Ogranak Društva hrvatskih književnika u Multimedijalna dvorana, Novi kampus Sveučilišta u Zadru upriličio je javnu manifestaciju | Novoprimljeni članovi Ogranka DHK Zadar

PROSTOR HRVATSKOG KRALJEVSTVA

Pjesnički recital u susretu s novoprimljenim članovima Ogranka DHK Zadar

U organizaciji Društvo hrvatskih književnika, Ogranak Zadar upriličio je 14. travnja 2026. godine u multimedijalnoj dvorani novog kampusa Sveučilišta u Zadru književnu manifestaciju pod nazivom „Prostor hrvatskog kraljevstva“. Događaj je okupio brojne ljubitelje književnosti, autore i kulturne djelatnike.

Program manifestacije bio je podijeljen u dva tematska dijela. U prvom dijelu održan je susret s novoprimljenim članovima zadarskog ogranka DHK, čime je naglašena važnost kontinuiranog obnavljanja i osnaživanja književne scene u Zadru. Novi članovi predstavili su se publici svojim kratkim obraćanjima i čitanjem odabranih ulomaka iz vlastitih radova, čime su potvrdili raznolikost i vitalnost suvremene hrvatske književnosti.

Središnji dio programa bio je pjesnički recital članova ogranka, tijekom kojeg su istaknuti autori izveli izbor iz svojih recentnih djela. Među sudionicima su Tomislav Marijan Bilosnić, predsjednik Ogranka DHK u Zadru, koji je svojim nastupom otvorio recital, dok su publiku svojim interpretacijama dodatno obogatili članovi DHK, Robert Bacalja, Ante Tičić i Alojz Pavlović.

Uz stalne članove, u programu su sudjelovali i brojni članovi-suradnici, među kojima su Elvira Katić, Maja Obad, Višnja Modrić, Antonia Buljan Filipović, Dolores Butić, Boris Dželalija i Josip Štulina. Njihovi nastupi dodatno su obogatili program, unoseći različite poetske izraze i tematske perspektive.

Manifestacija „Prostor hrvatskog kraljevstva“ još je jednom potvrdila važnu ulogu zadarskog ogranka DHK u promicanju književnog stvaralaštva i očuvanju kulturnog identiteta. Ovakvi susreti ne samo da pružaju platformu autorima za predstavljanje vlastitog rada, već i potiču dijalog između književnika i publike, čime se aktivno doprinosi razvoju kulturnog života grada Zadra.

Mario Lobor | Divlja Europa

Maštam o divljoj Europi

Gdje se velebni hrastovi i platane

Nadvijaju nad betonskim zgradama

I odmah do ceste, bilo koje

Čuje se zavijanje vukova i rika jelena

Žubor potoka i pjev kosa

Iz dubine gustih šuma i strmih gora

Utabanih stopama zvijeri i divljači

Želim divlju Europu

Gdje će Sava opet biti bistra kao rosa

Gdje se vino miješa s nektarom

Gdje će krijesnice, milijuni njih

Ponovno osvjetljavati noć, zajedno sa zvijezdama

Gdje i knjige i novine mirišu na lipu i brezu

Žudim za divljom Europom

Gdje će se mladići i djevojke rumenih obraza

S krunama od cvijeća i medom na usnama

Žudno ljubiti, pod letom orlova i jastreba

Puni čiste ljubavi, i jedni za druge, i prema prirodi

Sanjam o novoj zori našeg kontinenta

Gdje se djeca rađaju uz pjev slavuja i mirise smilja

Gdje će djeca maziti lisice i vjeverice

Kao sada štence i mačiće

Gdje, na zelenim brijegovima

Djedovi unucima čitaju Zoranićeve Planine, i Marulićevu Juditu

I Gardaševog Duha u močvari

Jednako kao i Homerovu Ilijadu i Odiseju, i Ezopove basne

I Setonovog Vinipeškog vuka

Maštam o divljoj Europi

Gdje vile pjevaju slatku pjesmu buđenja

Leptirima koji izlaze iz kukuljica

Gdje ljubavnici plešu pod mjesečinom

Gdje zmajevi spavaju u drevnim pećinama

A prelijepe sirene čekaju putnike u sutonu

Modrih mora i divljih rijeka

Dok kore stoljetnih i tisućljetnih stabala

Upijaju svaki naš dah

CeKaTe | U galeriji Modulor otvorenje izložbe „Umjetna inteligencija danas – prisutnost nevidljivog“

