Kolumne

petak, 27. siječnja 2017.

Pramcem u sumrak XI.


IZDAJICA BIJELI VERMUT

Piše: Jelena Miškić 


Stari Vukovarci kažu kako je Đuka bio macan, atleta i pravi bećar, a stara gradska ljepotica, povučena i tiha gimnazijalka. Kad pitam Đuku kako je to bilo kada su se prvi puta sreli - on kaže - kada sam ju prvi puta ugledao i Dunav je zastao na par sekundi...

Te ljetne večeri šezdeset i neke u gradu na Dunavu, Vukovaru, Đuka je pozvao staru, po dobrom starom vukovarskom običaju, na šetnju korzom i kasnije ako bude htjela piće ili sladoled. Ovo sa sladoledom je odmah shvatio kako je pogriješio, jer tko još od djevojaka liže sladoled kao kakva balavica, naravno da će na piće. Ali ponuda se pokazala pogotkom (kasnije punim pogotkom).

Tek punoljetna, majka se vjerno predala u iskusne tetkine ruke u odabiru odjeće i svega onoga što su tada djevojke držale visokom modom. Tetka je oduvijek puno više marila o načinu odabira tkanina, boja, odgovarajućih cipelica, torbica i ostalog. Od svega navedenog, tu su se našle i umjetne trepavice. Tetka je pristupila znanstvenom instaliranju istih, tako da se stara jedva spustila sa Sajmišta do Dunava, jer ništa jadna nije vidjela od silne maskare i tuša. Čeka Đuka, dolazi stara, sve po protokolu kreće. Korzo s jedne strane, razgovor ugodni, Korzo s druge strane, razgovor još ugodniji, pa preko Vuke do Dunava, nježni užasi uz prekrasan krajolik, a onda biološka potreba, ožednjeli oboje i pravac Tri vrške. I sad – da stara ne ispadne djevojčurak, kada je došao konobar da ih posluži, ona kao iskusno ispali - bijeli vermut! Za priču je sasvim nebitno što je Đuka naručio. Stiže vermut, bijeli, čaša s rubom u šećeru, kriška limuna zadovoljno pliva u rashlađenom piću, prekrasna ljetna večer, tu i tamo koji komarac i što je najvažnije Đuka mačor preko stola, stara s leptirićima u trbuhu, me ne može bolje. I tako razgovor ugodni krene, red šale, red komplimenata, red zemaljskih tema, malo tjelesnog znoja, nevinog uzbuđenja, ljeto je, kad PLOMP! Stara u šoku gleda - trepavica pliva u vermutu! Ma kao - nije Đuka skužio. Nastavi ona razgovor, a u glavi na sto muka. Kako će izvaditi tu trepavicu, nesreća jedna i ona, kao da nije mogla i bez toga, kako da to odradi diskretno, polako, uz kašljanje ili nešto treće, ali kako!? - neće valjda kao seljanka prstima kopati po čaši! Jao sudbe hude! Ma izvadit će ona trepavicu dok popije do kraja, pogledat će Đuka već u stranu il' nešto, il' će doći konobar pa će već nekako na brzaka skloniti izdajicu iz vermuta. Al ajd, bar joj se vid vratio. Sad je Đuka još zgodniji.

I tako srk, po srk, stiže stara i do dna čaše, uz lagano prikrivanje desnog oka s kojeg je otpala prokleta trepavica, čeka stara priliku jer je došla do dna čaše, zadovoljno razrađujući taktiku vađenja, kad eto li ti konobara, sranje jedno nadobudno, spazivši daminu praznu čašu, k'o vjetar ju uze ispred nje i pita: "Još jedno?!" Ma što još jedno! misli si stara, kuha u sebi, ali samo se lagano nasmije i kaže: "Hvala, i ovo je bilo dovoljno!“ držeći čvrsto stalak čaše, ali kada se konobar malo nagnuo pogledati što joj nije u redu s očima, narušene li simetrije, popustila je stisak. Uze konobar čašu i nestade.Đuka završi svoje piće i odluči ju još malo pržiti. Ne bi on još kući, pa udari priču o pecanju, o nestašlucima mladića u društvu, o saznanjima o novim parovima i ljubavima, razvezao se kao babe na pijaci. Jednooka stara ful kul, trepće onom jednom trepavicom i pravi sama sebi propuh. Nema veze. Društvo je bitno. Nakon nekog vremena Đuka je ipak pozvao konobara i rekao: " Molim Vas račun i onu trepavicu iz vermuta!" Pogledao staru, oboje su prasnuli u smijeh, a ostalo je povijest.

Dan danas kada se nalazimo oko stola, na velikim objedima povodom raznih blagdana Đuka obožava pričati ovu priču. "Da ti nije ispala obrva, ne bih te nikada oženio!" -kaže. "Trepavica, Đuka, trepavica" - nasmije mu se majka. Đuka ima sedamdeset i kusur, a majka šezdeset i kusur. Osim što se međusobno sekiraju, još uvijek nasmijavaju jedno drugo. To je ljubav.


Nema komentara :

Objavi komentar