srijeda, 29. travnja 2020.

Jasmina Burek | Bezimena





Oprostite, drugovi moji dragi
što noćima pijan sjedim
preumoran da vam pišem pjesme

Godine su prošle tako
i nije da vas se ne sjetim
no u čaši iskrivljeno sjedi vrijeme
što je bilo još biti neće
niti želim, niti žalim

Ipak…
Vidio bih nas u nekoj novoj djeci
poželio da smo na drugome mjestu
položio bih tada ruke na tuđe grudi
i ljubio neka kriva usta

Sve, samo da ne gledam preda se u jaz

Proklete se rane ne tope
niti prolaznost tu ima kraja
a kad u samrtnom grču
miljama daleko od raja
izdahom posljednjim ispišem ime svoje,
znajte da sam uvijek mislio na nas -
ali riječi, kroz (moja) bezimena usta,
ne dopiru ni do kog, ne dopiru do vas

Sklapam oči, tonem u san
i sve što čujem, sve što naučio sam i znam:
Netrebanje te u hipu pretvara u zaborav

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.