nedjelja, 31. ožujka 2019.

Učini(mo) pisanje ponovno velikim

           

Najdublje svrhe pričanja (i pisanja) priča

Piše: Clara C.

Dugo vremena pratio me osjećaj da književnost nije esencijalna društvu kojem živimo. To je pratilo činjenicu da bilo kakva umjetnost nije povezana s fiziološkim preživljavanjem i uslugama koje nam svakodnevno trebaju. Moja nekadašnja cimerica nije voljela fikciju objašnjavajući da knjige može napisati bilo koji idiot sjedeći na WC školjci. Shvaćala sam ju, bila je donekle u pravu. Tada nisam vidjela iznimnu vrijednost knjige kao ljudske djelatnosti naspram primjerice liječnika, proizvođača i distributera hrane, građevinara, inženjera, i ljudi koji rade nešto zbilja opipljivo i potrebno svima. Bilo mi je pomalo bizarno da se odrasli ljudi ponose što svoje vrijeme isprepliću s izmišljenim, s fikcijom, i pri tome nerijetko misle da su bolji od ostalih koji to ne rade.

Slavica Gazibara | Duša



meko je tkivo
ta duša

ne znaš svjetluca li
sunca zaostali trag
mjesečevo zrno
il' sjećanje zvijezde

ne znaš
tuga li je ili sreća
želja ili bol

čežnja
kad pritiska srce
ne postoji ti
ne postoji ja
samo dubine
samo visine

i ova duša
što diše
diše

Boro Pernar | Tri života Jakoba Filipovića (4)


          Rahela ga prvi put dočeka na peronu. Nešto kasnije, u njezinom predsoblju zateče večernje tamnosivo odijelo, crne kožne cipele i sivkastobijelu košulju.
          ─ Jesmo li sami? ─ posumnja Jakob.
          ─ Da, ti i ja. Jesam li ostala u okvirima tvoga ukusa? ─ upita Rahela.
          ─ I više od toga. Ipak, ovakvu bih odjeću prije poželio nego kupio.
          ─ To je zbog toga što si isuviše skroman.
          ─ Božićni poklon sam dobio. Šta znači ovo sad?
          ─ Najviše mi se sviđaš bez odjeće ili elegantno odjeven.
          ─ Ali mora da postoji bar mali razlog zbog kojeg…?

Piši na jeziku kojim se najlakše izražavaš | Različitim jezicima na istome putu


U današnje doba globalizacije iznimno je važno čuvati nacionalni identitet jer se događaju velika ispreplitanja različitih kultura, a da bismo naučili mlade da postanu građani svijeta prvo ih treba naučiti cijeniti svoju vlastitu kulturu i duhovnu baštinu, ali im pokazati i načine poštovanja različitosti drugih kultura.

Tema je za sve uzraste ista jer pojam 
različitost ima vrlo široko značenje i može se primijeniti na bezbroj područja, pa neka svaki pojedinac piše o onoj temi/području na koje ga pojam različitost prvo ili najviše asocira, ili ga neka radnja najbolje opisuje, ali na svom materinjem jeziku, dijalektu ili čak i umjetnom jeziku koji on smatra važnim u svom životu/razvoju. Bude li to bednjanski dijalekt, latinski ili klingonski jezik, važno je da dobijemo i verziju na hrvatskom jeziku koja odgovara originalu.

Luka Tomić | Ti, sretni čovječe skloni me sa ceste


Ti, sretni čovječe, skloni me sa ceste
i ne objašnjavaj sreću, ni meni
ni vatrom zaraženom drveću.
Ti, sretni čovječe nastavi svoj put!
Nema razloga da te savjest peče
kad ne hodaš našim spasom, riječi trošiš uzalud.
Dah moje promjene i vodeni val za drveće
ne slijevaju se niz nogavice tvoje
ali lokve mlade sreće u tebi se množe
i mirišu poput blistavog trenutka umotanog u fotografiju.

subota, 30. ožujka 2019.

Međunarodni dan dječje knjige i Knjižna booka 2019.


vrijeme: 02.04.2019.
mjesto: Zagreb; NSK, Hrvatske bratske zajednice 4

Već petu godinu zaredom Hrvatska udruga školskih knjižničara obilježava Međunarodni dan dječje knjige svečanošću knjige i čitanja Knjižna booka!  Na rođendan slavnog bajkopisca Hansa Christiana Andersena, 2. travnja 2019. godine, aulom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu odjekivat će glasovi preko 250 učenica i učenika iz preko 50 osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske.

Tozan Alkan, turski pjesnik i glazbenik gostuje u Zagrebu


Poštovane i poštovani,

veliko mi je zadovoljstvo najaviti gostovanje turskoga pjesnika i glazbenika g. Tozana Alkana u našem Kulturno-informativnom centru (Savska 28, prolaz Cibona) u četvrtak, 4. travnja 2019. s početkom u 19:00 sati.
Njegovo gostovanje ostvarujemo u suradnji s Hrvatskim društvom pisaca.

Predstavit ćemo njegovu poeziju na turskom i hrvatskom jeziku, a u drugom dijelu večeri g. Alkan predstavit će se i kao glazbenik.

Poseban gost večeri bit će i g. Miroslav Kirin, hrvatski pjesnik čiju ćemo poeziju također čuti i na hrvatskom i na turskom jeziku.

Srdačan pozdrav,
Goran Beus Richembergh
Predsjednik Hrvatsko-turske udruge prijateljstva

Boro Pernar | Tri života Jakoba Filipovića (3)


           Kod kuće nije zatekao nikoga.
          Pripremajući se za postelju ugleda tanjirić sa omiljenim kolačima. Premalo ih je, a savršeno su poredani. Četiri kolačića složena u okvir kvadrata, a preko njih leži peti, ključ zagonetke. Pod njim nađe Iskrino pisamce. Slova su sitna, tanjušna, kao da su pisana iglom za šivanje svile.
          „Jakobe moj, otišla sam sestri, a dječaci djedu. Ispavaj se za mene. Tv... Iskra”   
          Nekoliko sati kasnije uvukla se u sobu poput mačke.
         Prozor spavaće sobe gleda u dvorište susjedne kuće iz kojeg radoznalac ne može zaviriti unutra. Ne pomišljajući da bi Jakob mogao glumiti san, Iskra zastaje pred velikim ovalnim ogledalom. On ga je davno dovezao vozom iz Zagreba. Samo zbog nje. Zaštićena od radoznalih očiju promatra frizuru, izvija bedrima lijevo i desno. Odvijek je zadovoljna svojom figurom, pogotovo posljednjih dana; u najnovijem kaputu privlači poglede na ulici. Nikakvo čudo, štof je došao iz Italije, željezničarskim kanalima, a šnajderica sašila duži kroj, malo naglašen u struku; da istakne ono najbolje.

