Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Nikolina Todorović. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Nikolina Todorović. Prikaži sve postove

petak, 21. lipnja 2019.

Nikolina Todorović | Moja uspomeno



Tečeš

Kroz žubor rijeka otopljenih snjegova
kroz kiše opranih lica
kroz trave polegle ispod strasti
kroz kamenje zagrijano dlanovima
kroz drveće i granje razapeto željama
kroz strepnju o nestajanju.

Tečeš

Kroz grubu šaku vremena
koja ne zna milovati.

Bojim se.

ponedjeljak, 17. lipnja 2019.

Nikolina Todorović | Zamka u tri koraka



Jučer smo bili slobodni.
Danas smo zabrinuti.
Sutra smo već ostarjeli.

Jučer nas dvoje.
Danas okruženi dječjom obućom.
Sutra opet samo nas dvoje
i
korpica puna lijekova
ladica puna uspomena.

četvrtak, 6. lipnja 2019.

Nikolina Todorović | Zdravlje


Još nisam ozdravila. Od gubitka.
Još čekam da zazvoniš na vratima
ili telefonom.
Čekam te u praznom krevetu.
Čekam te u snovima: elegantnog i tužnog.
Još ne gubim nadu da će me probuditi
miris tvog duhana.

Ne znam hoću li ikada ozdraviti.
Jer u duši mi je led. Od gubitka.

petak, 31. svibnja 2019.

Nikolina Todorović | Književnost i glazba


Nikolina Todorović je rođena u Sarajevu 18. 07. 1995. godine. Trenutno uživa na master studiju Komparativne književnosti u Sarajevu gdje joj predaju izuzetni poznavaoci poezije, drame, esejistike i teorije književnosti.

Diplomirala 2018. godine na temu Groteska i groteskno u Gogoljevom romanu Mrtve duše i drami Revizor. Završila je srednju Muzičku školu u Sarajevu i time stekla zvanje muzičara općeg smjera. Jedna od njenih vokacija je solo pjevanje i izvođenje raznih muzičkih žanrova. Zadivljena je muzikom Rahmanjinova, Vivaldija, Bramsa i Pučinija. Njihove kompozicije prate svaki njen dan i svako njeno raspoloženje.

Piše od ranog djetinjstva. Prva njena pjesma, koju je napisala sa šest godina, posvećena je njenoj tetki Marini i zove se Put bez povratka. Poezija, dakako, jeste ostala njen primarni izraz.

Osim poezije, tokom studiranja pisala je i objavljivala kratku prozu, eseje, filmsku i književnu kritku. Okušala se i u pisanju dramatizacija.