Okrugli stol: 'Prevoditelj kao autor: ima li pravo na prava?'

vrijeme: 01.06.2021. u 18 sati

url: http://www.dhkp.hr/home/objava/27653

Društvo hrvatskih književnih prevoditelja organizira okrugli stol Prevoditelj kao autor: ima li pravo na prava?, koji će se održati 1. lipnja 2021. u 18 h, na Zoomu.

Jubilarni 20. FEKP dovodi najznačajnije američke pisce i vodi nas na otoke!

 

Festival europske kratke priče, najstariji festival posvećen priči, ove godine slavi 20. godišnjicu postojanja! U tih dvadeset godina festival je ugostio najveće suvremene svjetske autore i autorice, dobitnike  brojnih uglednih književnih nagrada – primjerice, na FEKP-u je gostovala i Olga Tokarczuk, dobitnica Nobelove nagrade za književnost. Ono što je još važnije od nagrada, FEKP je postao rijetko viđena simbioza pisaca i publike i istinsko slavljenje priča.

20. FEKP održava se u Zagrebu te na otocima Hvaru i Visu, od 6. do 11. lipnja. 

Zagrebački festivalski program

Prvi kaštelanski Đardin čitanja | Đardin u Kaštel Novom (1. 6. u 18.30)

Đardin čitanja je još jedan projekt koji su Gradska knjižnica Kaštela i Turistička zajednica grada Kaštela, uz Kaštelanske eko kućice za knjige – Male kaštelanske besplatne knjižnice, odlučile pokrenuti u sklopu Godine čitanja, Godine Marka Marulića i u sklopu Kaštelanskog kreativnog proljeća.

Jelena Stanojčić | Trgni se, to tako neće ići

Ja to ne mogu, rekoh
Ja to ne znam, izustih
A jesi li pokušala, povika moje više ja
Jesi li pokušala!?

Trgni se, trgni se, trgni…
To tako neće ići!

Što ćeš reći kad dođe vrijeme za otići?
Hoćeš li i tad reći: ja neću, ja to ne znam, ja ne bih,
Ja to nikada nisam…

Hoćeš li to reći?!

Kako umirati svi znaju
A nemaju prethodnog iskustva
I pritom su tako savršeni
Mada nitko ne ocjenjuje umjetnički dojam
(samo je ishod bitan, samo ishod!)?

Uhvati se u ples sa životom,
To tako neće ići!
Povika moje više ja
I ostavi me u tišini.

Jadranka Göttlicher | Amarcord

                         I

Stanka je predavala povijest

Sjedeći na katedri

S povijesno dlakavim nogama

Na stolcu

Ni danas ne znam zašto je to radila

Da nas bolje vidi?

Da je bolje vidimo?

Neočekivano od fine

Zaključane ljepote

Na valu lijepog glasa

Zamišljali smo veličanstveni muf

      Ništa nisam naučio iz povijesti

                          II

Sekina je zblajhana kosa svake noći

Nekoliko puta zamakla za školu

Razdjevičila je sve nas dečke u kvartu

A svaki je mislio da voli upravo njega

I maštao da je dijete, koje je rodila u braku

Baš njegovo

        Nije nas naučila ljubavi u svoje tri minute

                          III

Slavicu nije krasila ni jedna bujnost

Ali bila je slatka u svojoj crnoj kuti

S bijelom kragnom

   Nikad zaboravljena mala

                         IV

Imali smo tate komuniste 

I mame s pregačama i zimnicom

Zime s puno snijega

Nezaboravnu crvenu kapu

I u duši vječnu čežnju

    „Voglio una donna!“         

  

Disput | Debitantska zbirka priča Igora Ivka: "Nepovredivo mjesto"

Zbirka priča Igora Ivka Nepovredivo mjesto jedno je od onih debitantskih ostvarenja koja svjedoče svu pripovjednu zrelost i književnu snagu svog autora. Ivko piše kao da mu o pisanju ovisi život: iskreno, spuštenog garda, s maksimalnom koncentracijom i posvećenošću likovima, pričama i stilskim zahvatima.

