subota, 30. studenoga 2019.

Pramcem u sumrak


Tko priznaje, pola mu se dodaje

Piše: Jelena Miškić

Cucka smo prekrstili u Black Friday. Pomno gledamo šarene kataloge koje nam se redovno dostavljaju u Đukin poštanski sandučić i srčemo popodnevnu kavicu. Za dva dana je prva adventska nedjelja, imamo plan, nacrt, sve je spremno, brdo lampica i ukrasa i jednu mene koja, kako Đuka kaže - unosi nesklad u savršeno razrađenu i uhodanu proceduru.

Vidjela ja u katalogu jelenka koji vuče sanjke, ma pravo lijep, sav od led lampica, divota.

Željko Bilankov | Večera kod barbe Đorđa


(dvanaesta kratka priča pisana pretežno šoltanskim dijalektom)

Lipi je bi naš splis'ki stan di smo se početkom šezdesetih godin priselili iz Kninske. Ma propju lip i to na četvrtemu podu kuće, koju su svi zvali „kasarna“, jerbo je i sličila na vojnišku zgradu, onako duga, bez balkoni i sa krovon, bez tarace... i ko se ne bi siti barbe Šime, sa mornarskon kapon, kad je uzbrdo vuka kariolu punu stvari, dok smo selili, po još nedovršenon Mažuranićevon šetalištu, a ja ga onako mali, vesel i vražji, prati u stopu gacajući po kaški od nedavne kiše... Sad smo napokon u prvon vlastiton stanu koji je moj otac dobi od svojega poduzeća i ne moremo se nadivit njemu, hodnik, banj, dvi sobe i kujna, a tek pogled, sa sjeverne strane prima Kaštilima i Kozjaku, sa južne, prima Braču i našoj Šolti, eeh. Ipak, prin nego bi čovik sinja more i škoje, upa bi mu u oči neboder malo daje od nas, u ono vrime zvan „Plavi Radion“, pa se ni teško dositit, kako je ime dobi po tadašnjen vrlo popularnon deterdžentu sličnih koluri. Inšoma, tamo su na zadnjen katu živili prijateji naše fameje, meni puno dragi, teta Ljubica i barba Đorđe, sa dicon, mojih ili godin blizu mene. Često smo se posićivali, a kako onda još uvik nismo imali telefon, dogovor je bi da oni, koji će napravit večeru, obise crljeni šugaman priko ponistre, nek se zna, crljeno, nego šta! Tako   smo u suton, jednega lipega, teplega spli'skog dana, krenuli kod njih.

Dragan Uzelac | „Lithium“: Suicidalna poetika Kurta Kobejna



... Naravno da verujem u život posle smrti. Verujem da kad umreš postaješ savršeno srećan, dok tvoja duša nekako nastavlja da živi, noseći pozitivnu energiju. Ni u kom smislu se ne bojim smrti. Oduvek tako mislim i osećam. Otkad znam za sebe. Bojim se da bih mogao umreti sada, ne želim da ostavim za sobom ženu i dete, pa zato i ne činim stvari koje mogu da mi ugroze život. Ne želim da umrem. Bio sam sklon samoubistvu čitavog života, nije mi bilo stalo hoću li živeti ili ne, i često bih poželeo da umrem, ali nikad nisam imao petlju da tako nešto i zaista pokušam. Zašto sam želeo da umrem? Zato što je sve bilo beznadežno, a ja sam verovao da sve znam, kad sam bio mlad...
... Petog aprila 1994. godine pevač, gitarista, glavni autor i predvodnik benda Nirvana – Kurt Kobejn, povukao je oroz svoje remington sačmarice, izvršio samoubistvo( barem kako zvanični izveštaj najdemokratskije države kaže) i zauvek otišao put svojih snova i pesama u kojima je jedino istinski živeo. Jednostavno se pridružio legendarnom klubu 27, klubu besmrtnih velikana koji je nekad davno otvorio mitski bluzer  Robert Džonson, čovek sa kojim je sve i počelo...

Lidija Barić | Može li ikad ne boljeti Amor?



Srce se moje užarilo,
slušam ga, tinja
i ne boli me odveć
i čudom se čudim
jer, može li ikad ne boljeti Amor?

Katarina Zadrija | Ljieta deteče





Prasičku z krompiera
Kravicu z tikvanje
Biebu od mrkve
Barbiku od kokoreze.

Kolače od blata
Fine skorem kakve je pekla
Baba Kata.

petak, 29. studenoga 2019.

Dragan Gortan | Majci mojoj


i ja čujem samoću
kad pokuca ti na vrata
i znam da budiš se noću
pogledavajući kazaljke sata,

... a one kao da stoje...

i ja dišem težinu
mrtvih samotnih ura
kad iz navike za užinu
na stol staviš dva tanjura,

... a njega godinama nema

i ja ćutim hladnoću
praznog mjesta do tebe
kad ispruživši ruku noću
nježno dodirneš jastuk,

... a sve do srca zazebe.

Denis Kožljan | Ulomak (priča), iz Knjige "Ispod Colosseuma"


Lijepo i zanimljivo bilo je živjeti u gradu koji ima toliko mnogo povijesnih znamenitosti poput Zlatnih i Dvojnih vrata, Augustovog hrama, starog dijela grada i Katedralu. Prava meka za turiste koji su počeli pristizati već tamo negdje za Uskrs, a zahvaljujući blagoj klimi, ostali su u Puli sve tamo do kraja listopada. Naravno, u to vrijeme bio je i neki drugačije uređen politički i državni sistem što je značilo opet da je Pula bila u Istri, kao glavno sjedište, Istra u Hrvatskoj, a Hrvatska u Jugoslaviji. Meni osobno, to je razdoblje bilo vrlo upečatljivo i lijepo sam se osjećala na svakom dijelu života i rada.

