Raspukla se ogrlica
Vrjednija od srebra, zlata,
Čista kao rajska ptica
grlila me oko vrata.
Ćutila sam je k'o živu
Brisala mi suze s lica,
Smijala se danu sivu
Ta čarobna ogrlica.
Nizala sam je k'o mala
Padala mi na ramena,
Dobrotom je živom sjala,
Al' nestvarna kao pjena.
Kad je pukla, u tišini
Rasulo se inje rose,
Srce zebe u muklini
Dok oblaci vjetre nose.
Kad bi mogla, kad bi znala
Zvat' leptire, tratinčice
Nanizat bih tada dala
Perle s moje ogrlice.
Ali ne znam niti mogu,
Usta su mi gorka, nijema,
Milovat ću sjećanjima
Ogrlicu koje nema.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.