četvrtak, 30. svibnja 2019.

Monika Herceg | Pjesnikinja, ljeti


Fotografija: Monika Herceg

Neizbježnost dana skotrlja se
niz znojna leđa u pjesmu
kao dječja kolica
puna Venerina sumpora i sjete
Možda se nebo otvori jednom
kad nam kihne u večeru
taj pupak predvečerja
pa nahrupe horde
vanzemaljaca koji smrde na pokvarena jaja
I bog,
nečiji vrući rezignirani bog
koji samo zapisuje anegdote
o tome kako krivnju
jer tučemo djecu,
jer tučemo pse,
jer bacamo tek rođene mačiće
guramo na vrh trepavica maskarom

Ugušit ćemo se u otrovnoj staklenci
ako uskoro netko ne smisli kako odrezati dimnjake
Bit će to jednog sparnog ljetnog popodneva
sličnom onom kad sam dobila prve batine
Muhe su jele komade neba glasnije od mlažnjaka

Psi ne, ali djeca sve pamte
Pamte kako gledaš poprijeko,
pamte sve dodirne točke
šibe i tijela
Što dublje,
što dublje
u slojeve odjeće

Ljeti je najteže
jer se nema gdje
osim u golog sebe

________________________________________________

*Pjesma iz nove zbirke koja izlazi početkom lipnja
za obranu od pozimljavanja, drži se proljeće!
Foto: neka proljetna voda uhvaćena u šetnji Maksimirom

Nema komentara :

Objavi komentar