Tako sam krenula u Eksperimentalnu osnovnu školu "Neven Kirac", a koja se nalazila u istočnom dijelu grada, nazvanom Šijana.

Predstavljanje zbornika Verba volant - Scripta manent u čast akademika Stjepana Krasića




Zbornik Verba volant - Scripta manent na više od tisuću stranica okuplja radove 27 domaćih i stranih znanstvenika i prati život i rad povjesničara i dominikanca, akademika Stjepana Krasića. Zbornik je nastao u izdanju Sveučilišta u Splitu, a priredili su ga dr. sc. Vincije B. Lupis i Branko Matulić.

Zbornik će u srijedu u NSK predstaviti dr. sc. Vincije B. Lupis, književnik Mate Sušac, mr. sc. Ivan Armanda te sam akademik Stjepan Krasić, ugledni povjesničar i dominikanac.

Nova knjiga varaždinskog Stančića | Dr. sc. Krunoslav Martinović „Život s medicinom i umjetnosti“.



 Nova knjiga varaždinskog Stančića

Piše: Mladen Pavković


Jedno od nezaobilaznih imena Grada Varaždina nesumnjivo je dr. sc. Krunoslav Martinović, o kojem sam nema tome dugo objavio, uredio i priredio novu monografiju (drugu ove godine!) – „Život s medicinom i umjetnosti“.

Svoj životni put počeo je u rodnim Križevcima (r. 1939.). Školovao se za liječnika – internistu. Najveći dio radnog života proveo je u varaždinskoj Bolnici. Tamo je i kao specijalist, internist-kardiolog, odnosno predani liječnik, vrhunski dijagnostičar, dao izniman obol. Bio je omiljen među pacijentima, a kako i ne bi kad je ljudima, osobito starim i nemoćnima, i u najtežim trenucima, davao nadu, pa su ga prozvali i „dobri duh Varaždina“, iako da se njega pita, skroman i samozatajan, kakav jeste, on nikada nije želio niti bi prihvatio tu konstataciju. Ali, činjenice su činjenice....

U Varaždinu je ostao duhom, a u Križevcima – srcem.

Irena Matijević | E, moj ta...


Učer i danas
bila san u oca
masline brat.
Koliko ih ima
ni on sam ne zna,
priko dvista baren jedna.

Njemu 84. godina gre,
ma ne fermaje,
po cili dan po poju kuri
čisti, sadi, bere.

Svako stablo
deset putih obađe,
ne daj Bože da se koja trava nađe.
Svaku je obriza
očisti i zagnjoji,
isto ko kad je mladić bi.

I tako dok san brala,
na ovu san intrala.
Jel dobro vidin,
jel me vid vara?

Mladen Ćosić Točak | Brate...




Nema te
Godinama već
Nisi
A i tuge za tobom
Kao da i nema
I više je nije

Branko Pratengrazer | Ki sem rojen ja




Vsake večeri gda zmirom zaspim,
znova se najdem v tem kraju 
Tam ki su mi poznati i bregi i doli,
ki navek mlad,  pohajam  po raju.

četvrtak, 28. studenoga 2019.

Ogranak MH Sveta Nedelja | Duško Babić "Protuslovlja"



U suradnji s Ogrankom Matice hrvatske u Svetoj Nedelji pozivamo vas na predstavljanje knjige

PROTUslovlja

člana Književnog odjela Ogranka Duška Babića.

Knjigu će predstaviti recenzent Tomislav Domović, urednik Robert Palić i autor Duško Babić.

U umjetničkom dijelu programa nastupit će dramski glumci Slavko Juraga i Zijad Gračić te sopranistica Darija Auguštan, bas Davor Nečak, tenor Leon Cebovski, violinist Ivan Jakšeković i pijanistica Martina Mičija Palić.

Srdačno Vas s veseljem očekujemo!

Kazalište Mala Scena slavi 30. rođendan!


https://3.bp.blogspot.com/-C7mX5bt6Z10/WHNJfb7bwrI/AAAAAAAAC48/UxZy3biU2Sgu5Swzx7X5pTgybcbyScOjgCPcB/s320/Program%2BMala%2Bscena%2Bcopy.pngNaš kazališni život nije se dao razdvojiti o našega svakodnevnog života. Stvarati kolektivno bilo je isto što i živjeti kolektivno

. (Rudolf Steiner)

U petak, 6. prosinca 2019. u 12 sati, u kazalištu Mala scena na zagrebačkome Medveščaku održat će se svečana izvedba predstave Kraljevna na zrnu graška Ivice Šimića i Zvjezdane Ladike, kojom ćemo obilježiti svoj 30. rođendan!
Kazalište Mala scena službeno je otvoreno točno u podne, 6. prosinca 1989. godine. Zvjezdana Ladika, Vitomira Lončar, Roman Šušković Stipanović i Ivica Šimić darovali su građanima Grada Zagreba novouređenu kazališnu dvoranu izgrađenu vlastitim sredstvima i radom. Od toga zimskog dana sveukupno smo izveli 126 premijera, tisuće i tisuće izvedaba, osvojili 95 nagrada, priznanja i nominacija, uz pomoć i podršku 686 umjetnika i ostalih suradnika. 

V.B.Z. | Boris Veličan: "Stakleni grad"


Štivo nakon kojeg sami sebi poželite izmaknuti tlo pod nogama!

