Znam da sam dobro i da sam živa.
Dok moje varivo krčka u loncu,
Ja nisam ničija lutka na koncu.
Ne želim riječi iz tuđe žlice,
Prazne ko zmijske košuljice.
Žgance i skorup uzimam trajno,
Svoj jezik, čašćenje zavičajno.
Gledati mogu mirno sa strane,
Gdje tuđe prolaze karavane.
Kuštrave šiške, koljena s krastom,
Čuvam u srcu djetinjastom.
Što bih još trebala od života,
Uz pjenu jorgovana iza plota?
Sa svemirskom sam strujom u sroku,
Sve dok još stanujem u tvome oku!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.