Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Jasna Popović Poje. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Jasna Popović Poje. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 8. prosinca 2025.

Jasna Popović Poje | Orašar

 

Kupit ću si orašara.

Prvo, simbol je sreće, zdravlja i snage,

a što nam više i treba.

Drugo, nemam kliješta za orahe i lješnjake,

a on ih svojom jakom čeljusti

razbija i drobi samo tako.

Treće, volim priču koja sretno završava,

a on se u njoj pretvori

u prekrasnog princa koji svoju ljubav

vodi kroz mjesečinom okupanu zimsku noć.

Nadam se da će tako biti 

i u mom slučaju.

Tu je i Zemlja slatkiša,

a tko je ne bi volio posjetiti, zar ne?

Kupit ću si orašara,

drvenog vojnika s kopljem 

odjevenog obavezno u crveno

da me čuva, štiti i brani.

Želim. Moram. Hoću.

Da, poklonit ću si za ovaj Božić orašara.

Sigurno. Stoposto.     


srijeda, 3. prosinca 2025.

Jasna Popović Poje | Baka Božićnjak




Čim zatrepće očicama,

kišobran i šator stižu,

a zatim jedno za drugim se nižu:

mikrafon, gitara, kosilica,

kliješta, čekić, bušilica,

jedne tačke, jedna kaciga,

kantica, lopatica, mješalica...

Čim tužno pogleda u pod,

u ruke mu bageri stižu,

a zatim jedno za drugim se nižu:

policija, hitna, vatrogasci,

prikolice i traktori

helikopteri i motori...

Čim ručice ponizno sklopi,

nakon tricikla prvi bicikl stiže

i tako jedno za drugim se niže.

Čim zatrepće očicama,

čim tužno pogleda u pod,

čim ručice ponizno sklopi,

njezino se srce topi, topi...


petak, 7. studenoga 2025.

Jasna Popović Poje | Fišek kestena



Ne, ne mogu u jesen bez njega.
Ne mogu bez papirnatog fišeka

vrućih, pečenih kestena.

Kako samo pomamno otvaram

novinski smotuljak pun

čađavih kuglica raspukle kore.

Kako se samo smiješim

dok ih onako još vruće, pune dima,

stavljam u usta ne bojeći se

da ću opeći tanko nepce.

Što su prsti čađaviji,

ja sam sretnija,

što im je okus slađi,

ja sam veselija.

Ne, ne mogu u jesen bez 

smotka od papira

punog čađavih okruglica

izvana hrskavih, iznutra mekanih.

Zbog njih sam pohotna,

zbog njih sam nezasitna,

zbog fišeka s kestenima

jednostavno sam neprepoznatljiva.                       

Ne, ne mogu u jesen bez njega...

    

                                                           


petak, 31. listopada 2025.

Jasna Popović Poje | Kućica za ptice



Naljutila sam se na NJEGA.
Jako naljutila.

Moja jedna jedina kućica za ptice

postala je garaža za ferari bez svjetala,

traktor bez kotača, hitnu bez sirene

i dom za plišanog zmaja.

Strašno. Baš strašno.

Grana na trešnji ostala je

ove godine prazna.

Što će sad moji pernati prijatelji?

Što će sad vrapci, kosovi, šojke i sjenice?

Nema njihove kućice

od ljuske kokosovog oraha

sa slamnatim krovom.

Hranilice pune sjemenki i sušenog voća.

Šok i nevjerica.

Naljutila sam se. Jako naljutila.

Jako, jako naljutila.                                              


nedjelja, 5. listopada 2025.

Jasna Popović Poje | Rođendani



Kada
ONI slave rođendane, misli se na dane

kada je dvorište

prekriveno balonima,

kada potocima teku sokovi,

kada se visoko skače u trampolinu,

kada se vrišti, navija i ponekad plače.

Kada ONI slave rođendane,

misli se na one dane

kada mama pravi lizalice do jutra,

kada baka na tortu stavi brdo šlaga,

kada se jedu sendviči i od meda kolači,

čokolade, bomboni i korneti sladoleda.

Kada ONI slave rođendane,

misli se na dane

kada stižu pune vrećice poklona,

kada se čestitke nižu jedna za drugom,

kada se ne spava noćima prije

i kada je puna glava TikToka.

Kada ONI slave rođendane, 

drugi dan se žute i plave kante

ne mogu više zatvoriti,

a usisači rade bez prestanka.

Mami i tati se ne ide na posao

a djedovi i bake

jedno od drugog  traže tablete 

protiv glavobolje.

Kada ONI slave rođendane...



četvrtak, 2. listopada 2025.

Jasna Popović Poje | Sve moje berbe




Nikada nisam uživala u berbama jesenskih plodova. NE PONOVILO SE.

Na moju sitnu glavu, padale su

krupne šljive i pogađale

guste crne pletenice i šiške.

