ponedjeljak, 23. studenoga 2020.

Dodijeljene nagrade za slikovnice 'Ovca u kutiji'


vrijeme: 23.11.2020.
Dodjela nagrade za najbolju hrvatsku slikovnicu 'Ovca u kutiji', koja se dodjeljuje od 2005. godine, ove se godine održala virtualno.

Prema mišljenju dječjega žirija dobitnici jedne od najvedrijih književnih nagrada – Ovce u kutiji ove godine su: Zoran Maljković za tekst i Marko Jovanovac za ilustracije u slikovnici Moj tata zeko. Dobitnicima čestitamo na besprijekornom prepoznavanju dječjih interesa i ukusa u uvjerenju da kao najiskrenija publika djeca prepoznaju istinsku kvalitetu.

Stručni žiri Ovcom u kutiji nagradio je Snježanu Babić Višnjić za tekst i Branku Hollingsworth za ilustracije u slikovnici Park u oblacima.

Nagrađeni su autori svojim dosadašnjim radom već ostvarili velike dosege na hrvatskoj književnoj sceni, a ovogodišnje nagrade svjedoče da su im svi postignuti uspjesi poslužili kao podstrek za nastavak likovnog i književnog istraživanja, za daljnje širenje perspektiva i dosega u odnosu književnog teksta i njegove ilustracije objedinjenih u uspješnoj – dobroj, lijepoj i pametnoj – slikovnici koja ima važnu ulogu u odrastanju i formiranju budućih čitatelja.

Izvor:Culturnet.hr

Pramcem u sumrak


Hladno

Piše: Jelena Miškić 

Prije par godina u dvorcu Eltz susrela sam gospodina. Slučajno smo se zatekli na istom kulturnom događanju. Kada mi je prilazio, pomalno bolno sam zaključila kako sada slijedi bontonski običaj rukovanja. Njegova desna, moja desna ruka, lagani stisak, osmjeh, protokol. Inače su mi ruke ledene i u toj studenoj vukovarskoj večeri kada smo svi još bili puno predaleko od pomisli da se trebamo udaljiti, umjesto približiti jedni od drugih, pomisao kako moram skinuti rukavicu da bih mu pružila ruku, dodatno je opteretio moju delikatnu osobu. Da mu pružim ruku u rukavici? Na brzinu sam pomislila i još brže odbacila tu nekulturnu, negrađansku opservaciju koja ne bi niti malo priličila cijeloj atmosferi.

Božica Jelušić | List poruke u polju









Ja ću preskočiti sebe, to mi ide od ruke.
Prevest ću svoje pjesme na urdu i telugu.
Izmislit ću si novi životopis bez muke;
Za čuperak ću vući iz sebe onu drugu.

Ja ću biti bez grijeha, bez makule i dange,
Moja će koža biti od meda i maslaca.
Vrtjet ću se u krugu, skakat ću preko štange,
I u cirkusu bit ću vedeta bez takmaca.

Imat ću uvjerenja, držat ću se principa,
Svima ću hrabro reći u lice što ih ide.
Nadmašit ću sve ribe iz filma i iz stripa,
Na duplericu stat ću: neka me djeca vide!

Izaći ću iz grada i krenuti niz polje,
Gdje nema onih što bleje kao stado u toru.
Na raskrižju ću stati: vidjet ću dalje i bolje,
Lužinom od iskustva skinut ću ljuske i koru.

Slobodna bit ću poput lastavice iz Litve,
Velika stabla bit će moji tajni svjedoci.
Nek' druge lomače pale jezici zli k'o britve,
Koje potopiti valja u špiritus u boci.

Akademik Pečarić objavio knjigu o Mladenu Pavkoviću


Hrvatski akademik Josip Pečarić objavio je knjigu s nazivom „Mladen Pavković“. Knjiga, na velikom formatu, i na 320 stranica, donosi pregršt tekstova vezanih uz novinara, publicista, književnika i hrvatskog branitelja Mladena Pavkovića, inače i samog autora velikog broja knjiga i dokumentarnih filmova, pretežno o stvaranju hrvatske države. 

