ponedjeljak, 30. rujna 2019.

Slavica Gazibara | Sjećanje


naša su maženja danas skrivena u zakopčanoj bluzi
zaboravljenoj u suterenskoj sobici
i izrone tek ponekad u snu

tad budi me kucanje na prozoru
u ritmu moga bila
i znam da ranim vlakom došao si

nosiš omanji kofer
u drugoj ruci boca mlijeka
ukradena pred vratima dućana

ogrnuta tobom
ne usudim se disati
dugo grijem tvoje hladne prste

naša svetkovina
kuhane rakije s medom
tako dobro ide uz gorku kavu i prvu cigaretu

smješkamo se
i šutimo
i samo se gledamo

Druženje s pjesnicima | Poezija to go




33. tribina Ane Horvat | Ksenija Kancijan i Ružica Maruđić - Vasilić



33. tribina Ane Horvat pod naslovom RAZGOVOR S PJESNIKINJOM na kojoj su gošće-pjesnikinje KSENIJA KANCIJAN i RUŽICA MARUŠIĆ-VASILIĆ održat će se u ANTIKVARIJATU "Jesenski i Turk" u Preradovićevoj 5 u Zagrebu 2. listopada 2019. (srijeda) u 19 sati.

Kratki životopisi, fotografije i bibliografije pjesnikinja bit će objavljeni u najavi HINE OTS-a slijedećih dana.

(Fotografija: Ivo Hraste, na njoj pozivnicu izradio. Ivica Drljača)

Ratko Bjelčić | Da smo figure u šahu


Da smo figure u šahu
ti bi bila bijela
a ja crna
znali bismo tko je tko
pravila kretanja
jedenja
bez obzira na šutnju
imali bismo putanju
ne bi bilo nesporazuma
ni skretanja
koja nam život donosi

Željka Bitenc | Borovničnjaci



Nemoguće je dodirnuti
raznolike prijelaze sjenovita zelenila
pojačanog teškim nebom
rastjerane tmine.

Marina Katinić | Struka iz tramvaja


Moja se priča zakotrljala tu gdje je i završila. Njezin je preokret započeo u tramvaju. Prije negdje tri godine vozio sam se u sedamnaestici s burze prema Heinzlovoj i odjednom čuo i vidio ono ključno, a to je mnoštvo struka u poplavi zahtjeva za stručnost. Bio je vedro rujansko popodne. Žene s uredno nalakiranim noktima pozirale su s tramvajskim metalom. Knjižničarka Srednje ekonomske glasno je objašnjavala suputnici kako je žena koja ju je bila mijenjala lijepila CIP sa signaturom na prednji dio korica knjige „jer joj je tako lakše“. „To je protiv pravila struke!“ – povišenim tonom je protestirala knjižničarka. Zna se naime, da knjižničarska struka propisuje da se spomenute naljepnice kelje isključivo na stražnji dio korica u donjem uglu, ne sjećam se više desnom ili lijevom. U tom sam se trenutku sjetio da je u knjižnici moje osnovne radila jedna profesorica hrvatskog. Knjižničarstvo tada valjda još nije bilo struka. Jedan dečko iz Dubrave bio je kao i ja nezaposlen, ali pričao je frendu da mu stric možda sredi posao u struci jer je završio za elektrostojara. Osim njih, bile su dvije fufe, frizerke ili nešto tako, koji ufitiljeni uredski štakor i puno penzića. Vjerojatno svi imaju neku struku, kladio sam se u to. Ja svoju nisam imao jer je nikad nisam ni stekao. Krajem trećeg srednje birotehničke došo mi je neki bog i otišo sam sa starim radit u Njemačku na baušteli. Dobra lova! Poslije je bilo ovo-ono i tako nisam nikad završio školu. Radio sam ko konobar, dostavljač pizze, koordinator slijepih kupaca i druge gluposti koje možeš radit bez struke, ali u to vrijeme bilo mi je svega toga dosta. Morao sam naći nešto novo. 

Željka Franov | Riba, ribetina, ribica


Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan dodatak početku dana i šetnji. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali, kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca…

Ali je bilo gušterica i galebova. I jedan cvrčak koji nije cvrčao već je stajao na ogradi i gledao mene kao što sam i ja gledala njega. Oboje smo uživali na tom kristalnom, jutarnjem suncu. Sa šalicom kave u ruci, spustila sam se niz stazu. Koža nadlanice naježila mi se kad su ju dodirnuli hrapavi listovi vrtnog sljeza. Kako li ga zovu ovdje, na ovom otoku? A on, kao da me zazvao svojim dodirom… Pogledala sam blijedo roze cvjetove. Tada… tada mi se vratilo sjećanje; blijeda, bebi-roza prostirka… jastučić, haljinica, plišana igračkica…

