Kolumne

ponedjeljak, 31. listopada 2016.

Predrag Babić | Jesenja jutra


Koraka laka
Koračam jutrima
Obroncima moga zavičaja
Onim starim stazama djetinjstva
I listopad je na odlasku
I kao pravi uglađeni gospodin
Klanja se sve do poda
Ostaje još jedna
Ispričana, šuštava priča,
Još jedan ciklus života.
Nedeljna jutra su topla
Probija prva zraka sunca
Unazad vratili smo kazaljke
I možda baš taj jedan sat
Sklonio je umorne tuge
Probudio u nama ljubavi nove.

Gore na brijegu obrisi grada
Znam da je još rano i da ona spava
Miruju čak i zvonici stare katedrale
Jedino je prve ranoranioce
Privukao miris svježega kruha
O kako su tiha i mirna ova jesenja jutra.

Čazma, 30. 10. 2016.


Nema komentara :

Objavi komentar