Kolumne

četvrtak, 26. siječnja 2017.

Ankica Kale | Ogrlica prijateljstva





Raspukla se ogrlica
Vrjednija od srebra, zlata,
Čista kao rajska ptica
grlila me oko vrata.

Ćutila sam je k'o živu
Brisala mi suze s lica,
Smijala se danu sivu
Ta čarobna ogrlica.

Nizala sam je k'o mala
Padala mi na ramena,
Dobrotom je živom sjala,
Al' nestvarna kao pjena.

Kad je pukla, u tišini
Rasulo se inje rose,
Srce zebe u muklini
Dok oblaci vjetre nose.

Kad bi mogla, kad bi znala
Zvat' leptire, tratinčice
Nanizat bih tada dala
Perle s moje ogrlice.

Ali ne znam niti mogu,
Usta su mi gorka, nijema,
Milovat ću sjećanjima
Ogrlicu koje nema.

Nema komentara :

Objavi komentar