 

Centar za kulturu Trešnjevka najavljuje izložbu „Umjetna inteligencija danas – prisutnost nevidljivog“ umjetnika Edite i Tomice Golubana, koja će se održati u galeriji Modulor od 21. do 30. travnja 2026. godine. Izložba se bavi jednim od ključnih pitanja suvremenog trenutka – odnosom umjetne inteligencije i ljudske kreativnosti. Svečano otvorenje izložbe bit će u utorak, 21. travnja u 18 sati u galeriji Modulor (Park Stara Trešnjevka 1).

Izložba otvara prostor za promišljanje odnosa između ljudske intuicije, tradicijskog stvaralaštva i suvremenih algoritamskih procesa, usmjeravajući pažnju na transformacije koje oblikuju suvremeno razumijevanje slike, geste i autorstva. U središtu interesa nije tehnologija kao alat, već način na koji ona mijenja sam proces stvaranja i percepcije umjetničkog djela.

„Živimo u vremenu prijelaza u kojem se granice između ljudske intuicije i algoritamske logike postupno otvaraju. Umjetna inteligencija više nije projekcija budućnosti, nego partner u procesu stvaranja. U tom susretu linija postaje zapis dijaloga između geste i koda, dok pogreška, slučaj i intuicija dobivaju novu vrijednost, a minimalizam otkriva koncentriranu prisutnost. Radovi tako ne prikazuju tehnologiju, nego bilježe proces nastajanja odnosa između čovjeka i stroja“, ističu autori.

Polazeći od tog odnosa, izložba istražuje kako se u suvremenoj umjetničkoj praksi brišu granice između analognih i digitalnih postupaka, između ručnog rada i algoritamske generacije. Poseban naglasak stavljen je na procesualnost – na trenutke nastajanja, pogreške i transformacije koji oblikuju konačni vizualni rezultat.

Radovi Edite i Tomice Golubana istovremeno uspostavljaju dijalog s tradicijskom kulturom, materijalnošću i taktilnošću slike, čime se suvremeni tehnološki postupci ne suprotstavljaju nasljeđu, već ga reinterpretiraju. U tom spoju figurativnog i apstraktnog, kontroliranog i slučajnog, otvara se prostor u kojem se umjetnički čin promatra kao kontinuirani proces pregovaranja.

Izložba tako propituje može li i u kojem obliku tradicijska kultura zadržati svoju ulogu u suvremenom društvu, kao i na koji način umjetna inteligencija sudjeluje u redefiniranju pojma kreativnosti. Umjesto konačnih odgovora, posjetiteljima nudi prostor susreta, napetosti i mogućnosti, u kojem se značenja ne zaključuju, nego grade kroz iskustvo.

Izložba je otvorena od 21. do 30. travnja 2026. godine, a može se razgledati radnim danom od 10:00 do 20:00 sati u galeriji Modulor. Ulaz je slobodan.

CeKaTe | Putnička klasa IP: Bejrut – grad bombi i bombona u Centru za kulturu Trešnjevka

 

Centar za kulturu Trešnjevka nastavlja program Putnička klasa IP putopisnim predavanjem „Bejrut – grad bombi i bombona“, koje će se održati u četvrtak, 23. travnja 2026. u 19 sati u Centru za kulturu Trešnjevka. Gošća programa je novinarka Ivana Perić, a urednik i voditelj je Ivica Prtenjača. Ulaz je slobodan.

Kroz osobne zapise i dugogodišnje vraćanje istom gradu, Ivana Perić približit će svakodnevicu Bejruta – grada obilježenog ratovima, ekonomskom krizom i složenim društvenim odnosima, ali istodobno i iznimnom vitalnošću, raznolikošću i životnošću. Predavanje otvara niz pitanja o urbanom životu u uvjetima nestabilnosti, o suživotu različitih zajednica, ali i o kulturi, gastronomiji i svakodnevnim strategijama preživljavanja.

