Kolumne

subota, 28. siječnja 2017.

Igor Petrić | Figurativno značenje riječi ako


Što je to što vidite oko sebe?
Samo još jedna izmišljena,
neostvarena projekcija želja,
očekivanja i nadanja
ili realnost od koje ne možete pobjeći,
sakriti se od svih
kako bi na miru još jednom pomno promislili
kuda Vas sve to vodi i kako ćete živjeti,
ako ne …

ako ne učiniti baš ono što žele,
što bezuvjetno zahtijevaju od vas.
Ako se ne prepustite i postanete
protočni kao voda od koje će samo uzimati,
grabiti bez pitanja,
jer odavno je sve napisano,
uklesano krvlju još nerođene djece
u monumentalne spomenike njihove vladavine
koji sjaje svom svojom bestidnošću i licemjerjem.
Ako …
ne želite igrati samo njihove igre
po njihovim pravilima i ako ništa,
baš ništa ne pitate,
jednostavno nastavite živjeti svojim malim životima
od danas do sutra, za jučer, za njih
i tako u nedogled,
poslušno kao ovce
koje nakon svega
oni ostavit će izvan sigurnosne ograde
na milost i nemilost gladnim vukovima dosade
i tako u nedogled s još tisuću pitanja, prijedloga,
izmišljenih konstatacija.
Dokad!
Koliko još treba i kad će vam već jednom biti dosta?
Kad?
Pitam vas,
malene ljude.
Vas što strpljivo čekate skriveni u rupama
skriveni od pitanja,
pogleda,
skriveni od dodira.
Vas što sjedite nepomično danima
uglavnom sami u tami već potrošenih godina.
Pitam vas jer vidim da…
„svejedno“ polako postaje premisa vašeg življenja,
a „nada“ zaboravljena figura jezičnog izražaja.
Kad ćete već jednom poduzeti nešto
i reći
DOSTA JE?


Nema komentara :

Objavi komentar