Nada Vučičić | Tomića vinogradi - 3


TREĆI DIO (Tomića vinogradi - carstvo umjetnosti)

VJENČANJE

Gosp. Andro pali televiziju.

Bunim se. Smeta me u podrumu prošlosti. Jednostavno ne spada tu.

- Nije dugo, svidjet će vam se. Dvije minute: govori mi blagim glasom punim razumijevanja.

- Zabogamiloga ovaj me čovjek poznaje "iznutra" -

Zatvaram se dublje i šutim.

Sven Adam Ewin | Lastavici


tebi koja ovog časa
letiš nad saharom
s magnetnom iglom u kljunu prema sjeveru
tebi koja poznaješ afriku bolje od dr livingstonea

tebi koja si na izmaku snaga
kojoj su krila teža od krila pragmaza
kojoj trebaju još sam dva zamaha krila
pa da sletiš u oazu sa svježom vodom
i procvrkućeš o gnijezdu koje te čeka
u mojoj staji

tebi
tebi
i samo tebi
ja šaljem brzu misao pod tvojim gnijezdom
da se svim srcem molim za ta dva zamaha krilom

petak, 29. ožujka 2019.

Patnje mladog autora


OPĆA KULTURA

Piše: Jelena Hrvoj

Nedavno sam sa svojim knjigama krenula van granice Hrvatske. E, ljudi moji, tek u takvim situacijama čovjek shvati kakvim smo mentalitetom okruženi i kakav se mentalitet u nas same ustvari usadio bez da smo toga i svjesni. O čemu pričam? Za to se na trenutak moram vratiti na početak. Svoj početak. Ali, na žalost, i okrutnu realnost koja je još uvijek prisutna.

Boro Pernar | Tri života Jakoba Filipovića (2)


  Idući prema centru grada naiđe na utočište. Par glatkih kamenih stuba uspinje se u „Buffet”. Svjetluca Wurlitzerov jukebox, podvrgnut poštovanju jutarnjeg mira; jedina stvar u lokalu nedirnuta patinom prošlosti. Žena njegovih godina, ili mlađa, ponudi ga da sjedne.
          ─ Dobro jutro gospodine! Izvolite se raskomotiti. Odmah dolazim.
          Zadržala se časak iza šanka da bi oprala čaše ne primjećujući da gost posmatra oko sebe. Kada je prišla stolu Jakoba iznenadiše nježno oblikovane ruke.
          ─ Što želi gospodin?
          Naspavana žena i pomno očešljana. Profinjen način izražavanja i kretanja bolje bi pristajali atmosferi banke ili državne ustanove. Zašto je, i kako dospjela u bife? Moguće da je njen život sličan mome?         
         Nagađajući o sudbini žene ponovo se suoči sa pitanjem vlastitogoga bivstvovanja. Vijek njegov prolazi u besanim noćima, čamotinji ljuljanja i ubitačnom ritmu truckanja i lomljave vozova. I ko zna da li je prazna kafana bila razlog iz kojeg oprezno predloži:
          ─ Da li biste bili ljubazni da posjedite uz mene? Da ne pijem sam!?
          Ne krijući, žena pogleda njegove usne. Možda se čudi mojoj prodornosti, pomisli Jakob; mada u njenim očima nije našao znakove pitanja ili prijekora?
          ─ Molim vas, ponesite nešto i za sebe. Odaberite po želji.

Nada Vučičić | Tomića vinogradi - 2


Carstvo umjetnosti

Pitam gosp. Tomića piše li prozu, poeziju.
- Samo čitam, baš sad sam dobio...
Nedostaje mi potvrdan odgovor. Čini mi se da bi jedino on mogao ispričati svoju priču životnog putovanja i da bi to bila prava poslastica potkrijepljena podacima koji bi potvrdili čarobnost života.
Čujem glas Zvjezdane kako mi govori, kada sam joj postavila pitanje otkuda joj naviru tolike pjesme:
- Ne znam, sjednem i zapisujem, teku iz mene.

Tko nam to šalje s izvora svojih ljepotu? Jesmo li samo glas onih prije nas? Da se ljepota i posebnosti ne zaborave?

Iz daljine zabljesnu me slike iz filma "8 Povjerenik" Otkuda piscu Renatu Baretiću priča o otoku u kojoj je ispričao priču posebnog života kojim otoci više ne živi.? Dugo već ne žive!
A on ju je uspio riječima oslikati. I pobrati mnoge nagrade, jer čežnja je u genima zapisana za slikama naše prošlosti.

Nastavljamo obilazak vinskih podruma gosp. Tomića. Zapravo nas vodi na kat gdje su uredi. Ugođaj isti, smirujući posebnošću izloženih umjetnina, diskretno uklopljenih u prostor s mirisom prošlosti.

I ulaz u sobu monitora. Svaki pokret posjetitelja se prati na monitorima. Iznenađena sam jer nisam (u dosadašnjem razgledanju) nigdje primijetila kameru. Onu što visi i bode oči nepripadnošću prostoru.

Gosp. Tomić spominje svog sina koji je direktor njihove firme, petnaestak zaposlenih, vinograde, turistička razgledanja...

Razmišljam samo o uzvišenom miru koji zaposjeda sve više moje tijelo ali i moje uzavrele misli:

- Priča, posebna priča, tvoja priča, diši i pamti!

Hoće li sve ostati čarobno, umjetnički jako kada sin sve preuzme?