U fokusu su i specifičnosti bejrutskog urbanog prostora, od gusto naseljenih kvartova i improviziranih tržišta do obale Mediterana koja, unatoč svojoj simboličkoj važnosti, ostaje ograničeno dostupna javnosti. Posebna pažnja posvećena je ljudima i prizorima koji oblikuju identitet grada, od uličnih prodavača do spontanih mjesta susreta i otpora.

„Rat je tu, ali tu je i život, a odustajanje od života čini se kao nedostupan luksuz. Šetnica uz Mediteran puna je ljudi. Prodavači šećerne vate svoju robu privezuju uz palme, pa se čini kao da su palme ružičasto propupale. Djevojčice pažljivo obljepljuju drške balona, da ih lakše na stotine mogu pronijeti i nuditi duž šetnice“, zapisuje Ivana Perić.

Program donosi i širi kulturno-povijesni kontekst grada, uključujući slojevitu prošlost njegovih četvrti i ulogu različitih zajednica u oblikovanju suvremenog Bejruta. U razgovoru će biti riječi i o iskustvu ponovnog vraćanja istom mjestu te o promjenama koje se kroz vrijeme upisuju u prostor i svakodnevicu.

Ivana Perić radi kao novinarka u tjedniku Novosti, a o putovanjima piše iz perspektive dugotrajnog promatranja i ponovnog susreta s gradovima kojima se vraća. Bejrut je, uz Napulj, jedno od mjesta kojem se kontinuirano vraća već gotovo desetljeće.

Program Putnička klasa IP organizira Centar za kulturu Trešnjevka uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo.

Medijski pokrovitelji: H-Alter, Pun kufer, Metafora, Časopis Kvaka, Zagreb Online i Promise.

Poziv na 328. Matičin četvrtak | 16.travnja 2026. u 19,00 sati

 

Poziva Vas na 328. MATIČIN ČETVRTAK 

16. travnja 2026. god. u 19,00

Šetalište Franje Lučića br.15, Velika Gorica

  i na  www.matica-gorica.hr

Predstavljanje 

 

UMJETNIČKE  ŠKOLE  

FRANJE LUČIĆA

održat će 

ravnatelj Borut  Vidošević, prof.

i učenici škole uz klavirsku suradnju nastavnika Nore Mamić, mag. mus. i Krešimira Starčevića, prof.

O ulozi Umjetničke škole Franjo Lučić u kulturnom životu Velike Gorice, te značenju umjetničkog obrazovanja danas, govoriti  će nam Borut Vidošević, prof., ravnatelj Umjetničke škole Franje Lučića.

Bit će riječi o povijesti ustanove, glazbenom i plesnom obrazovanju, posebnosti programa za zanimanje Scenski plesač, o Franji pl. Lučiću, kao i o projektima, javnoj djelatnosti i suradnjama po kojima je škola prepoznatljiva.

Umjetnička škola Franje Lučića i njezin ravnatelj za školsku su godinu 2023./2024., kao

iznimno priznanje struke, primili Nagradu Hrvatskoga društva glazbenih i plesnih pedagoga za najuspješniju školu članicu i najuspješnijega ravnatelja. 

Ovo će predavanje biti prigoda da se pobliže upozna jedna od najvažnijih umjetničko-obrazovnih i kulturnih ustanova suvremene Velike Gorice. 

Ujedno će otvoriti prostor za razmišljanje o tome kako škola, grad i lokalne kulturne ustanove mogu zajedno čuvati kontinuitet i stvarati nove oblike javnoga umjetničkog života u godinama koje dolaze.

Ulaz je slobodan, dobrodošli!

Nikola Dominis | Djevojka plavih očiju

Na kiši je stajala
djevojka plavih očiju
ne poznam njene putove
ni u kojoj se kući odgajala
ima li brata ili mlađu sekicu
ne znam
ne znam ništa o njoj
samo poznam te poglede
poglede što probijaju u daljine
nekoga je čekala
da, sigurno je nekoga čekala
ali taj nije došao
ni tog dana
ni sutra, ni prekosutra
najdivnije plave oči
bile su pune suza
tkogod ih je rasplakao
nije ih zaslužio
ta tko smije rastužiti
tako divno biće
na kiši je stajala
djevojka plavih očiju.

