petak, 26. srpnja 2019.

Božica Jelušić | Rođeni u gorama

























Za Davora i Srnu Grgurić


U omaglici ljeta dođi do Crnog Luga,
Da vidiš kako zemlju zaore sunčana pruga.
I patke u kanalu, poput pernata zdruga,
Rašire nabore suknje, opseg vodenog kruga.

Kod Čabranke zastani, pod Tropetarskom stijenom,
Gdje gnijezdo Zrinskih bršljan opliće tihosjenom..
K lastama baci pogled u skrovištu skrivenom,
Dok kovač željezo kuje u ruju razlivenom.

Prstenje s grbom Čabra tone u mraku i vlazi.
Tu sveti Ante bijel ljiljan u korovima spazi.
Gerovo, Smrečje i Vode sandalama pregazi,
Prema Kupi nas vode zeleni putokazi.

Do Zamosta i Hriba šire se krila mašte;
Tisuću sela preživi od ljepote, natašte.
Poledice i kiše goleme stijene ulašte,
Kad ubogi se dignu, padnu gospočije tašte.


Osluhni srčanu žilu pastira Petra Klepca,
Što korakom priguši topot turskoga ždrepca.
I voljen jezik dok zvučne glasove otkida s nepca,
Uz heligonku jekne krik mladog krovnog pijevca.

Gdje Petar kamen stisne, mlaz žive vode prsne,
Za žedne ljude, čist rubac i dične slave krsne.
Tad jesen dođe i stare bukve vjetrom očvrsne,
A vidik preobuče u svile svakovrsne.

Tek kad Risnjak i Snježnik runom zimskim zabijele,
Ti u Delnice siđi pod šator visoke jele.
Sad ptice tvoga jata u tople krajeve sele,
Zavideć svima što se k ledenom vrhu osmjele.

Stisni se stoga uz vatru, mali pasijans redaj,
Udiši duh starine, u svoj se zdenac zagledaj.
Kornjaču, guža, jelenka, na drven prag poredaj,
I vilinskoj se priči u navečerje predaj!

Delnice, 25. srpnja 2019.

Flora Green

Nema komentara :

Objavi komentar