U širokom spektru antijunaka, od beskućnika koji dane provode u salonu namještaja, preko mladih gastarbajtera do zrelih ljudi koji pucaju pod težinom tjeskobe i besmisla uredskih poslova, čitatelj lako prepoznaje najmanje dva elementa: pažljivo oblikovan književni tekst i sebe sama, kao čitatelja i kao čovjeka koji s likovima dijeli stvarnost, kako onu u tekstu, tako i onu drugu na koju tekst upućuje.

Rafinirani spoj egzistencijalnog nemira, Zeitgeista, realizma i visoke stilizacije daje nam za pravo da sa sigurnošću izjavimo: hrvatska književna scena dobila je novo ime s kojim mora računati u budućnosti – talentiranog mladog pripovjedača čija će vas proza udariti u pleksus.

Više o knjizi i autoru možete saznati na https://disput.hr/shop/nepovredivo-mjesto/.

Ana Narandžić | Čekat ću

Bit ću na uglu na kojem nikad nisam bila

Za stolom koji ne poznaje moje lice

Ako sretneš ženu koja hoda u smjeru kazaljki 

To nisam ja

Moje kazaljke stoje u dogovoreno vrijeme

S tragovima hrđe na mjestima dogovora

Ako sretneš ženu koja se ne osvrće

Ni to nisam ja

Osvrćući se 

ne bih li našla izgubljeno

Zaboravila bih koračati naprijed.

Aleksandar Novaković | Žitije Matije Zgubidana

Života mu je nestalo kad i para. U pravi čas, reklo bi se. Jer živeo je Matija Zgubidan s merom, bez glavobolja, bez napora. On je bio bonvivan, diskretni cinik i esteta. Znao je da bude i erotoman i gurman. Hedonista koji, nekim čudom, skoro da nema strasti u sebi. Imao je i on svog demona ali je taj vrag sedeo smoren u malom mozgu i razvlači čašu crnog vina.

Sven Adam Ewin | Umire Bosut

Diže se voda. Paniči vrba iva.

Izranjam mrtav iz utopljene kuće.

Plutam s ribama leđno. Leća me skriva.

O, Bosut rijeko. O, moje Pobosuće.

Crvena rekljo moja. Šokačka tâmo.

Ubijaju ti lokvanj. Lopoč ti nište.

Na koju stranu tečeš? Tamo il amo?

Najbolje natrag. U svoje izvorište.

Muče te crackom. I zaraženom slinom.

U te bacaju otpad sela i grada.

Dave te smećem. Truju te veš mašinom.

Uljem te guše. Teško dišeš od smrada.

Bosute mili, dođe mi da bih plako.

Bježim što dalje. Zbogom, moja kloako!

Nataša Hrupec | U gostionici neki stranci rade buru

u gostionici neki stranci rade buru

žlicama po tanjuru,

juha izlazi van

preko zlatnog ruba,

više ne posuđuje oblik

birtašice psuju nered

i psovke odnose u kuhinju

vraćaju se, ljuto otvaraju crne novčanike

i čekaju napojnicu

na ekranima stoji prijelomna vijest: stiglo je proljeće

i ne čuje se početak,

samo stoji

suviše je pobjeglih identiteta za stolovima i na šanku

neiživljena čeljad pije

previše je to rasipanja za strast (mada prezirem ekonomski rječnik

i štedljivost)

suviše očišta za sreću i premalo značenja

suviše mode i refleksija u izbi daleko od Versaillesa

u odrazima podsmijeh, zluradost i mrak,

a već sve je iza nas

i obiteljski albumi virili su iz ogledala

odgoj i trupe nadirale su da brane djecu,

kako su nam se samo pisci stalno saplitali u riječ

kako je bučno,

a bilo je i lijepih odraza i iluzija

i evo osoblja: dobar dan, preglumljeno i veselo pita birtašica,

nek' čujemo da ovdje vlada sreća, elan napretka i sloga:

