Kolumne

srijeda, 25. siječnja 2017.

Davorka Črnčec | U zoru


Jutrom ću zagrliti pustinju,
rukom praznom zaustaviti vjetar,
a kišama natopiti pijesak,
nek nikne drvo da se u njega ptice nastane
pa pjesmom jutra probude,
a u večeri hladne gnijezdo napune toplinom.

Večeras su mi ruke zagrljaja žedne,
a srce pjesma tišti.
Noćas ću zalijevati pustinju, grliti vjetar.
U zoru ću za pticu
pjesmu posijati.

Nema komentara :

Objavi komentar