ponedjeljak, 22. srpnja 2019.

Anđelka Korčulanić | Ljubomora


Da sam gladan bijeli sibirski vuk,
očnjake bih zarila u Ninočku.
Na fejsu bi naglo zavladao muk,
Svenu na ljubav stavila bih točku.

Njoj piše sonete, ja bivam gnjevna!
Vatra nam objema kroz kožu sija.
Otkud se stvorila ta Vasiljevna?
Što li ona ima što nemam i ja?

Svenove stope u snijegu pratim,
srce mi puca, ne samo od leda.
Ninočka! Ninočka zove pa zatim,
kao da me ne zna, u mene gleda.

Prostire krzna, uz Ninočku sjeda.
Bože dragi, zar ne zna kako patim?



Anđelka Korčulanić, iz zbirke Prožeta tobom,  HKD Rijeka, svibanj 2019.

Nema komentara :

Objavi komentar