- S Pavkovićem surađujem dugi niz godina. Uz ostalo, on je objavio i knjigu „Razgovori s Josipom Pečarićem“ (2006.), tako da se izvrsno poznajemo. Sada pripremamo i drugo izdanje. U ovoj knjizi nastojao sam prikazati tek dio bogatog stvaralaštva ovog svestranog autora. Nažalost i tako mnogo stranica bilo mi je nedovoljno da samo spomenem sve njegove aktivnosti, knjige, tekstove, komentare, izložbe, tribine, kulturne i ine manifestacije… Slične knjige pripremam i o nekim drugim hrvatskim autorima, sve pod Pavkovićevim sloganom – Da se ne zaboravi – rekao je Pečarić. 

Knjiga će biti predstavljena u Zagrebu, kad to dozvole epidemiološke prilike. 

Milan Pišković


Sandra Bogdan | Asimetrija života





Danas bih se htjela voziti
onako
bez plana i namjere
samo slušati glazbu dok se stapamo s krajobrazima
Moja ruka milovat će tvoj vrat
tvoja ruka odmarat će na mom koljenu
prije novog zavoja
u kojem ćemo ostaviti svijet
kojem više ništa ne dugujemo.

Lutat ćemo cestama bez putokaza
zalutati u maglu ljubeći se
bez da ti kažem
„Zaustavi auto tamo kraj one kuće
pitat ću onog čovjeka
kojim putem trebamo ići“
da bi stigli do odredišta
Jer mi danas ne trebamo nigdje stići.

I sva ta rutina
dnevni spiskovi stvari
pod magnetima na hladnjacima
koji kao gravitacija drže život na okupu
daju smjernice na koja vrata
i u koji dan trebaš pokucati
jer bez otvorenih vrata ne možeš izaći van
na loše zakrpanu cestu
i sresti druge ljude zagledane u zidove kuća
dok odsutno prelaze ulicu.

Književni petak, 27. studenog 2020. u 20 sati


Poštovani,

pozivamo vas na tribinu Književnog petka u petak, 27. studenog u 20 sati u Gradskoj knjižnici, Čitaonica na 1. katu, Starčevićev trg 6.

Europska prijestolnica kulture – kad se podvuče crta

Iskustva gradova koji su ponijeli titulu europskih prijestolnica kulture različita su: sežu od projekata koji su odjeknuli i dubinski izmijenili kulturnu, društvenu i ekonomsku dinamiku grada i regije, pa sve do skandala i bankrota onih koji su tu priliku propustili. Kakvo je iskustvo Rijeke, europske prijestolnice kulture, u turbulentnoj godini koja još nije završila? (R. S.)

O tome kakva je europska prijestolnica kulture bila Rijeka te je li prilika iskorištena ili propuštena svoja viđenja sučeljavaju i dijele: Valerij Jurešić, Irena Kregar Šegota i Igor Mavrin.

Promocija knjige: Istinom protiv svih, Antonia Milanovića


U organizaciji Hrvatskog književnoga društva Ogranak Zadar, u caffe baru Timbar, 19. 11. 2020., u 18 : 00., održana je promocija knjige: Istinom protiv svih. Promotor predstavljanje knjige bio je predsjednik HKD Ogranak Zadar, književnik Nikola Šimić Tonin.

Antonio Milanović je rođen u Zadru 14. ožujka 1988. godine. Pohađao je osnovnu i klasičnu gimnaziju u Zadru, te je završio pred diplomski studij Informacijskih znanosti 2011. godine. Te je onda godine 2016., završio je studij Novinarstva i odnosa s javnostima u Zadru. Trenutno Antonio radi u Gradskoj knjižnici Zadar, dok uz to također piše članke i kolumne za ostale portale. Antonieva želja je upisati doktorski studij. Koliko poznajem Antonia i njegov životni put on se trudio kroz život koliko mu je bilo teško on se borio da ostvari sve što je želio, te se jako nadam da će uspjeti do kraja postići sve svoje životne želje i usprkos svemu da će ići za onim što ga čini sretnim. Njegova knjiga se sastoji od uspona i padova u njegovom životu, ali Antonio se svejedno i dalje bori. Radi ono što većina nas ne bi čim bi okusili i malu količinu njegove boli i života.

Denis Vidović | Ljubav u doba Korone


Upoznao ju je početkom ožujka. Baš negdje u vrijeme kad se taj virus razmahao Lijepom našom. Počeli su se družiti i razgovarati, svakodnevno, o svemu. Kulinarstvo, književnost, glazba, film, kazalište, ljudska prava, religija, povijest, svijet danas. Nije bilo teme koje se nisu dotakli. Misli su im se bajkovito ispreplitale, dijelili su stavove i razmišljanja. Ako se oko nečega, ponekad, i nisu slagali, okretali su to u obostranu korist, nadopunjavajući se, prihvaćajući tu različitost kao nešto zabavno i uzbudljivo.