Pozivamo vas na promociju i predavanje
Boris Veličan - STAKLENI GRAD
u utorak 3. prosinca u 19 sati u GRIF bar (Savska 160).

Na promociji sudjeluju Janko Popović Volarić, Dušan Bućan i Boris Veličan.
Moderator: Kruno Lokotar

Ulaz slobodan!

Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš?


Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život.

Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom.

Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle.

'Emilij Laszowski Szeliga (1868.-1949.) – turopoljski Livije'


vrijeme: 28.11.2019. 19 h
mjesto: Velika Gorica; Muzej Turopolja, Trg kralja Tomislava 1

Povodom obilježavanja 70. obljetnice smrti Emilija Laszovskog, povjesničara i arhivista, urednika i jednog od autora 'Povijesti Plemenite općine Turopolje', u četvrtak, 28. studenoga, u 19 sati, u Muzeju Turopolja predavanje će održati Milovan Petković iz Družbe 'Braća hrvatskoga zmaja'.

Mladen Pavković | Još mu ni danas ne daju da se po njemu nazove galerija


U Koprivnici  je 27. studenoga 1992. umro najpoznatiji hrvatski slikar u svijetu – Ivan Generalić (r. 21. prosinca 1914. u  Hlebinama). Začetnik je  hrvatske i europske naivne umjetnosti. Samostalno je izlagao diljem svijeta s iznimno velikim uspjehom. Pokrenuo je međunarodnu afirmaciju hrvatske naivne umjetnosti. Veći broj najpoznatijih djela (što u Podravini nitko nije učinio!) darovao je Galeriji Hlebine, odnosno hrvatskom narodu.

Posljednje godine svoga života proveo je sa suprugom Rozom, u selu Sigecu, gdje je i sahranjen na mjesnom groblju.

U Koprivnici se na žalost njegovim imenom zove samo jedna ulica, od dvjestotinjak metara, gdje ne živi ni jedan stanovnik, a koju je Grad Koprivnica jedva mu dodijelio na apele moje malenkosti.

Često smo predlagali da se Galerija Hlebine nazove njegovim imenom, što je bila i želja samog umjetnika. Međutim, to se do danas nije ostvarilo.

Mladen Ćosić Točak | Poslije tebe praznina



Kao i rijeka, ma koliko bila duga,
što uvijek teče i nikad ne staje.
i nabrekla, i silna od stalnih kiša,
il’ kad se u gorama tope snjegovi;
a i kad joj korito usko uslijed suša.
Ona je k’o i dijete u igri, i nestašna,
i neumorna, posvuda vrluda,
svaku prepreku preskače.
Al’ se na kraju preda voljenom moru
u zagrljaj modrih mu dubina…

Danijel Špelić | Walter Mosley: Vrag U Modroj Haljini


Zaustavit ću vas odmah na početku... Ne, ovo nije dojam na film i to što je Denzel Washington na naslovnici je samo stvar marketinga jer naši nakladnici znaju uvaliti knjigu samo ako je po njoj snimljen film, i još ako je netko prepoznatljiv na filmskom plakatu, onda će istu stvar upotrijebiti i za naslovnicu knjige. Nemam nikakvih problema s time, Denzel je zgodan vrag, nije ga nimalo ružno za gledati, ali imam problem s time da se objavi jedan, obično prvi nastavak serijala, i onda se na njega u cijelosti zaboravi. To se dogodilo ovdje. Ljudi koji su ovo čudo čitali (a bome je i staro - iz polovine devedesetih) ne shvaćaju da postoji cijeli serijal romana o privatnom detektivu Ezekielu „Easy“ Rawlinsu, i ne krivim ih jer nijedan drugi dio nije preveden. Film je propao u kinima, što je šteta, pa se izgubio interes za daljnje prevođenje. Ali, hej, dobili smo 572 nastavka „Tračerice“ei 123 nastavka „Vampirskih dnevnika“, moramo biti sretni i plesati od zadovoljstva. Opet sam sarkastičan, ispričavam se, profesionalna mana jer imam nizak prag tolerancije za štancerska s*anja. Gdje sam stao? Aha, Easy...

Dakle, noir književnost je nešto u što se relativno dobro razumijem. Da bi je pisali, morate je čitati, to je tako očita stvar koju znaju svi osim novih pisaca, ali nećemo o tome.

Božica Jelušić | Zimski rubac, čvorak stiholjubac























Daj mi nešto s piknjom i krivinom,
Vatri dodaj kore i okorke.
Ovi zadnji grozdovi za čvorke,
Nikad neće postat skupim vinom.

Nismo mramor, već pregršti pjene.
Od prelijepog jagodice trnu.
I ne volim kad na mene svrnu
Neke oči stroge, savršene.

Daj mi stoga neki stih izlomljen,
Al' da nosi čist biljeg trenutka,
Da je u njem' voda moga vrutka,
Noć tjeskobna i uzdah zatomljen.

Pčela drži medeno poslanje,
Premda osa njeguje svoj žalac.
K'o okrhnut nokat nekad dan je,
I čarapa s rupom gdje je palac.

Tiho trunu jabuke na vrhu.
Pliva riba pod nabranom mreškom.
Daj mi nešto s nekom malom greškom,
Da ljepota ne izgubi svrhu.

28. studeni 2019.
Flora Green

Fotografije: Arhiva autorice

Blanka Will | Mrtva priroda


Ruka pružena u jutro
tmasto, studenasto

nebo starinska fotelja
nostalgijom presvučena

na stolu jabuke i dunje
i ribe srebrasta krljušt

u vazi zadnje ruže
čekaju milost sna.

