Gerard Labrunie de Nerval (22. 5. 1808. - 26. 1. 1855.)
jedan je od ponajboljih francuskih pjesnika 19. stoljeća.
Iako je živio i pisao u doba romantizma, i bio je suvremenikom velikih francuskih pjesnika romantizma, njegova poezija najavljuje buduće pojave i razvojni put francuske književnosti: simboliste, "proklete pjesnike", Baudelairea, Rimbauda, Verlainea.
Poezija odražava njegove svjetonazorske i filozofske poglede na život i postojanje: prepuna je težnje prema mističnom, a među glavna obilježja spadaju još i težnja prema muzikalnosti, snažna i razvijena imaginacija i snovitost na javi. Nerval je, prema ocjeni mnogih, bio najbolji sonetist među pjesnicima svoje generacije. Pjesme mu se, pored već spomenute težnje muzikalnosti, očituju čvrstom strukturom forme.
Za života objavio je zbirke Odice (1832- 35), Mali dvorci Boeme (1853), te značajan rukovet soneta Himere (1854). Za svoje sonete sam je zapisao da su "složeni u stanju supernaturalističkog sna".
Kako piše u svojoj Antologiji pjesništva francuskog romantizma, njezin sastavljač prof. Mirko Tomasović: "Tu se najočitije vidi Nervalova magična sposobnost da u strogo omeđen oblik unese vizijske, fantomske, tajnovite naglaske i aluzije, boje i zvukove. Himere su, nadaje se zaključak, predšasnice Baudelaireovih, Verlaineovih, Rimbaudovih, Mallarmeovih suočavanja s poezijom i njezinim oblicima, suzvučjima. Ti sastavi daleko su od romantičarske deskripcije i pitoresknosti jer potječu iz posve drugačije pjesničke tvorbe; alkemija su riječi, slika u sonetističkoj zvučnoj posudi."
Nervalovo djelo prepoznato je i adekvatno vrednovano tek nakon pojave i afirmacije simbolista.
Nerval i hrvatski pjesnici
Utjecao je Nerval svojim stihovima i na hrvatske pjesnike koji su ga čitali u originalu: na Matoša i na Ujevića.
Smatra se da je prvi stih Nervalove pjesme Maštanja potaknuo Matošev: "Ima jedna gospa Marija." Tin Ujević je pak prvi stih Nervalove pjesme Les Cydalises: "Ou sont nos amoureuses?" uzeo kao motto svojoj pjesmi iz 1914. "Naše vile". (Mada se već i najveći francuski pjesnik 15. stoljeća, Villon, u jednoj od svojih balada zapitao: Gdje su gospe iz davnijih dana?) Iz navedenog možemo zaključiti da je Gerard de Nerval, mada vjerojatno i najmanje poznat kod nas od svih velikih francuskih pjesnika 19. stoljeća, svojim stihovima i opusom poticajno djelovao na neke od naših najznačajnijih pjesnika koji su u njegovim stihovima očito pronašli i prepoznali izvornu i bezvremensku iskru istinske inspiracije.
Biografija
Živio je kratko (niti 47 godina) i nesretno; k'o što i priliči velikom i istinskom pjesniku. Jer Nerval je uistinu bio dubinski istinski pjesnik (koji živi u ovom svijetu, ali sav je usmjeren prema onostranom, mističnom i metafizičkom u čijim se suglasjima očituje prava priroda svijeta), a ne tek netko tko vješto niže riječi.
Otac mu je bio vojni liječnik u doba Napoleonovih ratova; majka je umrla u trećoj godini pjesnikova života.
Nerval je bio sklon lutanjima i putovanjima, na kojima je obišao velik dio zapadne Europe od Engleske, preko Švicarske, Njemačke i Austrije, sve do Italije. Putovao je također preko Malte, Grčke, Konstantinopola (Istanbul), sve do Libanona gdje je neko vrijeme bolestan ležao u Bejrutu. Bio je bez stalnog zaposlenja, tek povremeno surađujući u pojedinim novinama (što se u ono doba još i honoriralo) i na kazališnim komadima.
