|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Korijenja grle zemlju čvrsto,
Jako da ostaje bez daha:
Hladnoću čekaju pod listovima,
Bojeći se snjegova, mraza.
Brlozi čekaju svoje pitome
Zvijeri. Jesen im se u krzno
Sakrila, mjesto maglama
Prepustila. Bezglasna, bliza…
Bršljana listovi hrle visinama.
Listovi otimaju tragove i šuštanja.
Klupe čekaju ljubavi nedolaske.
Nacrtaj mi oči: tu, na papiru.
Je li potrebno sve mutne boje
još malo (ili malo više) uljepšati,
ukras(i)ti bezličnosti kalnih voda?
Lažljivost ima ljepše lice.
Naličje ju tek, ako virnemo, oda.
Višnje su visoko, neuhvatljive.
ne dopusti vjetru da zalupi
vrata i prevrne košnice.
Znamo li ono nelijepo voljeti?
Zar je strah jači od ljubavi?
Stavi oblog od riječi
Na usne,
Koljenu oblog od pjesama
Daj…
Neka sve boli minu:
I krijesa ivanjskog
Ostane tek sjaj:
misterij svjetla
ekspresija lica
zaleđena u očima
valovi vjetra
zaustavljeni
u kosama
tama bez odjeka
noći
u kukuruzima
ljubičasta jeka
grozdova dozrijeva
nemoćne čvoraste
grane trsova ne ćute
svoja korijenja
nastanile se nemir-ptice
na crnim rukama prosjaka
hraneći se zemljom
pod čvrstim noktima
1. Besmislen dan
Brza kiša
Dažde se
Tuge
2. Talasa se
Valovita večer
U traženjima riječi
3. Bez priče
Za laku noć
Silazim
Na posljednjoj
St(r)anici
Tam de tratinčice v trovi
Mučeči dremleju i spiju
Kre plota pod strehom
Ciceki pospono glediju.
Tam de tulipani črleni
Z vrčjoka vum glove držiju.
De se sunce zagledne
V brege blage, najlepše…
Srnike pitovne vum z šume
De je mloda trova
Jihove velike oči iščeju.
I jo sem tu negdi, išče navek
Puckica mala med jivaj,
Med sadovjokaj ostola.
Na vanjkušu od jorgovana
Belih, lilastih, dišečih, zaspola…
AKROBATI TE UVIJEK ISPUSTE…
Volim to popadalo lišće:
Stabla ostaju bez krinki.
Dan je boje naranče.
Dozovi mi krijesnice.
Upali mrak da
Čar bude potpun.
…U ZADNJEM TRENUTKU.
Nemoj!
Nacrtaj mi kroki života
U akvarelu.
Miriše zemlja nakon kiše na
jesen prošlu, zimu daleku,
na oganj ljeta, na murske
lopoče, čavke i trave…
A ja još uvijek molim za te,
za tvoje snove, za naše jave.
I ne dam te drhtaju vihora,
tebe, kojeg volim, u stihovima.
Nisam ti rekla da se bojim
Šuma vjetra, jake kiše,
Mraza i snijega, sunca…
Nisam ti rekla da sam
Hrabrost izgubila putem
Među lošim ljudima.
I nitko ne zna koliko
Ima biserja isteklog
Iz neba plavoga:
Tmine s pomrčinom
Nestaju, tamo daleko…
Oči su duši ogledalo
Ti se ogledaj u njima.
Tako je topla, mekana večer
Željela bih ići s tobom vjetru ususret.
Raspleo bi mi kose prstima,
Ti ili vjetar pitala bih se?
Svejedno je, voljeti tebe ili vjetar,
Kad oboje neuhvatljivi ste.
Moje je tijelo
Tek varka šume
Kroz njega struji
Sunčani zrak i vatre
Ljetnih radosti.
Moje su misli tek
Sol, pijesak, trava
Sipke, padaju s dlana
Kroz prste
Rastu s proljeća
S jeseni venu.
Skupljam ih
U sebe,
U stih.
Kaži, zašto svijet voli prijetvorne?
Gazi cvijeće, mirise briše nedužne.
Lepršavo lišće otpalo je, ostaje
Kamenje, stijenje, hridi visoke…
Ljubav mre…Zar je uopće bila,
Pitam se. Nema svjetlosti iza mraka.
Bez baklji sudbine ljepote bivaju
Nevidljive, daleke, nepostojeće…
Tek varoši ljudi uski, umjesto pasa
Lajat će na mjesečeve sjenke,
Na soli, kletve i boli matoševske.
A srce ostat će bez bubnjeva,
Bez gitara, samo, a capella,
Tango laži, valcer tuge plesat će.
Reči mi kak rode
dimo doletiju
sako protuletje?
Što jim pota pokože
čez široko nebo ?
Reči mi što sakoga maja
zbudi dišeče cvetje?
Što z oblakov zemlicu škropi?
Reči mi što ftičeke
popevati vuči?
Što itak tak lepo žvrgoli?
Je morti veter južni to?
Reči mi kak sam ti znoš:
stiha i pomali…
Tvoje so reči
kak veter protuletja
tople,blage, dragaju me i
lepše su od cvetja.
________________________________________________________________________
dimo-doma, kući; čez-kroz; zbudi-probudi; popevati-pjevati; ftičeki-ptičice; morti-možda;
stiha-tiho; pomali-polako; protuletje-proljeće: dragaju-miluju
Svjetionik usred plavetnila
Pjeva radost jutra sa cvrčcima
U zagrljaju mora i vjetra
Bijele brodove dočekuje
Putovanja slana osluškuje
Valovi žure razdraganoj obali
Smola borova razlila mirise
U zelenilu klupa skrita, kamena
Čeka naranču večeri zaljubljena.
Tak lepo gacje
i bezgi dišiju,
noč je mločna, globoka,
grileki išče ne spiju.
Z neba nam frajlice
namiguvleju.
Zvezdice nočne
na ples se sprovlajo.
Poslala bi ti rada
kupicu slatkih časov,
grilekovu vižu
dela bi ti vu flašu.
Dok ju spiješ, dišala bu ti
reč, misel, domovina.
Tak je lepo, tak joko lepo:
jo s tobom se štimam,
jo rada te imam.
_________________________________________________________
gacja-bagrem; grilek-cvrčak; frajlica-djevojka,gospođica; kupica-čaša; viža-melodija; domovina- rodna kuća s okućnicom; štimati se-ponositi se, voljeti; rada te imam-volim te.