Željko Bilankov | Kako san posta prvašić


(11-ta kratka priča pisana pretežno šoltanskim dijalektom)

Ko je misli o skuli, kad mi je samo bezbrižna igra bila na pameti. Tek san doša sa Šolte, di mi je bilo ka u bumbaku, okružen nemirljivon jubavju mojih najdražih, a sad moran u Split, u niki prvi razred. Od malih nog nisan voli da me prisiljavaju na bilo ča i upozoravaju: „Žele ovo, Žele ono!“ Nemojte mislit kako ne bi posluša, jerbo san ima rišpeta, ali teškon mukon i jedva bi čeka da to obavin, a onda jopet po svome. Ma, lipo san crta ka mali, govorili su mi da iman dara, ali drugo su slova, riči, brojevi i ko zna ča još u skuli, ajmeee. Mejuto, baš ta slova, odnosno riči, obiližili su moje sridnjoškolsko doba, odrastanje i cili život, kroz enigmatiku i pisanje u ovin, kako znaju reć, zrilin godinan,..dok su brojevi bili nezaminjivi dil mog posla u Splitskoj banci. Eeh, ka da je sad, sićan se tog prvog dana skule, do koje su me dopratile mater i prijatejica iz ditinjstva, susida u Kninskoj ulici, di smo stanovali, uvik nasmijana Dunja.

Hrvatska baština u digitalnom okruženju: nove mogućnosti predstavljanja glagoljskih i drugih izvora


Odjel za hrvatsko glagoljaštvo
s radošću
Vas poziva na predavanje

dr. sc. Vlatke Lemić 

Hrvatska baština u digitalnom okruženju: nove mogućnosti predstavljanja glagoljskih i drugih izvora

Suvremeni programi  i aktivnosti na području kulturne baštine sve su više usmjereni na suradnju, umrežavanje i razvoj zajedničke informacijske infrastrukture, kao i na komplementarno povezivanje informacijskih i baštinskih ustanova, kako međusobno, tako i sa stvarateljima i zajednicom u kojoj djeluju te ciljanim korisničkim skupinama.

U predavanju će se prikazati programi i iskustva hrvatskih baštinskih i kulturnih ustanova kroz  njihove tekuće aktivnosti i inicijative u digitalnom okruženju posvećene razvoju publike i inovativnim pristupima istraživanju povijesnih izvora omogućavanjem njihove on-line dostupnosti. Poseban naglasak bit će na primjerima i mogućnostima predstavljanja glagoljskih zapisa u aktivnim digitalnim repozitorijima i suradničkim platformama.

koje će se održati u utorak, 3. prosinca 2019. u 19.00,
u Dvorani Jure Petričevića, Strossmayerov trg 4 – Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb

Radujemo se vašem dolasku!

Bilosnić u Španjolskoj, Rumunjskoj, Austriji i Mađarskoj



Ugledni španjolski književni portal Crear en Salamanca  kojeg uređuje poznati španjolski pjesnik i umjetnički fotograf José Amador Martín, ovih dana u tri navrata svoje stranice posvećuje hrvatskom književniku Tomislavu Marijanu Bilosniću.

Tekstove  prenosi i tjednik Salamanca tv AL DIA. es. Tekst o antologiji Llama de Amor viva, u čast Svetog Ivana od Križa, u kojoj je objavljeno šest  Bilosnićevih pjevanja posvećenih ovome svecu, pojavio se 19. studenoga 2019. godine.

U tekstu se ističe kako se Bilosnićeva pjevanja u rukopisu, kao i pjesme posvećene svetoj Terezi Avilskoj i svetom Franji nalaze u karmelićanskome samostanu u Fontiverosu rodnome mjestu svetog Ivana od Križa.
Već  25. studenoga 2019. godine isti portal u Salamanci piše o najnovijoj zbirci pjesama Tomislava Marijana Bilosnića Havana blues, iz koje na hrvatskom i španjolskom jeziku (u prijevodu hispanistice dr. sc. Željke Lovrenčić) donosi dvije pjesme - Nebo Alfreda Péreza Alencarta i Tigriljo.

Prilog je ilustriran naslovnicom knjige, faksimilom Bilosnićeve posvete, te nizom fotografija snimljenih tijekom susreta peruansko-španjolskog pjesnika, akademika i sveučilišnog profesora Alfredo Pérez Alencart i Tomislava Marijana Bilosnića, te Željke Lovrenčić, snimljenih na Sveučilištu u Salamanci. Ovdje je zanimljivo i spomenuti kako Zadarska smotra ove dane donosi neobjavljene pjesme Alfreda Péreza Alencarta u prijevodu dr. sc. Željke Lovrenčić, koje je i spojila dva pjesnička imena – Bilosnića i Alencarta.
Uz Bilosnićevu biografiju ističe se kako Crear en Salamanca  „ima privilegiju objaviti dva teksta napisana od strane istaknutog hrvatskog pjesnika Tomislava Marijana Bilosnića (Zemunik, 1947), a izričito posvećena peruansko-španjolskom pjesniku Alfredu Pérezu Alencartu“. Dalje se navodi kako je „Bilosnić prvi put došao u Salamancu u rujnu 2015.“, predstavljajući ovdje objavljenu svoju zbirku pjesama „El tigre“ (Trilce Ediciones, Salamanca, prijevod Željka Lovrenčić, ilustracije Miguel Elías i prolog Alfredo Pérez Alencart.). Posebno je istaknuto kako su Bilosnićeve pjesme potom objavljene u antologijama "Osam stoljeća" (antologija posvećena 800 godina Sveučilišta Salamanca) i "Llama de Amor Viva", na Susretima iberoameričkih pjesnika, te da se Bilosnić ponovno vratio u Salamancu, Avilu i Fontiveros gdje je posjetio sestre karmelićanke.