Natječaj | Časopis "Hvalospjev ljubavi"

 

Natječaj za objavu pjesama u drugom broju međunarodnog ekumenskog časopisa „Hvalospjev ljubavi” - „Hymn of love” produžuje se do 15. kolovoza.

Milan Frčko | Spomenik muškarcu

 

(Vesni Parun)

Spomenik muškarcu nalik je vjetru koji u rukama drži pticu, čije perje podsjeća na osmijeh Vesne Parun. Izmislila je svijet čiji rječnik ljubav čuva. Stihovima je ogolila nakostriješene duše i smrti dokazala da nema vlast nad njom. Njene nevine ruke uče nas živjeti. Tako je tiho bez tebe Vesna, da poezija plaće. "Čemu se čudiš"- sunce me pita." Buđenju"- odgovorio sam, prije nego sam zaspao. Tiha je noć. Zlarin bezbrižno spava, okupan Vesninim Zvjezdanim stazama.

Jazz klasici 20. stoljeća u Centru za kulturu Trešnjevka – koncert „The Great American Songbook“

 

Centar za kulturu Trešnjevka poziva sve ljubitelje jazza i kvalitetne glazbe na koncert „The Great American Songbook“, koji će se održati u petak, 17. travnja 2026. u 19 sati u dvorani Centra za kulturu Trešnjevka (Park Stara Trešnjevka 1). Ulaz na koncert je slobodan.

Program donosi izbor iz bogate riznice američke glazbene baštine poznate pod nazivom „The Great American Songbook“ – neformalnog kanona jazz standarda i skladbi iz mjuzikala nastalih između 1920-ih i 1950-ih godina. Riječ je o bezvremenskim melodijama koje su oblikovale glazbenu kulturu 20. stoljeća, a vezane su uz Broadway, hollywoodske mjuzikle i Tin Pan Alley.

Na koncertu će publika imati priliku čuti interpretacije nadahnute opusima autora poput Georgea i Ire Gershwina, Colea Portera, Irvinga Berlina i Jeromea Kerna, kao i tandema Rodgers i Hart / Hammerstein te Harolda Arlena i Johnnyja Mercera, čije su skladbe obilježile ovaj kanon i ostale trajno prisutne na svjetskim pozornicama.

Koncert izvodi međunarodno afirmirana vokalistica Lucrecia Aragón, u pratnji pijanista Petra Ćulibrka. Njihov zajednički projekt osmišljen je kao intimni duo posvećen jazz standardima, a karakterizira ga suptilna improvizacija, izražen glazbeni dijalog i profinjena interpretacija.

Lucrecia Aragón je vokalistica, autorica i pedagoginja s više od 20 godina međunarodne karijere, koja je nastupala u gradovima poput Londona, New Yorka i Abu Dhabija. Njezin glazbeni izričaj ukorijenjen je u jazzu, uz utjecaje brazilske glazbe, tanga i latinoameričkog repertoara, a izvodi na više jezika, donoseći snažan emocionalni izraz.

Petar Ćulibrk, pijanist i skladatelj, surađivao je s brojnim istaknutim hrvatskim jazz glazbenicima te s Jazz orkestrom HRT-a, a dobitnik je nagrade Porin 2025. za najbolju jazz skladbu.

Koncert „The Great American Songbook“ donosi večer posvećenu eleganciji, emociji i bezvremenskom zvuku jazza, u interpretaciji dvoje vrhunskih glazbenika.

