Kolumne

petak, 27. siječnja 2017.

Slavica Gazibara | Bijeli papir


beskrajnom samoćom
prolazi moje Ja
pored vampirskog plesa
razbacanih maska

uz krvave crne vatre
odlijepilo se od mene
nestalo u riječima bez smisla
leševima što zvone od dodira
u vakuumu želja bez strasti

moje utočište je grad bez ljudi
nebo i zemlja prožimaju se ulicama
i opet imam sebe
znatiželje geni
i zazora od banalnoga mnoštva
rezultirali devijacijom misli
za ovo danas

upitnici i točke smjenjuju se
ostaju tri točke
ni točka ni brojka 
ni puta ni postaje
vakuum što čeka sadržaj
a invalidska kolica ipak
nisu prepreka za let

željela sam naučiti vaš jezik
ali bili ste strogi učitelji
zaustavljali me već pri odabiru riječi
pa je moja sintaksa ostala nevidljiva

pred bijelim papirom
pomislim ponekad
da li da ga ostavim praznim
ako je to moj život

Nema komentara :

Objavi komentar