Istoga dana, 25. prosinca, na Dan protiv nasilja nad ženama portal Crear en Salamanca  objasvio je Bilosnićevu pjesmu Razapete djevice (Las vírgenes crucificadas), koja je ranije objavljena u svjetskoj antologiji No resignación. Bilosnić je objavljen uzajedništvu s pjesnicima Kube, Ekvadora, Nikaragve, Španjolske, Čilea, Portugala, Venecuele, Paragvaja i Grčke.
Istodobno, 19.  studenoga 2019. godine međunarodni časopis  Orizont Literar Contemporan broj. 5 (73), u Bukureštu, u Rumunjskoj, donosi na hrvatskom, njemačkom, rumunjskom i francuskom jeziku pjesme iz Bilosnićeve zbirke Odisej. Pjesme na njemački prevela je Ute Karlavaris – Bremer, na rumunjski Monica Dragomirescu i francuski Noëlle Arnoult. Objava ovih Bilosnićevih pjesama zapravo je najava vrlo skorog izlaska Bilosnićeve zbirke (Odisej. Odysseus. Odiseu. Ulysse) u  Biblioteci Universalis u Bukureštu.
I Panonski list (Pannonisches blatt / Pannon lap) za studeni 2019. godine, koji izlazi u Güttenbachu (Pinkovcu) u Austriji, nastavlja s već ranije započetim objavljivanjem Bilosnićevih pjesama iz zbirke Odisej na njemačkom jeziku. Isti broj donosi i Bilosnićev tekst o 11. Književnim susretima u Koljnofu  „Od Zoranića do suvremenoghrvatskog izričaja“. Isti prilog tiskan je i u Hrvatskom glasniku, od 25. studenoga 2019. godine koji izlazi u Budimpešti u Mađarskoj.

srijeda, 27. studenoga 2019.

Zagorka - od gađenja do obožavanja


vrijeme: 29.11.2019. 19 h
mjesto: Zagreb; Knjižnica Marije Jurić Zagorke, Krvavi most 2

U povodu obilježavanja obljetnice smrti Marije Jurić Zagorke dr. sc. Anita Dremel (Filozofski fakultet Osijek) održat će predavanje u petak, 29. studenog, u 19 sati, u Knjižnici Marije Jurić Zagorke, nakon kojeg će s njom razgovarati pisac i novinar Srđan Sandić. 

"Baviti se ženskom perspektivom i ženskim iskustvom znači raditi na problemu nevidljivosti. Gotovo svi pregledi Zagorkina života i djela započinju naglašavanjem slabe vidljivosti Zagorke u pregledima hrvatske povijesti književnosti, novinarstva i kulture. Ipak, posvemašnja prisutnost i vidljivost odmah se javljaju kao začudno naličje. Zagorka nas tako tjera na dekonstrukciju sprege nevidljivog i odsutnog naspram vidljivog i prisutnog, kao i obožavanog i preziranog.

Igor Štiks na tribini 'Razotkrivanje'


vrijeme: 29.11.2019. 19,30 h
mjesto: Zagreb; Kaptol Boutique Cinema, dvorana 3, Nova Ves 17

Na tribini 'Razotkrivanje' u petak, 29. studenog, u 19,30 sati, u zagrebačkom Kaptol Boutique Cinema (dvorana WOW) predstavit će se novi roman Igora Štiksa 'W'. Razgovor s autorom vodit će urednik Seid Serdarević.

Kulturni četvrtak u HDA - razgovor o romanu 'Bakrene sove' Pavla Pavličića


vrijeme: 28.11.2019. 18 h
mjesto: Zagreb; Hrvatski državni arhiv, Marulićev trg 21

U sklopu programa Kulturni četvrtak, u Hrvatskom državnom arhivu, 28. studenog, u 18 sati, gostovat će književnik Pavao Pavličić koji će govoriti o svojem jubilarnom stotom romanu 'Bakrene sove'.

Stručni skup posvećen 150. obljetnici osnivanja prve čitaonice u Puli i 110. obljetnici osnivanja prve javne pučke knjižnice u Puli


vrijeme: 28.11.2019.

mjesto: Pula; Gradska knjižnica i čitaonica Pula, Kandlerova 39



Gradska knjižnica i čitaonica Pula 28. studenoga u Središnjoj knjižnici organizira stručni skup posvećen značajnim obljetnicama u 2019. godini: 150. obljetnici osnivanja prve čitaonice u Puli i 110. obljetnici osnivanja prve javne pučke knjižnice u Puli.

Glavni cilj stručnoga skupa jest obilježiti u javnosti obljetnice koje su vezane uz razvoj pismenosti i kulture na području Pule i šire okolice te kroz stručno okupljanje proširiti spoznaje i informacije o čitaoničkom pokretu na području Istre u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća te predstaviti druge zavičajne teme o knjižnoj baštini i primjere prakse suvremenih čitaonica.

Na stručnom skupu bit će predstavljena pozvana izlaganja stručnjaka i znanstvenika koji istražuju povijest i sadašnjost čitaonica, knjižnica, knjige i čitanja, istraživače iz područja drugih društvenih disciplina, praktičare koji u okviru svojega svakodnevnog rada doprinose boljem očuvanju i prezentaciji kulturnog nasljeđa.