Danijel Špelić | Ian Fleming: „Špijun koji me volio“




Nedavno mi je bio obrisan post o polu-doživljaju novog filma uz obrazloženje (valjda) da filmskim osvrtima nije mjesto u književnoj grupi već samo ono što ima veze sa samim knjigama, što uključuje i ekranizacije. Okej, pošteno, nema ljutnje, tako stvari stoje i nitko nikome ništa ne zamjera. ALI, znate, ja sam pomalo i seronja, pa kada netko kaže „ekranizacija“ i „knjiga“ u istoj rečenici, ja odmah počnem izvlačiti primjere iz glave koji bi samo tako osporili to da bi se svaku ekranizaciju trebalo povezivati s knjigama jer su to, ponekad, dva različita svijeta bez ijedne dodirne točne. Kako rekoh, ponekad sam seronja, ali to ni ne skrivam. Zato ćemo malo o ekranizacijama i, oh, veselja, o grubom seksu i ženama koje vole grube stvari. Mislim, zar ste stvarno pomislili kako su sve te hardcore porno-stvari (zapakirane pod etiketu „ljubavni romani“) stvar današnjice? Dame i gospodo, to sranje se piše već desetljećima i pisala su ih imena za koja nikada ne biste rekli da su kadri takvo što napisati. Jer nisu, ne za pravo. Hoću reći, napisali su, ali je to užas. Sada, vjerojatno se pitate kakve veze sa svime time imaju Ian Fleming, James Bond i, nemam pojma, Roger Moore (volio sam starog Rogera, čitao sam romane o Svecu i gledao seriju prije nego sam znao da je bio i James Bond i baš mrzim uvlačiti njegovo dobro ime u ovakvu stvar - isprike za to Sir Roger, počivajte u miru)? Pa, svakakve i nikakve, iskreno. Idemo nekim redom.

nedjelja, 29. rujna 2019.

Božica Jelušić | Utihla mandolina


(Vidrić, akrostih)

Vidi kamo s tim žutim i pčelama u travi.
Laskavci oko tebe stope će slijediti slijepo.
Alkohol, cigarete, riđi brk potkresan lijepo.
Darivan bio si mnogo, do neba što se plavi.

Ime sja u vitrini ko grumen žada iz Kine.
Memorija bez premca, lakoća koja plaši.
Iritacija, zamor: mrlja na bijeloj gamaši.
Razmrvila se lirska fraza u krhotine.

Vrijedi li sve to buke i tame ispod čela?
Ipak će neke rime biti nesavršene.
Drugi će brstiti lovor, ružni će ljubiti žene.
Ruše se ljudi ko kuće i trunu mlađahna tijela.

I pada noć, dok čovjek s mandolinom promiče.
Ćuk je pospan u granju, a živo drvo se miče.

29. rujna 2019.
Flora Green

Igor Petrić | disertacija nebitnog mišljenja-4x


što ću
kako ću
hoću
neću
ostati ću
otići
prkositi ću

Ivan Domančić | Odlazak


Odlazim
kroz zaključana poglavlja
i lica oslikana kapljicama
koja liče na suze.
Plovim prema nekom drugom nebu,
prema nekim drugim zvijezdama.

Uza me su kaput, putna torba,
kutija cigareta, konjak
i tvoja fotografija.

Milan Frčko | Sršani





(Miroju Jakopancu)


Mel  je kaj videti gda se je zbudil.
Postavlene štape nešče je odnesel
i jedino krap je taj čas bil vesel.
Tak je z vode đipil kaj se zrak smudil.

Lidija Barić | I ja sam stvoriteljica


Odlučih da se neću skrivati
i neću više odgađati
odgovornost življenja
koju sam još od vremena
prije krsta
pokušavala zaboraviti,
zanemariti i ubiti.

Djoko Erić | Čistota duše



Put nam je isti. Kad se rodiš,
Bez svoje volje. Bez pitanja.
Sa samim sobom borbu vodiš.
Na ispit ideš. Na kušanja.

subota, 28. rujna 2019.

Sven Adam Ewin | Tvoja ljepota



Otkad te sretoh, ja ne znam više za se.
Što li sam tako strašno skrivio Bogu?
Ja čim te vidim, ljubavlju ospem sav se.
Pa bježim, bježim. Al uteć ti ne mogu.

Željko Bajza | Potraga za ljepotom


Kojeg smisla ima prepuštati se sentimentalnim romansama podliježući navikama svoje seksualnošću prožete epohe.  Bio je to film u kojem nismo bili ni zvijezde ni statisti. Postalo je pogubno kad sam se  pretvorio u mislioca. To nije bila ni propast ni rasap bilo je to nestajanje. Moja duša se punila izmaglicom to tone njezina duša ili srce ili svijest. Slike su mi bile previše tamne, uzvišenost moralna, interes ili zanimanje dramatično, ni povoljno ni kobno. Bila je to stara pogreška, potraga za ljepotom. Ljepotom koja obećava svijet. Ljepotom koju treba združiti s istinom baš kako reče dobri Vincenzo Gioberti. Ljepota je na nižoj cijeni nego psihologija. Potječe iz carstva snova. Ona je više od tjelesnog oblika voljene osobe. Ljepota je uvijek nusproizvod običnih htijenja, a ljubav vrišti i znači mentalni napor. Ljepota je po Janku Polić Kamovu, laž bez protudokaza i tat bez svjedoka i eto ti poezije. No, čežnja oka za ljepotom uvijek ostaje. Ta ona, ipak, pripada oku i u nama pobuđuje želju ona čezne da bude viđena, dok oko pomalo sluti prijevaru. Ljepota je odmor za oko. Oko je samo sredstvo prilagođavanja, dok ljepota pruža utjehu jer je neškodljiva. Samo suze priznaju da ne mogu zadržati ljepotu. Ljepota je iznimka u odnosu na pravilo. Estetika znači lijepo, a lijepo je ono što nam se sviđa. Mi privrženi poslu težimo za slobodom. Anarhizam nije sinonim bezuvjetne slobode.

