SAE vs. Antun Gustav Matoš | Notturno - Matoševa smrt

A. G. Matoš: NOTTURNO

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.
.
Sven Adam Ewin: MATOŠEVA SMRT

Gle, rascvjetani ljiljan, sa bijelim loknicama,
Nešto lascivno šapnu ružici pored zida.
Ruža se zakikota, zatrepće okicama,
I sva u slatkom grijehu porumeni od stida.

Ah, ljubav cvijeća ne zna - u sobi da je Rabbi,
Sa cjevčicom u grlu, i traži nešto žurno,
I voštanom već rukom još jednom papir zgrabi,
I srknu miris ruže, i napisa „Notturno“.

I kad mu teško pero iz ruku bješe palo
(Pod željeznicom vani tik-takala je šina),
I izdigne se Gustl… još malo… samo malo!

I uđe mu kanila u finiš zadnjeg čina,
Sa fibrom u crescendu tad srce mu je stalo,
I željeznicu već je… progutala daljina.