Nismo ga upoznale ali nadam se da je naslijedio očevu ljubav i gene stare loze.

PODRUM

Ne impresioniraju me inoks posude, aparati postrojenja za vino. Sve blista čistoćom, odabranom temperaturom najboljom za sve što vino čini posebnim.
Raj priče je iza sljedećih vrata.
Prošlost u kamenim zidovima, replici stolova, udubljenja u koja su smještene priče prošlih vremena.

Prva misao:
Ave Cezare!
Gozba.
Prostor za degustacije vina. Za druženja u slavljenju. Sklapanje poslovnih poteza. Tišina za odmor. Mjesto za priče. Za susret s posebnošću prošlosti.
Čujem vlastiti glas: Pisat ću o ovom. Gosp. Tomić se smiješi dok me gleda.

Zvjezdana (uvijek ima kontrolu nad sobom) pita, umjesto mene:

Smije li?

- Naravno, samo ne o planovima koje sam spominjao, moraju ostati iznenađenje! Odgovara.
Pita me jesam li antialkoholičar (ne pijem vino)

Objašnjavam da nisam, pijem druga pića, samo vino ne.

Degustiram Euforiju. Liker od kadulje i rogača. Rade Tomić vinarije i druga pića s travama i voćem hvarskog otočja.

Brojne su nagrade i priznanja svjetska dobili.Potvrđuje kvalitetu miris, okus i vlastiti osjećaj kapljice što miklizi niz grlo.

U utrobi podruma, u susretu sa slikama davnine, u ugodnosti čovjeka kojega je korijen posebne biljke, vinove loze, davno zarobio ljubavlju da nastavi pričati o postojanju prošlih i posebnih vremena. O žuljevitim rukama koje obrađuju lozu,o magarcima natrpanih košarama punim grozdovima..

O suncu zarobljenom u tom mirišljivom zrnju. O radu, znoju,pjesmi i radosti postojanja.
p.s.
Treći dio slijedi sutra. Kutija s porukama kao bračni poklon.

Miljenka Koštro | Slavuj i kukavica


Susreli se slavuj i kukavica. Dvije ptice, suprotnih pogleda na život.

- Što ne šutiš, kukavico? Cijeli dan i noć samo kuku, kuku. Kukaj tiše!

- A ti, slavujčiću, neprestano žmirkaš tim očima. Pjevaš kao da je u šumi sve u redu. Zar ne primjećuješ da nam sijeku šumu?

- To je zbog toga što ti stalno kukaš, kukavico.

- A ti pjevaš i diviš se svom glasu. Ne brineš se za šumu.

- Ih, tko mi to kaže! Ja se ne brinem? Ona nema pojma. Samo je zavidna.

- Zmija će te maknuti, slavujčiću! Ona mrzi tebe i tvoju pjesmu.

- Ha, ha, ha, drhtim od straha, smije se slavuj. Brojao je do tri. Zmijo, gdje si?

Nastavio je pjevati vesele pjesme. Pridružilo mu se nekoliko drugih ptica koje su voljele njegov veseli pjev. Jedna mu je u kljunu donijela dar. Osnuju skupinu Veselo jato. Zajedno su pjevali i pjevali. Zvali su i kukavicu, ali ona je nastavila po svom, kukajući.

Grane i listovi na drveću, zaplesali su na laganom povjetarcu koji je i oblake maknuo negdje daleko. Sunce se primaknulo bliže šumi. Drvosječe su ugasili motorne pile kako bi čuli lijepo i skladno pjevanje Veselog jata. I zmija je zastala kako bi čula veselu pjesmu. A kukavica? Hhmmm...

Denis Kožljan | Čovjekova sloboda:


Sloboda, mene, kao čovjeka, gledana iz perspektive filozofskog promišljanja? što je to? Možda pravo da činim što hoću ali i oprezno dodajem: "pri tom da ne povrijedim drugoga!" No takvim određenjem slobode, postavljaju se i dva pitanja. Prvo, je li smisleno nekoga, tko je toliko nemoćan da ništa ne može učiniti ni nikako djelovati, smatrati slobodnim, a samo zato jer ima "pravo da čini što hoće"? Problem je u tome što on tada nikako svoje pravo ni ne može ostvariti, pa ono, kao dopuštenje za nešto, ali ne i istinska mogućnost za to, ostaje tek pretpostavljena mogućnost, odnosno neka, čisto apstraktna sloboda.

Pramcem u sumrak


Ja, (nesuđena) veterinarka

Piše: Jelena Miškić

Na proplanku glasno čitam Byrona (nema ljepšeg od romantizma na širokoj livadi) dok mi telad nesputano raštrkana bauči, jasno dajuć do znanja kako moja znanja iz anatomije u zaigranosti proljeća mogu bit fatalna.

Znam očistit papak, iščetkat dlaku do najdubljeg sjaja, rasporedit krutu od tekuće hrane, razlikovat mutnu od čiste vode, prepoznat nadutost od gravidnosti i još poneke cake a da se ne uhvatim pravih, rekao bi deda, učenih knjiga (pjesmice ne zaslužuju ništa drugo nego da ih se čita u slobodno vrijeme i jedino i isljučivo tada, eventualno kakvom šaljivom prigodom, obiteljskom čak).

A i to me omanulo. Bit šaljiva.

Čini mi se kako šripim po svim poljima, giht i hrkanje su sad već stara stvar, ali posebice onim koji se tiču ljudske artikulacije.

Pa nek se uzme u obzir. Ono kao fusnota u učenim knjigama. A slijedi “s ljudima teško zborim".
Točka.

Kažu, ispeci - pa reci. Ma de... kako zborit, osim... de treba mi onaj Shakesperijanski balkon, obilje stereotipa ruža penjačica, može i kakav životinjski dobroćudni stvor za podršku pa da okačim s vitica istog....

"Nek srčem (je pa i to je ljubav!) u se tvoju slast!" (majke mi to je poezija!) (Dragotin Kette 1876—1899)

..tvoj demonski me pogled (ju!)..neka mori!
Ne trebam slatkih riječi! Nego zbori,
ispovjedja mi, odakle ti ta vlast?
..i hm...(e ovo hm ne piše, al eto)
I čime budiš..(trept, trept) u meni tu strast?

