Jasminka-Hržić Grubelić | Sretna

Odlazak

Svijet je sklisko, vrtoglavo i nepoznato mjesto. Osjećam se odvojeno od svog vlastitog tijela, moje ruke i noge više nisu moje.

- Kako se zovete, gospođo?- pitanje je banalno, uobičajeno. Pokušavam se predstaviti ali ne uspijevam. Usta su mi nepomična, nijema. Zaista želim odgovoriti, ali ne mogu. Koncentriram se na dovođenje zadovoljavajuće količine kisika u pluća. Šum u glavi postaje nesnosan.

- Kako se zovete, gospođo?- drži me za ramena dok ponavlja pitanje. Glas mu postaje blago paničan. 

Nemam pojma. Nemam pojma kako se zovem. I tko je ovaj čovjek? Zašto mi se unosi u lice? Čega se boji? Gdje sam, uostalom? Tko sam? I mene preplavljuje strah. 

Tko sam?

Svijet blijedi, pretvara se u zonu sumraka a zatim u noć. 

- Poštovanje, gospođo.- začuje se glas iz tmine. Iskrice svjetlosti materijaliziraju tvoju pojavu. Sjajiš. Zbunjena sam i dezorijentirana. 

- Idemo na putovanje-kažeš

Ti si Vodič, kažeš.

Putovanje 

Pravim se gluha. I nijema. Usmjeravam se na neko drugo mjesto, u neko drugo vrijeme. Gutam riječi koje mi naviru jer znam da je potpuno besmisleno upuštati se raspravu s tobom. Britkiji si i brži na jeziku od mene, u našim duelima ti si onaj koji odnosi pobjedu. Zato brojim do deset, stotinu, tisuću. Brojim toliko dugo da mi ponestaje brojki. Izbjegavam provokacije gledajući u vjetar koji protjeruje sunce iz mog vidokruga. Trudim se biti hladna prema tebi, prema sebi, prema nama.

Mogla bih ti reći da te više ne volim.

Mogla bih to zaista i osjeća ti ako je ne-ljubav nešto što se može nazvati osjećajem možda bi takva jedna izjava konačno stavila točku na ove besmislice koje mi traće energiju, vrijeme, život. A možda bi sve postalo još gore, jer bih lagala.

Mogla bih ti reći da te volim bez uvjeta.

Jasminka-Hržić Grubelić | Fjaka

 

Jeba te, al je vruće. Kalma je bonaca, sve je zaleglo. Bandira na zvoniku ne mrda. Na radiju puštaju Doris Dragović, cili album. Bit će da se ni njima ne da radit po ovon zvizdanu. Nema ni muva, tako ti Boga, tolko je vruće i suvo. Baš bi iša malo ubit oko. Ajme, al san se naija, ova moja baš lipo kuva. Još san i popija žmuj bevande, šta reć. Popija bi ja još, al ne da ovi moj vrag od žene. A danas bi moga bit muško i lagano je odjebat pa mrknit bar još jednu. I`l dvi. Pa žedan san a i vino nan je baš dobro ove godine. Šteta ga vodon ridit. E, a moga bi popit i čašu ciloga. Aj, evo, išla je na dvor, neće ni skužit…. Ajme šta je dobro iskrenit čašu ladnog bilog na vaki dan!

• Mate, beštijo, jesan ti rekla da smiš popit samo jednu ritku bevandu posli ručka!

Ma kako je skužila?! Gledan je u čudu.

• Šta si blesav, nisan ćorava, po bocuna fali!

Drugi put ću dotočit vode u bocu, kako se toga nisan pri sitija?! Ajme sad neće prestat govorit po ure, satrt će mi cili gušt. A kad san je prvi put pojubija bila je opita ka i ja. I umiljata. Ka mačka. A vidi je sad. Brontulaje po cile dane. Ista njena mater. 

• Dobar dan, Mare! Jeste doma? Evo nas, došli smo!

