ponedjeljak, 22. srpnja 2019.

Larisa Janičev - Stojanović | Zauvijek tvoj



Najdraža…
Pišem Ti pismo. Ljubavno. Meni najljepše.
Ali, Ti ćeš možda misliti kako nemam „petlje“.
Jer nemaš hrabrosti!  -  reći ćeš i nasmijat ćeš se.
A meni je svejedno. Zaista.
Meni je važno samo reći – Volim te!
Ja svaku noć sanjam Tvoje poljupce. Oni mi daju snagu prespavati noć.
Daju mi snagu ulasku u novi dan.
Daju mi preživjeti!
I uopće ne razmišljam o životu bez Tebe. To mi je mrsko.
Zapravo, razmišljam vrlo jednostavno.
Ti si odavno moja!
I sada mi se da samo pisati o tome koliko Te volim.
I stalno ću to ponavljati.
Odbacio sam dijete u sebi. To si htjela, zar ne?
Mene ne brinu tuđe riječi.
Ne brinu me tuđi pogledi. Ne brinu me strahovi.
Meni je svejedno, rekao sam Ti.
Ja imam vremena čekati Te i željeti ljubav s Tobom.
Čekam ostarjeti s Tobom i znam kako ćeš i Ti htjeti moju ljubav.
Nakon ovih mojih riječi zasjat će Ti u oku.
To će biti sreća!



Nema komentara :

Objavi komentar