što ćete popiti?

može bilo koja berba moje mladosti

u drugu čašu može i malo ganuća i još nešto, molim vas, pustite muziku jače

glasovi se miješaju, suviše sam čula, premalo znala

i moje su pjesme daleko i Buenos Aires je daleko,

navinite jače,

ove vrane nikad ne spavaju,

miješa se buka s panikom i još mnogo toga,

miješaju se glasovi, navinite jače

ne može jače, kaže, tako je uvijek bilo

i ovi vam božuri na stolovima suviše mirišu na Francusku

pa to je tako eksplicitno

ne prigovarajte, ako vam to ne paše možete ići

i ovi vaši biseri oko vrata, sa okusom mora, sa okusom soli

tamo su u smeću, sve se raspalo, ja to više neću skupljati

a što to? pa to je tako malo u dvije riječi sve bi stalo

rekao bi ars da je živ

i ne bojte se moji su biseri dobro vezani razmišljajte što ćete s napojnicom 

Božica Jelušić | Djetelina sa četiri lista ili requiem za Ljubicu Ostojić

Saznajem da nas je ostavila i draga LJUBICA OSTOJIĆ (1945.), pjesnikinja, dramaturginja, intelektualka, jedna iz "prve postave", kojoj sam uvijek vjerovala na riječ i oko riječi. Voljela sam njen humor, opuštenost, neobaveznost, zaljubljivost, njene sposobnosti koje nitko drugi nije posjedovao osim nje. Kad hodamo oko Bistrika, i ona se sagne te u hodu dohvati četverolisnu djetelinu, kao da nema one impresivne očale s velikom dioptrijom, pa mi na moje čuđenje veli: "Ne vidim ja djetelinu, nego neku nepravilnost u prostoru, sagnem se i upiknem na to mjesto!".

Željko Bajza | Z Vramcem na putu

Gda me počme Vramec, vabiti kak mamec, pu stareh vremenah puteh z njim putujem.
Moj dragi gospon i prijatelj, nek zna Vaša milost,
da jutre zdavnja svenule je vu mojem Varaždinu.

Ja sem oniski človek z ostatkeh beleh lasi, okoli okrugle glave, Štajerska me rodila, sveti Beč odgojil,
Smrtnike sem podučaval da se držiju sveteh zakonev.
Nek zna Vaša milost da sem na začetku vsakoga dugovanja
pustavil broj let najprve ud začetka sveta.
Na začetku z ništar stvori Bog nebe, zemlju, morje i vsa vu njih ka jesu.
Večnost pak ni gotova: same menja lice.

Ud ormoža du Beča preživel je življenje burne.
Lice stari, koža mu je žuta umorna,
podočnjaki pepeljasti, a same dva oka odajeju živlenje.
Spremen na razna znaneđenja ide putem sudbine.
Meste časti i priznanja napadi.
Zmučile ga kušnje i progoni.
Zakaj krstiš ake si ne mešijaš ni Elijaš?
Zate sem ja, Ivan, došel vu vode krsteči
Nek zna Vaša milost da sem “Postillu vezda znovič zpravil.”

Milan Pišković | Mladen Pavković: „Zbrda-zdola ili tako je govorio Igor Mandić“

Iz tiska je izašla nova knjiga Mladena Pavkovića, jednog od najagilnijih hrvatskih publicista, pomalo neobična naslova – „Zbrda-zdola ili tako je govorio Igor Mandić“. Riječ je o knjizi u kojoj su prikupljena  razmišljanja, kritike, analize i štošta drugo, koje je napisao ili izgovorio ovaj svestrani pisac. Britki, pitki i neuništivi – Igor Mandić, za kojeg u uvodu autor i priređivač  uz ostalo ističe da uvijek mora biti u prvom planu, da se ne boji ničega, ni Boga ni Duha Svetoga, pa ni COVID-a.