Tina Čatalić | Proustov salon

 
probudio sam se uz zvuk crkvenih zvona, slušao sam siktanje Boga koji me zamrzio

doručak
šalica hladne kave
tanjurić vlažne zemlje  
ljuta zima
kolačići s okusom sjećanja
sjećanja s okusom užasa 


moj tumor i dalje nosi tvoje ime 

shvatio sam svoju kletvu, sve što dotaknem pretvara se u prah

pogladim krzno mačke staklastih očiju, trepnem i ona mi se otima, idući trenutak je mrtva, konji koji vuku kočiju drobe sitno tijelo u lokvi krvi

promatram ptice u rano jutro i one se svom snagom zalijeću u prozorsko staklo i padaju na tlo polomljenih krila, mišićava srca prestaju kucati

dotaknem tvoje lice i ti bježiš na drugi kraj prostorije, s gađenjem si otkidaš kožu koju sam dodirnuo


2017.  (objavljeno u zbirci Gušenje polikromije, 2018.) 


Kroz ključanicu | Vlatka Basioli

 

Razgovor pripremila i vodila: Jelena Hrvoj

Vlatka Basioli rođena je 1985. godine u Zadru. U srednjoj školi počela je pisati za tad vrlo popularan srednjoškolski časopis Spektar i to je njen bio početak učenja vještine pisanja. Za svoje kratke priče i novinske članke u ovo je vrijeme bila i nagrađivana.

Nakon srednje škole upisala je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i tamo nastavila brusiti ovaj zanat, ali i produbljivati znanje o književnosti. Magistrirala je južnoslavenske jezike i književnost i fonetiku.

Oleg Antonić | Tako nam pjevaše Kekec


 


 

 

 

I. Hrib nad glib

 

val ziba ljuske krugom

žal taloži se strugom

jal prvi zabija klin

sin mora postati rob

kob krvlju oboji tlo

svijetom lista  

 

Kaj mi poje ptičica,

ptičica sinička?

Dobra volja je najbolja!

To si piši za uho,

mile jere, kisle cmere,

z nami vštric ne pojdejo.

 

gloom puni lampu hladom

doom izlijeva se sladom

šum drugi zabija klin

mlin stade vrtjet se lud

stud zebnjom umrtvi tlo

plodi zrelo      

 

Kaj odmeva mi korak,

ko po stezi stopam?

Dobra volja je najbolja.

Bodi dan na dan vesel,

smej se, vriskaj, pesmi piskaj,

pa lahko boš srečo ujel.

 

gaj raznose oluje

kraj odnijele su struje

sjaj treći zabija klin

krin sav odbacuje sram

gram više ne slutiš tla

kraljevstvo je  

 

Kaj mi potok žubori,

ko po kamnih skače?

Dobra volja je najbolja!

Na vsej širni zemlji tej,

lica rdeča, smeh in sreča,

to zaklad je, hej, juhej.

 

glib izdiše pod sušom

hrib izdiže se s dušom

šib voljom rasklima klin

čin gipki potakne rast

hrast nudi kolijevku tlu

mahneš krepko         

 

 

* Tekst otisnut u kurzivu u cijelosti je preneseno djelo „Kaj mi poje ptičica“ (tekst - Frane Milčinski;  glazba - Marjan Kozina; vidi na Youtube-u prvi izbor pod „Dobra volja je najbolja“) iz filma „Kekec nad samotnim breznom“ prema istoimenoj pripovjetki Josipa Vandota (režija – Jože Gale, 1951.; kadar iz filma na fotografiji dolje preuzet je s www.alchetron.com ).