Žana Krželj | To je samo kiša


Nebo nad Stobrečom se naglo  naoblačilo, a pljusak je napokon donio malo svježine. Odlučila sam otići ranije na uobičajeno ranovečernje kupanje. Računala sam, kad kiša padne, kupači odu kući. Pogrešno sam računala. Iako su munje okružile cijelo mjesto, a gromovi neugodno upozoravali na nadolazeću neveru, stobrečka uvala je i dalje izgledala kao javni bazen u Kini. Plamenci, morski psi, pereci, američke krafne, jednorozi, krokodili, pa čak i poneki obični luftići, zauzimali su pola stobrečke uvale. Mnogobrojni  kupači, uz glasnu glazbu i animatoricu u žutoj majici, skakutali su u ritmu i mahali rukama. Oni koji nisu bili u moru, radili su selfije s munjama u pozadini. 

More je bilo mirno i toplo pa koga briga za grmljavinu i sijevanje. Sve je to tamo negdje iza brda. Ipak su me  malo zabrinjavale munje ispred Brača. Ali i one su još bile daleko. Ubrzo je duga nad Strožancem najavila završetak nevere iza Lava, a sve jači vjetar i veliki valovi u uvali u kojoj valova ljeti nikad nema, najavili su dolazak nevere u Stobreč. Plamenci i svi ostali životinjski i prehrambeni morski rekviziti već su bili izvan mora i zajedno sa suncobranima letjeli na sve strane.

Mladi literati predstavili udrugu Mlada pera gostima LifeClass Termi Sveti Martin


U petak, 27.09.2019. godine na Međimurskoj večeri gostima LifeClass Termi Sveti Martin predstavljena je udruga Mlada pera iz Čakovca. Uz predsjednika udruge Taradi Gorkića udrugu su predstavili Hrvoje Levatić, učenik 2. razreda OŠ Petar Zrinski, Šenkovec, zatim Niko Luburić, učenik 6. razreda OŠ Ivan Goran Kovačić  Sveti Juraj na Bregu i Nikica Luburić, učenica 1. razreda Ekonomske i trgovačke škole Čakovec te Leona Novak, učenica 3. razreda OŠ Gornji Mihaljevec zajedno sa svojom mentoricom Lidijom Novak Levatić, prof. Leona Novak i njen brat Filip dobitnici su Srebrnog pera natječaja "Vitezovi proljetne livade" pa je ona s ponosom pokazivala svoju priču u istoimenoj slikovnici dok su Hrvoje, Niko i Nikica bili zauzeti predstavljanjem zbornika Različitost je najzanimljivija boja života i Top generacija, oba u nakladi udruge Mlada pera.

Oleg Antonić | Zauvijek swing



Za svagda sve,
kroz prostor, trajanje,
od spore do maglice
mnoštvo drži ton;
za vazda sad,
u inat sjećanju,
usprkos planu i snu
što nam dižu val;

Hana Konsa | Dragana R. Tafra: „Tajkunova kći“

Roman uvida i putokaza


„Tajkunova kći” roman je o vječnoj borbi dobra i zla i naslijeđu od kojega ne možemo pobjeći, a ni ne moramo. Tvrtka predstavlja Zlo, a njegov vlasnik Vraga. Jelena, glavna junakinja, smo Mi, a Ljubav Jelene i Luke predstavlja Dobro.

Da je Coppoli ovaj roman, kao pročišćeni scenarij, dospio u ruke, bacio bi bilješke o trilogiji Kum i pozabavio se „Tajkunovom kćeri”. Ako niste znali gdje živite, nakon čitanja ovog romana stvari će vam postati jasnije.

Ipak, ne u potpunosti jer je život tkanje, matrix, događanje koje traje – beskonačno, stoga ni autorica ni mi, a niti likovi ne znaju što je sve moguće. Osim da je borba dobra i zla neprestana. I da je često teško razlikovati jedno od drugoga.

„Tajkunova kći” je spektakularno dobar roman koji bi autorica i izdavačica pošto-poto trebale plasirati na europsko tržište. Jer ono što se događa Hrvatskoj priča je mnogih europskih zemalja.

Zemlja jutarnje tišine – predstavljanje romana o Sjevernoj Koreji


O romanu  Zemlja jutarnje tišine govorit će autor Lovorko Marić
u četvrtak 3. listopada 2019. s početkom u 18:00
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića
Preradovićeva 5, Zagreb


SAŽETAK

Zemlja jutarnje tišine je roman proizašao iz četverogodišnjeg istraživanja i potrage za inspiracijom na mnogobrojnim putovanjima. Ključno je bilo autorovo iskustvo u Sjevernoj Koreji, gdje se radnja romana i odvija, čija je sociopolitička atmosfera dočarana kroz iskustva dvaju glavnih likova, turista čija avantura ne teče baš po planu. Predstavljanje knjige uključit će doživljaje iz Sjeverne Koreje i drugih autorovih putovanja – posjeta zonama Černobila i Fukushime, iskustava u Iranu i Iračkom Kurdistanu te anegdota iz Južne Amerike – koji su služili kao nadahnuće za događaje i likove u romanu. Izlaganje će se kratko dotaknuti i glavnih književnih i filmskih utjecaja na stil i strukturu knjige.

petak, 27. rujna 2019.

Dobitnici Književnih nagrada 'Drago Gervais' Branimir Dropuljić i Marija Trinajstić


vrijeme: 27.09.2019.
mjesto: Rijeka


Dobitnici Književne nagrade 'Drago Gervais' za 2019. godinu su Branimir Dropuljić za zbirku pjesama 'Kosine' u kategoriji neobjavljenog rukopisa te Marija Trinajstić za zbirku 'Cimbuja' u kategoriji objavljenog književnog djela na čakavskom narječju, objavljeno je u petak na konferenciji za novinare u Rijeci.