(opet napomena, luftanje na svježem zraku, ako ništa bar glavu na propuh)

P. S. Operiram srca. Povoljno.

četvrtak, 28. ožujka 2019.

Knjižnica Galženica Velika Gorica | Tanja Radman: Promocija knjiga 'Republika kamena' & 'Republika smrtnika'


Petak, 5. travnja 2019. u 19:00 – 21:00
Knjižnica Galženica Velika Gorica
Trg Stjepana Radića 5, 10410 Velika Gorica

'Republika kamena' & 'Republika smrtnika' dvije su od zamišljenih pet knjiga serijala 'Lex Legis', objavljene 2015 i 2018 godine. Dok pišem treći dio, tu i tamo skočim do grupe čitača kako bi popričali o svijetu koji kreiram. Ovog puta dolazim u Veliku Goricu, i toplo pozivam sve ljubitelje knjiga da mi se pridruže, neovisno o svom preferiranom žanru.

Naime, iako je moj serijal okarakteriziran kao fantastika s elementima dubrovačke povijesti, pisan je s velikom pažnjom i namjerom da bude pogodan i zanimljiv svim uzrastima, ali i ukusima. Ne dajte da vas riječi koje okružuju moj serijal uplaše; 'fantastika', 'magija', 'čarobnjaci' i 'magijska bića' obećaju nostalgičnu crtu, svakako, ali i dozu ozbiljnosti u kojima će uživati i odrasli. Štoviše, u obje se knjige provlače vrlo mračne note zbog kojih ih ne preporučam djeci mlađoj od 13 godina.

Gorana | Ponekad



promatram
pravocrtno obilje svijeta: horizontale, težišnice, vertikale,
pravokutnik kamena, plohu neba;
urbano obzorje svakidašnjice
napušteno od smisla.

Pa kažem:

ja, veliki hodač po žici, uspinjem se svakog dana nad
ovaj bezdan i izvodim svoju predstavu.

Boro Pernar | Tri života Jakoba Filipovića (1)


          Vozovođa zagrebačkog brzog voza mogao je krenuti na put zadovoljan. Minut ili dva pred polazak primio je švercovanu robu u prolazu između kompozicija znajući da se ne mora sakrivati od nezainteresovanog staničnog policajca. Osim toga, pala je kiša prekinuvši opraštanja putnika. Zatvarajući prozor službenog kupea namignu milicionerskoj uniformi i osmijehom dade znak otpravniku da podigne okruglu tablicu. Na to kondukter razmahne karbidnom lampom prema lokomotivi i pođoše na vrijeme. Krenuti bez pratnje džeparoša i šibicara bijaše jedno zadovoljstvo više pa Jakob otpoče službu sa smirenošću koja i pripada četrdesetdvogodišnjem službeniku sa znatnim iskustvom na željeznici.

Turopoljska poculica | Rezultati natječaja









Izvještaj
o rezultatima 10. Matičina književnog natječaja 2018.
«Turopoljska poculica»

10.Matičin književni natječaj 2018. «Turopoljska poculica» raspisan je 15. rujna 2018. i  trajao do  25. prosinca 2018. godine za proznu formu -kratka priča- pisanu kajkavskim jezikom ili hrvatskim standardnim  jezikom.
Na natječaj su prispjela 32 rada. Kajkavskim jezikom napisano je 12 radova, a hrvatskim standardnim jezikom napisano je 20 radova. Radovi su prispjeli iz cijele Hrvatske.
Autori radova su iz sljedećih mjesta:



Zagreb,          
Slavonski Brod,
Oroslavje,
Velika Gorica,
Ivanić-Grad,
Buševec (Velika Gorica),
Sisak,              
Karlovac,
Opatija,
Staro Pračno (Sisak),
Novi Marof,
Vukovina (Velika Gorica),
Varaždin,
Šiljakovina (Kravarsko),
Zadar,
Ludbreg,
Lukač (Virovitica),
Kobilić (Velika Gorica)



Prispjele je radove Provedbeno povjerenstvo u sastavu: Stjepan Rendulić i Bosiljka Martinković predalo Prosudbenom povjerenstvu samo s naznačenom zaporkom bez imena autora.

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Bernardina Petrović, predsjednica i članovi: Đurđa Parać i Božidar Prosenjak  odabralo je po jedan najbolji rad na kajkavskom odnosno
standardnom hrvatskom jeziku te izabralo još četiri rada (dva na kajkavskom i dva na standardu) koji su ušli u uži izbor.

Odabrani najbolji radovi i njihovi autori:
Naziv rada
Autor
Jezik
Črni kaj
STJEPAN ZLODI, Šiljakovina (Kravarsko)
kajkavski
Privjezak sudbine
MIRJANA PEJAK, Staro Pračno (Sisak)
standard

Radovi izabrani u uži izbor i njihovi autori:
Naziv rada
Autor
Jezik
Voz sena
NEVENKA LANG, Velika Gorica
kajkavski
Malčica i skruhani angel
TIBOR MARTAN, Novi Marof
kajkavski
Bomboni
LJILJANA BRKOVIĆ ZORČIĆ, Sisak
standard
Čitko i Putko
LJERKA PUKEC, Zagreb
standard

            Iskrene čestitke autorima odabranih radova, a ostalim autorima želim sretan ishod u našem narednom Natječaju. Hvala svim natjecateljima na sudjelovanju u natječaju.