Bez Cenzure | 15. travnja 2026. u 16,30 sati

 

Darija Žilić | Objede

Umorne smo od objeda

Feministica iz finih kuća

Čija leđa drže muškarci

I dok otvaramo ružičaste

Kutije, pozlaćeni leptiri

Izlijeću iz kaveza i posvud

Je tišina. Nismo zaista

Vrišteće monete, naše

Su vjenčanice bijele kao

Kreč i plešemo na vjetru,

Kao da trajemo satima

U haljinama s tisuću točaka

Nema nikog na vidiku,

Nismo po volji svijetu čuda

Vjerujemo nekad u mnogoboštvo

I znamo da će nas božja ruka

Sačuvati uvijek, čak i kad

Vidimo tamu u sebi, pa je

Prekrižimo za par dana,

Jer nije naša plazma

Ni naš hir da zlo nanosimo

Ljudima.

Lucijana Živković | Jedna noć u gradu

Svi su ga zvali Div, a ime mu je bilo Vili.Taj deminutivni oblik nikako nije odgovarao njegovoj vanjštini pa su mu, kad je počeo rasti ko iz vode, nadjenuli nadimak Div. Ispočetka mu se nije sviđao, ali ga je nakon mladalačkih godina prešutno prihvatio i odazivao se na njega.

Miran poput janjeta, ali na očigled strašan i opasan, nije se trudio razuvjeriti okolinu u to njihovo vjerovanje. Tako mu je bilo lakše jer ga nitko nije izazivao i kroz školovanje i adolescenciju prolazio je lagano, ničim posebno zaokupljen niti ometan. Znao je samo da mu se to sviđa; biti dobro i biti dobar.

Kada mu je prilika pružila novu mogućnost, preselio se u grad. Posao je zahtijevao i snagu i pamet što je njemu bilo prirođeno. I dani su tekli poput mirne, ali dosadne rječice. I kad se već činilo da nikada neće naići na životne  brzace i okusiti borbu  s jačim protivnikom, Vili odluči promijeniti svoj život. Unajmi stan i kupi auto. Odluči zakoračiti u noćni život grada koji je do sada promatrao gotovo s prezirom i izdaleka, samo onoliko koliko je to zahtijevao posao.

 Jer grad je bio tutnjava i buka, smog i vreva nepoznatih ljudi što mu nije odgovaralo. Valjda će vrijediti da provjeri što to tako silno ima tamo vani, na prostoru otvorenom poput lovišta. Svakodnevno je rijeka mladeži kuljala noću tražeći tko zna što i on ih je promatrao kroz prozor stana, čudeći se snazi privlačnosti gradskih noći. U mraku pokrajnjih uličica treperila bi njihova lica obasjana svjetlošću sa zaslona mobitela „spojenog“ s tko zna kojim dijelom planete. 

A sada će i on pokušati pa kamo ga odvede. Možda mu pomogne i u poslu. Tako je razmišljao i uskoro počeo ostvarivati plan. Iako  s drugim motivima, pridružio se i on tom gradskom „krdu“ željnom zabave, neodgovornom i besposlenom.  Ali tek nakon što bi odradio svoje dužnosti. Ipak, mislio je, mora biti reda u svemu. 

Već u prvom posjetu klubu u podrumu neke starije zgrade, nije mu se svidjela slika koju je zatekao: bljeskovi crvene, zelene i narančaste boje, dim kroz koji se probijao kao kroz tijesto, smrad piva i ljudskih isparina, neizdrživa buka pretjeranog broja decibela i monotoni ritam glazbe. „Zar je to zabava?“ pitao se, ali njegov bi odgovor začudio ovu, u mali prostor naguranu, masu mladih jer njima je očigledno bilo dobro.

Dosada ili pak osamljenost gurali su ga svako večer u drugi klub. Proučavao ih jer poput ameba, tu djecu bez cilja i plana koji idu kamo ih te noći povuče struja zabave. A bilo  ih je mnogo. Uvijek iste vibracije, mirisi i glavobolja nakon dolaska kući. Htio je shvatiti neshvatljivo. Što to privlači ove mlade ljude u ovaj zemaljski inferno? Nije znao. U međuvremenu su i njegove noge inertno koračale prema mjestima gdje u polusvjesnom stanju mlada gradska populacija misli da joj je lijepo i da se zabavlja. Sjećao se kako su se on i njegovi prijatelji zabavljali: igrali picigin i na karte, a večeri na plaži u šetnji s djevojkama ili kod prijatelja koji je nabavio najnoviju ploču strane grupe. Ovi niti ne znaju što je ploča.

