.,"Snebivaš me, roman", Zagreb, 2015.,  "Ćutim te", Zagreb,2016. "Jedan okvir za zrcalo", Zagreb,2018., "Rastanci", Zagreb, 2019. (u posljednjem romanu koji posvećuje bivšem suprugu Željku Senečiću opisan je gubitak djeteta 1984. a od tuge i boli je spavala na grobu kćeri Ane).

Udavala se i razvodila dva puta, prvi suprug Vlado Gotovac s kojim je bila u braku 14 godina, a drugi Željko Senečić (bila je s njim u braku 25 godina), usprkos toga govorila je da i dalje vjeruje u ljubav. A prezime Gotovac je nosila po prvom mužu zbog kćeri Katje, jer je željela da imaju isto prezime.

Mani Gotovac je 1997. godine odlikovana redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.

Umrla je 12. studenog 2019. u Zagrebu.

Autor fotografija: Narcisa Potežica, mr.sc.

nedjelja, 17. studenoga 2019.

Blanka Will | Memento...


Cesta čista, širok drum
usnule pitomine
šušne vjeverica il'
pod korakom otpao list.

Sve je spremno
stavljat ćemo svijeće u prozor
zagledati se u zrcalo
i dugo ostati tako, gledajući.

Irena Matijević | Maslina



Grane savila,
Od piza se iskrivila,
Urodila,
Prirodila,
Za kapju kiše Boga molila,
Na suncu gorila,
Lišće savila,
Za plod se borila.
Čekala ruke
Koje su je brale,
Svaki plod škapulale,
Da na zemju ne pade,
Da ne propade.

Dubravka Lisak | Drvo


Sjećam se malenog puteljka koji je vodio u Pustiku. Vrludao je poput zmije između brežuljka i seoceta, kao nevidljivi put u neku bajku. S lijeve strane bila je moja najmilija livada. Visoka trava sezala mi je do iznad koljena, a raznobojni leptiri letjeli su od cvijeta do cvijeta. Najviše sam voljela one male, nebesko plave leptire, koji su se činili tako pitomi dok smo ih pokušavali uloviti sitnim dječjim ručicama. Katkad su cvijet zamijenili rukom, pa bi nevino počivali na našim prstima, sijali na toplom ljetnom suncu i polagano micali svoja lijepa krila.

Dijete gleda u leptira kao u čudo. Nismo ih ubijali, samo smo im se divili, a trenutak kad bismo svoje malene glavice okupili oko lijepog leptira trajao je cijelu vječnost. Sad znam da su to bile sekunde, ali vrijeme u dječjem svijetu teče jako sporo. Ne kao sad, kad dan proleti.

Željko Bilankov | Molim te, stani!



Prokleto vrijeme
čuješ li me?..
čuješ li
vapaj moj?..
poslušaj mene,
poslušaj
konačno
i moj glas...

Željka Bitenc | Potraga


Najavljuju kišu
opustjelog dana.

Jesen je,
ali još uvijek
ne ona prava.

Požutjela,
crvena,
u memljivu vlagu
potopljena.

Sunce u prolaznom stisku
brzo odlazećeg dana,
rijetkim šetačima
ushit je i snaga.

Josip Prudeus | nezanatlija srcoslikar


nezanatlija srcoslikar
s neba prepisujem
brodnasavsku
i sibinjsku
zimu

iz djetinjeg spomenara
tamo davno
sada su to već godine
blijede davno prošle
sijede
prešle na sijedu glavu

Božica Jelušić | Zbog čega plačemo




Kad nas dotakne svjetlost još nerođenih zvijezda
Kad na osjenčanu zemlju padne hrapavi snijeg;
Kad oblaci otplove kao klimavi jedrenjaci,
A šuma padne do zadnjeg lista, kao opkoljeni grad

Zbog čega plačemo noću, što dušu ranom razara?

Prašina osvaja prostor i svježe boje blijede;
Trnu na krajolicima zarobljenim pod staklom.
Cijeli se narod puceta po zakutcima skriva,
Pisma u sandučiću miruju bijela i neotvorena

Šumi zrak u grijačima, suha se usta otvaraju,
Na nevidljivoj pržini, na mjestu našega poraza,
Utjehe nema u poznatom, za neprisutnim se žali.

Zašto plačemo noću, što to jastuke suzama zajezeri?

Ruke ne stare usporedno, u knjigama se mudrost
Upljesnivi po rubu, sva jela obljutave;
Zli vjetar diže krovove, tamne rijeke nas podlo
Podrivaju iznutra, svrdlo usamljenosti potom

Izvrta male luknje, kuda otrovi putuju
Kaplju u riječi do jučer jasne i neodložne
I gledaj, venu osmjesi ko noćni slak ,dodire
Briše ravnodušna spužva, posvuda raste bol

Tvoj lik u zrcalu Snježne kraljice ima odgovor:

Plačemo, plačemo zbog ljubavi koja dolazi prekasno
Toliko prekasno, da je više u njenom imenu i liku
ne raspoznajemo.

