Izložba fotografija Ljubice Ribić | 5. lipnja 2026. u 18:30

 

Ritam misli poziva na književne događaje

Udruga Ritam misli iz Varaždina vas poziva na bogate programe tijekom veljače.

10. 2. 2024. s početkom u 11:00 održat će se, nedaleko raskrsnice ulice Otona Župančiča i ulice Eugena Kumičića u Varaždinu, program ‘’Na kavu s umjetnikom’’. Uz poeziju i glazbu obilježit ćemo Slovenski dan kulture. Osvrnuti se na književni rad slovenskog književnika Otona Župančiča, i hrvatskog književnika Eugena Kumičića.

13. 2. 2024. s početkom u 19:00 u kavani Stara vaga , IMPULS 92 MASKENBAL STIHOVA i ove godine stavit ćemo maske i uz stihove biti na trenutak netko drugi. Pošaljite svoju pjesmu na e-mail ljubica.m.ribic@gmail.com i dođite na maskenbal. Pročitat ćete stihove nekog drugog i pokušati pogoditi čiji su. Vaše stihove će pročitati netko drugi. Bit će to maskenbal osmijeha.

15. 2. 2024. s početkom u 18:00 Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava - izložba "Naoko nespojivo" i performans "Lađa od lubja"

17. 2. 2024. s početkom u 18:00 Dom kulture Sračinec, promocija zbirke poezije "Molitva za ljubav" Terezije Flegar

20. 2. 2024. s početkom u 16:30, Dom za starije i nemoćne Varaždin, večer poezije i glazbe "Put emocija"

Udruga Ritam misli proslavila je osmi rođendan poetsko glazbenog programa Impuls poezija u kafiću.

Osam godina poetskih riječi, glazbe i osmjeha, osam godina poezije i zagrljaja. Osam godina prijateljevanja.

U utorak, 27. rujna, u Rock Art Caffeu, održan je osamdeseti rođendanski Impuls poezija u kafiću. Pjesnici iz Zagreba, Vrbovca, Čakovca, Sračinca, Ivanca, Ključa, Brezničkog Huma, Novog Marofa, Maribora i naravno Varaždina darovali su svoju poetsku riječ i s pažnjom slušali poeziju izuzetne žene, književnice, višestruko nagrađivane autorice romana, kratkih priča, eseja i samozatajne pjesnikinje Marine Šur Puhlovski. S književnicom je uz poetski par Ljubicu Ribić i Milana Novaka razgovarala pjesnikinja, Anka Dorić.

Glazbeno – pjesnička večer, Impuls poezija špancira

Udruga Ritam misli vas poziva na, glazbeno – pjesničku večer, Impuls poezija špancira

Četvrtak, 25. kolovoza 2022., s početkom u 20:00 u atriju Franjevačkog samostana (u slučaju kiše u Franjevačkoj crkvi, crkvi Sv. Ivana Krstitelja) održat će se još jedna večer poezije i glazbe s izuzetnim pjesnicima, posebnim gostima. Nakon španciranja ulicama baroknog bisera, Varaždina, zaustavite se i uživajte u riječima hrvatske pjesnikinje Lane Derkač i slovenskog pjesnika Ferija Lainščeka. Oni će vas, svojim bogatim i nadasve emotivnim pjesničkim slikama, povesti u svijet poezije. 

Poezija Lane Derkač je svakako poezija koja je izričaj vremena u kojem živimo i uskovitlana energija čula. Višestruko nagrađivana autorica je svoj poetski put snažno obilježila, kako na hrvatskoj tako i na svjetskoj pjesničkoj sceni. Po njemu kroči vješto i promišljeno ostavljajući neiscrpno bogatstvo poetskih slika.

Feri Lainšček, višestruko nagrađivan književnik iz Slovenije, autor je više romana koji su postali bestseleri, dobitnik najprestižnijih nagrada. Romanopisac čije knjige rado čita i hrvatska čitalačka publika. Pjesnik koji poezijom dodiruje i najzatvorenijeg čovjeka, čovjek dubokih emocija i neiscrpne energije. Poezija Ferija Lainščeka je poezija čistih emocija i snažnih slika života.

Uz glavne goste, u samom programu svoju poeziju će nam govoriti; Anka Dorić iz Zagreba, Branka Kamenšek iz Kamnika (Slovenija), Lana Kunić i Ernest Fišer iz Varaždina. Poezija i glazba su u neprekidnoj simbiozi u kojoj se emocije udvostručuju, a slike postaju bogatije, riječi postaju glazba, a glazba postaje poezija. U glazbenom dijelu programa, Impuls poezija špancira , sudjelovat će dvije glazbenice, mlada harfistica Tanja Franjić i izuzetna vokalistica Petra Antolić.

Zaustavite sat, budite poezija u glazbi i glazba u poeziji, poručuju vam organizatori i voditelji: Edita Kutnjak Zlatar, Ljubica Ribić i Milan Novak.

Ljubica Ribić | Prijatelju

Ne, neću ti ubrati cvijet,
posadit ću ti drvo
pravo veliko drvo.
Njegova krošnja bit će dom
za ptice.
U rašljama grana gnijezdit će se golubovi,
a na vrhove slijetati sjenice i kraljići.
Ne, neću ti pokloniti cvijet,
poklonit ću ti tisuću cvjetova
kad u rana proljeća tvoje drvo
zamiriše.

Iz ciklusa "Granice su nevidljive prostim okom" (8/8)

Ljubica Ribić | Moj grad plače

Moj grad
je zavijen u crno
Moj grad plače
Život je tek u kapima sreće
Osmijesi su zabravljeni
Zaboravljena ljuljačka
u vrtu zjapi
Čeka drhtave ruke starice
i smijeh djeteta
Moj grad diše otežan
bremenitim vremenom
Pune se bolnice
Zvona ispraćaja
Nevjerica
Nespokoj
Moj grad plače
svaki dan iznova

Iz ciklusa "Granice su nevidljive prostim okom" (7/8)

Ljubica Ribić | Deseti dan apokalipse

Izvukoše iz mrtvog jezera
neke čudne ptice
Ribe su odavna napustile mrjestilišta
Žabe obojile tijela nekom čudnom bojom
oku neprihvatljivo
Samo sjajni kukci s debelim oklopom traže mrtve ličinke
Ljudi su poput aveti
U očima neko ludilo
izbrijane glave i tetovirane misli
Ne govore ne dodiruju se
šutke izvlače ptice
čudne ptice
iz mrtvog jezera
Nebo je užareno
Zemlja miriše na zgarište
Jezero je crno
Drveće je uspravno podiglo rašlje
prkoseći smrti
Izvukoše neke čudne ptice iz mrtvog jezera
U očima im plavo nebo i zelene šume
na krilima im kapi ljetnih pljuskova
Ljudi su poput aveti
U mrežama skrivaju kosti
U dupljama strava
Koliko ih je
Koliko mrtvih ptica
Koliko kosti
Kornjaši traže mrtve ličinke
na osušenim truplima
ispod rašlja drveća
ispod očaja

Iz ciklusa "Granice su nevidljive prostim okom" (6/8)

Ljubica Ribić | Vrećica, riba i sutra

Izvukoše iz kontejnera kosti ribe
bijele igličaste
iz glave gledaju mrtve oči
more je zaspalo u njima
Na kontejneru visi vrećica
iz vrećice viri kruh
i konzerva
Na konzervi rok trajanja
Ne traje više vrijeme mira
ni vrijeme konzerve
U konzervi se goje crvi
Crvi su i u kontejneru
Mir je umro s mrtvom ribom
i morem u njenim očima

Nebom lete nevidljive riječi
sudaraju se i sakate
riječi gube smisao u dijalogu
Monolog je zauzeo pozornicu
Trule daske škripe od težine
izgovorenih laži
Obmana je fokus trajanja
Trajemo poput riba
Ogoljeli šiljati

Izvukoše iz grobova majke
Kloniraju njihovu djecu
Djeca imaju oči ribe
Mrtve u trenutku rođenja

Riječi gube smisao
smisao je biti prvi u rano jutro
Uzeti vrećicu s kontejnera
sjesti na klupu u parku
Promatrajući mačku kako glođe
bijele igličaste kosti ribe
pojesti ostavljen kruh i
konzervu upitnog roka trajanja

Ciklus "Granice su nevidljive prostim okom" (5/8)

Ljubica Ribić | Pogled izgubio žeravicu

Sputana nevidljivom omčom
gutam otuđene misli
Riječi se poput poderanih plahti
vijore na vjetrometini
Granice su nevidljive prostim okom
možeš ih dotaknuti
ako slobodno zakoračiš u nepoznato
Iza tišine je nova tišina
dublja i ljepljivija
Guši krikove
Ruke nestaju u ljepljivoj masi
Kretanje je otežano
Pogled izgubio žeravicu
u tamnom ugljenu
i bijelom papiru
Ispisujem tvoje ime
vlažnim usnama izgovaram molitvu
Život je besmisao ako u njemu nema mjesta
za iznenađenja
Ljulja se kolijevka
u zatvorenoj ćeliji
U kutu sobe rasklimana stolica
od siline ljuljanja popustila godinama
Vlasnik je odavna napustio prostor
samo nakrivljena slika na zidu
podsjeća na siluetu
U vrućici su iskrivljene slike
Pauci i dalje vise naglavačke
Čini mi se predugo
I zidovi su poprimili sivu boju
Udaljenost od mog oka i raskrečenog pauka
je zanemariva u vremenu čekanja
Pobijediti zlu kob i biti heroina ulice
Obući se nekonvencionalno i
raširiti ruke na pozdrav
bez predrasuda

Ciklus "Granice su nevidljive prostim okom" (4/8)

Ljubica Ribić | U čoporu smo glasniji

Parodija smisla
u egocentričnosti besmislenosti
uzima danak
Osakaćeni tumaramo
nepoznatim predjelima
Zaboravljamo sve dosad naučeno
Plaćamo račune
ne kupujući ništa do
gole prevare
Izvrgnuti podsmjehu
smijemo se vlastitoj nemoći
Poput čagljeva zavijamo u gluho doba
kad noć skriva strah
U čoporu smo glasniji
boje nas se zečevi
Izdvojeni iz čopora
slijepo tumaramo
tražeći izlaz iz tmine
Mjesec se objesio na grane
Blijedim osmijehom pokazuje put iz košmara
Strah je unaprijed određen poraz

Ciklus "Granice su nevidljive prostim okom" (3/8)

Ljubica Ribić | Jednocrtno

Svaki udar duboko zaore u spoznaju
Prolaznost bez mogućnosti bijega
Korak unazad je nemoguć
Trenutak prvog udaha je usmjeren izdahu
Koliko udaha nosimo na plećima
možemo li ih izbrojiti prije nego ih potrošimo
Pokušaj bijega ubrzava disanje
Mirno sazivam sjećanja
neka se izmiješaju boje mirisi riječi
Slike postaju nečitljive prolaznicima
Zatvorenih kapaka uživam u punoći
Mrežom uhvaćene riječi
poput taloga crne kave
izazivaju gorčinu
Uzet ću kvačice i objesiti ih na strune
Neka ih vjetar pročisti
Zvukovi su jasniji kad zatvorim oči
Mogu ih vidjeti svojim mislima
nacrtati prstima na pješčanom sprudu
Svaki udar odzvanja
kazaljke se kreću u krugu
a mi jednocrtno

Ciklus "Granice su nevidljive prostim okom" (2/8)

Ljubica Ribić | I zemlja ima želudac

Kronologijom gluposti
nijemo vučem pohaban pogled
niz prorijeđene drvorede prijateljstva
Posjekli su najljepše jablanove
zarazili javore a sada kliješte breze

Zrak je neupitno loš
sparina vrelina žega osama stega
Metar do dna deset metara do površine

Pukotina raste svakim buđenjem
Buđenja su košmarna

Zubi su nebitni jer i bezubi ujedaju pogledom

Kronologija gluposti zapisana u segmentima ludila
sprječava ono malo ljudskosti zavrnuti slavinu
Referendumom potpisani
potpisujemo redoslijed
u nizu unaprijed insceniranih igrokaza

Zrak je neupitno loš
ulice su ispresijecane zabranama
tramvaji voze tišine bezriječje strah

Tijelo oznojeno drhti poput žednog psa na uzici
Ispod čekića istine krije se zloduh

Zemlja se nadima povraća joj se od vlastite učtivosti

Ciklus "Granice su nevidljive prostim okom" (1/8) 

GKIČ Metel Ožegović | Ljubica Ribić: Partitura misli i Ferdamano zavuzlane rieči

 

Udruga Ritam misli Varaždin i Gradska knjižnica i čitaonica "Metel Ožegović" Varaždin srdačno vas pozivaju na predstavljanje knjiga PARTITURA MISLI i FERDAMANO ZAVUZLANE RIEČI autorice Ljubice Ribić i SKLADATELJI ZNOTRAJ i PUKOTINE PROCJEPA/ RAZPOKE VRZELI autora Milana Novaka. O knjigama će govoriti lektorica i recenzentica Lidija Novosel, prof. i autori. Glazbena gošća, Petra Antolić iz Zagreba. 

Četvrtak, 7. listopada 2021. u 19,30 sati. Gradska knjižnica i čitaonica "Metel Ožegović". Franjevački trg 4, Varaždin.

Ljubica Ribić | Ne broji nam godine

 

Godine su samo mijene

Samo nevješto ispisani brojevi

Godine su godovi na deblima

i razgranate krošnje

ispod kojih umorni putnici

snivaju proljeća

Godine se ne ispisuju brojkama

One se broje osmjesima

zagrljajima koracima

U plaštu jeseni skriveni su

mirisni plodovi za duge zimske noći

Godine su samo mijene

Godine su godovi

Godine su široki drumovi

I kočije i praporci

I vijugave ceste 

Pitomi obronci

Ptice u  letu

I leptiri na cvijetu

Godine su ožiljci i poljupci

Isprepleteni prsti u zimskim noćima

Srebro u uvojcima i bore na našim licima

Godine su samo krijesnice 

u dugim zimskim noćima

Ljubica Ribić | Ferdamano zavuzlana pesma

ždere greške
hiti ih vu bezrečje
MOUČI kad rine
i rine moučeč
prek stene
Plen je
i zna da je vu njoj skriti
del neba i del mora

Ljubica Ribić | Nad brijestom je kišilo

''Nad brijestom je kišilo tog dana’’,
a ja nisam razumjela te kiše i dimenziju brijesta.
Nisam razumjela zašto je tuga uvukla prste na trg ptica
i zašto je kolona napaćenih, izgladnjelih, krvavih ruku
morala koračati ka smrti.
I brijest je kišio, i kišile su ulice i zvonar crkve Notre Dame.
Kišilo je danima, noćima, u skrivenim sobama djetinjstva.
Zavijao je stepski vuk i rasule se staklene perle,
šaputala je Fanina i vjetar na obroncima Ivanščice.
Bili smo isti u različitosti igre, u nemiru ruku, u iskričavim obećanjima.
Zauvijek.

Ljubica Ribić | Tin

Vidjela sam te
nosio si dug kaput
malo pohaban
šešir i
tajnu ušivenu u unutarnjem džepu
Nikad nisi zastajkivao
ali nisi ni koračao
Koračali su prolaznici
izlozi
osmijesi
Koračao je život
a ti si trajao godinama
Malo pognut
malo čudan
malo svoj
Vidjela sam te
na avenijama
na kolodvorima
u parkovima
u drugim ljudima
u koracima
sjenama
nosio si dug kaput
malo pohaban
šešir i
tajnu ušivenu u unutarnjem džepu
čuvanu od zlih jezika
od roda
i neroda
Nosio si čemer u grudima
i psovku na usnama
mirisao po klupama i stubištima
po jeftinim pansionima
ulaštenim podovima
po snovima
Drhtao na usnama mladih žena
u stihovima
u noćima
Vidjela sam te
nosio si život u riječima

Ljubica Ribić | Kao autor i kao aktivan kulturni djelatnik sudjeluje u mnogim međunarodnim susretima u organizaciji drugih kulturnih asocijacija

Ljubica Ribić, rođena u Varaždinu 1959 godine u kojem i danas živi i radi. Završila Opću Gimnaziju te upisuje Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu.   

Aktivan je član Hrvatskih književnih asocijacija, od 2014. član Varaždinskog književnog društva, 2015. postaje članicom Matice Hrvatske. Predsjednica Udruge za promicanje kulture RITAM MISLI od 2016. godine.

Piše poeziju i kratku prozu na hrvatskom standardnom jeziku, kajkavskom i slovenskom jeziku. Prevodi sa slovenskog jezika.

Kao autor i kao aktivan kulturni djelatnik sudjeluje u mnogim međunarodnim susretima u organizaciji drugih kulturnih asocijacija.

Objavljuje u raznim literarnim revijama u Hrvatskoj i inozemstvu (Locutio (Slovenija), Poiesis (Slovenija), Braničevo (Srbija), Portile poeziei (Rumunjska), Branuvanja (Makedonija). Poezija joj je ušla u mnoge zbornike u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori.