Gradska knjižnica Kaštela i Pisanka B uručili starijim sugrađanima oko stotinu pisama napisanih u uskrsnoj akciji "Grli te Mišela"

 

Oko stotinu rukom napisanih pisama s uskrsnim čestitkama i lijepim željama u petak prijepodne uručeno je od strane Gradske knjižnice Kaštela, obrta Pisanka B te učenika OŠ kneza Mislava iz Kaštel Sućurca štićenicima Doma za starije i nemoćne Arkus u Kaštel Sućurcu. Priključivanje Gradske knjižnice Kaštela hvalevrijednoj akciji Grli te Mišela obrta Pisanka B mlade Karle Karabatić pokazalo se kao dobitna kombinacija za razveseljavanje brojnih starijih sugrađana kojima su uručena pisma napisana dječjom rukom i s iskrenim porukama na lica izmamila i suzu i osmijeh.

„Raduje me što je ova naša zajednička uskrsna akcija prepoznata u svim Kaštelima i među svim generacijama. U kutije, koje su bile postavljene u odjelima Gradske knjižnice Kaštela, pisma su počela pristizati već od trenutka kad smo najavili projekt, a uvelike je pomoglo i to što su u knjižničnim odjelima u Kambelovcu, Lukšiću i Starome organizirane zajedničke radionice pisanja pisama starijim sugrađanima. Kao što možete vidjeti, sve kutije su prepune pisama – i onih napisanih na bijelom papiru na dvije-tri stranice, ali i onih šarenih, ukrašenih crtežima, cvjetićima, srcima i posutih šljokicama. Svatko je čestitku i poruku uputio na samo sebi svojstven način, a najvažnije je to da smo mi danas sve ovdje okupljene uspjeli razveseliti i izmamiti im osmijeh na lice. U današnjem svijetu, kad sve oko nas postaje digitalizirano, pisanje pisama postala je zaboravljena vještina, i upravo iz tog razloga svako od ovih pisama ima dodatnu težinu jer je svaki autor u svako od ovih pisama, sa svakom napisanom rečenicom, utkao dio sebe i svojih iskrenih osjećaja. Mene osobno najviše raduje to što nas štićenici Doma Arkus žele vidjeti ponovno, tako da već sada mogu najaviti daljnju suradnju koja je već dogovorena s direktorom Doma Arkus gosp. Draganom Lučinom. Naime, već do kraja ovog mjeseca trebala bi biti izrađena knjižnična polica, koju će Gradska knjižnica Kaštela stalno nadopunjavati s novim knjigama, a dogovoreni su i novi susreti i projekti u organizaciji Knjižnice, odnosno osnivanje svojevrsnog književnog kluba u sklopu kojeg ćemo čitati i razgovarati o knjigama i čitanju, i predstavljati jedni drugima knjige koje su čitane nekada, i one koje se čitaju danas“, istaknula je Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela, zahvalivši direktoru Doma za starije Arkus na gostoprimstvu i izvrsnoj suradnji te pozvavši sve one koji im se žele priključiti u nastavku suradnje da im se jave.

Naglas pročitana pisma, šaljiva recitacija i zajednička pjesma koju su izveli učenici drugog razreda Osnovne škole kneza Mislava predvođeni učiteljicom Marijanom Vulas, koji su se pridružili Renata Dobrić i Karli Karabatić prilikom uručivanja pisama štićenicima sućuračkog Doma za starije i nemoćne Arkus, nagrađeni su velikim pljeskom, ozarenim licima, veselim pogledima i suzama radosnicama, dok su poklonjena ilustrirana knjiga Legenda o sućuračkom topu autorice Renate Dobrić i svježe ispečeni kolači dali cijelom druženju završni zadovoljni pečat.

„Mi uvijek mislimo na vas jer svi mi volimo svoje bake i djedove… Nemojte misliti da smo vas zaboravili. Rado bismo vas posjetili - svaki dan, ali ponekad zbog brojnih obveza nemamo dovoljno vremena… Puno vas volimo. Hvala vam, dragi naši, za svu vašu ljubav… Sretan i blagoslovljen Uskrs“, bile su samo neke od pročitanih poruka koje su na lica okupljenih izmamile suze radosnice.