Predstavljajući ovo izdanje, koje će sigurno pobuditi veliko zanimanje čitalačke publike, podsjeća da je početkom sedamdesetih prošlog stoljeća kad je hrvatska mladost odlazila put zatvora (Hrvatsko proljeće) ovaj  vrhunski člankopisac bio iznimno popularan i tražen. Tada je uz ostalo održavao i tribine diljem bivše i propale Jugoslavije i uvijek se tražila karta više. Čak su se u ono doba i prodavale ulaznice za njegove nastupe!

Ivo Mijo Andrić | Makljenovac

Makljenovac je najstariji izvor pitke vode u Čanićima. Stoljećima stariji od prvih stanovnika koji su taj prostor naselili nakon dugog putovanja iz južnih balkanskih krajeva. Smješten je ispod puta koji vodi do kuća Andrića, Markovića i Tunjića. U dugoj povijesti svoga postojanja nikada nije presušio, za razliku od nekoliko izvora u donjim dijelovima sela, koji su s vremenom ostajali bez vode.

I Čanićki potok, koga su tvorila dva manja potočića što su tekla niz Plane i kroz Tomiće, presušio je nakon hiljadugodišnjeg protjecanja prema Dobrnji i Mramoru do ulijevanja u Jalu i Spreču. Za ružno čudo, mnoge su rječice i potoci ostali bez vode u posljednjih pedesetak godina, od kada su tuzlanski rudnici prokopali podzemne hodnike u potrazi za novim naslagama ugljena lignita.

Danijel Špelić | Svaki pisac voli vidjeti da je njegovo djelo pronašlo svoju publiku

 

Razgovor vodila: Gordana Malančuk

Danijel Špelić (1979.) hrvatski je pisac, kolumnist, amaterski filmski i književni kritičar i scenarist. Kriminalistički prvijenac, "Vidio sam kako umireš", objavljuje 2001. godine. Drugi kriminalistički roman, "Kada ponoć otkuca", objavljuje 2002. godine nakon čega u 2009. slijede dva tematski povezana kriminalistička romana, "Tamna strana: Izvan uobičajene rutine" i "Tamna strana: Kroz mračnu noć". Kao zaljubljenik u filmsku umjetnost, duži je niz godina pisao amaterske filmske recenzije koje je objavljivao na osobnom blogu posvećenom kultnim filmovima. Na nekoliko različitih portala (Fak, Inverzija, Filmovi s ruba, APortal, Kvaka i Goodtalking) objavljuje kolumne posvećene određenim dijelovima filmske povijesti i književne osvrte, a 2014. godine napisao je i scenarij za dugometražni igrani film. Dva horor-romana "Odjeci" (2018.), "Uljezi" (2019.) i jedan kriminalističkog žanra "Nestala" (2020.) njegovi su za sada posljednji objavljeni romani. Godine 2019. u produkciji Hrvatskog radija nastala je radijska adaptacija njegova romana "Vidio sam kako umireš", a završeno je i snimanje filma "Vikend", nastalog po motivima romana "Uljezi", koji se trenutačno nalazi u postprodukciji.

Živi i radi u rodnom Pakracu, čije ga ulice, kako sam priznaje, redovito nadahnjuju za njegove radove.

Objavljena monografija 'Gradska knjižnica u Zagrebu - ususret novom vremenu

vrijeme: 28.05.2021.
url: http://www.kgz.hr/

Uz Dan grada Zagreba organizirano je predstavljanje monografije „Gradska knjižnica u Zagrebu – ususret novom vremenu“.

Valentina Milačić | Šumovi duše

Šumovi duše,
isposnici
nebeskih godova,
iskušenici
razuma i snova.

Šumovi duše,
ispovjednici
susreta,
glasnici
rastanaka.

Šumovi duše,
vjesnici
zagrljene pjesme.