Poezija joj je prevedena na slovenski, engleski, makedonski i rumunjski jezik.

Kao suorganizator od rujna 2014 organizira pjesnička druženja u Varaždinu pod nazivom IMPULS –poezija u kafiću, te snimanje emisija za Varaždinsku tv kuću , IMPULS poezija na Vtv. Od lipnja 2017. do srpnja 2018. uređuje i vodi   radio emisiju RITAM MISLI OGLEDALO KORAKA na Radio Ludbregu. Moderator je mnogih književnih tribina u Hrvatskoj i Sloveniji.

2014, na internetnom portalu www.pesem.si njena je pjesma izabrana kao Tujejezična pesem zime 2013/14 po izboru uredništva, (pjesma na stranom jeziku zima 2013/14 po izboru uredništva), na istom portalu je više puta ušla u uži krug za izbor pjesme određenog perioda. Nagrađivana (prva i dvije druge nagrade) temeljem glasova publike na susretima pjesnika POEZIJA U SUTERENU. Njena poezija na slovenskom i na hrvatskom jeziku objavljena je  i u nekoliko zbornika PESEM SI portala, te u zborniku JSKD-a ''V ZAVETJU BESEDE'' 2017. Treća nagrada u kategoriji literarnih djela na slovenskom jeziku, na Literarno likovno multimedijalnom natječaju u Turnišču, Slovenija. Na ''SUSRETU RIJEČI'' u Bedekovčini 2018.  osvojila prvu nagradu za pjesmu ''TIN''

Tiskane autorske objave: 

''LICENCA LUDOSTI'' - prva zbirka poezije izdana 2012 godine, izdavač: Udruga Esseg, Županja

''SOBA ZAMAGLJENIH PROZORA'' - druga zbirka prozno poetskog sadržaja izdana 2014 godine, izdavač: STUDIO MODERNA d.o.o. Zagreb; suizdavač: PROVIDENCA, Biograd na moru

''?'' – zbirka poezije, objavljena 2016 godine, izdavač: Mariborska literarna družba / Zbirka Svetlin 57, Maribor

''ONA'' – zbirka poezije, objavljena 2017 godine, izdavač: RITAM MISLI, Varaždin

Prepjevi sa slovenskog jezika:

''ZVEZDA'' – ''ZVIJEZDA'', slovenskog autora Milana Novaka, 2014 godine, izdavač: STUDIO MODERNA d.o.o. Zagreb; suizdavač: PROVIDENCA, Biograd na moru

''ČRNA/CRNA'' dvojezična zbirka poezije slovenskog autora Milana Novaka, objavljena 2016 godine, izdavač: Mariborska literarna družba / Zbirka Svetlin 57, Maribor

''TIŠINA'' dvojezična zbirka poezije slovenskog autora Milana Novaka, objavljena 2017 godine, izdavač: RITAM MISLI, Varaždin

''TAM PREKO IN ČEZ / TAMO PREKO I DALJE'' dvojezična zbirka poezije slovenskog autora Miroslava Tičara, objavljena 2017 godine, izdavač: RITAM MISLI, Varaždin

Ljubica Ribić | Bojište

Noćas su krijesnice uzaludno osvjetljivale tamu
Grubi nanosi boja
Platno prošarano rezovima
Livade pokapane krvavim tragovima ratnika
Zvona sa seoske Notre Dame
rasjekoše muk
na tisuće mukova razbacanih tamnim kolutima pogleda
Nebom putuju svjetovi
Neznani junaci jurišaju
pogled zamućen
Muk zaglavi riječi
Noćas su krijesnice uzaludno osvjetljivale tamu
pjesma pobjednika pobijeđenog zaboli
a bol se strmoglavila
u njedra
u prepone
u stopala
ne može se dalje
Nebo je razotkrilo prijevaru
život je rasut gar istine
Ratnici umorni drijemaju na stratištu ljudskosti

Ljubica Ribić | Ugnježđena

Često razmišljam o tebi
Tražim te ugaslim očima
tamom u mračnim odajama
Zvonom sa zvonika
u kojem stoluje tišina
Tražim te u prolaznicima
u nemirnim koracima
u bespućima
u igri
u boli
Tražim te u bolnicama
na hodnicima
u čekaonicama
Tražim te u mirisu ranog proljeća
u bjelini snježnih pahulja
u plavim dubinama
i
u kometima
visinama
tišinama
A ti
ugniježđena
stoluješ
u grudima