Nakon što su svim okupljenima u zajedničkoj prostoriji u prizemlju Doma Arkus podijeljena pisma, Karla Karabatić je pisma podijelila i štićenicima Doma u sobama na katu, koji se iz raznih razloga nisu mogli priključiti zajedničkom susretu.

„Nadam se da je danas svima onima koji su dobili pisma Sunce malo jače sjalo jer su u ruke dobili pismo - dar riječi koji ne može izblijediti, već će sa svakim novim čitanjem dobivati na svojoj vrijednosti. Autori većine pisama su na kraju pisma ostavili svoje ime i prezime te broj mobitela, tako da se dopisivanje između onog koji je dobio pismo i onog koji ga je napisao može nastaviti. Hvala od srca Gradskoj knjižnici Kaštela koja je zaslužna što su pisma pisali brojni članovi i korisnici Gradske knjižnice Kaštela, djeca iz kaštelanskih dječjih vrtića i osnovnih škola, te učenici Srednje škole „Braća Radić“. Hvala svima. Bez vas ne bi bilo moguće prikupiti najviše pisama dosad i izmamiti na lice osmijeh baš svakom štićeniku Doma za starije Arkus. Hvala svima koji su se uključili i napisali pismo jer su time postali dio onog svijeta u kojem još uvijek ima smisla ispisati zagrljaj“, istaknula je Karla, koja je akciju Grli te Mišela pokrenula nakon što se osobno dopisivala s gospođom imena Mišela.

Tekst i fotografije: Gradska knjižnica Kaštela

Tomislav Domović | Kad budem star

...

Neće me brinuti

To što više neću pisati

Pisma, poruke, pjesme

Ništa kad više neću pisati

Neće me brinuti

Slab apetit, loša probava, visoki tlak, aritmija

I nepoznati čovjek u ogledalu

Neće me brinuti

Neimaština, ratovi u susjedstvu, poplave loših pjesnika

I neće me brinuti

Mlohavost i poneka suza u umivaoniku

Nepročitane, a otvorene knjige

Djeca i unuci koji će me zaboraviti obići

Pa to je i očekivano, sve što sam im mislio reći

Rekao sam prije starosti

Neće me brinuti

Izlazak na izbore, čije je sad vrijeme da pogasi čovjeka u sebi

Ni kako se domovina sama sa sobom razračunava

Ma, ništa me neće brinuti

Ni kamo idem, ni čita li itko moje pjesme

Samo će me dvije stvari tištiti

Jesam li jutros, a zimski je dan, jesam li vrapcima prosuo zrnje na balkonu

I može li me moja ljubav obrijati

Zavezati kravatu

Da odem kako priliči stvoru koji ništa nije znao

Samo voljeti je znao

_________________________________

(100 ljubavnih i ni jedna više, 2021.)

Lorena Galeta | Danteove razine

Presedani se provode
niču fantazmagorije..

Aorte amnestije
- motre zavade.

Pa i zametak borbe-
nomadske je prirode.

Nimalo humane,
navike ubitačne..

Zgranute mrzovolje,
insuficijencije prate.

Pakao unutar tebe,
stvara jaz i dvojbe..

Ukoliko ne zavoliš sebe,
niti promjena doći neće..

Zoran Gavrilović | Drugo ime

Podajem se ja.

Uzmite me, poslužite me

umjesto glavnog jela.

Potrošite me na razgovore i zube.

Neka škripe stolice od nestrpljivog čekanja.

Raskopčajte zadnje dugme,

da vas ne steže oko vrata.

Žvačite mirno i predano,

jedite bez ostataka.

Pa na kraju malo vode,

da sve prođe glatko, bez štucanja –

jer štucanje je misao o nekome

tko je izgubljen.

Ja nisam izgubljen.

Ja sam vaša hrana, iz dana u dan.

Sjetiti ćete se mene

jer ja sam drugo ime za glad.