V.B.Z. predstavlja "Ubuntu za svaki dan" - afričku mudrost o povezanosti s drugim ljudima

 

Današnji svijet, ponajprije zapadni, opsjednut je idejom individualizma. Uvjerenjem da su osobne potrebe pojedinca bitnije od potreba društva kao cjeline. Nasuprot tome, u afričkoj zajednici njeguju se zajedništvo i međusobna povezanost. Hrabrost i suosjećanje. Sve to utemeljeno je u južnoafričkoj životnoj filozofiji poznatoj pod imenom ubuntu. To je koncept koji obuhvaća sve ljudske težnje prema skladnom zajedničkom životu ispunjenom humanošću. Glavnu pouku ubuntua najbolje opisuje afrička poslovica: »Čovjek je čovjek zbog odnosa s drugim ljudima.«

Ova knjiga donosi četrnaest mudrih pouka „nacije duginih boja“. One su nam nužne kako bismo svi zajedno živjeli bolje jedni s drugima i jedni pokraj drugih. Pričama u kojima se nazire naša zajednička ljudskost, povezanost i međusobna ovisnost. Ova će nam knjiga pomoći da shvatimo svijet i pronađemo svoje mjesto u njemu. Istražujući ideje blagosti i opraštanja, tolerancije i vještine slušanja, Mungi Ngomane pokazuje nam da za svakoga od nas može biti korisno kad prihvatimo jedni druge.

Milan Novak | Maja Heršak: "33.birka poezije"

 

"Pripitomljene uspomene na oltaru"

Mogao bih lako napisati brzo i nepromišljeno kako Maja Heršak zapravo piše ljubavne tekstove, nešto na prvi pogled sasvim obično, nešto što se već previše puta opjevalo, o tome sanjalo i što je do kraja uvenulo. Ali ne. Njezin ozbiljan pristup na neki način prizemlji svu tu patetiku ljubavnih ispovijedanja i želja. Poetski izraz Maje Heršak dovoljno je racionalan da mnogi klišeizirani izrazi ne zvuče plitko, već su svojevrsni izravni prečac do suštine koju autorica što jasnije želi izraziti. Dijalozi s voljenom osobom ili osobom koja je donedavno to bila sočni su, živahni i ne preuveličani. U tekstovima izbjegava nepotrebne parabole koje bi ionako osjetljivu temu ljubavne lirike odvele u neukus. Jer kad jednom golubica prhne, dobar ukus je više ne prepoznaje. Stoga autorica pazi da je ne uplaši. Pjesma Uvjeri me primjer je takvog zrelog (samo)dijaloga.

Sandra Pocrnić Mlakar | Branimir Zlamalik: "E baš tako!"

Emotivni wayfinding Branimira Zlamalika 

Branimir Zlamalik: E baš tako!, gb.com unlimited, 2020.

Autobiografije treba pisati s povjerenjem. Kao ispovijest nekom bliskom i dobronamjernom tko će u njima pronaći iskustva u kojima će se prepoznati ili bi se želio prepoznati. U autobiografiji treba razbistriti nedoumice iz prošlosti i ispričati svoju verziju rašomona iz mladosti, ne mareći hoće li se to svidjeti ovima ili onima. Takvu je autobiografiju napisao Branimir Zlamalik i smjestio je umjerenih 85 stranica, sasvim dovoljno za najvažnije dojmove, bez napuhavanja ega. Naslovnica knjige otvorena je Kraševa bombonijera – u njoj su poredani poznati i najbolji čokoladni bomboni, bajadera i griotte, koje se prve pojedu, uz ostale praline s raznim punjenjima. I tu je, naravno, slavni citat Forresta Gumpa – Život je kao bombonijera, nikad ne znaš što ćeš dobiti.

Čokoladne bombone iz svoje bombonijere autor jedan po jedan razmotava i kroz svoju autobiografiju uživa u njihovom okusu. 

Božica Jelušić | Zaboravljanje, dugotrag

Svatko zaboravi svakog. To je pitanje trena.

Umorom se ogrne, brigom, nekim simptomom.

Doima se ko šuma skrhana snjegolomom.

Sjećanju ne ostavi ni vrata pritvorena.

Svatko očisti mrlju na duši kaustičnom sodom.