Izvor: Culturnet.hr

Igor Petrić | Astronaut na godišnjem


Što bi bilo kad bi bilo drugačije
od ovoga sada
i ljudi ne bi ljudima kopali oči
zbog pogrešnog pogleda
ili riječi?

Što bi bilo kad bi bilo isto
ovome sada
i ljudi bi pozdravljali jedni druge
sa smiješkom na licima
bez fige u džepu?

Zdravka Prnić | Od usana




U zoru kad magla prekrije grad
A ruže dišu pod okriljem sna
Dostava mliječnih proizvoda
Pustom ulicom odzvanja
Odrazi osvijetljenih izloga
Lanjska kolekcija
I tvoj odlazak
Vjetar se maglom poigrava
I grad polako izranja

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu "Petko ili divlji život" Michela Tourniera

Piše: Mirjana Mrkela

Ne, ne govorim francuski
   
Ponekad mi se čini da svi ljudi na svijetu razmišljaju o lektiri. U igluima, neboderima, brvnarama, pod šatorima ili u kućama na vodi, pitaju jedni druge: što imaš za lektiru? Stanovnici stočarskih farmi, velikih gradova i ribarskih sela, mole svoje ukućane: reci mi što da napišem! Djeca rudara i djeca ljudoždera isto. Dobro, čujem da ljudožderi više ne postoje. Vjerojatno su izumrli zato što nisu čitali lektiru.

Andreja Malta | Gdje je nestala Siva?


Siva, ah da! Daaaa, siva.

Boja koju tražim već mjesecima. Negdje je nestala, samo onako, bez najave, bez pozdrava, bez ikakva razloga.

Haaa! Nestala je.

Siva boja i ja obično bismo se družile ranim jutrima, dugi niz godina. Uz kavu i cigaretu na balkonu i uz gomilu loših misli i strahova. Ne znam tko je bio tmurniji, ona ili ja. Jedino je cigareta svojim žarom uvijek svijetlila.

Dominik Tomić | Moje srce visoko je gore u planinama




Moje srce visoko je gore u planinama,
u gorama ono visoko je gore -
a duša, duša moja, prokleta, gmiže u nizinama,
muljava kala buktinje ju more.

Lice tvoje duboko je, duboko u moru,
dublje sve ono utapa se k oceana dancu:
a tijelo tvoje, tijelo je tvoje beživotno,
tijelo to tvoje nije - jer ono pripada strancu.

Savo Orozović | Lukina ljetna priča



Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan dodatak početku dana i šetnji. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali, kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca…

U svom tom miru i ljepoti oko sebe bio sam izbezumljen.. Masline, smokve, oleandri, kaktusi, kava – sve sam to poznao ali nikako nisam uspijevao prepoznati svoj odraz u ogledalu.

Biljana Gabrić | Glas


Pogladio ju je po glavi. Ne ljubavnički, prijateljski, prisno; više onako kako bi pogladio psa koji mu se umilio usput na ulici. „Bit će sve u redu. Riješit ćemo to“, rekao je izbjegavajući njezin pogled, a ona je, stišćući šake, proučavala šare na izlizanom tepihu s tolikom pozornošću kao da joj život ovisi o tome.

A možda doista i ovisi. Možda će se, ako dovoljno dugo bude zurila u zelenkasto smeđi ornament nagrižen moljcima i zubom vremena, stvarnost rasplinuti kao dim cigarete koja je gorjela u pepeljari na rubu malog stolića u njihovoj dnevnoj sobi.

Dijelili su taj maleni podstanarski stan posljednjih godinu dana, zajedno udisali sitne čestice crne plijesni sa kupaonskih zidova, noćima se uspavljujući neprestanim kapanjem kuhinjske slavine. Kuhala mu je kavu svakoga jutra maštajući kako će je jednom, barem jednom upitati da li je dobro spavala, kakvi su joj planovi tog dana, poljubiti je ovlaš, možda šapnuti kako je voli, iako to ne zna pokazati.

utorak, 26. studenoga 2019.

V.B.Z. | Mani Gotovac: "Rastanci"



LJUBAVNA PRIČA VEĆA OD ŽIVOTA!

Jedan muškarac, jedna žena: ljubav, strast, žudnja. Jednostavno život, život koji započinje tjelesnom žudnjom, gotovo glađu za drugom osobom. On želi nju, ona želi njega. Tijekom godina, tijekom desetljeća, dolaze i odlaze jedan drugome, strast postaje ljubav, pa prijateljstvo. No žudnja nikada ne nestaje: samo su trenuci bliskosti sve rjeđi, a pauze između njih sve dulje. Veza koja je započela sastancima pretvara se u niz rastanaka. Prekidi su uzaludni, ali rastanci neizbježni. I ostaje teško pitanje: što smo propustili?

Biblioteka: Ambrozija
Urednik: Drago Glamuzina
Godina izdanja: 2019.


Natječaj za Nagradu 'Grigor Vitez' za 2019.


vrijeme:
26.11.2019.
prijava: 03.01.2020.

Savez društava „Naša djeca“ Hrvatske, osnivač i organizator Nagrade „Grigor Vitez“, objavio je Natječaj za Nagradu „Grigor Vitez“ za 2019. godinu, koji ostaje otvoren do 03. siječnja 2020.