Lada Franić | Dar

Dao si mi

dah i duh

dao svjetlo

koje ne gasne

mi se ne moramo

sresti

nama ne trebaju

susreti

mi smo prožeti

moja krhkost je s Tobom

oduvijek

susret ne postoji

jer to je putovanje i

prožimanje

od postanka

nestanka ne može biti

svjetlost koja

mi je

udahnta

u

krhkost

tijela

i duha

jača je

od

tame

Zoran Hercigonja | Noir moment

Te večeri bilo je kao u kakvom noir filmu, izražaju poslijeratnog njemačkog ekspresionizma. Kišilo je iznenađujuće uporno za jesen koja se na prvi pogled činila umilnom i pitomom. Ulice su tamne, osvjetljene slabom žutom svjetlosti uličnih ferala.  Što drugo očekivati od stare jezgre pomalo oronulog grada. Sišao sam s uspinjače na mokar pločnik bez kišobrana i previše očekivanja.

Svjetlost se odbija od mutnih pločnika i klizavih pješačkih prijelaza. Zgrade su sive, tmurne, lomne u crnim sjenama stopljenim s okolnim mrakom. Vrijeme ne postoji ili neprimjetno. U toj monokromatskoj kišnoj večeri gdje se slučajni prolaznici potpuno incognito odbijaju i povremeno izdvajaju iz sjena, jedino su svjetla semafora davala treperavi, relativizirani, trodimenzionalni prikazu boja u dimenziji crvene, narančaste i zelene boje. 

Te večeri kao glumac tajanstvenog izgleda i namjera u šeširu i kišnom mantilu, odlučio sam je posjetiti miran i bez previše bilo kakvih očekivanja. Bilo mi je žao napustiti prizor noir večeri odlaskom u njezin stan, a opet vuklo me nešto nejasno i potencijalno opasno. Namjere su bile čiste, a želje pomalo nastrane. 

Unutrašnjost stana bila je nešto toplija i ugodnija od ulice. Bez mantila i šešira koje sam ostavio u hodniku, osjećao sam se ravnodušno kao u posjeti nekom muzeju, nečem što se nekad koristilo, a danas samo stoji u vitrinama bez previše senzacionalističkog šovinizma. Nakon nekoliko satnog, bezuspješnog  kartanja gdje je svaka partija bila izgubljena zbog kadriranja fokusom koncentracije na nju i njezinu živu pojavu; na nju i na našu zajedničku prošlost, nisam mogao gledati racionalnom kombinatorikom već emocionalnom progresijom koja je svakog trenutka postajala sve veća u eksponencijalnom rastu. 

I… dogodilo se.

Partije karata su bile izgubljene, ali partija naših sljedećih ispisanih radnji upravo je dobivena. Zaključaj vrata, priguši svjetla, približimo duše, a otjerajmo sjene. Tako je nečujno vrištalo iz nas. 

I…dogodilo se. Bili smo tu u bikromatskom iskustvu. Poput otvorenog diptiha u prostoru tišine koja želi još zabranjenih iskustava, zijevala je zadovoljena naša pomama i sila rekonvalescentnog ega.

Da. Spojili smo naše povijesti i prošlosti, tuge i užase, strahove i mitove. A onda, uslijedilo je naglo triježnjenje i buđenje. Nateklih iskustava odlučili smo se praviti da se ništa posebno nije dogodilo. Ali ipak dogodilo se nešto posebno. I neka tako i ostane: posebno. 

Išuljao sam se bez pozdrava i ispraćaja gmižući zidovima hodnika i ulica kao sjena upravo slijepljena s mrakom kišne noći. Sramežljivo sam se potucao pod dokonom kišom onako umoran i samozadovoljan znajući da je ova noć još jedna u nizu vječnosti koje traju i nikada ne umiru. Sjeo sam u uspinjaču sa  sigurnošću da je to novi početak nečeg puno stvarnijeg i složenijeg nego što je ovo dosad bilo.

Stvarnosti su različite, a životi prekratki da se u njima lome samo gubici i tuge.

Svjetski dan haiku poezije | 17.4.2026. Gradska knjižnica Oroslavlje

 

Tribina Bez cenzure: srijeda, 15.4.2026., 16:30 sati, Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića