Mila Lončar | Izložba glazbenih lutkica, Hang Loose, Vinkovci, Bana Jelačića 10, 3. sibnja 2026.

 

Tomislav Marijan Bilosnić | Željko Knežević

Je li ovo jedna od iluzija vremena
u kojima se ljudi iz glasova
premještaju u tišinu stihova

Odlaziš poput jutra nad ravnicom
kada se magla jedva pomiče
i sunce se ne nameće

Kao da si i zemlju pazio da je ne zaboliš

sad ravnica šuti duboko
i vjetar prolazi sporo kroz žito
dok čitaju tvoje stihove

i tvoj se glas preobražava
u sjenu hrasta koja pada na čovjeka
da ga umiri

Dolazilo smo u DHK ne zbog adrese
nego zbog onog tvoga  “sjedni”
koje nije imalo rok trajanja

Nudio si vrijeme riječ čašu tišinu
i ništa nisi tražio
Kao tajnik čuvao si 

ono što se ne zaključava

i hvala ti što si znao biti tu bez razloga

Sad tamo u svojoj tišini 

vjerojatno već razgovaraš
s nekim od starih pjesnika

Govore da si se povukao
ali povlačenje je riječ za vojnike
pjesnici cijeloga života ostaju stajati
pored otvorenih vrata
Takvi ljudi ne odlaze
oni samo prestanu kucati po stolu
kad žele nešto reći spuste glas u pola rečenice
i puste druge da pogriješe

Ti znao si pjesmu prije objave

i  kako se s njome odlazi

Tomislav Marijan Bilosnić

Zadar, 1. svibnja 2026.