Odanost biva mlaka, daleka dijaspora,

Dok na obali kotrlja kamen do ruba mora,

I maše svilenim rupcem za starim parobrodom.

U njemu je praznina, muk crnog bojnog polja.

Ali o nužnosti zbori, bedeme debele diže.

Govori da ga loša karma u ljubavi stiže,

Dok mu obrve mrače umor i mrzovolja.

Neka se zlobna vrana s grane oraha ruga:

Govori da su duši potopljene sve lađe.

No, onaj što knjige čita, ubrzo odgovor nađe:

Zaborav, to je proces; jednako kao tuga.

Flora Green

Fotografija: Ivan Nivan

Koga čitamo? Prijevodna kritika i kako je steći: Dinko Telećan & Marko-Marija Gregorić

vrijeme: 31.05.2021.

url: https://www.youtube.com/c/FrakturaLiteratura/videos

DHKP najavljuje treći razgovor Koga čitamo? Prijevodna kritika i kako je steći. Gosti tribine su Dinko Telećan i Marko-Marija Gregorić, a razgovor će moderirati Anda Bukvić Pažin. Susret će se održati 31. svibnja u 20 sati, uz prijenos uživo putem YouTube kanala Fraktura Najbolja Literatura i na FB profilu Fraktura – najbolja literatura.

Marica Žanetić Malenica | Poziv

 

poželim ponekad nazvati sebe

i reći si sve što mi nitko nije i neće

iz obzira, neznanja, ljubavi, sažaljenja...

 

nazvat ću se iz crvene govornice u Londonu

s onog starinskog telefona s brojčanikom

u ulici Marylebone

blizu Muzeja Madame Tussauds

što slavu u voštane figure prelijeva

 

uzbuđena, okrenut ću poznat mi broj...

da razgovor ne potraje dugo

znam ja sebe

kazat ću kratko i jasno:

 

draga, sretan ti povratak doma

dobrodošla k sebi  

20. Festival europske kratke priče: Otoci

 

Dva puna desetljeća, cijelih dvadeset godina je prošlo od prvog Festivala europske kratke priče. Čini nam se da je svijet tada još bio mlad. Uostalom, tada, u vrijeme prvog FEKP-a još nije postojao Facebook (osnovan je tri godine kasnije, dijete!), medicinske maske smo gledali samo na Georgeu Clooneyju u uspješnici „Hitna služba“, a i mi smo, da se ne lažemo, imali pokoju boru manje.

U tih dvadeset godina u Hrvatsku smo doveli mnoge značajne svjetske pisce. Prošetali su našim pozornicama i svoje priče s nama podijelili neki od najvećih, dobitnici uglednih svjetskih nagrada (Pulitzerove, nagrade Man Booker, Independent, Strega, američke National Book Award…), ali i oni koji su prvo bili naši gosti, poput Olge Tokarczuk, a kasnije se ovjenčali Nobelovom nagradom za književnost. 

Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Sonje Smolec "Prva klupa do prozora" (Split : Naklada Bošković, 2017.)

Piše: Mirjana Mrkela

Dječaci

Nisam baš neka matematičarka, ali znam zbrojiti dva i dva. Zbrajala sam i čitajući Sonjin roman. Sonja je pisala o dječaku kojemu ne ide povijest. I o djevojčici kojoj ne ide matematika. Zato sam joj rekla:

— Sve mi je jasno! Ti imaš sina koji je trebao instrukcije iz matematike.

Bez Imen | Bonaca

(sjeni jezgre u odrazu bića)

Spoznaš li stalnost ishodišta

gibajući se obodima privida

umiriti ćeš vlastita mreškanja

koja ne naziru stvarni horizont.

___________________________________________________

* Tekst duguje postojanje naslovnoj fotografiji s Huma na Lastovu.

Mario Vekić | Potraga života

Tražio sam sebe
U zemljama tuđim,
U svijetu dalekom.
Tražio sam sebe
U društvu bučnom
I osami tihoj.
Tražio sam sebe
U filmu, knjizi i pjesmi.
Tražio sam sebe u tebi,
Tražio sam sebe u svima.
Umorivši se od svega,
S traženjem sam stao.
I napokon, u sebi pronašao sebe.