Nagrada „Grigor Vitez“ dodjeljuje se najboljim umjetničkim i odgojnim knjigama za djecu, i to:
  1. Književniku/ici za najbolje književno djelo za djecu
  2. Književniku/ici za najbolje književno djelo za mlade
  3. Ilustratoru/ici za najbolje ilustracije u knjigama za djecu mlađe dobi
  4. Ilustratoru/ici za najbolje ilustracije u knjigama za djecu starije dobi
Uvjeti natječaja:
  • Prijedlog za Nagradu mogu dati: izdavačke kuće, udruge i društva književnika i likovnih umjetnika, obrazovne i kulturne institucije i organizacije, Društva „Naša djeca“, ogranci Matice hrvatske te sami autori/ice.
  • U obzir za prijavu na Poziv dolaze djela autora/ica koji/e žive i stvaraju u Hrvatskoj, pisana hrvatskim jezikom i jezicima narodnosti u Hrvatskoj te objavljena u ovoj kalendarskoj godini – 2019. godini.
  • Uz popunjeni obrazac potrebno je dostaviti i po 7 primjeraka svake predložene knjige ili slikovnice koju želite kandidirati za Nagradu, a po izboru možete dostaviti i kraći pismeni prijedlog (obrazloženje) naslova i autora.
  • Knjige možete predložiti u jednoj od navedenih kategorija u obrascu:
    • KNJIŽEVNI TEKST
    • ILUSTRACIJA
    • KNJIŽEVNI TEKST I ILUSTRACIJA
Pismeni prijedlog (ispunjen obrazac) s primjercima knjiga možete poslati ili dostaviti na adresu:

SAVEZ DRUŠTAVA „NAŠA DJECA“ HRVATSKE
Amruševa 10/IV kat
s naznakom za Nagradu „Grigor Vitez“ 2019.

Rok za prijave i slanje primjeraka knjiga je do petka 03. siječnja 2020. godine, svakim radnim danom od 8.30 do 16.30 sati.

Svečanost dodjele Nagrade za 2019. godinu bit će u travnju 2020. godine.

Poziv Natječaja

Obrazac za prijavu prijedloga NGV 2019

F12: Free Art Display vol.2 - Pula – 29/11/2019.


U sklopu projekta „F12: Free art display vol.2“, F12 platforma donosi nove aktivnosti u obliku besplatnih izložbenih postava u Karlovcu, Valpovu, Splitu i Puli!

Nova Gradiška | “5. Let s Gavranom”



Nakon što su njegova književna djela , ali i predstave obišle i preletjele svijet , u Novoj Gradiški  rodnom gradu našeg najprevođenijeg i najizvođenijeg književnika i dramatičara Mire Gavrana petu  godinu za redom održat će se trodnevni književno - kazališni festival, "Let s Gavranom" i to od 27. pa sve do 29.studenog.

Nova Gradiška je svoj sugrađaninu Miri Gavranu nakon netom završenog "10.jubilarnog GavranFesta" u Pragu, odlučila u trodnevnoj manifestaciji pripremiti brojna kulturna događanja u čast.

"5.Let s Gavranom" počinje u srijedu u 19:00 sati u Učilištu Relković otvorenjem skupne izložbe radova na temu Gavranove biblijske trilogije (Judita, Krstitelj, Poncije Pilat) na kojoj će biti izloženi radovi  hrvatskih akademskih likovnih umjetnika.Autorica izložbe je prof. Danijela Juranović, viša kustosica.

Promocija zbirke poezije | Manuela Leskovar: "Trag krijesnice"



Dječji odjel Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac, u Kranjčevićeva ulica 8, Sisak

Početak u 18,30

Naklada: Udruga "Kvaka", 2019.

Gosti: urednica Sonja Smolec, recezentica Julijana Matanović, glazbena pratnja Siniša Belošević i učenici Osnovne škole Galdovo Sisak

Naklada Bošković predstavlja knjigu | Nela Stipančić Radonić: "Slušaj ptice kako pjevaju"



Tomislav Domović | Zatočenik



Jonu u je progutala riba
Jona je ušao u riblju utrobu, u mrak i kušnju
Mene si ti progutala
Čamim u tebi, u zasljepjućem svjetlu poplahnutih dojki
Jona je nakon tri dana izašao popraviti savjest i svijet
Ja ću nakon tri dana provedenih u tebi pogubiti savjest,
zbirku zvijezda skupljanih od djetinjstva
I u vršku bradavica prelijevati more u crvene makove

Jasmina Burek | Oblaci u meni




Ja sam kumulonimbus!
što olujama razdire tvoje snove
Ja sam kralj iznad vas
Ja sam bijes Zeusov
raznosač gromova
Ja lupam tučama i hladnim kišama
gutam Sunce i zaklanjam mir
nadvijam se nad tvoje tijelo
proždirem u pakao nebeski

Eđidija Baldini | Konfužion








Si luštra postole?
Di si vrga facole?
Ova hiža je kažin,
di je finija mažinin?

Otkad je Mafalda ušla
sve je jena dižgracija.
Ona je sve rivala,
prala, luštrala i šuprešala.

Gren u oštariju
popit jen got,
a kad se tornan,
šperan,
da će sve bit kako jedan bot.

Slavica Gazibara | Pulover


Idem u treći razred gimnazije. Početak je studenog, ali je još toplo i kaput čeka u ormaru. Četvrtak je prije podne. U kuhinji je ugodno. Otac je, po običaju, još sinoć iz bačve na balkonu pretočio lož-ulje u petlitarni kanistar i jutros napunio peć. Kad sam iz hladne kupaonice ušla u kuhinju koja miriše na kavu, već je bilo toplo.

