Gotovo cijeli ovaj pasji život pokušavam složiti jednu cjelinu koja stajati će na naslovnici mog profila. Žudih za mirisima cvijeća koje se nikad ne osipa, maštam o visoravnima čiji su tek vrhovi pokriveni plaštem mekog snježnog pokrivača dok u podnožju prostire se livada smilja i bosilja....tražim komadiće, prstima prebirem po puzzlama koje su mi na raspolaganju jer želim ostati dosljedna sebi i završiti priču sa sretnim završetkom.
No, umjesto sličica duginih boja, srne u trku slobodne formacije, nailazim tek na gomilu trnovitih puteljaka, grmova gloga iz kojih cure kapi otrovnog mlijeka...gdje su one ukusne divlje maline koje nekad gutala sam u slast, a usne crnile se od njihovog sladora...gdje su oni padobrančići veselih maslačaka koji s otpusima vjetra odašiljali su poruke sreće i blagostanja...O, Bože dragi, ne mogah vjerovati da u Tvojoj zapovijedi potkradala se greška zbog koje kutija s puzzlama izgubila svaki smisao....Na koga svaliti krivicu???? možda sam i ja dio tog inatljivog scenarija koji ne drži vodu.....bježe krpice naslikanih valova i srebrne pjene, zlatnih boba i pupoljaka crvenih ruža...baš sam tužna, možda više zabrinuta, a ne usudih se nikoga ništa pitati, izostaje pomoć jer humanosti nema na vidiku. Tko će mi dati točan odgovor i ima li ga uopće u kojoj knjizi?
Evo, trenutka kad osjetih trzaj oka....to je u mom slučaju dobar signal....Zar je ipak moguće da povjerovat ću u onu- kako poslije kiše baš uvijek dolazi sunce...bacit ću ovu istrošenu formu slagalice i sastaviti original, poslužit će mi vlastita pamet, mudrost koju nasljedih od pokojne bake i eto okruglog mjeseca koji blješti i otvara baš svako polje u puzzlama zvanim "Vrijeme iskrenih namjera".
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.