Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Dražen Rubić. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Dražen Rubić. Prikaži sve postove

utorak, 16. kolovoza 2022.

Milan Novak | Dražen Rubić: Susreti (Udruga umjetnika Vjekoslav Majer, Zagreb, 2021.)


piše: Milan Novak

"zbirka misli o sreći"

Draženov smijeh je iskren. Njegove brige, njegov očaj, njegova želja za dobrim su iskreni. Zbirka poezije SUSRETI sastoji se od četiri ciklusa pjesama koje se međusobno nadopunjuju, odn. nadograđuju, stvaraju svojevrsni mentalni luk osjećaja, između davnih i ne tako davnih događaja i pouka ili motivacije koja je, duboko urezana u sjećanje, ostala. Autor se osvrće na prošlost i procjenjuje bol, čežnju i sreću iz vizure sadašnjosti. Ova zbirka poezije, unatoč brojnim dramatičnim slikama u sebi, zbirka je misli o sreći.

U ciklusu IZ DUŠE pamti, oživljava osjećaje i kleše ih u zapise. Da ostanu. Da opet ne zaboravi koliko je vrijedno znati da nisi sam. Da smo svi važni, i oni koji su bili i oni koji će tek doći. Da je ta razlika među njima nevažna.

četvrtak, 4. lipnja 2020.

Dražen Rubić | Tvoj dah





Spavala si...
Ja nisam baš mog'o...
Oblačno mi nebo misli poškropi...
Disala si...
Mirno, prirodno...
I k'o da polako moja tuga kopni...
I kao u prahu...
Tvoj dah na mom vratu...

četvrtak, 28. svibnja 2020.

Dražen Rubić | U kupeu





Kad okrenem se iza svog ramena
I uronim u pijesak pješčanog sata
Prožmu me trnci ljetnih vremena
K'o da se stranica kalendara nijedna nije makla:
Stari - košulja lagana, kratke hlače, mokri ručnik
Majka - u jednom od dva-tri lijepa kompleta
Buraz - dalekozor, fotić, ruksak izviđački...
U kupeu doživljaj za doživjet' svakoga ljeta...

četvrtak, 21. svibnja 2020.

Dražen Rubić | Bajtice uz prugu




Stoje tek par metara od pruge
Skoro miris ručka osjetiti možeš
A daljina - k'o s okusom poruge
Jer prugom na kraj kontinenta dođeš

Kao da su oduvijek uz nju
Kućerci tad zaposlenih željezničara
Ulegli svi u skučena dvorištu
Al' generacija svaka na noge je stala...

Prepuni stvari, prepuni života
Tu život u službi bio je cement
I poneki od njih... k'o da ih sramota
Što su metropoli kao izgledom teret

četvrtak, 14. svibnja 2020.

Dražen Rubić | Igračke i nered




"Hajde, dođi se igrati sa mnom..."
Zamoli glasić sa šarenog tepiha
"Složila sam lijepu i kuću i balkon
Jedino je glazba malo pretiha"

"NE MOGU SADA, VIDIŠ DA KUHAM
A POSLIJE MORAM OPRATI SUĐE
I LJUTA SAM, LOŠE MI ISPALA JUHA
I NISAM POSPREMILA NI ONO OD JUČER"

nedjelja, 3. svibnja 2020.

Dražen Rubić | Dijete i drvo





Pametni ljudi vele
Što da napraviš prvo:
Kad ti se rodi dijete
Ti posadi jedno drvo

Zalijevaj ga, tetoši
Pruži mu bazu dobru
Pokrivaj ga po noći
Zaštiti u zimskom dobu

Obrezuj mu mlade grane
Oštre mu noktiće reži
Kolac se jednom makne
Vašom ga Ljubavlju veži

nedjelja, 26. travnja 2020.

Dražen Rubić | Dok spavaš





Volim te...
Gledati dok spavaš...

Iako to ne traje baš dugo
Prebrzo preskočim taj prag od jave
Odlutati tamo gdje ništa nije ludo,
Gdje se bez maski uzima i daje...

Mirna si, bez briga, mirna i lijepa
Ma reci mi na to što god želiš...
Al' Duša i Srce čine svakog čovjeka
A o tebi ovisi po čemu ljude dijeliš...

Vjerujem da livadama trčiš bosa
Vjerujem da manje godina imaš
Da moči te kiša i more i rosa...
I da li si mokar ako samo snivaš??

Sve svoje brige ostavljaš ovdje
U našoj kući koja nam je Dom
Umorna i mirna, po noći il' popodne
I obraza čista pa snuješ takvim snom...

Preslabi su i zvuci i svjetlost i sve
Da te prenu iz tvojih putovanja;
Međ' note i boje, zvijezde i planine
I svega što se nježno i podatno sanja...

Ili se dimenzijama nekim novim igraš;
Instiktom delfina, krilima orla...
U atome prodireš, iz kojih izbivaš
Ili pak nadgledaš sve odozgora...

Volim te...
Gledati dok spavaš...