ponedjeljak, 27. travnja 2020.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu "Roman o novčiću" Kemala Mahmutefendića

Piše: Mirjana Mrkela

http://oscavnik.com/wp-content/uploads/2015/12/documents.tips_kemal-mahmutefendic-roman-o-novcicupdf.pdf

Novčići
   
Ima naslova koji nam otkrivaju vrlo malo. Primjerice: "Jelenko". Ako niste gledali ovu televizijsku seriju, teško ćete pogoditi da je to to, a još teže o kome se radi. Ipak nas sve raznježi kad to pročitamo. Naslov "Smeće" učinit će da se mrštimo, a "Pošla koka u dućan" da se osmjehnemo. Razmislite privlače li vas i zašto naslovi: "Crna ribica", "Duh iz močvare", "Moj djedica je trešnja", "Kako je Flegmarin postao kapetan".
   
Iz naslova "Roman o novčiću" saznajemo mnogo. Roman je (ne brinite se, nije dug!), a govori o nečemu sitnome i po veličini i po vrijednosti. To nešto je svakodnevno, u svačijem životu, slobodno možemo reći — već tisućama godina. Mora biti da mu se nešto događalo, jer inače o njemu ne bi bio napisan cijeli roman.
   
Novac, keš, lova, pare i kako ga sve ne zovemo, izaziva različita raspoloženja. Novcu ne treba robovati, novac ne valja razbacivati. Kad je nepošteno zarađen kažemo da je prljav. Dok ovo pišem, često se govori o stvarnoj nečistoći novca. I otprije su nas učili da pazimo na higijenu. Grdili smo one koji istom, neopranom rukom uzastopno dodiruju i novac i kruh.
   
Jer: tko zna gdje je sve bio, tko ga je imao, u kojim okolnostima!

Mašta
   
Policajci ponekad zabilježe novčanice pa otkriju u čijim rukama (ili torbama) su bile. Porijeklo krivotvorenih novčanica ili novca iz iskopina također se istražuje. No to se ne događa uvijek, niti sa svim novcem.
   
Kad bi samo jedan novčić progovorio, mogao bi nam svašta napričati. U mašti, u romanu i to je moguće. Dakle, evo romana o ""putu susreta i napuštanja, nade i zaborava, sjećanja jednog običnog, ali ne sasvim ni običnog novčića"!
   
Piscu mašte nije manjkalo. Opisao je cijeli život nekog novčića, od nastanka do nestanka. Ili ako vam je draže reći: od rođenja do smrti. "Tako ponekad, kada idem iz ruke u ruku, primijetim kako me novi vlasnik posmatra sa sumnjom i nepovjerenjem u moju upotrebljivost. Elem, stari se, i troši, i umara, kao što je slučaj sa svime pod ovom nebeskom kapom."
   
Jednom novčić iz romana kaže: "moja životna priča, samo tako, mogla se desiti bilo gdje i bilo kad na svijetu". No čitajući shvaćamo da se sve to moglo događati u vrijeme kad je i šegrt Hlapić doživio svoje čudnovate zgode. Doživljaji ovoga novčića jednako su čudnovati. Nisu čudesni, nema ničeg čarobnog, ali priča je zanimljiva od početka do kraja. Primjerice, kako je novčiću bilo u društvu riba, što je za njega kupio jedan skromni dječak…

Gdje i tko je pisac
   
Ni pisac nije bilo gdje. Njemu je, podsjetimo se, ime Kemal Mahmutefendić. Rodio se u Sarajevu (godine 1942. — dakle poodavno), a živi u Zenici. Oba ova grada su u Bosni i Hercegovini. Zato je i jezik kojim nam novčić govori ponešto drugačiji od onoga kojim vam ja ovo pišem.
   
Gore ste već opazili riječ "elem". Ona ne postoji u hrvatskome jeziku, ali približno bi značila dakle. Riječ "kliker" znači špekula, a "voz" je vlak. Dalje ćete se i sami snaći.

Poruke
   
Novčić nam poručuje mnogo toga. Primjerice, da je lijepo ne zaboraviti drage ljude i ugodne trenutke.
  
Ja ću još dodati: čuvajte novac, perite ruke i naravno — čitajte!
Kako biste došli do "Romana o novčiću" nije potrebno ići u knjižnicu. Dovoljno je otići na poveznicu koju vam ponavljam.

http://oscavnik.com/wp-content/uploads/2015/12/documents.tips_kemal-mahmutefendic-roman-o-novcicupdf.pdf

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.