LIBELA, 2005.
________________________________
Ova verzija pjesme smatra se konačnom.

Flora Green
Ilustracija: Arhiva autorice

Nagrada "Katarina Patačić" dodijeljena Goranu Gatalici


Nagrada „Katarina Patačić“ za najbolju knjigu pisanu na kajkavskom jeziku u 2018. godini pripala je Goranu Gatalici za zbirku pjesama „Odsečeni od svetla“. O tome je jednoglasno odlučilo Stručno povjerenstvo u kojem su bili mr. sc. Ernest Fišer, prof. Ivanka Kunić i prof. Ružica Marušić-Vasilić.

U obrazloženju koje je dao predsjednik Stručnog povjerenstva Ernest Fišer se ističe:

„Suvremeni hrvatski pjesnik Goran Gatalica rođen je 2. rujna 1982. godine u Virovitici. U Daruvaru je završio osnovnu školu i gimnaziju, a na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu diplomirao je za magistra edukacije fizike i kemije 2009. i magistra kemije 2011. godine, nakon čega je upisao doktorski studij. Poput nekolicine drugih danas najznačajnijih naših kajkavskih pjesnika i Gatalica je svojevrsni bilingvist, jer s podjednakim uspjehom piše pjesme na književnom standardu, kao i na kajkavštini, iako mu kajkavski nije materinski nego naučeni jezik. O tome bjelodano svjedoče već i njegove prve dvije objavljene štokavske pjesničke zbirke:  Krucijalni test (OMH u Daruvaru, 2014.) i Kozmolom (Biakova, 2016.).

Održana tradicionalna tribina posvećena Vukovaru i Škabrnji


U subotu, 16. studenoga, u dvorani Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, a u organizaciji Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. i Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH – Podružnice Grada Zagreba, održana je tradicionalna tribina s nazivom „Vukovaru i Škabrnji, s ljubavlju“.
Pokrovitelj je bilo Ministarstvo hrvatskih branitelja.

Sudionici tribine još su jednom podsjetili na stradanja tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata u velikosrpskoj agresiji, založili se da se ne zaborave svi koji su sudjelovali u stvaranju hrvatske države, a poglavito su zatražili da se pronađu i kazne krivci za ratne zločine.

subota, 16. studenoga 2019.

Aleksandar Horvat | Interliberalno subotnje popodne


Prekomjerna kiša, neodčepiva prometna gužva pred velesajmom, a i Interliber pun k’o šipak. Toliko u par riječi. A inače, mnogobrojni ovisnici o tekućinama vrve pod malim nadsvođenim košnicama nastojeći utažiti potrebu za gorčinom, šećerom, kofeinom ili nikotinom, a istovremeno izigrati upornu i dosadnu kišu. Unutar paviljona kišne misli ne postoje, no atmosfera je prava proštenjarska.

Desetine tona izloženih knjiga na prvu bi uvjerile Guya Montaga u neuništivost literature i uzaludnost njegovog spaliteljskog posla.

Mislim da mi cijeli jedan dan ne bi bio dovoljan za zaviriti u svaki kutak u potrazi za biserima i vrijednim tajnim spisima ili raritetima. Antikvarnice vrve knjigama i zatrpane su tražiteljima zaboravljenih naslova ili dragih uspomena, no definitivno nemaju Furjanove Medjimurske Fijolice iz 53. Pultovi i stalaže se savijaju pod teretom masovne beletristike, velikih i teških knjižnih enciklopedija, dječjih knjiga i slikovnica. Autori su ovdje lagano u drugom planu, nakladnici kolovode, nadam se na obostrano zadovoljstvo.


Dobili smo i kupili pokoju knjigu, podijelili “Grad v sredini sveta”, potražili poznata imena na naslovnicama. Upoznao sam uživo Tomislava, Sonju i Vedrana iz Kvake s kojima sam do sad bio samo na dopisivanju, pozirao s Gandalfom, s nemogućom vjerojatnošću susreta sreo prijateljicu iz Splita…

Impresioniran sam veličinom i posjećenošću sajma. Knjiga nije umrla, nek mi gospon Internet ne zamjeri. Interliber je impozantan i ne želim mu tražiti zamjerke, zaista izgleda kao da su tu zapisane sve sudbine svijeta.

Među zidovima knjiga osjećam se uknjižen za 2020., pa da bude jedan lijep dan, prikladan za cjelodnevno udisanje mirisa papira i svježeg tiska.

Se vidimo!

(A. Horvat, 2019.)