Predrag Babić | Hrana za golubove

Hranila si me poput golubova
Mrvicama sitne ljubavi
Nije to dušo bilo dovoljno
Da zaustavi tu plimu u meni
To more što bjesni, jauče i pjeni.

Predrag Babić | Samo ponekad

Samo ponekad svratim
Pod one stare zidine
Moje prošle mladosti
Pa se na trenutak sklonim
Pod stare petrolejke
Gornjega grada
Dok prašina zaborava
Polako godinama pada

Predrag Babić | Jesenja jutra

Koraka laka
Koračam jutrima
Obroncima moga zavičaja
Onim starim stazama djetinjstva
I listopad je na odlasku
I kao pravi uglađeni gospodin
Klanja se sve do poda
Ostaje još jedna
Ispričana, šuštava priča,
Još jedan ciklus života.

Predrag Babić | Kasno je

Kasno je
Nisam više onaj stari
Naivan dječak dušo
Što nosio je osamnaest godina ponosno
Što te je previše razmazio
Srce ti nesebično poklonio
Kao da sutra nikada ne postoji.

Predrag Babić

STRANCI SU PROŠLI GRANICU

Stranci su noćas
Prošli granicu
Drhtale su sjene
Pod žutom mjesečinom
Nisi dušo bila
U mome naručju.
Jutro me zateklo
Samoga i izgubljenoga
U morima laži i prijevara
Ti si bila moja slamka
Spas od oluje i zaborava.
Čak ni dašak vjetra
Nije remetio usnule ravnice
Nedostajale su mi tvoje usne
Hladno bilo mi je srce
Uzdah teški iz grudi se otme
Sve više te mrzim živote.
Stranci su noćas
Prošli granicu
Izgubljenu tražio sam pticu
Tvoju ruku toplu
U tom kletom jutru.


Iz četvrte zbirke " Iščeznuli smo u noći "

Predrag Babić

VEČERAS

Večeras kada si otišla
Prolila se tinta
davnih prošlih godina
Večeras bila si moja
Potpuna naga, nabreklih grudi
Željna dodira ludih
Drhtala je košuta u tebi
"Uzmi me odmah" molila si
Nisi više bila hladna kraljica
Pala je i zadnja maska.

Dugi razgovori i igrokaz riječi
Zamijenili su slapovi strasti
I ta rijeka koja iz tebe huči
Bila si na slatkoj muci
Crvenilo oblilo ti lice
Plave se kose rasule
Kao ružine latice
Spojili smo naše stanice
Vatra obuzela ti tijelo
Oluja trajala je dugo
Gorijela si kao baklja
Optočena biserima.

Večeras šapat tihi bogova
uz pjesmu Štulića
Zaljubljena bila si žena
U rijetkim trenucima
Konačno samo svoja.

Čazma, 31. 03. 2015.

Predrag Babić

NOĆNE MORE

Mračne zore
Ne prestaju
da traju,
Moje noćne more
Kada u polutami sobe
misli saberem
Pa se prenem
Od prividne tišine
I udubljen u sebe
prebirem note
Akordi su teški
Kapci su mi otečeni
Pa sa vlastitom sjenom,
Razgovor krene
Kao sa prijateljom
Starim, vjernim drugom
Jecaji Božjega lica
Pokisle ulice svijeta
I onda se pitam
Dokle će da traje
Ova pomrčina
ideja i intelekta.

Da priznajem
Bojim se
Strah zvecka
Ledenim podpeticama
Samoća steže
Htijenja i pravde
Bivstva naša
ili pusta opravdanja
Da znam, borbe
biti će duge.
Stoljećima traju,
Te noći pune tuge
I taj vrisak
vječne prijetnje
Dok krše se
životne slobode.

Revolucije
Kanonade
Mladosti nestale
a bile su pune nade
Pa mi u glavi
struje odjeci
Što li ću reći
s jeseni,
Jednoga dana,
Našoj djeci.

Ne prestaju
da traju
ove more
Tek istrgnuta
zabilješka
Prašinom prekrivena
Vjetrom nošena
Da pjesnik bio je ovdje.

Čazma:28.03.2014.