Milan Drašković | Oksid oksimorona

Raduj se slici suočen s palimpsestom,

podigni pehar kroz dodirnuto vreme

onda kad staneš opijen spram Kalipso –

piši mi o njoj u lavirintu pesme.

Sklad sav od blata predela netaknutih,

nebo dok gori sred zvezdanog dekora,

ružičasti svet sav u plišu i pluti –

u čudnoj noći u kući bez prozora.

Ključaonica u oku periskopa,

nad mračnom rekom kolevka u kristalu,

uz ples gundelja mustang usred galopa,

nadomak doma odraz u ogledalu.

Tajna odaja unutar dijamanta,

svetkovina na tronu od horizonta.

20 pjesničkih naslova povodom 20. obljetnice projekta BEK

 rijeme: 26.05.2021.

url: http://elektronickeknjige.com/dpkm/

Projekt Besplatne elektroničke knjige (BEK) Društva za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) na današnji dan, 26. svibnja, slavi punih 20 godina kontinuiranog rada, a tim povodom svojim čitateljima poklanja 20 besplatnih pjesničkih naslova suvremenih hrvatskih pjesnikinja i pjesnika.

Omnibus traži pjesnikinju/pjesnika

U potrazi smo za autoricom ili autorom stihova koji će sa svojom pjesmom sudjelovati u jednom od osam segmenata malog kratkometražnog omnibusa "Osam oblaka" koji spaja poeziju i film.

Priča govori o osam iskaza empatije: ljubav, mir, vjera, radost, zahvalnost, poniznost, prijateljstvo i blagoslov.

Ovim omnibusom povezujemo Osijek, Rijeku, Zadar i Zagreb i u njemu sudjeluje osam lokalnih filmskih autorica i autora i osam pjesnikinja i pjesnika.

Pisce iz Zagreba i okolice pozivamo da raspišu segment "Zahvalnost" i da nam svoje radove dostave najkasnije do 2. lipnja u 8:08 ujutro, na e-mail Art Laba: artisticki.laboratorij@gmail.com

Odabrani rad postat će integralni dio filma te će u formi narirane recitacije pratiti sliku.

Film nastaje u produkciji Playboxa i u koprodukciji s Kinoklubom Zagreb i Blankom.

Bili bismo zahvalni kada biste mogli najaviti ili objaviti prijavu za pjesničku rezidenciju!

Srdačno,

Udruga Artistički laboratorij

www.art-lab.hr
Vrbanićeva 25, Zagreb

Jadranka Göttlicher | Jutro

Moj dio dana

Obećava

Dugo traje jutarnja kava

Opuštena sam i bistra

Ničija, spremna

Zaboravljam one koji me prisvajaju

Mislim da ću sve stići

Pronaći onaj plavi lepršavi šal

Baš mi on već dulje treba

Naći pravu riječ za pjesmu

Otići s Yeatsom na Lake Isle of Innisfree

Dan će biti moj

Jutro me redovno prevari

Opet, kada legnem Samo na njega mislim

Darija Žilić | Stvari

Sto stvari je ostalo na dnu

Ormara, na našem jezeru.

Lopoči od starih kaputa skrojeni,

I velike, bijele košulje ispod kojih

Sam nekad skrivala grudi.

I sto sitnica od kojih se mogu danas

Sagraditi kule od tramvajskih karata

Jer sve je krhko na toj pučini bez kraja,

Latica s cvijeta koja je jutros opala na

Stol, i dodir vjetra koji je visokim udarcem

Zavitlao sjećanja do samog ruba kanala

Gdje šaš i trave prekrit će sva naša

Uzaludna nadanja.