 

** Tekst otisnut običnim slovima nastao je s glazbom u mislima, slijedeći (opetovano četiri puta) kroz prvih jedanaest taktova Albinonijev Adagio u g-molu (Tomaso Giovanni Albinoni, 1671. – 1751.; notni zapis početka glavne teme na gornjoj slici preuzet je s www.toplayalong.com). Korištenje dvije riječi iz engleskog jezika na dotičnim mjestima u tekstu učinilo se neizbježnim. Vrijedi uočiti kako je, uz ponešto sluha za prikladni prijelaz iz molskog u durski tonalitet, potrebno uložiti određenu količinu volje i otpora da bi se Adagio uspio preliti u vedri cvrkut kada klasična partitura strahovitom silom vuče umrijeti pod oblake, a sve visi i prelama se na jednom tonu (D6) klateći se oko njega neodlučno u kojem će dalje smjeru. Ptičica u nama nema izbora – mora se javiti iz D-dura. Pođe li joj to za glasom, na završetku njezine dionice, za kratkog predaha, Adagio će uspjeti opet provaliti (kao što u životu redovito uspijeva) ako odmah pogodi tonalitet (ovdje je to h-mol) iz kojega jedino može ponovno preuzeti prvi glas. Nakon toga, cvrkut će se morati potruditi odgovoriti iz Ges-dura, da bi se u daljnjem tijeku te harmonijske mijene (es-mol > B-dur > g-mol) sa zadnjom strofom zatekli u tonalitetu iz kojega je sve započelo. Učini se načas da tako zatvaramo krug izmjene žalosti i radosti; da smo opet na početku. Međutim, osim što je ovoga puta dobra volja prva na redu, u kruženje sada ulazimo za jednu oktavu više znajući da ćemo se prije ili poslije zateći na gornjoj granici raspona vlastita glasa, primorani birati hoćemo li zamuknuti prepuklih glasnica ili ćemo se spustiti u niže registre da bismo mogli nastaviti svoje spiralno putovanje.

nedjelja, 22. studenoga 2020.

Adnan Pandur | Matematika

 

Nije dovršeno

Ne na onaj način

Preračunao sam se 

Matematika mi nikad nije dobro išla

Razlika između naših konačnih rezultata

ogromna i neispravna

Očito smo prespavali logiku.

 

5. 7. 2020., Pandur Adnannost riječi, uzdaha i osmjeha


Pulsko-riječki liječnik i pisac Eliša Papić izdao e-zbirku poezije "Aurora"

 

Pulsko-riječki liječnik, pisac i glazbenik samostalno je izdao svoju e-zbirku poezije "Aurora" kao svojevrsni odgovor na pandemiju straha i negative koja dominira javnim i privatnim prostorom zadnjih nekoliko mjeseci te su pjesme kronološki smještene u njen sam početak.

Sa poleđine :

"Kad su se upoznali, obećao joj je pedeset pjesama iako se poezijom nije bavio. I pisao ih je, skoro svaki dan, dok je svijet polako stavljao ključ u bravu. Pisao je malo o njoj, sebi, njih dvoje, pisao je o svojoj prošlosti, njihovoj budućnosti. Pisao ih je pred spavanje, po buđenju, u noćnim smjenama. S vremenom, nije više bilo važno što piše nego za koga. S vremenom, ni pedeset više nije bilo dovoljno.

U "Aurori" je sakupljeno tih prvih pedeset uz dodatak jedne, naslovne pjesme. Ovo je zbirka pjesama koja pripada njoj možda i više nego njemu. I podsjetnik da se čak i u vrijeme apokalipse može pronaći bar malo svjetla."

U tom duhu, predstavljanje će se odviti na poseban način, online, gdje će 50 ljudi čitati iz zbirke, kako bi širili duh pozitive i ljepote. Snimke čitanja bit će dostupne na FB stranici: https://www.facebook.com/episanje/

Zbirka je dostupna za čitanje i besplatni download na linku: https://issuu.com/elishapapic/docs/eli_a_papi__-_aurora

Zbirku i dizajn naslovnice samostalno je priredio Eliša Papić te je izdana u vlastitoj nakladi, a dostupna je besplatno.

Ljubica Rogulj | Mirišite


 


Ja sam stablo sandalovine
Rastem u simbiozi samo s vama
Svi vi koje volim i koje sam voljela
Nikada nećete umrijeti (Po Teslinoj teoriji)
Kad duša tijelo napusti svijetlit ćete
Kao svjetlice u orbiti
Kad mi koru oglođu termiti
Napuste insekti
Suho lišće s mene istrune
Vratit ću se majci zemljici
Tada vi pačuli  ruže  jasmini  iline - ilungini
U krvotoku isprepletite se
U mirise fluidne povežite se
I mirišite... mirišite...
U one dane kada vam zagolica nozdrve
Miris truleži
Ne zatvarajte nosnice
Kap nježno iza uha utrljajte
Jako ... najjače udahnite...




Tomislav Dretar | Villefranche-de-Rouergue, jezik rane


 
I.

