Kolumne

četvrtak, 30. travnja 2020.

Mate Milas | Legenda o psu


Legenda kaže da pas je jedan
Zalutao noću u duboku šumu
Iscrpljen, prljav, gladan i žedan
Lipsao nemoćno po blatnom drumu

I baš kad je polako gubio nadu
Pred sobom ugleda svjetlo neko
Blistavu, žutu, raskošnu zgradu
Dvorca što mu kule sjaje nadaleko

Kad prišao je bliže, pomaknu se vrata
Ko da ga je netko unutra čeko
Rašire se dveri od čistoga zlata
Ustukne na pragu, no ipak stupi prijeko

Ušavši u dvorac, srce mu se sledi
Prepao se, jadan, da nema mu spasa
Iz ogromna hola od srebrne mjedi
Ledenim ga očima gleda čopor pasa

Okrene se naglo, pobjeći bi htio
Al vrata se već zlatna zatvoriše za njim
U blještavu je dvorcu zarobljen bio
Suprotstavit se mora, snagama zadnjim

On iskesi zube i zareži prijeteć
Al horda na isti uzvrati mu način
Lajati počne bijesno se pjeneć
A uzvrati čopor lajanjem još jačim

Na nj bi pojurili, čim krenuo bi k njima
Od oštrog je lajanja ječala soba
No gubio je snagu boreć se sa svima
Stišavao se lavež, skončavala borba

Mrtva nasred sobe našli ga u zoru
Prekasno je bilo da nesretnika spase
U sobi od ogledala u neobičnu dvoru
Do posljednjeg je daha on lajao na se

***
Na kratku anegdotu o psu, prema kojoj sam napisao pjesmu, naišao sam na portalu „bitno.net“, no piše da je autor priče nepoznat (https://www.bitno.net/vjera/duhovne-price/pas-pred-ogledalom/).

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.