Jebate, dozva san je. Punicu, mislin. Evo je, došla je s malin, čuvala ga, dok smo radili. A baš ga je mogla počuvat još dvi ure, da malo odmorin. Jebate, ne znan jel mi se vako spi od posla il vina, al brate, da mi je sad leć, Boga bi vidija.

• Jerko, reci mami dobar dan!

Mami, mami. A tati? Tati ništa, isto ka da me i nema. A možda i bolje, možda uspin na stolici malo odrimat. Ma moš mislit. Evo ga, već je počeja plakat. Nih dvi su se uzvrtile oko njega ka dvi kokoši.

• Nemoj, Jere, nemoj plakat, molin te. Evo, dat će mama…šta bi tija, ljubavi? Jel ti pelena mokra pa ti smeta? Daj da mama vidi…Aj, zlato, nemoj se tako bacat, daj da te prominin, bit će ti lakše… ajde ljubavi…

Punica ide po suvu pelenu, a mali se ne da ni taknit. Bit će da i njemu smeta ova vrućina, nervozan je za popizdit. Dok se ona bori sa malin, ja gledan di bi moga uvatit crtu, dok me niko ne abadaje. A e, moš mislit. Evo je, žena  se sitila da san tu i kreću rafalne zapovidi.

• Pojačaj klimu, stavi za kavu, pospremi suđe u makinu, al po malo da ne lupaš i stišaj ti prokleti radio. Jesi me čuja?

Govori ispod glasa, ton joj je miran, ali znan kolko je sati. Dižen se bez riči, slušan, šta ću. Zadnje što nan triba je svađa pred diteton i punicon. Punica se vratila s čiston pelenon.

• A, vidi njega, odlipia se od stolice! Ma bravo, zete, bravo. Veliki je to uspih za tebe.

E, pa da ovo ni za popizdit?! U mojoj kući?!

• Šuti, ma. Ne provociraj bez veze. Ostavi ga na miru. Daj mi tu pelenu.

Moja Mare. Ljube moja. I sa materon priča ka i s menon. Tiho i mirno. Punica je začepila, mali i dalje plače.

• Ššššššššššš…lipi moj veliki dečko…aj, strpi se malo, znan da ti ovo smeta, al moramo…evo, sad će mama, samo čas…

Traje to presvlačenje desetak minuti. Skuva san kavu, ja i punica sidimo uz pune čikare i šutimo. Evo je, ka da ima neku čaroliju, ili šta ja znan šta, uspila je presvuć i umirit maloga. Sidi joj u krilu, glavu je naslonija na njena prsa i prebire prstiće. Presta je plakat, iako još malo trza tilon i glavon. Dobro je, bit će dobro. Možda i zaspi. I ja bi onda moga ić leć, jebate, šta bi to bilo dobro. A u kurac!

• Evo me, došla san doma! Mamaaaaa, ima li šta za izist?

Jasminka-Hržić Grubelić | Zatvorenih očiju

Zatvorenih očiju
Otvorenog pogleda
Polomljenih prstiju
Čvrste ruke
Ispod
Najplavijeg neba na svijetu
U zraku čistom
Hladnom
Diše
Toplo...

Jasminka-Hržić Grubelić | Pozdrav

Pozdrav
Dugim
Uznemirenim
Izdahom.

Pozdrav
Hladnom
Sunčevom
Zrakom.

Jasminka-Hržić Grubelić | Bivša ljepotica

Bivša ljepotica
I njen ostarjeli dragi
Bliještećih očiju
Razdragani
Pod tisućama treperavih svjetala
Jedne hladne prosinačke noći
Zagrljeni
Zaljubljeni
U žurbi
Život
Hodaju
Nasmiješeni.

Jasminka-Hržić Grubelić | Osluškivanje

Osluškivanje
Tišine između redaka.
Brojanje udaha
U jedinici vremena.
Pogled na nešto
Poznato i drago.
Kiša na licu.

Sve je u redu.
Ne odlazi se.

Zaista.