Ruku prepunih žuljeva bilježim:
Gradim beton svoje sreće;
Temelj betonski, desettonski,
Betonski nadvoji i serklaže.
Sve gori na ljetnoj žari,
A vapno slatko peče pod jezikom,
Peče kožu i usne.
Grade svuda oko mene
Betonske nadvoje,
Kutove svoje sreće.
Zidam i ja,
A najradije bih legao pod grab ili bukvu
Tisućljetne šume
U duboki hlad i brojio zvijezde
Udišući rosu s lista.
U kolibi snivao snove,
Blaženo se smješkao mirisnom vjetru,
Sitnom mravu i leptiru,
Dosadnom komarcu
I lebdio između zvijezda
Zanesen
U visine uznesen.
Lebdim.
Kuća čvrsta i jaka hoće snage
I žuljeva
I cementa
I šljunka
I cigle
I željeza,
A ja hoću
Debele hladovine izvorske uz cvrkut
I zujanje pčele
I miris zemlje.
Zuje limene škrabe,
Tandrču mješalice,
Ljudi glavinjaju
Drnda, rnda i klopara željezo
Sreća se gradi.
Priroda nam je sve bliže,
A svejedno nestaje u tamnu daljinu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.