Kolumne

subota, 28. siječnja 2017.

Mario Kovačević | Pismo sinu


Dragi sine,

Sve ono što bih htio podijeliti s tobom možda nadilazi uobičajene tokove komunikacije: razgovor, polemiku, diskusiju, pohvale i prijekore, upute i savjete, itd., itb.

Možda nije dovoljno samo biti sa sinom; zajedno igrati nogomet, šah, karte, video-igrice; voziti bicikl, gledati filmove, šetati, čistiti i/ili popravljati stan, auto, raditi oko vikendice, zajedno svirati ili razgovarati o idejama...

A možda su upravo te divovske sitnice - suština.
Možda je zaista dovoljno i jedino bitno: biti prisutan tijekom tvog odrastanja i formiranja osobnosti kao živi i ( valjda bar donekle ) pozitivni uzor i primjer...
Ne znam.

Znam sigurno da ću barem pokušati biti onakav otac kakvog bih sebi poželio.
Oprosti mi unaprijed ako/kada negdje nešto i pogriješim. Meni je ovo prvi ( i zasad jedini ) put da svjesno ili nesvjesno pokušavam oblikovati jedno ljudsko biće, a i moj svjetonazor i sustav vrijednosti su oblikovala neka nepredvidiva emocionalna iskustva koja su me trajno odredila. 

A osim što sam i sam još nedovršen i nesavršen (kakav ću vjerojatno i ostati), imam i svoju divlju, tamnu stranu s kojom se baš i ne ponosim, i nastojat ću te s njom ne upoznati. Bilo bi prejednostavno kad bi mogao naslijediti samo sve moje vrline, kad već u genima nosiš i poneke moje mane.

Vodio sam u životu mnoge teške bitke, a najteže su bile one sa samim sobom. Priznajem da nisam baš svaku dobio.

Želio bih da prepoznaš i poštuješ pozitivne ljudske vrijednosti kao npr.: iskrenost, povjerenje, skromnost, pravednost, suosjećajnost, prijateljstvo, svakodnevnu požrtvovnost, ustrajnost, dječje čuđenje i maštu, te smisao za humor. I ne samo da ih prepoznaš, već da ih usvojiš i razviješ, te da sa sigurnošću znaš što je ispravno i dobro, a što je loše i zlo.

Želio bih ti prenijeti ova sitna zrnca mudrosti što sam ih mukotrpno prikupio s godinama, učeći gorko i bolno na vlastitim greškama i glupostima, jer sam bio ili neukrotiv, ili preponosan ili 'prepametan' da bih učio na tuđima. Srećom, tvoja me majka uspjela privremeno pripitomiti. Iako svjesna da bi joj to lakše uspjelo s nekom drugom životinjom, npr. vukom. 

Želio bih da osvijestiš u sebi ono u što sam duboko uvjeren: da su dvije temeljne vrijednosti u životu Ljubav i Znanje. Cijeli jedan ljudski život vrijedi utrošiti u neprekidno i nesebično pružanje onog prvog, i nezasitno stjecanje onog drugog. Uči voljeti i voli učiti.
Budi spreman svoj um održati žednim znanja i cijeli život učiti.
I umrijeti blesav.

Traži i govori Istinu ma kako gorka ona bila. Traži vrlinu ma koliko bila skrivena, iskaži vrlinu ma koliko malo bila cijenjena. Traži ljepotu gdje je drugi ne vide... 
Život će ti s godinama dati mudrost kroz istinu, ali tek onda kad ti oduzme mladost.
Mudrost će ti pomoći da izbjegneš životne situacije u kojima bi ti ta ista mudrost bila nužno i hitno potrebna. Jer nije mudar onaj koji puno zna, već onaj čija su znanja praktična.
Dobro će ti se dobrim i vratiti. Kao i zlo, ali ono dolazi s kamatama. Ne propusti činiti mala dobra djela. Zadrži svoj unutarnji mir, ne budi srdovit jer ljutnja zaglupljuje.
Budi hrabar tj. nauči brzo kontrolirati svoj strah i dobro procijeni kada je od tvog straha važnije nešto drugo. Kada treba uzmaknuti, a kada ostati i boriti se do kraja.
Sačuvaj tu hrabrost, pokretačku snagu, volju za životom i nadu u izlaz iz bezizlaznih situacija, pa i onda kad je svi oko tebe izgube.
Nemoj nikoga mrziti, jer mrziti znači bojati se. Nemoj si dopustiti da žališ za propuštenim prilikama, iskoristi na najbolji način ovo vrijeme koje ti je dato.
Nemoj se nikome predati bez borbe, osim onoj koja te iskreno voli.