Velike i tvrde zrele šljive. 

One trule s crvima koje su

pogađale čak i lice, bolje ne spominjati.

Padaju šljive, padaju suze.

NE PONOVILO SE.

U berbi žireva, ništa bolje.

Ponovno udarci u leđa, glavu, ali i u lice

zločestih malih berača

u kratkim hlačama i šiltericama.

Više žireva izvan vreća,

nego u vrećama.

Kako sakriti suze?

NE PONOVILO SE.

Maloj beračici s točkastom maramom,

velike stabljike kukuruza s brkatim klipovima

izgledale su zastrašujuće.

Patuljak i div. Div i patuljak. 

A tek vožnja s traktorom...

NE PONOVILO SE.

U berbi kestena, ponovno strah.

Strah od nepoznatog, strah od duboke

i tamne šume, strah od vuka ili medvjeda

koji će se pojaviti svakog trenutka. 

NE PONOVILO SE.

Sve moje jesenske berbe.

Plač. Suze. Strah.

NE PONOVILO SE.

srijeda, 10. rujna 2025.

Jasna Popović Poje | Jankov popis

 

Za početak škole treba: nove tenisice, dres i vijaču,

trenirku i loptice što dobro skaču.

Budućem sucu treba i zviždaljka,

a budućem treneru za vježbe, ležaljka.

Četvrtašu je neophodna nova torba

i vrećica za papuče,

nove tri majice i dvoje sportske hlače,

selotejp, ljepilo i pernica,

tuš, pero i nekoliko škarica,

flomasteri, pastele i drvene bojice,

mali češalj, ručnik, nove četkice…

Desetogodišnjak već prati svaki informatički trend

pa mu je na popisu i mobitel, najnoviji brend...


Čekaj, stani, je li taj popis neka šala ili trica?

Na njemu nema niti jedna knjiga i bilježnica!

Kao pravi kavalir, taj je popis prepustio jednoj dami.

Naravno, tko ne zna, radi se o njegovoj – mami!




petak, 5. rujna 2025.

Jasna Popović Poje | Borovnice




Ne, nije to to... Ovo nisu borovnice moga djetinjstva.

To nisu borovnice s mirisom

smrekove i borove šume.

To nisu svježe ubrane

goranske borovnice.

Nisu borovnice iz bakine

pletene košarice ni iz

šalice s likom Bambija.

Njima nije trebala žličica i šećer.

One su borovnice bile slatke,

a mirisale su na iglice smreke,

na šumske vrganje i jagode.

U sebi su imale okuse i mirise

goranskih livada s ljekovitima

matičnjakom, stolisnikom

i majčinom dušicom.

Ne, to nije to...

Ovo nisu borovnice delničkih 

i ravnogorskih šuma

zbog kojih su mi se rumenjeli

ljeti blijedi obrazi

i zbog kojih sam u vlaku,

pri povratku kući, 

imala brkove od bakine štrudle.

Ne, to nije to...

Ovo nisu borovnice moga djetinjstva.                                                                     







srijeda, 13. kolovoza 2025.

Jasna Popović Poje | Večera za 5


Došao je i taj dan! 
Stol je dekoriran, a pod usisan.
Pregača se skida, uređuje kosa,
pregled u ogledalu obraza i nosa.
Hladna limunada u vrču se nosi,
u dvorište stižu večerašnji gosti...


Za PREDJELO pravi pogodak:

neobični sendviči, gastronomski užitak.

S kriškama salame, sira i tosta,

razveselit će svakoga kandidata i gosta.

Za GLAVNO JELO bez krumpirića ništa,

uz pileće dinose i salatu – desetka čista.

Što se DESERTA tiče, zadatak je lak:

on mora biti ukusan i sladak.

Tu zaista nema dileme – 

čaše pune keksa, sladoleda i šlag pjene.

Za OCJENU DOMAĆINA briga i nije,

važno je da se tu večer šali i smije.

I za POBJEDU malom se kuharu fućka-

glavno je ostati sit do sutrašnjeg ručka.




četvrtak, 7. kolovoza 2025.

Jasna Popović Poje | Ljetni darovi


Svakoga ljeta naš Niko, sveti Nikola postaje

i u vreće stavlja sve što mu 

više ne pristaje...


Stare japanke, natikače i sandale,

obuti više ne mogu, sve su mi male.

Tu su i sunčane naočale, maske i peraje,

naravno, ako budu u ovu vreću stale.

Moreplovac medo i tri šilterice,

jastuk za napuhavanje, kupaće gaćice,                    dva ručnika, kolut i plivice,

obradovat će nečije malo lice.

Kratke hlače i majice ostavit ću 

ipak mlađem bratu,

a mrežice, štap i udice spremit ću za tatu.

Muče me samo praznici ljetni

i spuštene rolete -

kako i u što staviti darove

za svako dobro dijete?