Ako se pogledamo u ogledalo
što ćemo vidjeti?!
Samo lutke vođene tuđim rukama,
druge koji govore kroz naša usta
i za nas.
Koji odlučuju za nas,
naš život
i naše poteze
Gdje smo se izgubili?
Mi, ljudi, ako smo još uvijek to.
U nekom čudnom životu
koji nije naš
i koji živimo za druge
da bi preživjeli.
Pitanje je može li se nastaviti tako
kao lutke bez mogućnosti odluka,
bez sreće i bez mogućnosti.
Prolazi li nam i dalje krv kroz vene
ili smo odavno postali hladni i ravnodušni.
Samo nas sunce može ugrijati.
Marionete lude i sa lažnim smiješkom
nacrtanim na lažnom licu koje nije naše.
Marionete!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.