„Molitva svetom Franji“ T. M. Bilosnića objavljena na 23 jezika

Višejezični Panonski list / Pannonisches Blatt / Pannon Lap koji se tiska u Gütenbachu (Pinkovac) u Austriji, u redakciji dr. Roberta  Hajszana Panonskog, tijekom travnja i svibnja 2021, godine, u dvadeset i tri svoja broja za redom objavio je poemu „Molitva svetom Franji“ Tomislava Marijana Bilosnića. 

„Molitva svetom Franji“ prevedena je na dvadeset i tri svjetska jezika, pa je na svim prevedenim jezicima i zasebno objavljena. Uz gotovo sve europske jezike, Bilosnićeva je „Molitva svetom Franji“ prevedena i na druge jezike Azije i Afrike, kao što su japanski, arapski, turski, ukrajinski, kao i na dva velika afrička jezika, swahilli i yoruba.  

Ivo Mijo Andrić | Sonetna zvijezda majci

Majci Milici

1.

Zaustavljen sam na početku nesna

Nepoznati zvuci zvone mi u sluhu

Kuća je bez zida, prozora i vrata

Iskidane misli lebde na propuhu.

Ne prepoznaju me djeca niti mati

Oni koje volim ne očekuju me

Čak ni ljubav nije spremna da prihvati

Da je uzaludno prohujalo vrijeme.

San me na dno vuče gotovo se gušim

U živome pijesku koji zaudara

Na smrt raspadnutu u očevom grobu

Uzima me nemir, sve se u snu ruši

Palim uspomene u vatri bez žara

Nastojeći u prah samljeti tjeskobu.

2.

Nastojeći u prah samljeti tjeskobu

Proganjam krtice što riju pod čelom

Dok vjetar rasijeca ko jabuku sobu

Do pola zelenu a od pola zrelu.

Padaju peteljke kojima se hvatam

Za mrežu na stropu što je pauk plete

Molim Svevišnjega, proričem i gatam

Dok šišmiši oko moje glave lete.

Nebo me kažnjava iznenadnim gromom

Bez signalne munje sa stravičnim treskom

Od kojeg se kosti tope kao smola

Dok padam u ambis zajedno sa domom

Opečen gotovo nevidljivim bljeskom

Ne osjećam majko tupi dodir bola.

3.

Ne osjećam majko tupi dodir bola

Što se urezao žedan ispod kože

Kandžama gladnoga posavskog sokola

Bez milosti Tvoje Gospodine Bože.

Trpim i gasim se u predjelu nesna

Pticama izgledam kao zrno žitno

Pojava je moja po svemu potresna

Sve je u njoj blijedo, prozirno i sitno.

Uznastojim misli vezati za zbilju

Koja je u magli tamna i daleka

Natopljena rosom i kapima kiše

Ali vjetar misli nosi ka bescilju

U prostore koji preziru čovjeka

Gdje vrijeme tragove bezobzirno briše.

4.

Gdje vrijeme tragove bezobzirno briše

Barutnim punjenjem i oštricom mača

Rukama krvnika što vješala njiše

Zapjenjenom žvalom balkanskog koljača.

Povijest je na rubu opće kataklizme

Oko nas se majko pletu metastaze

Na krive su noge navučene čizme

Sve je više onih koji Dobro gaze.

Božjega sina ponovo raspinju

“Savršena bića”, sotone i zvijeri

Pristigli sa grana u oklop rakete

Dok majke izrode suzama preklinju

Nespremne da traže spasenje u vjeri

Za monstruma što je rođen kao dijete.

5.

Za monstruma što je rođen kao dijete

Svijet je gola maska u koju se skrije

Prije nego strijele otrovne polete

Tamo gdje se život ugasio nije.

Na početku svega ničeg nije bilo

Što bi zasjenilo sklad i ravnotežu

Onda se uz Dobro i zlo razmnožilo

Tako da planeta naginje metežu.

Savršena bića savršeno ruše

Sve što je stvarano za dobro čovjeka

I što je živima donosilo nadu

Sa ognjem u ruci molitve pjevuše

Kao da će život trajati dovijeka

Kao da sve nije podložno raspadu.