dragovoljno podnosim tišinu
nadvratniku Vašim dverima
nisam ni sveta sličica
niti potkova
prepolovljen na nas
i sebe
sumračju u naručju
dokono
tražim odgovore
na preostala pitanja
zatečen pličinom nekih života
kojima niste u zrcalu
bez suvišnih sjećanja
bez nesuvislih primisli
bez novih upoznavanja
spašavam se u krugu
nedopuštenog dangubljenja
tako
svako
poput nebeskih vrabaca
obilovan mrvicama
u svako novo jutro
bivam bogatiji
za jučer
tako
kako vrijeme steže
ne postaje
sve teže
i teže
dapače
poodmakla prosinačka predvečerja
ispunjavaju me
prebožićnim mirom
ps
nemam potrebe
opravdati se
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.