Stjepan Rendulić, predsjednik Ogranka


Nataša Nježić Bublić | Hodnik i njegova priča


Naš hodnik je dugačak. Poput tunela. I vodi do dnevne sobe. U hodniku osjetim miris kuće. Svježeg povrća koje tata donosi sa sela iz bakine bašće već 30 godina. Mahune i mrkva, paradajz i paprika uvukli su se o strop hodnika. Ne bi me začudilo da jednog dana u našem hodniku, bez zemlje i sjemena nikne vrt koji će nas hraniti. U hodniku je i mama. Uvijek prolazi. I kad nije u njemu, njeni obrisi lutaju po hodniku. Što li traži? Svoju prerano i prekasno odraslu djecu. Kad se rastajemo s gostima, u hodniku se još dugo priča, i na ulaznim vratima. Sve ono važno se sabije u trenutke odlaženja. Tu si dajemo poljubce kad se rastajemo. Hodnik je i mjesto gdje stanuju cipele i kaputi. Oni imaju veliku kuću, ali uvijek im fali mjesta. Ne zaboravimo kišobrane. Osobito one koje odu u šetnju i na kavu, a nikad se ne vrate. Hodnik je izgubio na desetine kišobrana. Bože, ljuti li se ili je već navikao na gubitke.

Nada Vučičić | Tomića vinogradi -1


Priče spavaju na posebnim mjestima. I budu posebno lijepe.
Nastaju od malih ljudi, događaja i uz ljubav izrastu u posebno vrijedne.

DIO PRVI (carstvo umjetnosti)

Čuda se dogode kad ljubav ima posebnu namjeru. U plesnoj haljini sna, uz velike kušnje i žrtve, razlista sjajem.

Jelsa, malo sanjivo mjesto na otoku Hvaru priča priču.o dječaku/čovjeku i jednoj lozi. Vinovoj lozi posebnog značenja.

Ne pijem vino od djetinjstva.

Poziv gosp. Andre Tomića da vidimo njegove podrume vina ostavlja me nezainteresiranu. Zvjezdana ponavlja kako je to nešto posebno. Gosp. Andro ponavlja poziv i na kraju odlazimo. Par sati prije povratka u Split.

Čovjek je blag, kulturan, poznavatelj književnosti, povijesti, umjetnosti.
("Na Hvaru je krajem 19. stoljeća bilo 1.200 mula, magaraca i konja, 22.500 žitelja, a vinovom lozom zasađeno 5.750 ha. Danas hvarski vinogradi pokrivaju samo 300 ha...)

Andro Tomić rođeni je Hvaranin koji je život posvetio vinu. Nakon dvadeset godina usavršavanja u struci na fakultetima, institutima i vinarijama u Francuskoj i drugdje, odlučio se vratiti na svoj otok i proizvoditi vlastita vina. Vjerujući da Hvar s autohtonim sortama, pogodnom klimom i izuzetnim položajem vinograda može vratiti davno izgubljeni vinarski ugled, nastavlja obiteljsku tradiciju proizvodnje vina staru 150 godina. Danas legendarna vina poput „1991.“ dokazala su da plavac mali može konkurirati svjetski renomiranim sortama i služila su kao putokaz renesanse hvarskog vinarstva. Na tom tragu, 1993. Andro osniva i tvrtku pod nazivom Bastijana čiji su osnovni ciljevi ostali proizvodnja vina vrhunskih dosega, kao i promicanje kulture vina.

Sve to ne govori puno o njegovoj osobnosti, ali nju je i nemoguće riječima opisati." - google podaci)
Osim interesantne osobnosti gosp Tomića pažnju mi zaokupljaju umjetnički detalji posvuda diskretno umetnuti u prostor koij razgledavamo. Oslikane bačve ljupkih dimenzija, rad studenata Akademije likovnih umjetnosti, kamene posude u kojima se nalazi zemlja iz koje rastu pojedine sorte loze. Posebno uokviren dio loze koja je rasla 150 m u vis da bi napravila hlad na terasi njihove stare kuće, i u vrijeme sparnog ljeta štitila od jakog sunca. I ispisana zahvala za njenu ljubav.

Ta nježnost i zahvalnost me toliko oduševila da sam ostala bez riječi. I shvatila da dugo već nisam naišla na tako lijepu priču.

Dječak u čije je srce uraslo kvrgavo lozino korijenje i listalo
posebnom vezom. Priroda i čovjek. Praiskonska veza danas skoro pa i ne postojeća.

Priča koja me pronašla i poželjela da je čujem. Da poželim
zapisati svaki detalj za vas koji poželite pročitati. Kao da želi
razlistati ljepotu dragocjenosti koje su gotovo zaboravljene.
- nastavak slijedi -


Božica Jelušić | Žena u modrom





Za Nives Čičin-Šain


Žena u modrom. Modrinu srče.
U tirkizu se kupa dubokom.
Rubove nebosklona razgrće,
I beskraj promatra trećim okom.

U tom prostranstvu vode i zraka,
Gdje svjetlaci na površju gore,
U duši uglačanoj, bez ožiljaka,
Žena u modrom prigrli more.

Putuju za njom oblici, tvorbe:
Elf, riba, pticomiš, svemirsko jaje.
Mirno ih otklanja, bez traga borbe:
Ona s modrinom već stopljena je.

Žena u modrom klizi na valu,
Tereta prašnjavih oslobođena.
U beskonačnu uvire spiralu.
K'o modri Krishna, u modrom žena.

Ožujak, 2019.
Flora Green

srijeda, 27. ožujka 2019.

Višnja Goljački | Gluha jeka


uzalud pitaš tko ide
jer svi su otišli
i ti si sada sama
na poljima noći
bez sjećanja i nade
nitko ne prolazi
zaleđenim putem
bez putokaza
i vjetar je samo muk
iza planine ne diže se
sunce
i ti čekaš huk
da navijesti potop
o kojem si slušala
od djetinjstva
uzalud pitaš tko ide
nikoga nećeš sresti
sve dok ne sretneš sebe

Višnja Goljački | Otići ću


otići ću
kad utihnu fanfare
kad se razliju kiše
pa potom zasja
asfalt u maloj lokvi
što raduje dijete
razvezanih cipela

Časopis Kvaka na licu mjesta | Biti Višnja Goljački


Višnja Goljački, .Autor fotografije Sonja Smolec












Večeras, 27.ožujka 2019. u POU Zaprešić, u vanserijski uređenom prostoru, pred prepunom dvoranom, održana je glazbeno poetska promocija knjige poezije Biti Višnja Goljački, autorice Višnje Goljački. Stihove su, uz glazbenu pratnju, čitali glumica Matija Prskalo i Zdravko Fundak.

