Kolumne

četvrtak, 27. listopada 2016.

Indira Jašarević Čandić | Dubravka


Ona ima svoju vrbu
u nekom parku
nekog grada
ispod neke planine
gdje protiču dvije
rijeke neke
i kuću neku koje
vise nema
ona ima djetinjstvo
igrano na nekim ulicama
djecu u igri
sto su sada ljudi
davno je to bilo
mnogo prije raspadanja
sada su samo ostali
tragovi putokazi
ka bezbrižnom prošlom
vremenu otrgnutog sjećanja
ona ima klupu na kojoj
šuti i ponekad sluti
da ce oblaci odnijeti kišu
u grad njenog nastajanja
i brine za kuću koje nema
vrbu koja u parku stoji
za rijeke neke dvije
ispod planine neke
i djecu što se igraju
na ulicama njenog djetinjstva
brine da će biti i oni otrgnuti.

Nema komentara :

Objavi komentar