V.B.Z. | Književna senzibilizacija - Mohsin Hamid: Izlaz zapad



Od Pakistana do Izlaza Zapad Mohsina Hamida


FINALIST NAGRADA BOOKER I IMPAC DUBLIN
„Svi mi migriramo kroz vrijeme.“
Mohsin Hamid, Izlaz – Zapad
IZLAZ ZAPAD
Mohsin Hamid


Biblioteka: Na margini
Prevoditeljica: Marina Horkić
Urednik: Stjepan Ravić
Godina izdanja: 2019.
Format: 13,5 x 20 cm
Broj stranica: 192
ISBN (mu) 978-953-52-0148-9           
ISBN (tu)  978-953-52-0149-6               
Cijena MU: 99,00
Cijena TU: 149,00


IIZLAZ – ZAPAD (EXIT WEST, 2017.) četvrti je roman hvaljenog i nagrađivanog britansko-pakistanskog pisca Mohsina Hamida, čije su knjige prevedene na više od četrdeset jezika. Saeed, osjećajan i pomalo suzdržan mladić, i Nadia, samosvjesna i samostalna djevojka slobodna duha, susreću se jedne večeri „na predavanju o korporativnom identitetu i brendiranju proizvoda“ u gradu koji se već neko vrijeme „ljulja na rubu provalije“, i to one ratne. Nakon što je grad pao u ruke militanata, a javna smaknuća postala su svakodnevica, Nadia i Saeed, svjesni da se nevjenčane ljubavnike poput njih sada kažnjavaju smrću, odlučuju napustiti zemlju i potražiti sreću na Zapadu.

10 godina Festivala dječjih klapa, Zadar | Na baštinskim zasadima


Piše: Nikola Šimić ToninZadar - Grad bogati glazba, kulturni mu puls. Grad poviješću pritrujen. Grad među petnaest najstarijih gradova na svijetu. Grad Morskih orgulja, Orguljaškog festivala, Grad klapa, grupa, izuzetnih pjevača. Grad festivala, skladatelja, glazbenih virtuoza…GRAD. Grad kog prati reputacija jednoga od najglazbenijih gradova… promotor hrvatske glazbene kulture i umjetnosti. Grad, slavi 10 godina Festivala dječjih klapa, za dar - Zadar.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Snježane Grković-Janović "Velebitske vilin-staze"

Piše: Mirjana Mrkela 


Podsjećanje 


Prije više od sto godina Vladimir Nazor je napisao priču o medvjedu Brundu. "Čovječja je ruka Južni do posjekla, A vatrena osa medvjeda opekla." Hoće reći: ljudi su nemilice sjekli šumu, a medvjeda ranili kad im se pokušao usprotiviti. Ako niste čitali, povirite jednom. Kad sam ja išla u školu, "Medvjed Brundo" je bio obavezna lektira. Nazor, pisac i profesor biologije, još uvijek je među najcjenjenijim hrvatskim autorima.

I ne samo to, on je jedan od likova u romanu gospođe Snježane.

Premijera dječje predstve 'Sam na svijetu'



vrijeme: 27.09.2019.


Svečana premijera predstave 'Sam na svijetu', prema tekstu i u režiji Maria Kovača, održat će se 27. rujna 2019. u Dječjem kazalištu Dubrava.
Sljedeća izvedba je na rasporedu 26. listopada.

O predstavi

Sam na svijetu predstava je koja propitkuje emociju čestu kod djece i mladih, koju se rijetko tematizira. Samoća nije isključivo negativan fenomen, jer se u njezinoj mirnoći mogu inspirirati mnoga kreativna djela. Spajajući dva književna klasika, predstava Sam na svijetu podjednako donosi i svijetle i tamne aspekte samoće i uči nas kako je ponekad, u nedostatku kvalitetnog sugovornika, važno naučiti razgovarati sam sa sobom.

Igrana predstava / 6 +
trajanje / 50 minuta
svečana premijera za uzvanike / 27. rujna 2019.

Igra: Nikša Marinović
Režija i dramatizacija / Mario Kovač




Detalnije:


Izvor:Culturnet.hr

Sven Adam Ewin | Lice moje


Ja lica nemam. Ono je samo skica
Nekoga, kojeg svaki u sebi riše.
Ja sam Nepoznat Pjesnik, s tisuću lica.
(Tisuću?... Možda i s kojim licem više.)

Jer ja sam Feniks. Firebird. I Žar-ptica.
Vrućica grla. Kolera. Romon kiše.
Ja sam nagazna mina. I poteg-žica.
Otrovna glava kobre koja se njiše.

Ja sam gola istina i gola laža,
I slika nižeg, i slika višeg reda.
I tko bi znao kome je koja draža:

Lice mladića? Muža? Il' možda djeda?
U svakom slučaju, trajna sam tetovaža,
Koja se s retine više skinuti ne da.
.

Veronika Belec | Usred niskog leta

























Pjevušila mi sova nad prozorom prošlu noć
a sada se sakriva među borovim granama
gazi ih i bježi od mene
„znam da si još tu“ pomislila sam
dok sam zatvarala vrata
koracima niskog tonaliteta po laminatu
odzvanjalo je škripanje i odbijalo se
iz kuta u kut sobe za 360°

Kristina Mlakić | Dunav priča priču


Nebesko plavetnilo zaustavilo se i taj put
Nad začaranim gradom
A, Dunav je potajno špijunirao
          Dvoje mladih na klupi spava.