Darija Žilić i Marijana Rukavina Jerkić, dale su kratak kritički osvrt na stihove autorice.

Nakon završetka promocije, gosti su mogli kupiti knjigu po promotivnoj cijeni. 


Sanijela Matković | Katarza


U škrinju od pepela
pohranit ću snove.
Kroz dane Tvoje agonije,
svoju ću zanijekati.
Pružam Ti ruke,
povedi me u pustinju.
Da iskusim nedorečenost tišine,
da se na koljenima sebe odrečem.
Da se zaniječem,
glasnije nego što sam Tebe nijekati znala.

Direktiva o autorskim pravima: Povijesna pobjeda kreativaca i europskog jedinstvenog digitalnog tržišta



Nakon tri godine rasprava i analiza te unatoč masivnoj kampanji dezinformacijama koja je pokrenuta od strane velikih internetskih platformi, zastupnici u Europskom parlamentu upravo su usvojili Direktivu o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu. Riječ je o propisu koji će napokon urediti digitalno tržište i za sve njegove dionike osigurati uravnoteženu tržišnu utakmicu, a građanima omogućiti da na Internetu uživaju u još bogatijoj ponudi kreativnih djela ali i da sami u svojim sadržajima ta djela slobodno koriste.

Zahvaljujemo svim našim zastupnicima koji su prepoznali činjenice i uvidjeli važnost ovoga propisa za hrvatsku i europsku kulturu, demokraciju i gospodarstvo. Pred nama je proces prenošenja ove Direktive u hrvatsko zakonodavstvo, čime će i autori u Hrvatskoj i njihova društva i službeno imati mogućnost vođenja poštenih pregovora s velikim internetskim platformama. Veselimo se slobodnom, otvorenom i poštenom Internetu na kojem će konačno uživati i kreativci na čijim djelima su izgrađene velike internetske platforme“, istaknuo je glavni direktor HDS ZAMP-a Nenad Marčec.

Na odluku parlamenta osvrnuo se i Glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban: „Drago mi je da je većina zastupnika Europskom parlamentu prepoznala važnost autorskog rada te svojim glasom potvrdila pravo autora da i na digitalnom tržištu od svojega rada zarađuju za život. Ovo je glas za pravednost i slobodu. Slobodu umjetnosti, slobodu izražavanja, slobodu demokracije, slobodno i pošteno digitalno tržište. Europa se suprotstavila velikim i moćnim tehnološkim divovima i pokazala da stoji iza interesa svojih kreativaca i građana.“

Ovakav ishod glasovanja u Europskome parlamentu, spremno su dočekala autorska društva diljem EU. Anders Lassen, predsjednik Europskog udruženja društava autora i skladatelja (GESAC), istaknuo je: "Ovo je nezabilježena pobjeda europskih autora i kreativaca koji će sada moći ostvariti svoja prava i dobiti pravednu naknadu od platformi kao što je YouTube. Europa usvaja uravnoteženu regulativu koja će omogućiti razvoj europske digitalne ekonomije zajedno s kreativnim sektorom".

Véronique Desbrosses
, generalna direktorica GESAC-a, dodala je: "Iznimno smo zahvalni zastupnicima u Europskom parlamentu koji su glasali za kulturu i pravednost u digitalnoj ekonomiji. To nije bila samo ključna odluka za kreatore i naš sektor, nego je također poslala snažnu poruku građanima da taktika zastrašivanja i manipulacije od šačice velikih tvr tki neće moći utjecati na oblikovanje europske politike".

Izvor: HDS ZAMP

Dragan Uzelac | Diana Krall - The look of love (2001.)




    The look of love jedan je od onih večnih, esencijalnih albuma koji vas svojom neobjašnjivom i neuhvatljivom magijom, unutrašnjom lepotom, snagom i kvalitetom uhvate pod svoje čarobnim umetničkim nitima, kreacijom autorskih snova i ideja s one druge, nedostupne strane. Šesto po redu muzičko ostvarenje izvanredne kanadske džez pijanistkinje i pevačice Dajane Krol( rođene 6. novembra 1964. godine u Nanaimu, Britanska Kolumbija, Kanada) jedno je od onih nezaboravnih i nezaobilaznih remek-dela umetnosti, džez melodija oslonjenih na bogatu tradiciju pesama u rasponu od Willow weep for me,  Strange fruitt,Trouble in mind,Summertime,Since i feel you, At last ili The girl from Ipanema i What a wonderful world do slapova, listova zvuka besmrtnih St. James infirmary,Around midnight, Salt peanuts, Autumn leaves, Blue in green i In a sentimental mood...

Sovjeta Grubešić | Zbrajanje ljubavi

























Prvo sam zavoljela drvo
dok su ispod zvečali
koraci iz cipela sa šuneglama
uživajući u igri metala
sa cestom izrondanih kanala.
Htjela sam nestati u njemu
poprimiti obličje grana
šuškati
lišćem pričati o ljepoti
svjetla iz pustoši mraka
u koju sam natjerana.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Hrista Petreskog "Dječak koji je želio postati pčela"

Piše: Mirjana Mrkela 

U davnini
   
Moj tata je rođen prije oko sto godina u jednom malom selu. Bilo je to bajkovito mjestašce, kao u "Pričama iz davnine". Dok sam bila dijete, to selo su zvali zaostalim, zabačenim i Bogu iza nogu. Struja i asfaltna cesta stigle su kad sam posve odrasla.

utorak, 26. ožujka 2019.

Ana Narandžić | O moj nepostojeći dragi



O moj nepostojeći dragi
Visok
Mišićav
S rukama
Kao krakovi meduza
Prepunim zagrljaja
Naslonjen na samoga sebe
Samouvjeren
Nije te briga
Za sutra
Za budućnost koja sjaji
U žarulji
S trajno žarećom niti

Promocija zbirke poezije "Tragovi u snijegu: sjeme za budućnost"!



Predstavljanje digitalne zbirke poezije, koja je nastala na trodnevnom pjesničko-ekološkom rezidencijskom programu Tragovi u snijegu: sjeme za budućnost, održat će se u petak, 29. ožujka u 20 sati u Booksi, u organizaciji Art Laba i ZMAG-a.

