srijeda, 29. travnja 2020.

Božica Jelušić | Nenaslovljeno; osovljeno


Sve dok me drži Vis creativa,
Znam da sam dobro i da sam živa.
Dok moje varivo krčka u loncu,
Ja nisam ničija lutka na koncu.

Ne želim riječi iz tuđe žlice,
Prazne ko zmijske košuljice.
Žgance i skorup uzimam trajno,
Svoj jezik, čašćenje zavičajno.

Gledati mogu mirno sa strane,
Gdje tuđe prolaze karavane.
Kuštrave šiške, koljena s krastom,
Čuvam u srcu djetinjastom.

Što bih još trebala od života,
Uz pjenu jorgovana iza plota?
Sa svemirskom sam strujom u sroku,
Sve dok još stanujem u tvome oku!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.