|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Na svoj litrat hi stvori
muško i žensko
Jenake
Kroz vrime litrati se kambijali
Niki je sebi pravo da
po miri svojoj da hi stvori
Litrat jačega
litrat močnijega
litrat egoizma
litrat nepoštivanja
litrat posjedovanja
litrat vladajućega
litrat prava nad životom i smrti
litrat neslobode
litrat prava na besid
litrat prava obleke
litrat eko smrti
Izgubija se litrat
prava na sebe
Me čapala
boleština Standhala
Nebo u mijar kolori
Tramonto
San ostala inkantana
Ki će šuperati tega pitura
Forši mati natura
Kad vitar zapuše
sve zapleše
šuma se u ritmu debla miče
grane se njišu
rože mirišu
Oblaki prikuraju
da dojdu pri kraju
gabijane ne muči
ča vitar fijuče
a mačak mijauče
Ronde s vitrom se igraju
leptir za list se čapiva
čeka da se vrime kalma
njemu je draži
onaj vitar blaži
Nasitili se breki
od mrva ča su sa stola pale
Danas kusi kruha
u škovace rivali
Pola svita od bisa je čapan
Samo da se kupi ki već more
a pole, preveć tega finiva u more
Nebesa sve crnija brontulaju
i dujže plaču
More reste sve jače i jače
Huk drečeći
zemju i kamenje krede
Amazona sve mršavija
po modi današnjoj
Na zemji nedan ni
pametniji od čovika
Samo oko sebe gledaj
pa se zapitaj
Forši je to niki spensa
A ma
Homo ća.
Edit je uzela dvije lizaljke i izašla iz kuće. U ulici su bile njene prijateljice. Vršnjakinja Mia i njena trogodišnja sestra Sara. Sara je bila tužna pa ju je Edit upitala zašto. Sara još nije mogla dobro izgovarati sve riječi. Vratila se malo prije s jednog rođendanskog slavlja pa je Edit bilo čudno zašto je onda tužna. Usljed Editina inzistiranja Sara joj je rekla da ju je jedna curica stalno nazivala Saja. "Ali ja sam Sala!"- ljutito je izjavila Sara. Mia i Edit su se pogledale. Jedva su se suzdržavale od smijeha, ali nisu ništa komentirale da ne uvrijede Saru. Edit je Sari pružila lizaljku i pozvala ju da vidi njenu macu. Uskoro će dobiti mačiće.
Ušle su u dvorište i krenule prema podrumu. Tu je bilo svega! Pravo skladište, stalaža s knjigama, krevet za macu, stara fotelja, ormar s Editinim igračkama i još štošta. Na krevetu je ležala maca Biba. Bila je sive boje, a pored nje tri mala šarena mačića, na kojima je prevladavala bijela boja. Biba ih je lizala, a Edit i prijateljice su iznenađeno gledale. Prvi su put vidjele tek rođene mace. Biba je bila jako pitoma mačka. Već je nekoliko puta imala mačiće i nije se bojala ljudi. Mirno je lizala svoje mačiće, a Edit i prijateljice nisu joj uopće smetale.
Sara, kao najmlađa, predložila je da tim mačićima nadjenu njihova imena. Ideja se svima svidjela. I tako su mace već prvog dana svoga života dobile imena – Edit, Mia i Sara. Biba se počela komešati, čudno se micala. Edit i prijateljice samo su sa zanimanjem promatrale što se događa. Nakon nekoliko minuta svijet je ugledao još jedan mačić, bio je veći od ostalih, potpuno siv i s nosićem roza boje. Dok ga je maca čistila, Mia je upitala: " A kako ćemo njega nazvati?" Sara je, iako mala, uvijek imala svoje primjedbe. "Baš liči dimu, kada zimi gledam dimnjake, upravo takvu boju vidim!" "Sjajno, zvat ćemo ga Dimni!" - uzviknula je Edit i sve su se prijateljice složile.
"Nemam snage, pustite me već jednom!"- mrzovoljno je odgovarao vrapčić svojoj braći. Oni poletješe jer su jedva čekali prvi jutarnji let. Nakon jučerašnjeg kišnog dana uslijedila je vedra zora. Navijestila je lijep, sunčan dan. Mama je već odavno krenula. Morala je duže raditi i donositi hranu i ovom vrapčiću koji nikako da krene iz gnijezda.
Braća su vragolasto letjela i takmičila se s drugim vrapčićima. Izvodili su razne vratolomije i najljepše im je bilo kad su se takmičili u brzini letenja. Cilj im je bila uvijek jedna visoka, divlja trešnja. Mama ih je uvijek upozoravala da ne slijeću na niska stabla. Ima ponekih mačaka i nikad se ne zna. Može se svašta dogoditi. Posebno ih je upozorila da se čuvaju mačaka jedne stare gospođe.
Mačke su živjele u staroj kući na kraju grada. Sve je odavalo sjaj nekog drugog vremena, i kuća i gazdarica i mačke. Po cijele bi dane samo spavale, izležavale se na popodnevnom suncu i tek predvečer malo živnule, kad bi gazdarica sišla u vrt. Tada bi, kako bi zadobile gazdaričinu pohvalu, trčkarale po vrtu, penjale se na smokvu, ali i to se događalo sve rjeđe. I one su imale poneku godinu.
Kad je prve znake
proljeće dalo
pčelica mala
na vrata košnice stala.
U zraku se osjeća
već miris proljeća
te hitro kreće
u potragu cvijeća.
Visibaba i jaglac
već odavno tu su
al eto ljubičica,
tratinčica i potočnica.
Izbor je velik
koliko i boja zumbula,
a narcisi glavama mašu
dođi k nama na pašu.
