Kolumne

utorak, 31. siječnja 2017.

Krunoslav Mrkoci | Jedne zimske večeri


Jedne zimske večeri, prije nekih mjesec dana, ušao sam u jedan kafić, sjeo, i naručio pivo. Inače volim u te predvečernje sate (naročito zimi kada ranije spušta se mrak), šetati malim, zaboravljenim ulicama u centru Grada. Vani je bilo prilično hladno, a čini mi se da je bio i Badnjak, pa na ulicama nije bilo mnogo ljudi. Kafić u kojeg sam ušao bio je također gotovo prazan; tek nekoliko gostiju sjedilo je u zakutcima.

Atmosfera u kafiću bila je zadovoljavajuća: slaba, ugodna rasvjeta oko glavnog šanka te u kutu jedna stolna lampa što širila je prigušeno svjetlo kroz crveno platno starinskog sjenila. Uglavnom, bilo je ugodno i toplo te sam u tom miru, kojeg je još više naglašavala neka lagano prigušena pop glazba iz zvučnika, pokušavao smireno (jer nije bilo razloga za nervozu) napuniti lulu duhanom, usput polako pijuckajući tamno pivo.

Bio sam prvi puta u tom kafiću. Pod je nekakva imitacija mramora, popločan velikim sivim i crnim pločicama koje su postavljene tako da na određenim mjestima pločice tvore geometrijski pravilne crne krugove.

Pošto sam tih nekoliko ljudi ovlaš promotrio, zapazio sam na podu (u jednom od crnih krugova što formirale su ih pločice), malog sivog skakavca.

Uz prigušenu rasvjetu u prostoriji, još tome u crnom krugu na podu, mali sivi skakavac bio je gotovo neprimjetan. Nalazio se tek nekoliko koraka od mog stolića. Promatrao sam skakavca, što je tu i tamo malo poskočio, mičući se sa svog mjesta tek neznatno, pola centimetra; tek toliko, kao da daje znak da je živ, da postoji i da je tu: u kafeu, u samom centru grada, zimi. Čudno .. - pomislih.

Nisam bio siguran što to točno znači: mali, sivi skakavac, u crnom krugu, u kafiću koji je inače krcat ljudima. Smatrao sam da je mali sivi skakavac u crnom krugu, na podu lokala, dobar znak. I osjećao sam tako ... jer i on ima pravo živjeti, i u ovim neobičnim okolnostima, izboriti se za život, (što i čini), makar za još jedan dan ili sat ...

Crveno sjenilo starinske stolne lampe u uglu i dalje je bacalo prigušeno svjetlo na taj dio lokala. Kada vidjeh ... kroz vrata kafića počeli su ulaziti novi ljudi. Još jedna skupina ljudi, u dobi od oko pedeset godina, ušla je i smjestila se za stolić do mojega.

Pogledao sam na mjesto gdje je prije bio skakavac: Nisu li ga možda pregazili? Skakavac je na sreću, nekim čudom, još uvijek bio na svojoj poziciji u crnom krugu.

Popivši svoje pivo do kraja, ustao sam i pristupio do šanka, vadeći novac iz novčanika. Platio sam konobaru traženu svotu, te mu tad, kao u povjerenju rekoh, lagano pokazujući glavom i pogledom u stranu, na mjesto gdje se nalazio mali skakavac: "Primijetio sam u crnom krugu sivog skakavca" ... konobar je bio malčice zbunjen, i kao slegnuo lagano ramenima, otišao je položiti novac u blagajnu. Ja odoh do wc-a.

Po povratku s wc-a, vratio sam se do stolića, pored kojeg sam na stolici ostavio moj položen kaput, šal i kapu. Dok sam navlačio i zakopčavao kaput, gledao sam i pogledom po podu tražio malog, sivog skakavca. Nisam ga vidio. Ali pretpostavljao sam da je tu negdje ...

Primijetio sam da je konobar vidio kako pogledom pretražujem i gledam u pod. Vjerojatno je pomislio: taj ili mora da je lud ili je, možda, stvarno vidio nekakvog kukca. Ali... skakavac ... Ma dajte molim Vas!

I to još sad, zimi, usred grada, u lokalu kroz koji svakog dana prođe stotinu ljudi.

Vidio sam sivog skakavca u crnom krugu...

Nema komentara :

Objavi komentar