četvrtak, 30. svibnja 2019.

Danica Jelovčić | Pokretači svijeta


Hladno more i obala puna nasukanih, blijedih tijela ispod čistog neba prepunog zvijezda. U njihovom nepreglednom broju tek šačica njih još uvijek daje znakove života, čuju se uzdasi, glas koji pokušava proizići iz dubine grla, toliko slab. Naglo zaključivši rekli bi da je bezvrijedan, ali bas taj isprekidani, tihi glasić je tu da se uzdigne neupitnim trudom koji dolazi iz onog dna gdje se nema više šta izgubiti. Glas jača, energija se stvara, tijela se počinju lagano migoljiti. Možda bi netko rekao da izgledaju jadno ali za mene, izgledaju veličanstveno, ta snaga koja sija iz njih nije usporediva s ničim, niti jedna vrsta vječnog života ne vrijedi kao i sama pobjeda života. Nakon što se godinama penješ ka vrhu i taman kad si negdje blizu cilja nađeš se dolje na dnu, na samom početku, možda si skliznuo, možda te netko gurnuo ne znaš, a sad nije ni bitno. Jedino što znaš je da moraš sve iz početka, a snage nema, motivacija nikad nije ni postojala, a sad pogotovo. To je ta točka kada ljudi odustanu, kada krenu zaobilaznim putem oko planine, linijom manjeg otpora, ali ponekad ipak zablista pokoja duša mudre glave i ponovno krene svoj put uzbrdo jer zna da nije toliko bitno to što te čeka na vrhu, koliko sam put do gore, a to što se penješ po drugi put, neizmjerno daje na vrijednosti samom tvom cilju pa i tvom ljudskom biću, a tek oni što su bili primorani se penjati i padati više puta. Klanjam se, skidam kapu, svi vi ste moja svijetla točka, inspiracija, ohrabrenje, dajte čisti primjer onog u šta vjerujem, jedinog u šta vjerujem. Snaga čovjeka, snaga pojedinca pokreće čitav svijet.

Nema komentara :

Objavi komentar