Najveća romantična ljubav njegovog života i utjelovljenje ideala žene, za njega bila je stanovita Jenny Colon, koju je upoznao 1837. godine, koja se potom udala za flautista, te umrla 1842. godine.
Gerard je bio jedan od prvih pjesnika 19. stoljeća koji je živio sasvim boemski. Živio je u materijalnoj oskudici, nemirna duha, često bivajući od 1841. godine gostom bolnica, sanatorija, pa čak i umobolnica. Višekratno ga je privodilo pariško redarstvo tijekom noćnih ophodnji.
Objesio se, ne mogavši izdržati borbu sam sa sobom i sa životom, 26. siječnja 1855. godine, u mračnoj ulici Rue de la Vielle - Lanterne.
jedan je od ponajboljih francuskih pjesnika 19. stoljeća.
Iako je živio i pisao u doba romantizma, i bio je suvremenikom velikih francuskih pjesnika romantizma, njegova poezija najavljuje buduće pojave i razvojni put francuske književnosti: simboliste, "proklete pjesnike", Baudelairea, Rimbauda, Verlainea.Poezija odražava njegove svjetonazorske i filozofske poglede na život i postojanje: prepuna je težnje prema mističnom, a među glavna obilježja spadaju još i težnja prema muzikalnosti, snažna i razvijena imaginacija i snovitost na javi. Nerval je, prema ocjeni mnogih, bio najbolji sonetist među pjesnicima svoje generacije. Pjesme mu se, pored već spomenute težnje muzikalnosti, očituju čvrstom strukturom forme.
Za života objavio je zbirke Odice (1832- 35), Mali dvorci Boeme (1853), te značajan rukovet soneta Himere (1854). Za svoje sonete sam je zapisao da su "složeni u stanju supernaturalističkog sna".
Kako piše u svojoj Antologiji pjesništva francuskog romantizma, njezin sastavljač prof. Mirko Tomasović: "Tu se najočitije vidi Nervalova magična sposobnost da u strogo omeđen oblik unese vizijske, fantomske, tajnovite naglaske i aluzije, boje i zvukove. Himere su, nadaje se zaključak, predšasnice Baudelaireovih, Verlaineovih, Rimbaudovih, Mallarmeovih suočavanja s poezijom i njezinim oblicima, suzvučjima. Ti sastavi daleko su od romantičarske deskripcije i pitoresknosti jer potječu iz posve drugačije pjesničke tvorbe; alkemija su riječi, slika u sonetističkoj zvučnoj posudi."
Nervalovo djelo prepoznato je i adekvatno vrednovano tek nakon pojave i afirmacije simbolista.
Nerval i hrvatski pjesnici
Utjecao je Nerval svojim stihovima i na hrvatske pjesnike koji su ga čitali u originalu: na Matoša i na Ujevića.
Smatra se da je prvi stih Nervalove pjesme Maštanja potaknuo Matošev: "Ima jedna gospa Marija." Tin Ujević je pak prvi stih Nervalove pjesme Les Cydalises: "Ou sont nos amoureuses?" uzeo kao motto svojoj pjesmi iz 1914. "Naše vile". (Mada se već i najveći francuski pjesnik 15. stoljeća, Villon, u jednoj od svojih balada zapitao: Gdje su gospe iz davnijih dana?) Iz navedenog možemo zaključiti da je Gerard de Nerval, mada vjerojatno i najmanje poznat kod nas od svih velikih francuskih pjesnika 19. stoljeća, svojim stihovima i opusom poticajno djelovao na neke od naših najznačajnijih pjesnika koji su u njegovim stihovima očito pronašli i prepoznali izvornu i bezvremensku iskru istinske inspiracije.
Biografija
Živio je kratko (niti 47 godina) i nesretno; k'o što i priliči velikom i istinskom pjesniku. Jer Nerval je uistinu bio dubinski istinski pjesnik (koji živi u ovom svijetu, ali sav je usmjeren prema onostranom, mističnom i metafizičkom u čijim se suglasjima očituje prava priroda svijeta), a ne tek netko tko vješto niže riječi.
Otac mu je bio vojni liječnik u doba Napoleonovih ratova; majka je umrla u trećoj godini pjesnikova života.
