Kolumne

subota, 25. travnja 2020.

Patnje mladog autora


Savjeti koji će zagarantirati bestseler

Piše: Jelena Hrvoj

Duže vrijeme stagniram s pisanjem kolumna, ali današnji razgovor s mojom dragom prijateljicom Anom me potaknuo da se opet uhvatim tipkovnice. A što li me to potaknulo da sad sjedim ovdje i tipkam? Ustvari njezina volja za pisanjem zbog koje sam neizmjerno ponosna na nju. No ima tu još nešto. Negdje usred našeg razgovora o tome kako treba ili ne treba pisati, kako steći navike i pohvatati konce u tom moru riječi, shvatila sam da je ovo more internetsko prenatrpano klišejiziranim „mudrim“ savjetima za one koji tek počinju pisati.

Ako potražite savjete preko našeg dobrog prijatelja polu-shizofrenog Googla, nabasat ćete na mnoge savjete razvikanih svjetskih pisaca. Ja, kao malena endemska biljka iz još manjeg seoca, reći ću vam da su ti savjeti jednaki onima kad upišete dijagnozu „kašalj“, a Google vam izbaci kako bolujete od tumora. Žao mi je ako će ovo nekoga ubosti u živac, ali tako je. Lako je nekome tamo razvikanom autoru preko bare dijeliti savjete kad isti ne radi ništa drugo osim pisanja. S ove strane kaljuže autori funkcioniraju malo drugačije (na žalost).

Jedini iole suvisli savjet koji ću ja ovdje udijeliti je: NE ODUSTAJ. Mnogi se nikad ne upuštaju u ovu divnu avanturu jer smatraju da pisanje automatski znači i da to što pišu treba objaviti. Ne treba. Možete pisati i za svoju dušu. U tom slučaju vas zaista zaboli ona stvar za bilo koji drugi savjet osim ovoga navedenog iznad.

Ostali savjeti možda neće biti toliko suvisli, ali nekome će poslužiti. Dakle. Smatram da nije potrebno svakodnevno pisati kako bi održali kvalitetu. Forsiranje svakodnevnog pisanja može rezultirati jedino frustracijom, ničim drugim. Niti smo svakodnevno sposobni funkcionirati na 100%, niti se to od nas traži. Piši kad imaš inspiracije i vremena. Ali ne odustaj.

Ako ste krenuli razmišljati o tome koji je žanr profitabilan, trenutno popularan i prema tome pišete te vam je jedini cilj objaviti i obogatiti se…velika je vjerojatnost da ćete napisati sranje, a vaše se djelo pretvoriti u violiniste na Titaniku. Časti iznimkama. Jeste li uistinu ta iznimka? Ako niste, pišite ono što bi voljeli čitati, ne ono što se prodaje.

Sasvim je ok pisati kako bi time izliječili frustracije i dokazali ljudima da niste idiot. Ali onda računate na to da isto morate i opravdati. Bez imalo srama mogu reći da sam kao teenager i sama krenula iz istih razloga. Tad mi je jedna gospođa iz jedne naše razvikane izdavačke kuće rekla da se manim pisanja ako pišem da izliječim svoje frustracije. Eto, nisam se manila i smatram da se nitko drugi ne treba maniti. Frustracija i potreba za dokazivanjem nas tjeraju da postanemo jači. Ali ponavljam, sve to treba opravdati.

NE tražite od drugih da vam prevrću svaku riječ i rečenicu dok pišete! Dok stvarate, djelo i vi morate biti sami. Opet, postoje iznimke kojima ne smeta da im netko pika svako slovo dok su u procesu stvaranja. No, to je do pojedinca. Ako vam odgovara, radite tako. Ako ne odgovara, NE morate. Uistinu. Dobar urednik će prvo pogledati kompletno djelo i onda ići korak po korak kako bi vam „pokrpao“ rupe u tekstu. Ne treba vam nametanje tuđeg mišljenja, a ako trebate da vam netko kima glavom kako dobro pišete - imate najbolju prijateljicu/prijatelja.

Kad smo kod njih. Rijetko kad ćete od prijatelja i obitelji dobiti objektivno mišljenje. Nemojte baš dozvoliti da vam budu prevelik vjetar u leđa. Potpora je jedno, kritika drugo. Razluči sam.

Ne postoji čarobno mjesto, savršen napitak, idealno doba dana, pravo godišnje doba za pisanje. Te su stvari individualne i ne tražite za njih savjete na internetu. Ako vam se piše na wc školjki u tri ujutro dok pijete tekući paradajz iz tetrapaka; ha, tko smo mi da vam sudimo.

Kreativna blokada je nešto PRIRODNO. I nema neke čarolije koja će pomoći da je se otarasite. Čim manje forsirate i razmišljate o toj blokadi, prije će se mozak vratiti na radnu temperaturu. Frustracija je zeznuta stvar.

Postoji još tisuću stvari koje mogu ovdje napisati, ali se one na kraju krajeva svode na samo jedno. Nemojte dozvoliti da itko diktira kako će vaš kreativan proces izgledati. Čak i ovo što sam ja napisala ne morate uzeti kao išta relevantno. Bitno je da pronađete svoj tempo, svoj mir i osjećate se zadovoljno dok pišete. A ako ipak odlučite objaviti to što ste napisali, vjerujte, u tom procesu ima toliko pravila kojih se treba pridržavati da će vam se zgaditi i onaj paradajz iz tetrapaka. ;)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.