Sonja Smolec | Darija Klaričić Veg: Livađani

Knjiga Livađani pravo je literarno osvježenje. Autorica Darija Klaričić Veg je radnju romana smjestila u manji grad, periferiju istog ili prigradsko naselje što je vidljivo iz načina na koji likovi međusobno komuniciraju. No, to ne znači da se takve sredine po svojoj sociologiji i društvenoj interakciji mnogo razlikuju od onih iz nekih većih gradova.

Kvaliteta takvog romana očituje se kroz izuzetno dobro opisane likove gdje autorica suprotstavlja više različitih profila osoba: gradsku djecu koja unatoč lošim obiteljskim uvjetima života, kao što je i glavni lik, Mirna, koja je već svjesno ili nesvjesno okarakterizirana i svojim imenom, ostaju ne-zla i djecu dobrostojećih obitelji koja su unatoč tome što im je sve dano i omogućeno, nemaju ono najvažnije – roditeljsku pažnju, dobar odgoj i ljubav, te postaju sklona agresivnom i neprijateljskom ponašanju prema svojim vršnjacima iz ulice i Doma.

Koče je takav, svadljiv i zloban. Njegov je tata direktor tvornice i imaju veliku kuću s bazenom. Ali on je uvijek ljut i mora nekoga kinjiti. Okupio je cijelu ekipu iz ulice oko sebe i proglasio se vođom. Svi ga slušaju jer im dijeli slatkiše u velikim količinama, a i grade utvrdu na Livadi. Žele otjerati Domčane s Livade jer misle da im tamo nije mjesto i da je Livada samo njihova.

Prva važna karika u lancu likova koji predstavljaju Mirninu obitelj je baka. Ona stvara ravnotežu i mirnu luku za djevojčicu čiji se roditelji, zbog samo njima znanih razloga, svakodnevno svađaju i u dušu jedanaestogodišnje djevojčice unose nemir, nelagodu i tugu. Druga, ne manje važna karika je njen pas Bobi. Po naravi miran ali veoma zaštitnički nastrojen koji ju spašava u onim situacijama kad Mirna zbog svoje dobrote bude zaštitnički reagirala da obrani novog dječaka iz doma. Nakon njih dolazi susjeda Hercika, pomalo neobičan i interesantan lik od kojeg se može mnogo naučiti i koji je ujedno i najbolja prijateljica Mirnine bake.

Slijedeća poredba su djeca koja žive u obližnjem domu i kao takva postaju zanimljiva kako ne-zlim vršnjacima tako i onima koji su skloni agresiji.

Radnja romana vođena je vrlo uravnoteženo. Na pravim mjestima dolazi do kulminacije radnje. Premda je ista predvidljiva to joj ne umanjuje literarnu i edukativnu vrijednost. Sadrži sve elemente dobrog dječjeg romana. Nema suviše likova a svi postojeći lako se pamte.

Na samom početku susrećemo se s gospođom Hercikom, zanimljivim likom osobe koja je mnogo putovala, posjeduje pozamašnu kolekciju knjiga a i sama ih piše i objavljuje i koja u svom govoru često koristi germanizme. Radnja teče vedro, uvodi nas u svijet u kojem se ne očekuje ništa loše. No, uskoro nam postaje jasno zašto Mirna više vremena provodi kod bake nego kod roditelja.

Dolaskom Luke, novog dječaka u obližnji dom za djecu, radnja dobiva na dinamičnosti, počinju se dešavati sve neugodnije stvari a autorica izvrsno uspijeva okarakterizirati svaki lik. Nitko od njih nije apsolutno pozitivan ili apsolutno negativan. Ono malo zrno nestašluka, tvrdoglavosti, radoznalosti i upornosti, daje draž glavnoj junakinji romana. Između Mirne i Luke razvija se pravo i iskreno prijateljstvo.

Jednako tako, ponekad na veoma ozbiljan način, kao što je to slučaj s Mirninim roditeljima, ponekad pak na komičan što je slučaj s roditeljima njene prijateljice Andreje, opisuje karaktere odraslih kakve je svatko od nas mogao susresti u stvarnom životu. Npr. otac Andreje koji uvijek nešto radi a nikad ništa ne dovršava, napokon uspijeva uz pomoć djece i ostalih roditelja, prema ideji koju im je dala Mirna, sagraditi kućicu na drvetu.