Sunce je granulo iznenada
I od svoje siline
Prodrlo kroz putne oblake
A, niz Dunav
Prostrlo se žutih zraka sjaj;
          Dvoje mladih zaljubljeno se gleda.

Vedran Premuž | Tajna ženskog trokuta



Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan dodatak početku dana i šetnji. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali, kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca…

Ispijajući kavu, promatrao sam taj ne odveć dug mol i pokušavao se prisjetiti kako sam ovamo dospio.

Željko Bilankov | Odlazi šutnjo!



O, kako bi volio
da zgrabim
tu mrsku
šutnju
za gušu,
da je stegnem
svom
snagom,
pa neka
bolno cvili...

četvrtak, 26. rujna 2019.

40. Zagrebački književni razgovori



U prostoru Društva hrvatskih književnika od 2. do 5. listopada 2019. održat će se jubilarni 40. Zagrebački književni razgovori (ZKR) na temu „Što je književnost danas? / What is Literature Today?“.

Riječ je o međunarodnoj manifestaciji na kojoj sudjeluje 16 autora među kojima je 10 stranih: Maciej Czerwiński (Poljska), Magdalena Dyras (Poljska), Leszek Małczak (Poljska), Tihomir Glowatzky (Njemačka), Endre Szkárosi (Mađarska), Michael Dudley (Kanada), Francisco Javier Juez Gálvez (Španjolska), Peter Kovačič Peršin (Slovenija), Marina Milivojević Mađarev (Srbija), Antun Lučić (Bosna i Hercegovina). Predstavnika hrvartske književne scene ukupno je 6 - Miro Gavran, Jasna Horvat, Mladen Machiedo, Ivica Matičević, Ivana Šojat i Davor Velnić.

Susret upoznavanja održat će se u srijedu 2. listopada navečer kada će književnike pozdraviti Đuro Vidmarović, predsjednik DHK-a. Izlaganja i razgovori održavat će se 3. i 4. listopada. Miro Gavran u srijedu će izložiti temu „Književnost je još uvijek važna“, Mladen Machiedo „Od književnosti mimo knjige“, a Jasna Horvat „Središnje mjesto književnog teksta u koncentričnim kružnicama kreativne industrije“. Posljednjeg radnog dana svoje će teme iznijeti Ivica Matičević – „Što je književnost danas: može li se preko institucija do Parnasa?“, Ivana Šojat – „U raskoraku između publike i kritike“ i Davor Velnić – „Književnost danas za sutra“.

Božica Jelušić | Uklapanje ili spuštanje poklopca


Već stanovito vrijeme ne objavljujem duge komentare, niti razrađujem neku filozofsku ili svjetonazornu temu na FB. Imam osjećaj da se to slabo i površno čita, jer ljude ne zanima što je i kako je s drugima, već vole napisati nešto banalno i neobvezujuće, uglavnom strogo privatno, pokupiti kakav lajk i otići, zadovoljni za taj dan i tjedan. Taj plutajući način veoma je popularan, stoga ga svi prešutno odobravamo i njegujemo.Naravno, on pokazuje i na rast socijalne autističnosti, ali to malo koga zabrinjava. Relativno malo se ljudi posvećuju knjigama, nešto više putuju, krugove ne proširuju, iritirani su političkim i dnevnim temama, i tako dosada caruje po portalima.

Tomislav Domović | Miriše ljubav


na dinstani luk i sirovo meso
(nepca šire rešetke)

na pepermint i vjetar priležnik
(i oluja pitomo plazi jezik)

na topli kakao i vruću kavu
(orijent diše u porculanu)

na rasol u pijanom jutru
(vonj nedaće ode u sunce)

na jorgovan izrastao iz nokta

na zemlju u koju puhnula si dušu

na kovačnicu, na nakovnju znoj kovan u biserni mač

na tvoje tijelo, endem u botaničkom vrtu
na moje tijelo, staklenik botaničkog vrta

Miriše ljubav preko planine, preko grada
Čemu pisati o ljubavi?
I najmoćnija riječ jalovina je u nosnicama.

Raširimo njuh, jedro našeg prepoznavanja.
Mač će razrezati sladunjavi parfem.
I mozak će postati naježena koža.

Pisat ćemo u bezmirisju.
Kad grad okruži planinu i
u botanički vrt nahrupe kopita.

Vanessa Šujević | Gledam te dok spavaš


Gledam te dok spavaš
I dodirujem nježno mozaik tvog savršenog lica
Na svakom bih se komadiću mogla zaustaviti čitavu vječnost

Gledam te dok spavaš
I tražim jednostavnost koju ćeš razumjeti
Riječi koje će ti objasniti neobjašnjivu veličinu osjećaja

Gledam te dok spavaš
I želim ispisati cijelu knjigu
Ali ne postoje riječi kojima mogu opisati što tvoja blizina čini mome tijelu

Gledam te dok spavaš
I želim zamrznuti vrijeme
Dopustiti simbiozi mira i strasti da prolazi mojim venama još dugo, previše

I gledam te
Gledam te dok spavaš

Božica Črljenec Slijepčević | Zagrebačke fontane



Golubovi njihovim sitnim kapima
Hlade perje u vrućim, ljetnim danima
Oblaci se s visina ogledaju u njima
Male vodene oaze su nama svima
U njima novčiće traže zvijezde
Želje zaljubljenih u njima se gnijezde
Sunčeve zrake zlato su tu skrile
Sa Griča dođu i plešu oko njih vile
Kad ode u noći zadnja kočija
Sa Manduševca se čuje melodija
To kapi se smiju,pršte i padaju
Novom danu i suncu se raduju
Vesele nam jutra i hlade nam dane
Zagrebačke fontane velike i male...