Svoju Hrvatsku gradim od krhotina, krpica , sjećanja
i rana
Bol je njena točka ravnoteže moj ekvisolilokvij na
sljemenoj
gredi, temelju od tmina i od bura
Majka
Čista svjetlost moje rane moja majka
jezik
rane jezik svjetlosti i muka jezik jauka jezik moja
majka
Rane jezik jezik svjetlosti i muka jezik moja
majka
muka umuklog Hrvata Živila Hrvatska

subota, 21. studenoga 2020.

Ivan Taridan | Uspomena na djetinjstvo

 

U očima tvojim

Sja djetinja radost.

Ista ko onda kad

Smješit si se znala,

Radosno, iskreno

Bez bola i jada.

 

U dubini osmijeha

Još si dijete.

Ono isto što nekad

Ne znade za tugu,

Razočaranje,

Tjeskobu i bijes.

 

Toplina tvog srca

Isto grije

Onda i sada.

Raduj se njome,

Osmijehom i pogledom

Snenim i iskrenim

Istim onim k'o nekada.



Dora Jakovac | Njima

 

Ne sklapajte ruke preda mnom, Zahvalni,
Često vam se ogledam u očima,
U njima sam velik.
Ne dajte mi da budem gospodar.

Vi letite unutar mojih prostora,

Ljubite prostranstva četiri zida.

Vi ste taoci moje šutnje,

Slavite me, jer ne znate.

Ne prinosite mi, Zahvalni,

ja vam nikad nisam priznao

Koliko je zaista kilometara

Sadržano u vašim krilima.

Nikola Kornesczan | 2001. godine dobio je nagradu Saveza pisaca Rumunjske za debi


Nikola Kornesczan (Nicolae Cornescian) rođen je 19.11.1976 u Sighetu Marmației – Rumunjska. Radi kao učitelj. Od 20. godina živi na zapadu Rumunjske, nedaleko grada Temišvar. Autor je pet knjiga koje su napisane na ukrajinskom i rumunjskom jeziku: «Dodir čekanja» (poezija) (2001), «Imperija iluzije» (poezija) (2005), «Tvoja duša bez lijevoga krila» (poezija) (2007), «Knjiga smrti» (priče) (2009), «Ekstremno» (roman) (2014). 

Na web stranici Diasporiana.org.ua mogu se naći dvije e-knjige autora, dostupne na ukrajinskom i rumunjskom jeziku: 

https://diasporiana.org.ua/poeziya/kornishhan-m-nutryana-neosyazhnist/

https://diasporiana.org.ua/poeziya/16281-kornishhan-m-zvorotna-storona-tvoyeyi-tini/ 

2001. godine dobio je nagradu Saveza pisaca Rumunjske za debi. Prisutan je u brojnim književnim časopisima Rumunjske i Ukrajine. Istovremeno, na srpskom jeziku, prisutan je i u antologijama «Vječiti ram» i «Lamento ljepoti koja traje», koje su se pojavile u Crnoj Gori. Član je uredništva književnog časopisa «Naš glas», izdanje ukrajinskih književnika u Rumunjskoj. 


Nikola Kornesczan | Još pamtimo kako postojimo


sve što smo zaboravili ostalo je negdje drugdje
nastalo je nečim drugim
drugotnim od ove zemlje koja više ne obustavlja
tragovi koraka onih koji otišli su zanavijek

u neko ino vrijeme
u daljine izgubljene u neizvjesnosti
gdje sve je ostalo točno takvim kakvim je bilo svagda 

odvojenim od voda oko nas
rijeke pune bjeline nužne za dostatni djelokrug
korisne i za ovo mjesto
gdje možemo se sjetiti čak bilo čega
jer sadašnjost odovud
uvijek razlikuje se od svega što zbilo se već

od svega što zgasnulo je u domu
s one obale koja više niti ne postoji
iako zrcala iznutra još pokazuju
uvijek permutirajući slike
nekadašnji odbijeni zrak što sada postao je vodom 

sve što upamćujemo i ne može se vratiti u stvarnost
sve što razlučuje se od zemlje i opipljivih oblika
sve što ne zadržava nikakve strane brisove 

sve što je nazočno negdje u drugom djelokrugu
izvan vremena kojeg mogli bismo se sjetiti upravo tu
u ovoj neznanosti bez onih koji bi nam potvrdili

što i mi smo još prisutni
još smo ovdje
i još pamtimo kako postojimo

Dragan Uzelac | Nirvana: "MTV unplugged“(1993.)


