Iz dana u dan opsjedali su je prosci. Dolazili su iz najrazličitijih dijelova Carstva. Iako nitko nije znao kako zapravo izgleda, svi su žudjeli za tajanstvenom nevjestom.
Ona je bila zaštićena u svojoj visokoj bijeloj kuli. Kontakte s vanjskim svijetom održavala je preko monahinjâ iz manastira. Družila se s velikim ovalnim ogledalom bijeloga obruba koje je stajalo pokraj prozora, a nasuprot njezinoj postelji. Ona je već odavno otplakala i zaručnikovu, i djeverovu, i kumovljevu smrt. Navikla se na činjenicu da već dosta dugo nije ničija, nego samo svoja. I to joj je godilo.
Prosce je redom odbijala. Nudili su joj dukate, svilu i safire. Zvali je u Istambul u najslavnije hareme. Hvalili se ratničkim i ljubavničkim umijećem. Noćili su pod njenim prozorom očekujući da joj u zoru vide lice.
A onda je jednog dana prosce iznenadila vijest da je lijepa Kosovka djevojka skratila svoju crnu kosu i sahranila je u polje božurâ,a zatim zauvijek otputovala u Beč.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.