Kroz radnju knjige isprepleteni su životi djece koja žive u obiteljima i domske djece koju nazivaju Domčanima. Kad se bolje upoznaju shvate da među njima nema mnogo razlike. Na ovaj, vrlo suptilan način autorica kroz reakcije svojih likova i čitateljima predstavlja moguć razvoj emocionalne inteligencije i empatije od najranijih dječjih dana.

Svakako treba spomenuti način na koji Mirna govori o sebi. Kroz ovaj kratak odlomak potvrđuje se pravilo autorice da svi likovi mogu imati i pozitivne i negativne osobine ili misli, bez obzira kakve i koliko male te negativnosti bile. Ovdje to djevojčica i sama i priznaje.

Kad se roditelji svađaju, obično odem kod bake ili na trešnju ako je lijepo vrijeme. Trešnja je moja prijateljica. Sakrijem se u njezine bremenite krošnje, uživam u plodovima i čitam. Kad mi to dosadi, promatram djecu s ulice. Ali ne družim se puno s njima jer mi nisu simpatični. Povremeno viđam i domsku djecu jer je u blizini naše kuće velika livada, a s desne strane tik uz nju Dječji dom. U njemu žive djeca koja nemaju roditelje ili su ih roditelji jednostavno napustili. Ponekad se stidim svojih misli, ali često pomislim da bi mi život bio bolji kad ne bih imala roditelje. Ali nije sve tako crno. Život mi uveseljava moj pas Bobi.

Kako bi radnja bila zanimljivija ista ima i elemente krimića u koji su vrlo vješto upleteni oni koji su najmanje krivi. Autorica na zanimljiv način uvodi i taj dio radnje koji srećom dobro završava i krivac bude uhvaćen. Ovaj dio u ponekim elementima gdje se opisuju Mirnina baka i teta Hercika, podsjeća na dinamiku i komične elemente kakve susrećemo kod likove iz romana Marka Twaina, Tom Sawyer. Cijeli taj događaj još više zbližava Mirnu i Luku te ona poželi da ima takvog brata.

Prometna nesreća koja se desila, kojoj je posredni uzrok bio napad grupe Uličara na Mrkvu, dječaka iz doma, polako ali sigurno, nakon što su vidjeli i shvatili kako su svojim ponašanje mogli izazvati veliku tragediju, počinje približavati Uličare ostaloj djeci bez namjere za daljim destruktivnim ponašanjem, što ne znači da je autorica time htjela reći da se najprije moraju desiti loše stvari koje bi onda vodile k dobrima, tek da je to bio stjecaj okolnosti koji nam govori da dječak Koče, zlostavljač i vođa Uličara, nije potpuno negativan lik. Autorica nije dozvolila nepostojanje dobrote, izvlači iz takvih likova osjećaje krivnje, ma kako oni bili duboko sakriveni u karakteru osobe. Mirna, glavni lik romana to itekako dobro uočava:

Koče i njegova ekipa su ovdje, drže se malo po strani, ali i oni su došli na proslavu. Koče se čudno ponaša, ne možeš mu čuti glas, a prije je uvijek bio glavni i najglasnije pričao. Pozdravio me i spustio glavu. Nešto nije u redu, ali ne znam što. Otkud ta čudna promjena ponašanja?

Sretan završetak za sve je buđenje Mrkve iz kome, završetak kućice na drvu i uspjeh da gradske vlasti dječje igralište Livada ne pretvore u parkiralište. Iz završnog dijela romana da se zaključiti da su Mirnini roditelji na putu pomirenja, a Mirna je o životu naučila još nešto:

Osjećam se bolje, kao da nekakvo crnilo izlazi iz mene. Vadim zmaja, dar roditelja. Veliki zmaj na kojem je nacrtan orao raširenih krila. Ne možeš biti slobodan i sretan ako osjećaš mržnju u srcu, čak ni prema onom koji ju je zaaslužio. To sad znam. Zmaj leti visoko, visoko prema oblacima. A mi Livađani letimo s njim.

Roman Livađani svakako je djelo koje se može preporučiti za čitanje kako djeci tako i njihovim roditeljima jer naglašava potrebu za druženjem u prirodi, razvojem suosjećanja, potiče interakciju između djece i roditelja i između djece međusobno, naglašava važnost obitelji te ima uključene elemente ekologije, što je u današnje vrijeme moderne tehnologije, kompjutora i mobitela, i neminovne utrke za zaradom i preživljavanjem, na žalost svedeno na najmanju moguću mjeru.

~ Sonja Smolec, književnica, 21.1.2016.