...Volim punk rock. Volim cure s čudnim očima. Volim droge (ali moje telo i um ne dopuštaju mi da ih uzimam). Volim strast. Volim odigrati pogrešnu kartu. Volim vinil. Volim se osećati krivim zato što sam beli američki muškarac. Volim spavati. Volim izazivati male pse koji glasno laju u parkiranim autima. Volim učiniti da se ljudi osećaju sretnima i nadmoćnima zbog svog reagovanja na moj izgled. Volim imati jaka mišljenja koja ne potkrepljuje ništa osim moje iskonske iskrenosti. Volim iskrenost. Nemam dovoljno iskrenosti. Volim se žaliti i ne činiti ništa da napravim stvari boljima. Volim optuživati generaciju mojih roditelja za to što su došli tako blizu društvene promene, a onda odustali nakon nekoliko uspelih pokušaja od strane medija i vlasti da se ocrni pokret time što će se koristiti Manson i drugi ’predstavnici’ hipija kao propagandni primeri da su oni samo nepatriotski, komunistički, satanistički, neljudski bolesnici, pa su onda baby-boomeri postali krajnje konformistički yuppijevski licemeri koje je neka generacija ikad dala...

petak, 20. studenoga 2020.

Poezija i nova lica u fokusu Sajma knjige u Puli



vrijeme: 05.12.2020. - 13.12.2020.
mjesto: Pula
Sa(n)jam knjige u Istri otvara se 5. prosinca nastupom književnica Andriane Škunca, Eveline Rudan i Monike Herceg u pulskoj galeriji Sveta Srca, koja će biti središnje mjesto sajma i velika knjižara u kojoj će posjetitelji moći birati između više tisuća izdanja hrvatskih nakladnika.

Zrinko Šimunić | Poezija na društvenim mrežama


Kad razmišljam o poeziji na društvenim mrežama najvažnijim mi se čini kako, i na koji način poezija na društvenim mrežama mijenja položaj poezije u društvu, te kako i na koji način mijenja odnose (snaga) na književnoj sceni.

Prvo pitanje trebalo bi glasiti: mijenja li objavljivanje poezije na društvenim mrežama položaj poezije izvan društvenih mreža? Naravno, povezano je to i s drugim pitanjem, tj. odnosima snaga na književnoj sceni. A tu se već vraćamo i na Gutenbergovu galaksiju, odnosno na zdravi kapitalistički način razmišljanja, u mom slučaju i pod snažnim utjecajem Karla Marxa – prodaju li se tiskane knjige bolje ili lošije radi dostupnosti poezije na društvenim mrežama, odnosno na Internetu – i to ne jedino radi društvenih mreža (Facebook, Twitter, Linkedin, Instagram)  nego i radi elektroničkih knjiga, blogova, internetskih časopisa?

Slaven Kopanja | Najpametniji čovjek

 

Najpametniji čovjek živi na Ugljanu
Ja sam ga vidio samo jednom
Bio je samo sjena u mraku


Sjena u mraku?
Možda je ipak bio sjena na svjetlu
Davno je to bilo


Najpametniji čovjek ne živi u Kini ili Americi
On živi u nekoj zemlji na brdovitom Balkanu

Najpametniji čovjek živi u Psihijatrijskoj Bolnici Ugljan
Rodom je negdje iz Srbije ali ga nisu imali kome vratiti
Zato što razmjena pacijenata nikada nije obavljena

Jasna Popović Poje | Poput mene u sedamdesetima


imam novi hobi

gotovo svakodnevno oko šesnaest sati

prekrajam i recikliram 

svoje stare pjesmotvorine

dodajem oduzimam produljujem skraćujem

odrubljujem porubljujem režem

postale su staromodne  za današnje vrijeme

neke su uske i tijesne neke preširoke i predugačke

a u neke je ušao moljac zaborava

i neugodni miris stajanja

mnoge mi idu na živce sa svojim samoćama

tugama i ostalim toksinima

a mnoge i sa svojim ništkorist  maštarijama

ipak najviše posla imam s onima

koje posesivno ljube i vole 

cmizdre uzdišu i opraštaju tek tako

ako iz njih ne uspijem napraviti ništa novo

odnijet ću ih u neki outlet ili vintaž

možda ipak nađu nekog naivnog kupca

nježna srca i ranjive duše 

poput mene u sedamdesetima