petak, 26. srpnja 2019.

Miljenka Koštro | Propuh vrimena


Lađe potonuše
U oluji vremena
Kosti im se polomiše
Od težine bremena
Uzburkano more
U grlu guši
Jauču prevarene zore
Propuh sve ruši
Neumorno
Vrijeme koraca
Vjetar prašinu diže
Previše lijepog
U ponor se baca
Bliže provaliji se stiže
Obilje priroda je dala
A vraćamo joj malo
Zemlja bi sjajem sjala
Ali čuvati je
Nije se znalo
Na stazama uvelo lišće
Od boli izgubilo ljepotu
Vrijeme kliještima stišće
ZAR KOPATI GROB ŽIVOTU?


Nema komentara :

Objavi komentar