Nerval je bio sklon lutanjima i putovanjima, na kojima je obišao velik dio zapadne Europe od Engleske, preko Švicarske, Njemačke i Austrije, sve do Italije. Putovao je također preko Malte, Grčke, Konstantinopola (Istanbul), sve do Libanona gdje je neko vrijeme bolestan ležao u Bejrutu. Bio je bez stalnog zaposlenja, tek povremeno surađujući u pojedinim novinama (što se u ono doba još i honoriralo) i na kazališnim komadima.
Najveća romantična ljubav njegovog života i utjelovljenje ideala žene, za njega bila je stanovita Jenny Colon, koju je upoznao 1837. godine, koja se potom udala za flautista, te umrla 1842. godine.
Gerard je bio jedan od prvih pjesnika 19. stoljeća koji je živio sasvim boemski. Živio je u materijalnoj oskudici, nemirna duha, često bivajući od 1841. godine gostom bolnica, sanatorija, pa čak i umobolnica. Višekratno ga je privodilo pariško redarstvo tijekom noćnih ophodnji.
Objesio se, ne mogavši izdržati borbu sam sa sobom i sa životom, 26. siječnja 1855. godine, u mračnoj ulici Rue de la Vielle - Lanterne.
| ZLATNI STIHOVI Čovječe, umniče, ta zar ti jedini Misliš, tu gdje život u svemu se javlja? Tvojom moći tvoja sloboda upravlja, No glas tvoj ne čuje svemir u visini. Duh djelatni poštuj u zvijerima svima: Svaki cvijetak dušu Prirodi otkriva; Tajanstvo ljubavi u kovini sniva: "Sve osjeća!" I sve moć nad tobom ima. Znaj, iz slijepog zida pogled na te vreba: U samoj se tvari Riječ nalazi živa. Samo časnoj svrsi ona služit treba! Često u dnu bića skriven Bog prebiva; Kao mlado oko što ga vjeđa krije, Pod korom kamenja duh netaknut bije! (prepjev: Milićević) BAKA Tri su već ljeta, baka da počiva - Starica dobra - , kad je pokapali, Rodbina, vidjeh, svatko da ju žali, I da bol im je istinska i živa. Ja samo lutah po kući, zatečen Više neg tužan; jer bjeh joj do lijesa, Spočitnu netko da gledao sve sam Bez riječi, da mi ni suza ne teče. Bol bučna prođe ko u jednom trenu: A čuvstvo ino, nakon ta tri ljeta, Zbog zla i dobra, - buna, preokreta, Zbrisa u srcu uspomenu njenu. Tek ja ju snivam, često zbog nje plačem; Nakon tri ljeta, mahom svakim danom, Kao u koru ime urezano, Spomen joj sve se udubljuje jače. (prepjev: Tomasović) | DELFICA Je l' ti, Dafne, znana stara pjesma ova, O ljubavi štono, pod bijelim lovorom, Pod maslinom, vrbom, mirtom, sikomorom, Ko romansa uvijek počinje iznova? Poznaješ hram li golemoga trijema, I limune gorke tvojem zubu drobnu? Spilju za goste nesmotrene kobnu, Gdje svladana zmaja drevno sjeme drijema? Vratit će se bozi koje duša plače! A vrijeme će vratit red minulih dana; Već proročkim dahom zemlja drhtat zače ... A Sibila lica latinskog još snije, Uz luk Konstantina tvrdo uspavana. - U red stroga trijema ništa taklo nije. (prepjev: Gamulin) ROĐAKINJA Draž zime; nedjeljom, toliko se puta, Kad od slaba sunca bijela zemlja žuta, Neka rođakinja u šetnju van prati ... "Večeri ne kasnit!" , pripominje mati. Kad u Tuileriesu nagleda se svijeta, Pod crnim stablima cvjetnih toaleta, Djevojci već hladno ... pa vam pozor skreće Da se magla diže i da pada veče. Za lijepim se danom na povratku žali, Koji brzo prođe ... neki žar upali: Kada se ulazi, u slasnom teku, S dna stuba miriše, - to purana peku. (prepjev: Tomasović) |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.