subota, 25. svibnja 2019.

Božica Jelušić | Kako mi je danas bilo?




Kao da me ptica uzela pod krilo!
Kao da se vino u staklen vrč lilo!
Kao da je stablo krošnjom zašumilo!
Kao da se slovo u živi cvijet skrilo!
Kao da je bilo sve što nije bilo.

Što je danas suza otkrila za mene?
Plahe ljude, djecu i njihove sjene.
Stare tajne srca, u pjesmi skrivene.
Korake i riječi, svjetom rastepene.
U pepelu tuge duše raspršene.

Gdje su moje oči danas slike pile?
U salonu modrom, pod naborom svile.
Pod krošnjom, gdje ptice gnjezdašce su skrile.
Kraj jezera gdje su rode vodu pile.
Na zemlji gdje hrašće pustilo je žile.

Gdje sam danas bila srce bez težine?
U velikom srcu stare Vojvodine!

F. G.

1 komentar :

  1. Lijepo je putovati Božicinim stihom. Nasloniti se na nju kao zrak.Uživala.

    OdgovoriIzbriši