Patnje mladog autora

NEPOŠTIVANJE AUTORSKOG PRAVA

Piše: Jelena Hrvoj

Živimo po nekim određenim pravilima i svima nam je znano da djela imaju posljedice. Funkcioniramo. Donekle. Koegzistiramo. Ma koliko neki od nas introvertni bili, moramo priznati da ipak živimo kao dio kolektiva i upravo nas ta određena pravila dijele od anarhije. Ponavljam…koegzistiramo. Zanimljiv je to pojam. Dubok. Ustvari da ako se nad njim malo bolje zamislite.

Od djetinjstva nas uče nekim od tih pravila. Primarnim pravilima. „Ne ukradi“ je samo jedno od njih. Pravilo koje se većini nas urezalo u samu srž. Poštuj ako želiš biti poštovan. Cijeni ako želiš biti cijenjen. Prodat ćeš koliko si kupio (govorim o nematerijalnom). I uistinu je karma manje-više dobra u procjenama. Istina, ponekad joj promakne, ali rijetko u ljudskom ophođenju. Čemu ovaj malen uvod onoga što svi jako dobro znamo? Jer je ponavljanje majka znanja. Nikome nije pala kruna s glave jer se podsjetio ovih riječi. A sada prelazimo na ono što me potaknulo na pisanje ovotjedne kolumne. Krađa.

Zamislite na tren kako cijele godine njegujete plantažu jabuka. Čistite mi koru, obrezujete grane, tjerate nametnike, štitite stabla od tuče. Promatrate plodove kako rastu zahvaljujući vama i vremenu. Plodovi se napokon zacrvene. Vaša se briga i trud spremaju za branje. I jednoga se jutra probudite, a vaš je voćnjak ogoljen. Eto, netko je odlučio ubrati vaše jabuke i pokloniti ih selu. Selu kojemu su jabuke ionako dostupne za nisku cijenu. I netko je učinio to samo zato što se poigrava dobrog samaritanca. Selo nije bilo gladno, ali vi ste ovisili o tom nasadu jabuka u koje ste uložili. Pa, dragi moji, kako bi se vi osjećali da se nalazite na mjestu pokradenog? Kako bi se osjećali da vam kruli, a promatrate da drugi jedu vaš trud?

Upravo se to dogodilo nekoliko mjeseci unatrag. Ali ne poljoprivredniku. Dogodilo se književnicima i izdavačima. Netko je odlučio igrati se dobrog samaritanca, skenirao knjige u koje je uloženo mnogo vremena, znanja, truda i novca, te iste podijelio besplatno pod parolom „Knjiga svim“.

Godinama progovaram o problematici autorskih prava. O književnicima i njihovom doprinosu. Trudu koji se većinom percipira kao hobi, ne legitimno utrošeno vrijeme. Na žalost, ovo je pravi pokazatelj toga koliko se književnik kao takav uvažava. Netko je uzeo pravo podijeliti knjige, a masa kliče.

Jednako je zanimljivo kako se ovakav oblik krađe ne poteže po dnevnicima, vijestima, novinama. Zanimljivi su ti naši standardi kad je u pitanju krađa. Vratite se samo na trenutak na ovu gore plantažu jabuka. Ta bi vijest odzvanjala. Pričalo bi se o drskoj krađi i lopovu koji će snositi sankcije. Vlasnik plantaže dobio bi i odštetu, jer urod kojim je trebao prehraniti sebe-sada je ukraden.

Završit ću ovu temu jednim pitanjem. Hoće li krađa imati dvostruki standard ili će na kraju ove priče djela ipak imati posljedice?