Oprezno biraj kojoj ćeš djevojci/ženi dugoročno vjerovati. Međusobno povjerenje i poštivanje osobnosti (naravno, uz tjelesnu privlačnost), su prvi korak iz zaljubljenosti u Ljubav; kad prestane gledanje u oči i počne gledanje u istom smjeru u zajedničku budućnost.
Dopustite jedno drugom da budete potpuno svoji inače ćete voljeti samo svoj odraz u drugoj osobi. Ne tuguj, nego budi ponosan ako se dogodi da više voliš nego što si voljen.
Tvoja obitelj nije samo ona s kojom si u krvnoj vezi. Tvoja obitelj su svi oni do kojih ti je stalo i za koje si spreman nešto žrtvovati.
Ne boj se pustiti suzu jer ona nije znak slabosti, već unutarnje snage; znak sveobuhvatne tuge, zahvalnosti, divljenja, ili neizrecive ljubavi.

Svaku kritiku stoički mirno prihvati i saslušaj jer ona je kao bol u tijelu koja opominje da se događa nešto nezdravo. Nauči pobijediti poslije poraza, jer nije sramota pasti preko neke prepreke  u životu. Sramota je odustati i ne nastaviti dalje.
Ako prolaziš i kroz pakao, nastavi prolaziti sve dok ne prođeš.
Ne idi baš uvijek utabanim stazama, nađi svoju stazu i ostavi svoj trag.

Imaj svoj stav, ne daj se pokolebati, ali poštuj tuđe mišljenje. Razumne kompromise prihvati kao neminovnost, ne kao poraz. Barataj argumentima a ne predrasudama, čitaj dnevne vijesti između redova.
Ne dopusti da ti budu nametnuti nemilosrdni zakoni tržišta, konzumeristički materijalizam i divlji neoliberalni kapitalizam kao društvene vrijednosti; bezosjećajnost, bahatost, licemjerje, pohlepa i zavist kao vrline; ksenofobija, kič, malograđanski moral i trač-kultura estrade i turbo-folka kao vrhunski dosezi civilizacije.
I gledanje sapunica te nedjeljni obiteljski 'šoping' nakon mise kao lijek od svakodnevnog stresa i frustracija.

Budi skeptičan (ali s poštovanjem) prema svakoj religiji i bogomoljama svih vrsta (sinagoge, crkve, džamije) jer se oni koji tamo propovijedaju predstavljaju kao profesionalni, teološki obrazovani Ovlašteni Tumači Božje Riječi; kako bi opravdali svoje postojanje, širili svoje zastarjele dogme i davali savjete i utjehu onima koji ih drugdje ne mogu ili ne znaju naći.
Preziru modernizam (osim zvučnika koje za vrijeme mise ili namaza odvrnu na najjače), a zapravo su svi zajedno nepotrebna i licemjerna birokracija između Čovjeka i Boga.

Iako ljudi ne bi smjeli često koristiti riječi 'nikad' i 'uvijek' (jer naši su životi prekratki za te pojmove), nemoj nikad zaboraviti one bitne vještine: svirati, pjevati, stvoriti smijeh iz ničega, zadržati otvoreni um, pronaći sreću u sitnim radostima, diviti se ljepoti.
I ne zaboravi podijeliti to sa svojim najmilijima što češće i u što većim količinama.
Sviraj i pjevaj kao da te nitko ne sluša, pleši kao da te nitko ne gleda. Odgovorno i pošteno radi svoj posao kao da ti novac nije potreban. Najsretniji nije onaj koji najviše ima, već onaj koji najmanje treba. Nekretnina ti neće nedostajati, a ostalo ćeš i sam steći.  

Znam da, nažalost, nemaš običaj čitati knjige (osim obavezne školske lektire), ali kad sazriješ možda nađeš u ovih par riječi ona gore spomenuta zrnca, koja će dodatno aktivirati tvoje sive stanice. I možda te potaknuti da pojedine odlomke bar još jednom pročitaš i razmisliš o njima. Ili ih prepričaš svojoj djeci.

Ti si sjeme budućnosti u čije srce želim usaditi Ljubav i kroz tvoje odrastanje zalijevati ga ovim malim mudrostima i životnim lekcijama. Nadam se da će nešto i niknuti.
A kad nešto nikne, onda ću se odmaknuti, da ne zaklanjam Sunce i ostale zvijezde u pravcu kojih ćeš rasti.

I ne vjeruj ni riječ od navedenog ako se to kosi sa tvojim uvjerenjima i zdravim razumom.
Znam sigurno da u tebi želim izgraditi boljeg Čovjeka nego što bih sam ikad mogao biti.

___________________________________________________________________________

Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, i postižu, ali ne preko vas.
I premda su s vama, ne pripadaju vam.
Dajte im svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer, ona imaju svoje vlastite.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer, njihove duše borave u kući sutrašnjice, do koje vi ne možete,
čak ni u svojim snovima.
Možete se truditi da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti stoji.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele u budućnost.

Strijelac vidi znak na stazi vječnosti,
i On vas napinje svojom snagom
da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.

Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude radost;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti,
isto tako ljubi i luk koji je postojan.


Khalil Gibran: "Prorok"
(1883.-1931.), libanonski pjesnik i filozof

___________________________________________________________________________

Kada ja umrem, sve moje postat će tvoje... osim snova.

Carlos Ruiz Zafon, španj. pisac: „Sjena vjetra“


Nema komentara :

Objavi komentar