Književni prevoditelj u vašem gradu: Adrian Cvitanović u Samoboru


vrijeme: 26.09.2019. 18,30 h
mjesto: Samobor; Gradska knjižnica Samobor, Miroslava Krleže 9

Prevoditelj Adrian Cvitanović će u Gradskoj knjižnici Samobor u četvrtak, 26. rujna, u 18,30 sati, govoriti o prevođenju s poljskoga i trudu koji je potrebno uložiti da bi ti i takvi tekstovi zaživjeli na hrvatskome jeziku.

Uz prevoditeljevu ćemo pomoć zagaziti u čudesnu galeriju likova i neobičnih literarnih postupaka kojima vrvi zbirka Pripovijesti manijaka autora Romana Jaworskog, pisca s početka 20. stoljeća koji je iznimna pojava u povijesti poljske i europske književnosti.


Datum održavanja: četvrtak, 26. rujna 2019. u 18.30

Mjesto: Gradska knjižnica Samobor, Miroslava Krleže 9, Samobor

Vodi: Anda Bukvić Pažin

Razgovor s pjesnikom: | Zvonko Karanović


vrijeme: 26.09.2019. 19 h
mjesto: Zagreb; Knjižnica Marije Jurić Zagorke, Krvavi most 2
url: http://www.pen.hr/

Hrvatski P.E.N. centar organizira razgovor sa Zvonkom Karanovićem koji će se održati u četvrtak, 26. rujna, u 19 sati, u Knjižnici Marije Jurić Zagorke.

Sudjeluju:

Zvonko Karanović
Branko Čegec
Tomica Bajsić (uvodna riječ)

Više…

Međunarodni dan prevoditelja | Nevidljivi suputnici?


vrijeme: 28.09.2019. 19 h
mjesto: Zagreb; Cafe Botaničar, Trg Marka Marulića 6



Jesu li književni prevoditelji nevidljivi suputnici pisca ili spisateljice čija se knjiga objavljuje u prijevodu na neki drugi jezik? Pitamo se to uoči Međunarodnog dana prevoditelja u programu u kojem sudjeluju pisci, prevoditelji i prevoditeljice Damir Karakaš, Clemens Meyer, Helen Sinković i Klaus Detlef Olof uz moderaciju Ande Bukvić Pažin, u subotu, 28.9., od 19 sati, u Botaničaru.




srijeda, 25. rujna 2019.

Dodjela velike zlatne plakete za najbolju knjigu na temu Domovinskog rata


UDRUGA HRVATSKIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA91.(UHBDR91.)


Iznimna nam čast i zadovoljstvo pozvati Vas i Vaše prijatelje
u petak, 11. listopada 2019. u 11 sati


u Knjižnicu i čitaonicu Bogdana Ogrizovića 
u Zagrebu, Preradovićeva 5
na svečanu dodjelu
VELIKE ZLATNE PLAKETE
ZA NAJBOLJU KNJIGU NA TEMU DOMOVINSKOGA RATA
ZA 2019. GODINU
KOJU SU PRIREDILI
ANTE NAZOR I TOMISLAV PUŠEK
DOMOVINSKI RAT

(PREGLED POLITIČKE I DIPLOMATSKE POVIJESTI)

Ivan Domančić | Obrisi samoće



Zasebno prostranstvo svjetla
pamti milost vraćenu iskonu
i ruševine nesretnih bića
u očaju nevjernih.
Pokvario sam ugled psima
zbog svoje sjebane naravi.
Osmijeh djeteta na postelji od soli
oslikava portrete sunca
u mojim besanim noćima.
Valovi šapuću
Suton uzima riječi
Ostaje sjeta.
Među kaosom tvoje kose
ljubav je besmrtna
baš kao i vrijeme.
Nemoj me buditi prije nego ugledaš osmijeh.
Ostavi me još bar minutu ovako odvratnog.
Želio bih crknuti
na Venerinom brijegu.

Ratko Bjelčić | Znam da sam šutio


Znam da sam šutio
stajao sa strane
nijemo svjedočio
misleći: "To me se ne tiče"
A sad je na mene došao red
i svi su mi krivi
koji su živi
Teško je priznati svoju krivicu
lakše je kriviti druge
jer uvijek su drugi krivi

Prvi festival dječje knjige u Vinkovcima



Božica Jelušić | Pjesma o kraju svijeta



(Alla fine del mondo)

Kajase* svijeta drže učmali stari ljudi:
Nije ih briga kamo mahniti vlakovi voze.
Dok buntovnici nose stigme i dijagnoze,
Na lomačama griju kosti krhke od studi.

Običan čovjek drhti: ne jede meso petkom.
Čeka da uvojke guste godine upokore.
Tek mu u snovima neki galeb preleti more,
I na satu slobode podne je tako rijetko.

Pjesnik pak prebire sjetno po žicama od spleena:
Na snažne riječi vreba, o sutrašnjici brine.
Konzerva stoji na stolu, bezglave male sardine,
I mineralna voda s okusom Aspirina.

Kraj roda i planeta primakao se blizu.
Oglasi se tek nekad dijete puno tjeskobe.
Zubalom od titana u trenutku ga zdrobe
Učmali stari ljudi, koje bjesovi grizu.

