Vlasta Janton | Dok razmišljam o tebi

Dok razmišljam o tebi,
obuzima me nježnost,
smiješim se blago, dodirujem si kosu
onako kako si ti to znao,
pramen blago maknuti sa lica.
Dodiruješ mi ruku,
prinosiš je usnama,
nježno ljubiš mi prste.
Gledaš me u oči, glas ti treperi,
govoriš mi da voliš me više od života,
zaklinješ se na ljubav vječnu,
dok si živ ja bit ću u tebi.
Grliš me čvrsto,
osjećam da gubim dah,
što od siline zagrljaja
što od ljepote što obuzima me.
Dok razmišljam o tebi,
preplavljuje me ljubav,
čista, iskrena i duboka.
Plaši me njezina jačina,
pitam se kuda će me odvesti?
Ipak, grčevito je držim,
iz srca je ne puštam, nikome je ne dam.
Ljubav prema tebi jača je od svega,
ne poznaje granice, ne pita za prepreke.
Dok razmišljam o tebi,
ja još uvijek volim te.