ponedjeljak, 29. srpnja 2019.

Lidija Barić | Oda jednoj smrtnosti


Danas je oblak pobjegao s mojega obzora.
Nestao, iščeznuo, pufff – ostaj zbogom, malena –
čujem kako gunđa, a znam da mi se
i u svojem bijegu divi…

Danas sam ranije ustala, spremila se za bitku.
Nahranila sam vrapčiće s prozora – o, kako se raduju mrvicama –
blago vama, vi imate malo, a to malo vam je sve – pomislim – 
i nastavim čitati stranice okupane svjetlom moje snage.

Unutarnje, nutarnje, mislim, snage – 
one kojoj je šutnja štit.
Potpuno pomirena sa svojom vječnošću
uranjam u svoje tijelo – smrtno i nejako –
i razumijem se.
Razumijem – sebe.


Nema komentara :

Objavi komentar