____________________________________________________________

kajas-štranga, vojka, kožno remenje za upravljanje konjima koji vuku kola

25. rujna 2019.
Flora Green


40. Zagrebački književni razgovori | 2. do 5. listopada u DHK


vrijeme: 02.10.2019. - 05.10.2019.
mjesto: Zagreb; Društvo hrvatskih književnika, Trg bana Josipa Jelačića 7/I

Međunarodna manifestacija 40. Zagrebački književni razgovori (ZKR) pod nazivom 'Što je književnost danas? / What is Literature Today?' održat će se od 2. do 5. listopada u prostorijama Društva hrvatskih književnika u Zagrebu.

Na ovogodišnjim jubilarnim ZKR sudjeluje 16 autora, među kojima i deset inozemnih: Maciej Czerwiński (Poljska), Magdalena Dyras (Poljska), Leszek Małczak (Poljska), Tihomir Glowatzky (Njemačka), Endre Szkárosi (Mađarska), Michael Dudley (Kanada), Francisco Javier Juez Gálvez (Španjolska), Peter Kovačič Peršin (Slovenija), Marina Milivojević Mađarev (Srbija) te Antun Lučić (Bosna i Hercegovina).


Hrvatsku književnu scenu predstavlja šest autora - Miro Gavran, Jasna Horvat, Mladen Machiedo, Ivica Matičević, Ivana Šojat i Davor Velnić.

Dragan Uzelac | Rock history: The Beatles



Kratka predistorija: Ko su ti Bitlsi?...



Priča o Bitlsima, slavnom britanskom pop rock sastavu iz Liverpula, počinje daleke 1956. godine, kada su se nakon lokalne svirke u Woolton Parish church( Vulton, predgrađe Liverpula, lučkog grada na reci Mersey i severozapadu Engleske) prvi put sreli i upoznali dvojica ključnih, budućih  buba – John Lennon( Džon Lenon, rođen 9.oktobra 1940., Liverpool), gitarista i pevač( koji je u to vreme imao vlastiti srednjoškolski skifl bend Quarryman) i Paul McCartney( Pol Mekartni, rođen 18. juna 1942., Liverpool), mladić zaljubljen u rani rock and roll, pevač i budući bas gitarista liverpulskih  čupavaca...



Ubrzo nakon njihovog prvog susreta, razmene iskustava i ljubavi prema muzici( koja je preko ploča Elvisa Prislija stizala u liverpulsku luku iz Amerike) Pol postaje član Kvorimena i nerazdvojni deo autorskog tandema Lennon-McCartney, tandema koji će obeležiti muziku dvadesetog veka i postati nedostižnom legendom na polju stvaralaštva i inspiracije...

Igor Petrić | disertacija nebitnog mišljenja-3x


zaboravi
odustani
ostani
napravi što hoćeš
samo nikada nemoj reći
nisam znao
nisam znala
kako i ti
ovom svijetu pripadaš
oprosti
zaboravio sam zaliti biljke
sad su mrtve
zemlja osušena
lebdi zrakom
priziva prošlost u slikama
slike u bojama
izmiješane
poput igraćih karata
slika čudna
je** ga

utorak, 24. rujna 2019.

Jelena Pervan | Kuća od priča


Dragi prijatelji, dragi suradnici,

neki od vas znaju, a neki i ne znaju, da zadnjih nekoliko mjeseci zidam svoju kućicu od slova, riječi i priča koja me je i emotivno i financijski i administrativno izgnjavila, ali zato duhovno nahranila i razveselila me kao ni jedan projekt do sada. :)

Kuća od priča je jedno malo mjesto koje okuplja djecu ljubitelje priča, ali i djecu koja se sa slovima bore. Nastala je nakon nekih 7,8 godina kreativnog rada s djecom kao odgovor na ono što sam ja prepoznala kao potrebu, a to je jedno veselo, zaigrano mjesto na kojem pisanje dobiva priliku postati gušt i hobi.

Evo i linkić da vidite o čemu se točno radi: https://kucaodprica.com/

6. Nagrada Zvonko | Priopćenje


I službeno je završila i šesta potraga za najboljim neobjavljenim romanom za djecu i mlade u organizaciji vječito optimističnog Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade – Kluba prvih pisaca. Ponovno su se provjetrile ladice naših uglednih i manje znanih pisaca koji pišu iako nemaju mnogo mogućnosti da svoje djela i objave. No zahvaljujući natječaju nazvanom prema našem pokojnom članu i nagrađivanom piscu Zvonku Todorovskom, i ove je godine više desetaka neobjavljenih rukopisa ugledalo dnevno svjetlo i pročitali su ih članovi našeg žirija: Silvija Šesto, predsjednica Društva i urednica tiskanih izdanja, Branka Klisović, prošlogodišnja dobitnica Zvonka za roman «Dnevnik jednog balavca», i Snježana Babić Višnjić, potpredsjednica Društva i urednica tiskanih izdanja. Nakon pomna iščitavanja više od 20 pristiglih rukopisa prosudbeni je žiri jednoglasno odlučio da je ovogodišnja laureatkinja Petra Pann sa svojim romanom ”A gdje su nestale krijesnice”. Iako već navikli na različite stilsko-fabulativne piruete naših kreativnih pisaca, taj je naslov iznenadio i razveselio članove žirija. U tom smo rukopisu, koji odlikuju stilska dorađenost i duhovitosti, ponovno našli odličan tekst nepoznate autorice koji ćemo sa zadovoljstvom dodati nizu bisera koje smo nanizali u nisku nagrađenih Zvonkom.

