Dražen Rubić | Dok spavaš

Volim te...
Gledati dok spavaš...

Iako to ne traje baš dugo
Prebrzo preskočim taj prag od jave
Odlutati tamo gdje ništa nije ludo,
Gdje se bez maski uzima i daje...

Mirna si, bez briga, mirna i lijepa
Ma reci mi na to što god želiš...
Al' Duša i Srce čine svakog čovjeka
A o tebi ovisi po čemu ljude dijeliš...

Vjerujem da livadama trčiš bosa
Vjerujem da manje godina imaš
Da moči te kiša i more i rosa...
I da li si mokar ako samo snivaš??

Sve svoje brige ostavljaš ovdje
U našoj kući koja nam je Dom
Umorna i mirna, po noći il' popodne
I obraza čista pa snuješ takvim snom...

Preslabi su i zvuci i svjetlost i sve
Da te prenu iz tvojih putovanja;
Međ' note i boje, zvijezde i planine
I svega što se nježno i podatno sanja...

Ili se dimenzijama nekim novim igraš;
Instiktom delfina, krilima orla...
U atome prodireš, iz kojih izbivaš
Ili pak nadgledaš sve odozgora...

Volim te...
Gledati dok spavaš...