Duško Babić | 180 stupnjeva


Upoznao sam te u trenutku
kad su dani
poprimali
onu zagasitu boju posrnuća

sricao sam slova u riječi
zabranjene molitve
gdje bih mogao i ja stati
oslobođen gorčine
i gordosti
jer nejaki smo svi mi
od ljubavi tajne
razgoropađeni

Katherine Arden u Rijeci






Ponedjeljak, 15. travnja 2019. u 18:00 – 20:00

Gradska knjižnica Rijeka, Ogranak Trsat,

Trg Viktora Bubnja 1, 51000 Rijeka
Organizator: Mitopeja

Američka spisateljica Katherine Arden, autorica trilogije "Zimska noć" – knjiga "Medvjed i Slavuj", "Djevojka u tornju" i "Zima za vješticu" – na svom gostovanju u Hrvatskoj

Na čaju s Katherine Arden | Kavana Lav, Zagreb





   
Nedjelja, 14. travnja 2019. u 20:00 – 23:00

Kavana Lav,
Opatička 2, 10000 Zagreb,
Organizator: Mitopeja


Američka spisateljica Katherine Arden, autorica trilogije "Zimska noć" – knjiga "Medvjed i Slavuj", "Djevojka u tornju" i "Zima za vješticu" – na svom gostovanju u Hrvatskoj nakon Osijeka, Zagreba i Splita popit će opušteni nedjeljni čaj u razgovoru sa svojim čitateljima u našoj omiljenoj Kavani Lav.

Katherine Arden u Zagrebu



Petak, 12. travnja 2019. u 19:00 – 21:00

KIC Zagreb
Preradovićeva 5, 10000 Zagreb, Croatia
Organizator: Mitopeja

Američka spisateljica Katherine Arden, autorica trilogije "Zimska noć" – knjiga "Medvjed i Slavuj", "Djevojka u tornju" i "Zima za vješticu" – na svom gostovanju u Hrvatskoj nakon Osijeka dolazi u Zagreb!

Američka spisateljica Katherine Arden, autorica trilogije "Zimska noć" – knjiga "Medvjed i Slavuj", "Djevojka u tornju" i "Zima za vješticu" – na svom gostovanju u Hrvatskoj prvo dolazi u Osijek!



Četvrtak, 11. travnja 2019. u 18:00 – 20:00
   
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek
Europska avenija 24, 31000 Osijek
Organizator: Mitopeja

Larisa Janičev - Stojanović | Slike života


obrisat ću prašinu s tvoga života
podsjetit ću mnoštvo ljudi na ljepotu
tvoga postojanja
dok si živjela svojim čarobnim pričama
sjećanje si na davno zaboravljene ljubavi
koje se pamte
u onom zadnjem poderanom džepu svojih hlača
nosila si sve svoje porazne priče
sva svoja nadanja i strahove
a s njima su ti snovi bili
kao od stakla
krhki i lomljivi
rekla bih na klimavim nogama
nikada si to nisi htjela priznati
mislila si kako ćeš zauvijek nestvarno lebdjeti
i nadati se
onda ti se dogodila tuga
kao oluja te poharala i ostavila pustoš za sobom
pustinju u tvom srcu
divljinu u smiraju dana
mila nađi sklonište u tmini koja te zagrlila
odmori se dušo i spavaj snom anđela
okači o klin svu svoju nedaću
i odagnaj patnju koja te vječito pratila

Martina Sviben | Zašto čitam


Najmanje skupljam znanja koja će me istaknuti ili izdvojiti.
Od gomile i u njoj.

Na stranu i osjećaj papira pod prstima koji volim.
K vragu i navika.

Slavica Gazibara | Stihovi s posebnim potrebama (2)


večernje sunce opsceno se širi sobom
poleglo na platno
na kojem proliveno vino
tek je kistom izmiješano ulje

svjetlost kriva li je
ulje ili
želja da se spoje

ponedjeljak, 25. ožujka 2019.

Davorka Črnčec | Posoljena noć mladog mjeseca
















Tanak kao susret,
dovoljno oštar da
zareže zrelu noć
iz koje pijemo slatko
dok miris soli pod prstima ostaje
nijemi svjedok ubrane želje.

Književni petak | Književne nagrade i nagrađivanje


Književni petak - Književne nagrade i nagrađivanje, Gradska knjižnica, Starčevićev trg 6, 29. ožujka u 20 sati

Koncept nagrađivanja iznimnih književnih djela vezan je uz nastanak književnosti – zapise najstarijih tekstova danas ne bismo ni imali da ih nisu nagrađivali zapisivanjem i prenošenjem za iduće generacije. Kako se književno polje kroz stoljeća sve više formaliziralo, tako su i književne nagrade u prošlom stoljeću postale važan dio kritičkog, popularnog i marketinškog statusa svakog nagrađenog književnog djela i njegovog autora.

S obzirom na važnost tih pojmova za književnost, na tribini će biti riječi o njihovoj definiciji, razlikovanju nagrada i nagrađivanja, kao i o tome kako pojedine književne nagrade djeluju na percepciju književnih tekstova. Također, govorit će se i o iskustvima onih koji su bili izravno uključeni u proces dodjeljivanja književne nagrade, i to kao oni koji su je ustanovili, dodijelili ili/i – primili. (L. Š.)
Gosti: Tomislav Brlek, Kruno Lokotar, Hrvoje Tutek 
Urednik i voditelj: Lovro Škopljanac


Pratite nas i na Facebooku: https://www.facebook.com/knjizevnipetak/   

Gradska knjižnica Kaštela | Natječaj za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman


Gradska knjižnica Kaštela raspisuje Natječaj za najbolji (originalni) neobjavljeni hrvatski povijesni roman pisan na hrvatskomu jeziku.
Svrha natječaja jest obogaćivanje žanrovske raznolikosti hrvatske književnosti te poticanje zanimanja za hrvatsku povijest, povijesni roman i književno stvaralaštvo. 
Cilj natječaja jest i upoznavanje šire javnosti s događajima iz hrvatske povijesti na što zanimljiviji način, a što bi trebalo biti postignuto upravo kroz ovakvu formu.
Natječaj je otvoren od 20. ožujka do 5. srpnja 2019. godine.
Rukopis mora biti napisan na računalu, veličine od 10 do 15 autorskih araka, pisan oblikom slova Times New Roman, veličina 12, prored 1,5 na bijelomu papiru formata A4.