Priča je to o jednoj posebnoj mački koja će mnoge podsjetiti na mnogima omiljenog Garfielda, samo što je dama i ne voli lazanje. Navikla je na lagodan život, kad joj privremeni odlazak gazdarice, posve okrene život naglavačke i naopačke. Sve to doznajemo iz niza izražajnih i duhovitih rečenica koje ne slijede poznate obrasce mačjeg ponašanja, iako ga poštuju, nego su podloga za inventivno i zaigrano djelo koje će oduševiti i velike i male. Dodjela će nagrade biti 5. prosinca 2019. u 12 sati u Centru za dječju knjigu na Starčevićevu trgu. Tada ćemo ovjenčati sve naše ovogodišnje laureate i proslaviti nova djela koja će postati nekome prva pročitana knjiga. Živi bili i čitali!

Jasminka Janeš | Poslije svitanja


Jutarnje sunce me probudilo na nepoznatom mjestu. Nakon doručka koji me dočekao na starinskom, metalnom klimavom stoliću na terasi, mirisna kava je bila ugodan dodatak početku dana i šetnji. Intuicija mi je govorila da se nalazim na otoku. Ali, kojem? U ovo vrijeme ribari bi se vraćali iz ribolova, ali na molu nije bilo nikoga. Nije bilo ni ljudi ni čamaca…

Spustila sam pogled na stopala i osmjehnula se. Crvene tenisice sa žutim vezicama uvijek nekako završe na mojim nogama.

Markus Zusak, autor "Kradljivice knjiga", gostuje u Zagrebu





Australska književna zvijezda, autor veličanstvene "Kradljivice knjiga" u Zagrebu predstavlja svoj novi, željno iščekivani roman "Od Claya most". U utorak, 24. rujna, u 18 sati u Hoću knjigu Megastoreu, Markus Zusak potpisivat će svoje knjige i družiti se sa ljubiteljima svojih knjiga u opuštenoj, neformalnoj atmosferi.

Organiziraju: Profil i Hoću knjiguUtorak, 24.9.209. s početkom u 18:00 – 20:00
Hoću Knjigu Megastore
Bogovićeva 7, 10000 Zagreb, Hrvatska

Božica Črljenec Slijepčević | Oblak


Jen se je oblak najemput zmračil
Jake se napuhnul i narasel
Počel je ljubičasteti i siveti
Poplavil je kak šljiva bistrica
Skril  je sonce i još se širil
Ali nišče to nije doživel
Gda je to videl , počel se tresti
Ogenj i strele je počel hitati
Kopital se i nahitaval kak stekli
Onda je počel  jake plakati
Tulil je i narijekal kak vol
Tulike je plakal da ga najempot ni bile
Gledel je vse to mali beli oblačec
Iza njega nebe plave kak lan
Same mi je male namignul
I otšel kak pernati vanjkušek

Prema soncu....


Blanka Will | Jesen










Raspuknulo se ljeto
prezreo plod nara
prosuo bobice pticama
žednim od odlaska.
Na rubu postelje sjedi
u papučama zlatoveznim
i pokriva mi ramena jesen
šaptom od sirove svile.

ponedjeljak, 23. rujna 2019.

Književno događanje 'Putnici na Istok' u Zagrebu i Klisu


vrijeme: 24.09.2019. - 26.09.2019.
mjesto: Zagreb / Klis

Na književnom događanju 'Putnici na Istok' bit će riječ o dvojici autora koji su se na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće uputili prema Japanu i Kini te u dalekim kulturama našli poticaj za preobrazbu vlastitog poimanja književnosti, a održat će se u Zagrebu, 24. rujna, u 19,30 sati, u Kabinetu Malih zvona (Savska 28), i u Klisu, 26. rujna, u 19 sati, u Narodnoj knjižnici i čitaonici (Put sv. Ante 31).

Međunarodni mostovi književnosti i umjetnosti


vrijeme: 24.09.2019. - 27.09.2019.
mjesto: Zagreb
url: http://www.dhk-koprivnica.com.hr/

U organizaciji Slavenske književne i umjetničke akademije – Koordinacije za hrvatsku i Podravsko-prigorskog ogranka Društva hrvatskih književnika u Zagrebu će se od 24. do 27. rujna održati program 'Međunarodni mostovi književnosti i umjetnosti'.

Gosti iz inozemstva: Elka Njagolova, predsjednica Akademije, pjesnikinja i Valerij Poštarov, član Predsjedništva Akademije, povjesničar umjetnosti (BUGARSKA); Teodor Križka i Katarina Džunkova, pjesnici (SLOVAČKA), Pero Pavlović, pjesnik (BiH).

Cjelokupni program nalazi se na ovoj poveznici.

Božica Jelušić | Posveta vinogradu


Vinograd nas zove u zatišju rujna:
Kroz sjenovit klanac ronimo bez riječi.
U voćnjaku drhti žica jedva čujna;
To je mjesto koje duh pritisnut liječi.

Otvore se vrata, prozorčići bljesnu.
Klijet miriše kao davna apoteka.
Pogaču od zemlje pojeo bi prijesnu,
Dok svraka na krovu spušta krila meka.

Metvicom i slijezom tratina se rubi,
Oko zrela grožđa lišće vijenac svije.
Slador škrto skuplja, boju ne izgubi,
Ni kada se kiša iznenada slije.

Korak i monolog navika je stara.
Hoće li nas možda prevariti klima?
Sad s budućim vinom čovjek razgovara,
Cijeli dan proleti među čokotima.

Kovački se oganj već žari duboko.
Pjegavo je nebo kao koža junca.
I još s vrha brijega gleda sretno oko
Vinograd pozlaćen u zalazu sunca.