Sjedim za stolom i učim biologiju. Prošlo je podne. Na radiju kao i svakog dana emisija Po vašem izboru, Milioner - pjeva Zvonko Špišić  Popodne pišemo test. Kod profesora Milera nema zabušavanja. On gradivo predaje od riječi do riječi kako piše u udžbeniku, a tako treba i odgovoriti na testu. Kod njega nema labavo.

Lidija Barić | Svakodnevica


Moje riječi traže svoj jezik i zapliću se
kao poludjele gliste na kiši koje djeca gaze
nemilosrdno i bolno.
Toliko se skitnica namnožilo u mojoj glavi,
hranim ih svakodnevno
jednim toplim obrokom obavezno,
smislim nešto na brzinu kad se vratim navečer
s puta.

Katarina Zadrija | Znojuč zora



Zdoljnjača noči polaku se odigava.
Zrcale bajera spodnje se nalukava.
Tiča je zorni koncert vodila lastavica
Pridružil je se slaviček i štiglec,
Petelin, kukuača i saka druga tica.
Lofcu je nočnomu pesma ova uspavanka.
Na sinokuše glavu v zrak diže trava saka.
Dok jen truden noge po zemlje jedva vleče
Drugi popievajuč glave v zrak dižu kak svieče.
Trudna je vrba ščepce v bajeru namočila,
Da mlajša i lepša bi bila v friške se vode vmila.
Kiklju si ranca, pred zrcalem vrti, ogledava,
Za hititi niesem, če v zreli sem ljieta, nies mlitava.


ponedjeljak, 25. studenoga 2019.

Balkansku nagradu za poeziju "Aco Karamanov" dobio je hrvatski pjesnik Valerio Orlić


U sklopu programa ovogodišnjeg „Karamanovipoetskisredbi” danas BSS „Braća Miladinovci” Radoviš, održane su dvije promocije knjiga.

Poetski portret i promocija najnovije knjige „Poljubac sudbine” uglednog makedonskog pjesnika Rade Siljana, gdje su o pjesničkom opusu Rade Siljana govorili Pascal Gilevski i Ljubinka Doneva.

Također je predstavljen i pjesnički portret pjesnika Valeria Orlić, pobjednika Balkanske nagrade za poeziju "Aco Karamanov" i nagrađene poezije knjigu „Označene zvijezde” govorio Borče Panov.

Spomenka Krebs | Ustreptalost


Ogledam se
u kutku tvoje zjenice,
bubrim u tvom zagrljaju
i drhtim u drhtaju žutonarančastih
padajućih listova...
i snova..
Evo opet moj bilo
i jesenska malaksalost
na tvojim grudima
a vjetar iznutra diže paperjasto sjemenje
onesviještenost našu jesen uči napamet .
Tu negdje mora biti klupa
vlažna i šarena od jeseni,
moja koljena upravo sada klecaju
jato golubova šumno prolijeće pored mene
i vraća mi ustreptalost tvojih ruku
i vrijeme
i vrijeme
i vrijeme reci mi
da se opet vraća naše vrijeme.

Dragan Uzelac | ‚‚The End“ ... apokaliptično poetsko putovanje Džima Morisona ...


Pre nego što ga je vreme uvuklo u vlastiti kovitlac i usisalo, ostavljajući za njim reči koje su od njega stvorile pesnika, američki poeta i pevač rok benda ’’The Doors“ Džim Morison je napisao, proživeo i otpevao mnoštvo nezaboravnih pesama. Njegova poezija temeljila se na tradiciji romantičarskih pesnika, pre svih poeziji mističnog romantičara Vilijama Blejka, kao i pesmama francuskih simbolista, gde je presudan uticaj na njega ostavio Artur Rembo( takođe tragičan lik, kao i sam Morison). Dakle, sa jedne strane ,,oluju“ su stvarali romantični sanjari, revolucionari željni slobode, promena, pravde i istinske, romantične ljubavi, idealisti sa setom i gorčinom u srcu i ,, peru“, duhoviti satiričari, estete, mistici, vizionari i tanani liričari na pragu novih horizonata, a sa druge strane, šibala je ,, oluja“ boemskih ,, jahača“ koji su raskalašno i hrabro tragali za lepotom, pokušavali da snažnim rastrojstvom čula dođu do ,,alhemije reči“, da halucinacijama ukradu svetlost i dosegnu ,, čistu poeziju“, grleći celi univerzum u trenucima revolta prema beživotnoj tradiciji. Šibala je ,, oluja prokletih pesnika“, sa svojim nedostižnim idealima i prefinjenim, pesimističnim osećanjem sveta...

Florian Hajdu | ...Panika


Tu, blizu u Kecskemét-u, nalazi se jedna kuća, Stvaralačka kuća. Kuća je ista kao i ostale, jedino je malo viša, veća i deblja, nalik na zamak. Sa njegove desne strane bio je, sada više nije, zapušteni park sa betonskim rupičastim prolazom negde tačno kroz sredinu. Iz nevelike zapuštene "džungle" parka čuli su se, a to je čuo i ko nije hteo, glasovi do danas neidentifikovani. Identifikovati više se ne može, jer je "džungla" sada sređena u park sa recimo sedam akacija, koje su molile da ih tu ostave za večnost. Ostalo su posekli, izriljali, istabali, natabali, posuli, kanalizovali što se moglo i napravili park vetrometinu da Kecskemétszki vetar kroz sedam akacija može različitim tonovima hladiti kada  neko zadužen za to poželi.

Ana Narandžić | Drugo lice grada



Kao mamac
Terasama na vrhovima nebodera
Obećane su prve zrake sunca
Koje sad  slomljene vise sa zatamnjenog stakla