Rukopis mora biti uvezan i dostavljen u četiri primjerka na adresu:

Gradska knjižnica Kaštela
(Za natječaj „NAJBOLJI NEOBJAVLJENI HRVATSKI POVIJESNI ROMAN“), Trg palih za domovinu 1, 21212 Kaštel Sućurac.

Uz rukopis je obvezno priložiti i elektronički zapis teksta (na CD-u, DVD-u ili USB-u).
Natječaj je javan, a rukopisi se predaju pod zaporkom. Molimo autore da na rukopis romana napišu zaporku, a uz rukopis prilože zapečaćenu omotnicu u kojoj se nalaze:
zaporka, ime i prezime autora, telefon, adresa, e-mail, OIB i IBAN.
Rok za prijavu radova: do 5. srpnja 2019. godine.
Prosudbeno povjerenstvo, sastavljeno od tri istaknuta hrvatska književnika odabrat će najbolji rukopis, a rezultati će biti objavljeni u rujnu 2019. godine.
Rukopisi se ne vraćaju.
Autoru najboljega hrvatskog povijesnog romana bit će dodijeljena novčana nagrada u iznosu od 10.000,00 kn (deset tisuća kuna), a roman će biti objavljen u nakladničkoj kući Naklada Bošković u sunakladništvu s Gradskom knjižnicom Kaštela.
Autor osobno sklapa ugovor s Nakladom Bošković.
Premijerno predstavljanje nagrađenoga romana i autora bit će održano u prosincu 2019. u Kaštelima na Dan Gradske knjižnice Kaštela u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela.
Organizator natječaja je Gradska knjižnica Kaštela.
Više informacija na službenoj stranici Gradske knjižnice Kaštela:

Sven Adam Ewin | Zlato


grabim šakama zlatni pijesak iz vode
zlato mi curi između prstiju
moje su ruke teže od zlata
zlato mi vuče ruke k novom zlatu

zlato mi govori ne ono ne govori
zlato mi hoće nešto reći ali ne može
evidentan je samo zlatan napor
teži od čistog zlata

zlato pretvara moje ruke u zlato
zlato ispunja moja očna duplja zlatom
zlato pretvara svaku moju riječ u zlato

zlato su moje kosti
zlato su moje vjeđe
zlato su moje žlijezde s unutarnjim izlučivanjem
zlato su moji zubni implantati

od težine zlata drobim se u pijesak
ispuštam otrovne živine pare
alkemija je uspjela
jenisej nastavlja spokojno teći

nad sobom vidim ruke ninočke vasiljevne

Božica Jelušić | Pronalazak stare bilježnice


Bilježnica prazna. Očekivah mnogo,
Kada se iz kuta ladice izvukla.
Kao da je žena spavaćicu svukla,
I na hladan beton stala bosom nogom.

Ali u njoj ništa nema od veselja;
Samo črknje, neki nacrti i skice.
Golemoj tišini stojiš sučelice,
A događaj zadnji, smrt je prijatelja.

Postoje trenuci kad slova presuše.
Metafore šušte kao prazne larve.
Sjena krhke ruke, prozor Villae Parve,
Pod kojim se grče stabla usred suše.

Tako život ide: oseka i plima.
Srce u sredini, misli izvan kruga.
Teret tuge pada na dno k'o beluga,
I već nema mjesta gdje nas zbilja ima.


Ožujak, 2019.
Flora Green

Pramcem u sumrak


Prazan hod

Piše: Jelena Miškić

Kad nedjelja udara na najjače već su se svi gosti i rodbina razišli, ostala je razmotana alu folija u pripremi za gadne viškove hrane, hrpa suđa i jedna nepopijena kava previše. Sol i tužni papar. I malo nepopijenog vina. U toj praznoj kući više ne znam kog srećem po hodnicima, kojoj eri pripadaju, oni ili sjećanja, priče i razgovori, spomenula je trideset godina od mature, ali ja to ne znam, ne poimam vremenske relacije kad nedjelja udara na najjače. Ja to ne mogu. Kad nedjelja udara na najjače sudbina mi je pospremiti sve posteljine, ručnike i pokrivače uspomena kao jedna ili jedina koja tako slaže dan po dan između štirkanih rubova jastuka misleći sve će se jednom ponovno posložiti, jer usud stvari je takav. Složit će se porculanske šalice i desertni tanjurići u staklene vitrine tišine kao u sarkofage pišuć prašinom okuse i mirise života koji kao da nikada nije ovdje bio.

Složit će se sve žlice i vilice u beštek kufere sa crvenim plišom i pospremiti visoko na ormar kuhinje za što dalje od svakodnevne uporabe.

Ne udara nedjelja na najjače u kapanju šarenih tekućina iz kristalnih čaša i mrljicama čokolade debelih salveta.

Zgrabi te ispod prsne kosti tako da ostaneš bez zraka gledajuć sad već taj izbrisan stol s kojeg je tren, jer kad skloniš taj kičasti stalak za salvete kojemu fali komad kao tebi komad srca i bit će. Bit će da nedjelja udara na najjače u toj praznoj kući.

Slavica Gazibara | Stihovi s posebnim potrebama (1)


ima vas u meni
više nego mislite
poštovana gospođo
više nego želite
više nego priznajem

vi živite u svojim kućama
sa svojim obiteljima
pazite na red i čistoću
ponašate se u skladu sa svojim godinama
i starite uljuđeno

nedjelja, 24. ožujka 2019.

Nataša Periša | Luna



Bila je nestvarna,
ona od najljepših
što nebo može pružiti,
a duša uzeti.
Bila je zvjezdana i sjajna
a tako blizu, iznad mene,
mogla sam je udisati,
mogla sam je doticati
i srce je otkucavalo njenim bilom.